Br. 36. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa ji “ poštom : na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za 8 štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, U DUBROVNIKU, kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu % | inozemstvo: 10 kruna i po- > TOO RštpRtttmmmnzicijtinm HRVATS l Izlazi svako sobota Pretplata i oglasi 3. Septembra 1904. ve, priopćena, zahvale plaća plaćaju se upravi »Crvene Hrvatsko“ se 40 para po retku, a za ogluse O O E Godina XIV. KA u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- 20 para. Oglasi koji se više puta ti- : smatra se da je predbrojen i za došasto | Mici skaju po pogodbi i uz razmjerau t, isi Uredništvu. Rukop vraćaj polugodište, sn | P ojedini broj 20 para. || frankirana pisma ne primaju se, meu os M Me rete DUBROVNIK, 3. Septembra 1904, | značilo bi istrgnuti ekonomski Bosnu i Hercegovinu protucrkvenijem načelima već u narodnos-| ,teško promisliti da jedan biskup uzradi protiv intere- Otkad se ono , Smotra“ narugala ,novim lju- liz ruka bečkih i peštanskih trgovaca, a to bogme |nom proselitizmu (kursiv je naš) ,..... ,Mostar- |ga svoje crkve“, tim kao da hoće reći, da je apsolutno dima“, spominju ih sada često naši listovi — da- kako svak na svoj način prama tomu, koje je stran- ke dotični list glasilo ili barem hoće da bude. Pred- stavljaju ih kao začetnike neke nove misli, koja bi trebalo da sasvim preporodi hrvatski narod. I re- aliste i demokrate i seljačku stranku, sve bi to oni rada strpali megju ,nove ljude“, [ modernost u književnosti, pa bila načela pojedinih modernih književničkih skupina takova, da jedna drugu a pri- ori isključuje — sve to ide na račun »uovih lju- di“. Učini li ko kakvu političku mahnitost ili be- dastoću, ako je samo mladi čovjek — i to zovu novi kurs. Na taj način on je postao pravi h i rčus expi- atorius, za sve političke, socijalne i književne ne- volje, koje su spopale hrvatski narod. Dapače i što druge stranke zlo urade, i zato plaćaju novi ljudi, jer bi, vele, bili drugčije uradili, da nije njih. Dok s jedne strane hrvatske stranke svoje ne- uspjehe pripisuju ljudima novoga kursa, u palači sv. Šimuna mu već pjevaju smrtno opjelo, a u isto doba srpske novine obraćaju se ljudima novoga kursa, da im pomognu slomiti frankovsko klerikal- nu struju, koju vide kadgod i u prostoj afirmaciji hrvatstva u predjelima, gdje je hrvatstvo barem tako indigeno kao i srpstvo. Kako se dade sve to složiti? Kad se toliko piše sigurni je znak, da taj novi kurs postoji, ali koliko je pogrješno miješati s tom novom strujom u političkom mišljenju hrvatskog naroda neke po- jave u književnosti i umjetnosti, koje su katkada samo izrodi bolesne fantazije, toliko je pogrješno smatrati novi kurs nekom novom političkom stran- kom, a nadasve je pogrješno cijeniti, da bi se ta nova politička stranka stavila u sukob s historič- kim čežnjama hrvatskog naroda. 25.-godišnja borba bez ikakovih znatnih po- litičkih tečevina, ekonomsko isisavanje od strane Magjara i Nijemaca, tako da paši ljudi treba da lis- tom sele u daleke zemlje trbuhom za kruhom, a u prvom redu uvjerenje, da uz ovakove političke prilike ne može se ništa postići, moralo je pokre- nuti dušom narodnom te dovelo u Banovini do de mostrativnog izražaja negodovanja, a u Dalmaciji do poznatih izjava u lani nju. I slijepi vidi, da nam ni Magjari ni Nijemci ne će pomoći, Otkada je Hrvatska u njihovoj mi- losti, opaziti je u svemu nazadak, dakako relativno prama napretku drugih naroda, A drugčije ne može ni da bude, jer su naši interesi diametralno oprečni njihovim. Podignuti na primjer Dalmaciju na taj način, da joj se otvori i olakoti sveza sa zalegjem, ne će oni iz puste ljubavi prama nama ! Ove činjenice tako su očite, da su u njima složni svi hrvatski političari, pripadali kojoj mu dra- go frakciji, a ujedno su tako znamenite, da moraju djelovati i na njihova politička osvjedočenja. U tom smislu novi kurs zahvatio je sve hrvatske stranke. U lanjskom saborovanju dalmatinskom nije za to bilo nikakve bitne razlike megju pravašima i narod- njacima, dapače i sami čisti su iz početka pris- tali na preokret. Sad — vidimo — nije više tako! Taj pre- okret naime izazvao je i reakciju s one strane, ko- joj nije bio u prilog, a i same neke hrvatske stran- ke pustile su se imponirati od ulice ne imajući po- trebite odlučnosti, da joj se opru. Uza sve to novi kurs postoji, a to nije, kako rekosmo, ništa drugo nego emancipacija od tugjin- skih utjecaja. Naravna je posljedica njegova bila promjena u shvaćanju naših odnošaja prama o- nim, koje smo nazivali našim nutarnjim neprijate- ljima, to jest prama Srbima i Talijancima. Ta se | promjena očitovala osobito u želji, da prestane ono megjusobno zadirkivanje i trvenje megju Hr- vatima i Srbima, koje je trošilo narodnu sna- gu, te smo zabavljeni tom borbom puštali dušma- nina pogubna obodvojici, da nam na vrat zasjedne. Došlo je tada do primirja, ali koliko će to trajati ? Svakako nije najbolje sredstvo, da ga se uz- drži, nijekati hrvatstvo onima, koji to hoće da budu. Hrvati, bili staroga ili novoga kursa, uvi- jek ostaju prije svega Hrvati, te ne mogu dopu- stiti, da ih se smatra kao roba importirana iz Beča il Pešte. Ako smo većina, hoćemo imati prava većine, a ako manjina, prava manjine, ali »takozvanih“ Hrvata nema. Iz novina. Istakli smo zadnji put kako »Dubrovnik“ ovih dana načeo, da vrvi »hrvatskim stvarima“. Megju osta- lim, evo što je pisao neki dan o razvijanju barjaka hr- vatskog društva »Hrvoje“ u Mostaru : »Nadbiskup Sta- dler nije bio zadovoljan odlukom »Trebevića“, da se samo razvije barjak, već je zah.ijevao, da se barjak blagosovi po katoličkom obredu. ,, Trebević“ i gotovo sva hrvatska štampa odgovorili su Onda Stadleru, da su oni dobri katolici i da bi oni drage volje barjak pu- stili blagosoviti, ali da ne mogu obzirom na Muslima- ne. Dakle razlog nije skomu ,Hrvoju“ pokrovitelj je društva mostarski bis- kup Buconjić. On se nije ni najmanje usprotivio, da se barjak ,Hrvoja“ ne blagoslovi ; on, kao duhovni po- glavica katolika u Hercegovini i kao pokrovitelj društva daje pristanak na samo razvijanje barjaka. Valjda će ko pomisliti, da biskup Buconjić i društvo ,Hrvoje“ to rade iz 19-21-17. načela, ali je teško pomi- sliti (ovdje kursiv opet stavljamo mi) da jedan biskup uzradi protiv interesa svoje crkve, već je i u ovom slučaju uzrok narodnosni proselitizam megju Muslimanima. . .... Hrvatski agitatori samo razvijanjem barjaka misle dokazati Muslimanima, da u njih crkvi ne igra nikakve uloge u uarodnijem stvari- ma, pa de im s toga od hrvatstva ne prijeti vjeri ni- kakva pogibao. Sva ova farizejska prenemaga- nja neponažu .. . .“ ,Pri ovijem razvijanjima barja- ka mogao bi koji naivnjak pomisliti, da su se Stadler i Buconjić tobože razišli u mišljenju. To je samo pri- vidno. Stadler ite upravo, radeći bez časovitijeh kon- cesija na vjerskoj propagandi. Buconjić htio bi, da vjer- skoj propagandi pomogne preko hrvatstva časovitim koncesijama. 'Jadan i drugi hoće da zadobiju . Musli- mane. Stadler li ih htio privesti u krilo katoličke crkve, pa odatl u hrvatstvo; dok biskup Buconjić mi- sli, da će Muslimane preko hrvatstva prije privesti u katoličku crkvu. Što mi mslimo o značaju svečanosti razvijanja barjaka u Mostiru, već smo kazali, te smo i upozorili na što može dovssti nepriznavanje Hrvata u Bosni i Herce- govini, kako to očito izbija iz pisanja »Dubrovnika“, Ono pak ito , Dubrovnik“ piše o razlozima što bi, po njemu, bili potakli Mostarske Hrvate da pri- stanu samo na razvijanje barjaka, & propuste blagoslov, nema nikakva temelja i ne odgovara istini. Jer najprvo nije istina, što se tvrdi, da u »Hrvoju* nemaj ni jedan Musliman; pa i kad ne bi bio niti jedan, što bi zar «Dubrornik“ htio da Mostarski Hrvati budu tako ne- razboriti, da s posvetom barjaka po katoličkom obredu otugje od sebe muslimanski elemenat? [ bez ikakvog »harodnosnog proselitizma“ već sama razboritost zah- tjeva, da se tako postupa. Srbi pravoslavni, u jednakom slučaju, postupali bi jednako, i niko ne bi imao pravo, da ih za te. krivi s »Narodnosnog proselitizma“, koji proselitizzm u ostalom prirogjen je svakome koji za svoj opstanak mari. Bosansko-hercegovačkim Mu- slomanima mora da bude slobodno hoće li uz jednu ili drugu stranu, pa nijedna od tih stranaka ne smije, da im kakvim nerazboritim korakom otešća ili onemo- gući pristup. Po našemu mišljenju nadbiskup Stadler u tome je griješio, dok mostarski biskup Buconjić u to- bio u liberalnijem ili me se pametno vlada; a što kaže »Dubrovnik“ da je [nemoguće da biskupi, fratri i popovi mogu rastavljati vjeru od politike, što nije istina, jer ako ih kod nas ima, koji to miješaju, (a ima ih i kod srba) ima ih i koji znadu dobro rastaviti jednu stvar od druge; i uprav slučaj biskupa Buconjića kaže nam, da je on jedan od takovih. ,Dubrovaik“ pak treba da zna, daj ako je kod nas u Dalmaciji običaj, da se blagoslivljaju barjaci svjetovnjačkih društava, taj je samo trpljen, dočim po- stoji odluka Rima, za koju znade vrlo dobro bisku Buconjić, po kojoj se barjaci takovih društava, jer ne nose na sebi obilježje vjersko-crkveno, ne smi ju ni blagosloviti po erkvenom obredu — vele veće dakie, kad se u društvu nalazi i inovjeraci kao što je sučaj s ,Trebevićem“ i s ,Hrvojem“. Za to su se na nostarskoj svečanosti mogli naći i biskup i fratri i popoti — i ako se »Hrvojev“ barjak nije blagoslovio ; ta napokon ako se nije blagoslovio, nije se ni prokleo ! Dok se piše, da bi Stadler htio preko katolicizma pre- vest Muslimane u hrvatstvo, mi, i sko u to do svrhe još ne vjerujemo, a ono stvar shvaćamo ; nu kad se piše da bi Buconjić htio to isto učiniti preko hrvat- stva, ispovijedumo da nam ge stvar čini tako čudnom i nevjerojatnom, da smo spravni biskupa Buconjića uvrs- titi n& u velikane, nego olimpijske bogove, samo ako mu taka stvar pogje za rukom. a x * Tu skoro bila je izašla u »Jedinstvu“ vijest, da se je c. k. namjesnik izrazio o Dalmatincima, da ne- madu poštene riječi. Poslije oduljeg muka ,Smotra Dalmatinska“ ka- že, da je ovlaštena oporeći tu vijest. Primamo na znanje oporeku ,Smotre Dalmatin- ske“, premda nam se čini, da je njome položaj namje- snikov, postao još teži, Kad smo na vladinim stvarima, donosimo i dosta zagonetnu vijest , Narodnog Lista“ na odgovor uredni- Štvu , Jedinstva“, koje ga je pitalo, što je od noko vla- dine okružnice činovnicima, za koju čuje, da je jedan primjerak dobavio i Nar. L“. »Narodni List“ na to odgovara da je nema, ali kaže, čuli smo i mi za nju,a i za još štogod daleko krupnijega. Ako nijesmo, nastavlja, odmah sve objeloda- nili, imali smo svojih dobrih razloga, koje smo pripravni kazati svakom rodoljubu u četiri oka, ali za javnost još nijesu. Mora- ju se štediti žrtve! Malko ustrpljenja i čut će se, Dakle opet kakvo iznenagjenje? U Dalmaciji zbi- lja vrijedi ona; Chi vivrh, vedri — ako samjnamjesnik prije ne očisti . . . , TT emil žuta Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“. XIII. Ustane g. Ivo Soljan iz Spljeta: i reče: Velecijenjene gospogje i gospogjice, veleštovana gospodo ! Danas, kada je Dubrovnik dočekao ovo hrvatsko slavlje, koje je po drugi put usredotočeno oko imena slavnog genija Gundulića; da- »Gundulić« slavi posvetu muzikalno društvo »Zvo- das dakle, kada hrvatsko pjevačko društvo svoga barjaka, njegovoj se proslavi i spljetsko nimir« preko mene pridružuje. I ako je žaliti da se najstarije muzikalno društvo u Dalmaciji nije našao korporativno u ovom lijepom kolu ostalih društava, da svojom prisutnošću uzvelića da se on bratu »Gun- kao sebi veseli, i da je danas duhom vas uz njega, dočim su sjaj ove proslave, duliću« veoma opravdani uzroci zbog kojih i on nije ovdje, šom dobrotom znat uvažiti i potom, nađam se, to opet imam da Vas uvjerim, vačka društva, čigovo koris: to, koji je živio u mjestu go. čovječji, Stari su Grci najviše nije sredstvo vaspitanja, pa su napokon sudili ka, koji muzike ne bi ljubio ni razumio, držeći krjeposni ni pravi srca i pameti, njem se Bogu jepost razvija, pjesmom se strasti više zavoli. Muzikalna društva, stojimo što više podizati. pak da se današnja što bolje uzdrže, da se moli, pjesmom se u boj vanje biti korisno i dovinut će se cilja za čem dakle živio nam ne sva muzikalna društva. = Nakon njega držao je govor naš urednik dične Veleštovana gospodo ! Palo je ovdje već mnogo lijepih i velikih riječi. a kukavna sadašnjost. Ali na likih. Istina je, lijepa je naša prošlost, prošlost danas malo ko što daje. Danas se vlastelin, svoje imanje, pa se ipak na svoju I nama se smiju, kad se samo sa prošlosti dičimo. J. naši djedovi su prolućkali svoju moć i slavu. Prošlost za nas ima- opravdati. — Velešto- vana gospodo! Jedna od naših narodnih ustanova jesu hrvatska pje- djelovanje mora da je svakome pozna- ih imade. Glazbom se uopće vedri duh ijenili muziku i držali je kao najglav- kao zla svakoga čovje- da takvi ne mogu biti patriote, Pjesma je od Boga dana, ona je zanos pak kad se ona spoji sa muzikom jače djeluje. Pjeva- hrli, pjesmom se ljubav i kri- blaži, s pjesmom se i domovinu koja imaju ovakovu svrhu treba da na- Podižimo muzikalna društva, razvijaju i cvatu, kao što nam evo cvati i današnji svečar »Gundulić«, jer će tako njihovo djelo- koji su ustanovljena. Kli- »Gundulić«, živjela nam i cvala diljem domovi- prošlu slavu pozivlje — smiju. na i prirodna prava. Ali što se dogagja? dogagja kakovom nasljedniku bogatih pregja čiji su imetak zaposjeli štitnici i raznijeli ga. Pa kada smo počeli tražiti našu gjedovinu, re- koše da smo nemoćni, Usprotivili smo se više svijetu: eto, ta vidite da vodu na glavu i vežu u i vele: eto, eto, ta svak vidi ni lugjaci. Šta nam je dakle činiti? slobodu. Ponašajmo se tako, gjacima. Radi se o. tome, da maloljetni. i »Zvonimir«, to im te koje ćete, Va- Gospodo ! Nazdravljeno nin. Nazdravio je čovjek iz Nazdravljam Herceg-Bosni i pala, ako hrvatstvo u Dubrovniku osvojila sve bedeme te su joj bri Dubrovački Hrvati. Ponosi jek tako hrabro, složno, a nastojmo ori se živjeli radnici ! stigli, reče što slijedi : Štovana gospodo ! »Crv. Hrvatske«. Možda i preve- Potonula Italija koji je profućkao Jer smo i mi, t. puta, ali što više vičemo, to oni više kazuju su i ludi, a ne samo bolesni. Lijevaju nam o više bijesnimo, oni to više stežu da su ludi, da su bjesni, pogibelj- užeta. | št Gledati da drugim načinom dogjemo na da nas više ne mogu nikako nazvati lu- samo o promjeoi metode za iste ciljeve. Gledajmo na svagdanji rad, da se polagano ojačamo. A onda ćemo već drugačije. je Istri i istarskoj družbi. I ja sam Istra- Herceg-Bosne, raja raji. Da uzvratim ? Mislim, da ću najbolje uzvratiti ako bude manje riječi, a više djela. predlažem, da gradnju toli potrebnoga hrvatskoga doma u se skupi neka se podijeli na pola: U ime radnika govori g. Antun Miletić dični naš hrvat i stari borac, koji se raduje ovoj velebnoj dasve ima zahvaliti onoj velikoj četi ili bolje vojsci koju je junački na put stavljene, a to su radnici i hra- se tom družinom i napija da budu uvi- slavodobitno vojevati, ništa drugo nego skroz hrvatski grad. Govorniku čestitaju pljeskaju i G. Josip Onyszkiewicz prije nego će pročitati »Već davno bi u morskih valih O hrvatskih ća se žalih More otmansko ne razbija«, Ovako naš dubrovački pjesnik pjeva do, hrvatski su žali nepredobivi, hrvatski su žali tvrdi. Razbija se o njih neprijateljska sila i razbija! će se i unaprijed de smisla, ali kao pouka — kao tužna opomena, kakovi ne smijemo da budemo, Jer se ne smijemo više obmanjivati, lluzije slabe, Od ri- našeg društva, ječi treba preći ua djelo. Mi govorimo — i punim pravom, — o slo- bodi, mi stavljamo naše opravdane zahtjeve, mi tražimo naša povjes- | gradu. Dosta je »Gundulić« Dogagja se ono isto što se I staviše nas opet pod štitništvo, ne damo nikakove izlike. Radi se na slova, se skupi mali prinos za Sarajevu. Od svega što za dom i za Istru! kući, svećanosti. A > | + '%o divno is- slavodobitno napreduje, to se na- dok Dubrovnik bude Muslimani! nazad vijekova, Da, gospo- "tio RA s valio, ali sve hvala Bogu, utjeha da je ovaj današnji ovom radu i trudu, stva u Dubrovniku, mi je »Dubrovačku ničku Zadrugu« (Živjela!), te Predzadnji se diže dična napija kako slijedi : Gospodo! Dopustite da jem i čestitijem gospogjama i pćele sabrale i sakupile obilate doprinose, sa kojim se je dobavio toli krasni i gizdavi društvevi barjak. Kako se sjaje naše domorodne boje, tako se zjajila ću do stare starosti tako sa zlatnim slovima prešla tomcima, i društvo od pasa njima na čast, a rodnom gradu na slavu. Živjele čestite, časne, ugledne, Hrvatice koje su nam ovako slični barjak darovali, rodnom građu i Hrvatstvu. Živjele! Završi su ovo malo rijeći g. Onyszkiewicz, tovani stole! Moram da dignem ovu čašu i da nazdravim nam naroda muhamedanske Puno nas veseli da krvi al druge vjere, kakve sredovječne presude, bok borimo se i radimo mile nam zijedničke domovine! Živio gospodin Kurt, živjela braća Nu da nijesmo mi sami u ovom radu i borbi, i cio hrvatski narod iz svih krajeva naše miie domovine, dokaz su ove brzojavke i čestitke, Danas se uz posvetu barjaka, slavi i desetgodišnjica opstanka biva desetgodišnjica truda, rada i napora za održanje budne hrvatske svijesti u ovom od vijekova čisto i jedino hrvatskom propatio dok je ovih deset godina pre- svemu je odolio i uzdržao se, a sad mu je svečani dan dočekao. Nu u ovoj borbi, u nije on sam. Uz bok su mu i drugi bedemi [irvat- druga bratska društva. Na prvom mjestu istaknut Hrvatsku Čitaonicu« (Živjela l), pa »Hrvatsku Rad- »Hrvatsku Općinsku Glazbu« (Živjela ), perjanica naša g. Vlaho Turčinović i ja podignem svoju čašu i napijem vrli- gospogjicama, koje su se kako marljive njima na li- vjerna mladost, kako se proljevaju na zraku zlat- njihova spomen poznim po- do pasa predavalo časno njihovo ime, darežljive gospogje i gospogiice Bog ih živio, djeci, prestavniku bratskog vjere, g. Mehmedu Dželahudin Kurtu. nas svojim prisustvom časti prestavnik naroda iste puno mas veseli, jer vidimo da prestadoše koje- a da se vrše stihovi neumrlog našeg Gundulića : »Ah da je proklet brzojave koji su Ko cijeć vjere Na svojega mrzi brata«! Jedan smo narod, jedna smo krv te zato bratik brata, bok uz svi zajedno za napredak, procvat i slobodu već da je s nama (Slijedi) e 1 >