Br. 36.

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa ji

“
poštom : na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za

8
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine,

U DUBROVNIKU,

 

kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu % |
inozemstvo: 10 kruna i po-

> TOO RštpRtttmmmnzicijtinm

HRVATS

l Izlazi svako sobota Pretplata i oglasi

3. Septembra 1904.

ve, priopćena, zahvale plaća

plaćaju se upravi »Crvene Hrvatsko“
se 40 para po retku, a za ogluse

O O E

Godina XIV.

KA

u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-
20 para. Oglasi koji se više puta ti-

 

 

: smatra se da je predbrojen i za došasto | Mici skaju po pogodbi i uz razmjerau t, isi Uredništvu. Rukop vraćaj
polugodište, sn | P ojedini broj 20 para. ||  frankirana pisma ne primaju se, meu os M Me rete
DUBROVNIK, 3. Septembra 1904, | značilo bi istrgnuti ekonomski Bosnu i Hercegovinu protucrkvenijem načelima već u narodnos-| ,teško promisliti da jedan biskup uzradi protiv intere-
Otkad se ono , Smotra“ narugala ,novim lju- liz ruka bečkih i peštanskih trgovaca, a to bogme |nom proselitizmu (kursiv je naš) ,..... ,Mostar- |ga svoje crkve“, tim kao da hoće reći, da je apsolutno

dima“, spominju ih sada često naši listovi — da-
kako svak na svoj način prama tomu, koje je stran-
ke dotični list glasilo ili barem hoće da bude. Pred-
stavljaju ih kao začetnike neke nove misli, koja bi
trebalo da sasvim preporodi hrvatski narod. I re-
aliste i demokrate i seljačku stranku, sve bi to
oni rada strpali megju ,nove ljude“, [ modernost
u književnosti, pa bila načela pojedinih modernih
književničkih skupina takova, da jedna drugu a pri-
ori isključuje — sve to ide na račun »uovih lju-
di“. Učini li ko kakvu političku mahnitost ili be-
dastoću, ako je samo mladi čovjek — i to zovu novi
kurs. Na taj način on je postao pravi h i rčus expi-
atorius, za sve političke, socijalne i književne ne-
volje, koje su spopale hrvatski narod. Dapače i što
druge stranke zlo urade, i zato plaćaju novi ljudi,
jer bi, vele, bili drugčije uradili, da nije njih.

Dok s jedne strane hrvatske stranke svoje ne-
uspjehe pripisuju ljudima novoga kursa, u palači
sv. Šimuna mu već pjevaju smrtno opjelo, a u isto
doba srpske novine obraćaju se ljudima novoga
kursa, da im pomognu slomiti frankovsko klerikal-
nu struju, koju vide kadgod i u prostoj afirmaciji
hrvatstva u predjelima, gdje je hrvatstvo barem
tako indigeno kao i srpstvo.

Kako se dade sve to složiti? Kad se toliko
piše sigurni je znak, da taj novi kurs postoji, ali
koliko je pogrješno miješati s tom novom strujom
u političkom mišljenju hrvatskog naroda neke po-
jave u književnosti i umjetnosti, koje su katkada
samo izrodi bolesne fantazije, toliko je pogrješno
smatrati novi kurs nekom novom političkom stran-
kom, a nadasve je pogrješno cijeniti, da bi se ta
nova politička stranka stavila u sukob s historič-
kim čežnjama hrvatskog naroda.
25.-godišnja borba bez ikakovih znatnih po-
litičkih tečevina, ekonomsko isisavanje od strane
Magjara i Nijemaca, tako da paši ljudi treba da lis-
tom sele u daleke zemlje trbuhom za kruhom, a
u prvom redu uvjerenje, da uz ovakove političke
prilike ne može se ništa postići, moralo je pokre-
nuti dušom narodnom te dovelo u Banovini do de
mostrativnog izražaja negodovanja, a u Dalmaciji
do poznatih izjava u lani
nju. I slijepi vidi, da nam ni Magjari ni Nijemci
ne će pomoći, Otkada je Hrvatska u njihovoj mi-
losti, opaziti je u svemu nazadak, dakako relativno
prama napretku drugih naroda, A drugčije ne može ni
da bude, jer su naši interesi diametralno oprečni
njihovim. Podignuti na primjer Dalmaciju na taj
način, da joj se otvori i olakoti sveza sa zalegjem,

ne će oni iz puste ljubavi prama nama !

Ove činjenice tako su očite, da su u njima
složni svi hrvatski političari, pripadali kojoj mu dra-
go frakciji, a ujedno su tako znamenite, da moraju
djelovati i na njihova politička osvjedočenja. U tom
smislu novi kurs zahvatio je sve hrvatske stranke.
U lanjskom saborovanju dalmatinskom nije za to
bilo nikakve bitne razlike megju pravašima i narod-
njacima, dapače i sami čisti su iz početka pris-
tali na preokret.

Sad — vidimo — nije više tako! Taj pre-
okret naime izazvao je i reakciju s one strane, ko-
joj nije bio u prilog, a i same neke hrvatske stran-
ke pustile su se imponirati od ulice ne imajući po-
trebite odlučnosti, da joj se opru.

Uza sve to novi kurs postoji, a to nije, kako
rekosmo, ništa drugo nego emancipacija od tugjin-
skih utjecaja. Naravna je posljedica njegova bila
promjena u shvaćanju naših odnošaja prama o-
nim, koje smo nazivali našim nutarnjim neprijate-
ljima, to jest prama Srbima i Talijancima. Ta se
| promjena očitovala osobito u želji, da prestane
ono megjusobno zadirkivanje i trvenje megju Hr-
vatima i Srbima, koje je trošilo narodnu sna-
gu, te smo zabavljeni tom borbom puštali dušma-
nina pogubna obodvojici, da nam na vrat zasjedne.
Došlo je tada do primirja, ali koliko će to
trajati ?

Svakako nije najbolje sredstvo, da ga se uz-
drži, nijekati hrvatstvo onima, koji to hoće da
budu. Hrvati, bili staroga ili novoga kursa, uvi-
jek ostaju prije svega Hrvati, te ne mogu dopu-
stiti, da ih se smatra kao roba importirana iz
Beča il Pešte. Ako smo većina, hoćemo imati

 

 

 

 

 

prava većine, a ako manjina, prava manjine, ali
»takozvanih“ Hrvata nema.

Iz novina.

Istakli smo zadnji put kako »Dubrovnik“ ovih
dana načeo, da vrvi »hrvatskim stvarima“. Megju osta-
lim, evo što je pisao neki dan o razvijanju barjaka hr-
vatskog društva »Hrvoje“ u Mostaru : »Nadbiskup Sta-
dler nije bio zadovoljan odlukom »Trebevića“, da se
samo razvije barjak, već je zah.ijevao, da se barjak
blagosovi po katoličkom obredu. ,, Trebević“ i gotovo
sva hrvatska štampa odgovorili su Onda Stadleru, da
su oni dobri katolici i da bi oni drage volje barjak pu-
stili blagosoviti, ali da ne mogu obzirom na Muslima-

 

 

ne. Dakle razlog nije

skomu ,Hrvoju“ pokrovitelj je društva mostarski bis-
kup Buconjić. On se nije ni najmanje usprotivio, da
se barjak ,Hrvoja“ ne blagoslovi ; on, kao duhovni po-
glavica katolika u Hercegovini i kao pokrovitelj društva
daje pristanak na samo razvijanje barjaka. Valjda
će ko pomisliti, da biskup Buconjić i društvo ,Hrvoje“
to rade iz 19-21-17. načela, ali je teško pomi-
sliti (ovdje kursiv opet stavljamo mi) da jedan
biskup uzradi protiv interesa svoje crkve,
već je i u ovom slučaju uzrok narodnosni proselitizam
megju Muslimanima. . .... Hrvatski agitatori samo
razvijanjem barjaka misle dokazati Muslimanima, da u
njih crkvi ne igra nikakve uloge u uarodnijem stvari-
ma, pa de im s toga od hrvatstva ne prijeti vjeri ni-
kakva pogibao. Sva ova farizejska prenemaga-
nja neponažu .. . .“ ,Pri ovijem razvijanjima barja-
ka mogao bi koji naivnjak pomisliti, da su se Stadler
i Buconjić tobože razišli u mišljenju. To je samo pri-

 

 

vidno. Stadler ite upravo, radeći bez časovitijeh kon-
cesija na vjerskoj propagandi. Buconjić htio bi, da vjer-
skoj propagandi pomogne preko hrvatstva časovitim
koncesijama. 'Jadan i drugi hoće da zadobiju . Musli-
mane. Stadler li ih htio privesti u krilo katoličke
crkve, pa odatl u hrvatstvo; dok biskup Buconjić mi-
sli, da će Muslimane preko hrvatstva prije privesti u

 

 

 

katoličku crkvu.
Što mi mslimo o značaju svečanosti razvijanja

 

barjaka u Mostiru, već smo kazali, te smo i upozorili
na što može dovssti nepriznavanje Hrvata u Bosni i Herce-
govini, kako to očito izbija iz pisanja »Dubrovnika“,
Ono pak ito , Dubrovnik“ piše o razlozima što
bi, po njemu, bili potakli Mostarske Hrvate da pri-
stanu samo na razvijanje barjaka, & propuste blagoslov,
nema nikakva temelja i ne odgovara istini. Jer najprvo
nije istina, što se tvrdi, da u »Hrvoju* nemaj ni jedan
Musliman; pa i kad ne bi bio niti jedan, što bi zar
«Dubrornik“ htio da Mostarski Hrvati budu tako ne-
razboriti, da s posvetom barjaka po katoličkom obredu
otugje od sebe muslimanski elemenat? [ bez ikakvog
»harodnosnog proselitizma“ već sama razboritost zah-

 

tjeva, da se tako postupa. Srbi pravoslavni, u jednakom
slučaju, postupali bi jednako, i niko ne bi imao pravo,
da ih za te. krivi s »Narodnosnog proselitizma“, koji
proselitizzm u ostalom prirogjen je svakome koji
za svoj opstanak mari. Bosansko-hercegovačkim Mu-
slomanima mora da bude slobodno hoće li uz jednu
ili drugu stranu, pa nijedna od tih stranaka ne smije,
da im kakvim nerazboritim korakom otešća ili onemo-
gući pristup. Po našemu mišljenju nadbiskup Stadler u
tome je griješio, dok mostarski biskup Buconjić u to-

 

bio u liberalnijem ili me se pametno vlada; a što kaže »Dubrovnik“ da je

[nemoguće da biskupi, fratri i popovi mogu rastavljati
vjeru od politike, što nije istina, jer ako ih kod nas
ima, koji to miješaju, (a ima ih i kod srba) ima ih i
koji znadu dobro rastaviti jednu stvar od druge; i uprav
slučaj biskupa Buconjića kaže nam, da je on jedan od
takovih. ,Dubrovaik“ pak treba da zna, daj ako je
kod nas u Dalmaciji običaj, da se blagoslivljaju barjaci
svjetovnjačkih društava, taj je samo trpljen, dočim po-
stoji odluka Rima, za koju znade vrlo dobro bisku
Buconjić, po kojoj se barjaci takovih društava, jer ne
nose na sebi obilježje vjersko-crkveno, ne smi ju ni
blagosloviti po erkvenom obredu — vele
veće dakie, kad se u društvu nalazi i inovjeraci kao
što je sučaj s ,Trebevićem“ i s ,Hrvojem“. Za to su
se na nostarskoj svečanosti mogli naći i biskup i fratri
i popoti — i ako se »Hrvojev“ barjak nije blagoslovio ;

 

ta napokon ako se nije blagoslovio, nije se ni prokleo !
Dok se piše, da bi Stadler htio preko katolicizma pre-
vest Muslimane u hrvatstvo, mi, i sko u to do svrhe
još ne vjerujemo, a ono stvar shvaćamo ; nu kad se
piše da bi Buconjić htio to isto učiniti preko hrvat-
stva, ispovijedumo da nam ge stvar čini tako čudnom
i nevjerojatnom, da smo spravni biskupa Buconjića uvrs-
titi n& u velikane, nego olimpijske bogove, samo ako
mu taka stvar pogje za rukom.
a

x *
Tu skoro bila je izašla u »Jedinstvu“ vijest, da
se je c. k. namjesnik izrazio o Dalmatincima, da ne-
madu poštene riječi.
Poslije oduljeg muka ,Smotra Dalmatinska“ ka-
že, da je ovlaštena oporeći tu vijest.
Primamo na znanje oporeku ,Smotre Dalmatin-
ske“, premda nam se čini, da je njome položaj namje-
snikov, postao još teži,

Kad smo na vladinim stvarima, donosimo i dosta
zagonetnu vijest , Narodnog Lista“ na odgovor uredni-
Štvu , Jedinstva“, koje ga je pitalo, što je od noko vla-
dine okružnice činovnicima, za koju čuje, da je jedan
primjerak dobavio i Nar. L“. »Narodni List“ na to
odgovara da je nema, ali kaže, čuli smo i mi za
nju,a i za još štogod daleko krupnijega.
Ako nijesmo, nastavlja, odmah sve objeloda-
nili, imali smo svojih dobrih razloga, koje
smo pripravni kazati svakom rodoljubu u
četiri oka, ali za javnost još nijesu. Mora-
ju se štediti žrtve! Malko ustrpljenja i čut
će se,

Dakle opet kakvo iznenagjenje? U Dalmaciji zbi-

 

 

lja vrijedi ona; Chi vivrh, vedri — ako samjnamjesnik
prije ne očisti . . . ,
TT emil žuta

 

Proslava posvete barjaka
hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“.
XIII.

Ustane g. Ivo Soljan iz Spljeta: i reče:

Velecijenjene gospogje i gospogjice, veleštovana gospodo !
Danas, kada je Dubrovnik dočekao ovo hrvatsko slavlje, koje je
po drugi put usredotočeno oko imena slavnog genija Gundulića; da-
»Gundulić« slavi posvetu
muzikalno društvo »Zvo-

das dakle, kada hrvatsko pjevačko društvo
svoga barjaka, njegovoj se proslavi i spljetsko

nimir« preko mene pridružuje. I ako je žaliti da se

najstarije muzikalno društvo u Dalmaciji nije našao korporativno u
ovom lijepom kolu ostalih društava, da svojom prisutnošću uzvelića
da se on bratu »Gun-
kao sebi veseli, i da je danas duhom vas uz njega, dočim su

sjaj ove proslave,
duliću«
veoma opravdani uzroci zbog kojih i on nije ovdje,
šom dobrotom znat uvažiti i potom, nađam se,

to opet imam da Vas uvjerim,

vačka društva, čigovo koris:

to, koji je živio u mjestu go.
čovječji, Stari su Grci najviše
nije sredstvo vaspitanja, pa su napokon sudili
ka, koji muzike ne bi ljubio ni razumio, držeći
krjeposni ni pravi
srca i pameti,
njem se Bogu
jepost razvija, pjesmom se strasti
više zavoli. Muzikalna društva,
stojimo što više podizati.
pak da se današnja što bolje uzdrže, da se

moli, pjesmom se u boj

vanje biti korisno i dovinut će se cilja za
čem dakle živio nam
ne sva muzikalna društva.

= Nakon njega držao je govor naš urednik dične

Veleštovana gospodo !

Palo je ovdje već mnogo lijepih i velikih riječi.
a kukavna sadašnjost. Ali na

likih. Istina je, lijepa je naša prošlost,
prošlost danas malo ko što daje. Danas se vlastelin,
svoje imanje, pa se ipak na svoju
I nama se smiju, kad se samo sa prošlosti dičimo.

J. naši djedovi su prolućkali svoju moć i slavu. Prošlost za nas ima-

opravdati. — Velešto-
vana gospodo! Jedna od naših narodnih ustanova jesu hrvatska pje-
djelovanje mora da je svakome pozna-
ih imade. Glazbom se uopće vedri duh
ijenili muziku i držali je kao najglav-
kao zla svakoga čovje-
da takvi ne mogu biti
patriote, Pjesma je od Boga dana, ona je zanos
pak kad se ona spoji sa muzikom jače djeluje. Pjeva-
hrli, pjesmom se ljubav i kri-
blaži, s pjesmom se i domovinu
koja imaju ovakovu svrhu treba da na-
Podižimo muzikalna društva,
razvijaju i cvatu, kao što
nam evo cvati i današnji svečar »Gundulić«, jer će tako njihovo djelo-
koji su ustanovljena. Kli-
»Gundulić«, živjela nam i cvala diljem domovi-

prošlu slavu pozivlje — smiju.

na i prirodna prava. Ali što se dogagja?
dogagja kakovom nasljedniku bogatih pregja čiji su imetak zaposjeli
štitnici i raznijeli ga. Pa kada smo počeli tražiti našu gjedovinu, re-

koše da smo nemoćni,
Usprotivili smo se više
svijetu: eto, ta vidite da
vodu na glavu i vežu u
i vele: eto, eto, ta svak vidi
ni lugjaci.

Šta nam je dakle činiti?
slobodu. Ponašajmo se tako,
gjacima. Radi se o. tome, da

maloljetni.

i »Zvonimir«, to

im
te koje ćete, Va-

Gospodo ! Nazdravljeno
nin. Nazdravio je čovjek iz

Nazdravljam Herceg-Bosni i

 

pala, ako hrvatstvo u Dubrovniku

osvojila sve bedeme te su joj
bri Dubrovački Hrvati. Ponosi
jek tako hrabro, složno,

a nastojmo

ori se živjeli radnici !

stigli, reče što slijedi :
Štovana gospodo !

»Crv. Hrvatske«.
Možda i preve- Potonula Italija

koji je profućkao

 

Jer smo i mi, t.

puta, ali što više vičemo, to oni više kazuju
su i ludi, a ne samo bolesni. Lijevaju nam
o više bijesnimo, oni to više stežu
da su ludi, da su bjesni, pogibelj-

užeta. | št

Gledati da drugim načinom dogjemo na
da nas više ne mogu nikako nazvati lu-

samo o promjeoi metode za iste ciljeve. Gledajmo na svagdanji rad,
da se polagano ojačamo. A onda ćemo već drugačije.
je Istri i istarskoj družbi. I ja sam Istra-
Herceg-Bosne, raja raji. Da uzvratim ?
Mislim, da ću najbolje uzvratiti ako bude manje riječi, a više djela.
predlažem, da
gradnju toli potrebnoga hrvatskoga doma u
se skupi neka se podijeli na pola:
U ime radnika govori g. Antun Miletić dični naš hrvat i stari
borac, koji se raduje ovoj velebnoj

dasve ima zahvaliti onoj velikoj četi ili bolje vojsci koju je junački
na put stavljene, a to su radnici i hra-
se tom družinom i napija da budu uvi-
slavodobitno vojevati,
ništa drugo nego skroz hrvatski grad. Govorniku čestitaju pljeskaju i

G. Josip Onyszkiewicz prije nego će pročitati

»Već davno bi u morskih valih

O hrvatskih ća se žalih
More otmansko ne razbija«,
Ovako naš dubrovački pjesnik pjeva
do, hrvatski su žali nepredobivi, hrvatski su žali tvrdi. Razbija se o
njih neprijateljska sila i razbija! će se i unaprijed

de smisla, ali kao pouka — kao tužna opomena, kakovi ne smijemo

da budemo, Jer se ne smijemo više obmanjivati, lluzije slabe, Od ri- našeg društva,

ječi treba preći ua djelo. Mi govorimo — i punim pravom, — o slo-

bodi, mi stavljamo naše opravdane zahtjeve, mi tražimo naša povjes- | gradu. Dosta je »Gundulić«

Dogagja se ono isto što se

I staviše nas opet pod štitništvo,

 

ne damo nikakove izlike. Radi se

na slova,

 

se skupi mali prinos za
Sarajevu. Od svega što

za dom i za Istru! kući,

svećanosti. A > | + '%o divno is-
slavodobitno napreduje, to se na-

dok Dubrovnik bude

Muslimani!

nazad vijekova, Da, gospo-

 

"tio RA s

valio, ali sve hvala Bogu,
utjeha da je ovaj današnji
ovom radu i trudu,
stva u Dubrovniku,
mi je »Dubrovačku
ničku Zadrugu« (Živjela!), te

Predzadnji se diže dična
napija kako slijedi :

Gospodo! Dopustite da
jem i čestitijem gospogjama i
pćele sabrale i sakupile obilate doprinose, sa kojim se je dobavio toli
krasni i gizdavi društvevi barjak.

Kako se sjaje naše domorodne boje, tako se zjajila
ću do stare starosti
tako sa zlatnim slovima prešla
tomcima, i društvo od pasa
njima na čast, a rodnom gradu na slavu.

Živjele čestite, časne, ugledne,
Hrvatice koje su nam ovako slični barjak darovali,
rodnom građu i Hrvatstvu. Živjele!

Završi su ovo malo rijeći g. Onyszkiewicz,
tovani stole!

Moram da dignem ovu čašu i da nazdravim

nam naroda muhamedanske

Puno nas veseli da

krvi al druge vjere,

kakve sredovječne presude,

bok borimo se i radimo
mile nam zijedničke domovine! Živio gospodin Kurt, živjela braća

Nu da nijesmo mi sami u ovom radu i borbi,
i cio hrvatski narod iz svih krajeva naše miie domovine, dokaz su
ove brzojavke i čestitke,

Danas se uz posvetu barjaka, slavi i desetgodišnjica opstanka
biva desetgodišnjica truda,

rada i napora za održanje

budne hrvatske svijesti u ovom od vijekova čisto i jedino hrvatskom

propatio dok je ovih deset godina pre-
svemu je odolio i uzdržao se, a sad mu je
svečani dan dočekao. Nu u ovoj borbi, u
nije on sam. Uz bok su mu i drugi bedemi [irvat-
druga bratska društva. Na prvom mjestu istaknut
Hrvatsku Čitaonicu« (Živjela l), pa »Hrvatsku Rad-
»Hrvatsku Općinsku Glazbu« (Živjela ),
perjanica naša g. Vlaho Turčinović i

ja podignem svoju čašu i napijem vrli-

gospogjicama, koje su se kako marljive

njima na li-
vjerna mladost, kako se proljevaju na zraku zlat-
njihova spomen poznim po-
do pasa predavalo časno njihovo ime,

darežljive gospogje i gospogiice
Bog ih živio, djeci,

prestavniku bratskog
vjere, g. Mehmedu Dželahudin Kurtu.
nas svojim prisustvom časti prestavnik naroda iste
puno mas veseli, jer vidimo da prestadoše koje-
a da se vrše stihovi neumrlog našeg

Gundulića :
»Ah da je proklet
brzojave koji su Ko cijeć vjere
Na svojega mrzi brata«!
Jedan smo narod, jedna smo krv te zato bratik brata, bok uz

svi zajedno za napredak, procvat i slobodu

već da je s nama

(Slijedi)

e

1 >