U DUBROVNIKU 17. Septembra 1904.
Cijena je listu unaprijeda: za
Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bomu i
subote, |
poštom: pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- s" va ito
štarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto ri
polugodište, Pojedini broj 20 para. | frankirana pisma ne primaju se.
da enii: ž : da ei
DUBROVNIK, 17. septembra 1904.
Kazali smo u prošlom broju, da nijesmo mo-
gli vjerovati, da je onako teška i krvava uvrijeda
mogla izaći iz usta jednog namjesnika Njegova Ve-
ličanstva, a zaključili smo naše izvagjanje riječi-
ma: položaj je namjesnikov nemoguć. Danas ne-
mamo što da dodamo. Taj je čovjek došao u Dal-
maciju kao miljenik Korberov, zvao ga je najvri-
jednijim svojim činovnikom, a šta je uradilo to ču-
jer to možemo sami mi sebi dignuti, ali širenje
'\njemštine. koje se svakog dana sve više osjećalo
io čemu u današnjem broju donosimo rječiti pri-
mjer, zahvatilo je već i neke društvene slojeve, ko-
ji hoće da budu odviše pametni, te mnogi od o-
nih, koji uvrijegjeni — viču proti namjesniku, te
se spravljaju, da ga na polasku...., pozdra-
ve nalaze, da je sasvim naravno i potrebito, da
činovoici znadu njemački i da se tim jezikom slu-
re
Ovo je trulež, koju treba čiatiti, Hoće li na-
mjesnik otići odmah ili će oni iz Beča htjeti i da-
lje činiti experimente s njime, to je pitanje
koje neka riješe oni u Beču, koji će biti odgovor-
ni za ono, što urade. Za nas on mora da ide, a
s njime i onaj sistem, koji ga doveo do toga, da
je mogao izustiti one pogane riječi. Jer neka ne
cijene bečka gospoda, da će Dalmacija trpjeti, da
ua namjesničkoj stolici sjedi kakav drugi Handel, [kakve ,činjenice“ ne miriše slogom.
koji ne će činiti ludosti, a tjerati i dalje svoj ne »Dubrovnik“ nam podmeće nešto, čemu se baš ni-
čisti posao. Mi smo siti ovoga sistema, koji pas | jesmo nadali. ,Zapazili smo, kaže, tu strategiju u po-
tako grli, da nam sape ponestaje. sljednijem brojevima »C. H.“ Ako se ne varamo ta bi
strategija sastojala u ovome: Svi Srbi, kao što i jesu,
moraju biti u jednom toru i za slogu; Hrvati podije-
a ljeni jedni su za slogu zagrljeni sa Srbima, drugi su
tiv sloge, neprijatelji Srba. Ovijem jednj.jem tre-
Iz novina. a uš io s Detrovniča, jav Kotorska
»Dubrovnik“ odvraća u zadnjem broju na: nš& u.| Bosni i Hercegovini raditi protiv Srba u korist neslo-
vodni članak br. 36. On pekao što o kazali, da | Yenskog hrvatstva : u =: Nas od ovakih prigovora naj
je novi kurs ,emancipacija od tugjinskih utjecaja, pro- | bolje brani pisanje »Hrvatske Krune“ — sko možda
mjena u shvaćanju naših odnošaja prama onim, koje | »Dubrovnik“ ne misli, da smo mi s Hi K-* podijelili
smo nazivali našim nutarnjim neprijateljima t. j. prama | uloge. » Dubrovnik“ kao potvrdu svojim riječima nava«
Srbima i Talijancima te želja da prestane ono megju- | &ia našu izjavu, da Hrvati bili staroga ili novoga kur-
sobno zadirkivanje i trvenje megju Hrvatima i Srbima“, | 8% uvijek ostaju prije svega Hrvati, ali iz tih riječi sli-
& pita razjašnjenja, za što mi ne smatramo novi kurs|jedi samo to, da mi ,ne možemo dopustiti, da nas se
novom političkom strankom, koja bi se stavi. | Smatra kao roba importirana iz Beča ili Pešte“, pa a.
la u sukob s historičnim težnjama hrvatskog|ko hoteš i to, da su nam bliži svi oni, koji se Hrva-
naroda. Pod, historičkim težnjama hrvatskog naroda | tima duočaju od onih; koji to nijesu, sli kako: ,Du.
mi dakako ne razumijemo ono isto, što Htvatstvu pod- brovnik“ ne smatra Srbom jednoga Gjurkovića, tako i-
meće tugjinska politika i njezin agenat Frank. Za nas (Sto mi ne smatramo Hrvatom jednog Franka ni sve
su te težnje želja svih Hrvata, da na slavenskom jugu | druge, koji hotimice pod firmom hrvatstva služe tugjin-
u interesu cijelog južnog slovenstva dogje | Stvu. ,Dubrovniku“ je slobodno na te ljude napadati,
do osobite hrvatske državne skupine, koja je i prije po- | k&o što i mi napadamo, ali treba imati barem donekle
stojala, te koju imamo pravo tražiti: na temelju hrvat- ate ijo i E
skog državnog prava. Dokle se to pravo proteže, to po bojazni, da: je pribičeaj Srbima isto, što i odricanje
Hrvatstva.
stranke izjavile za novi kurs te ga se i drže.
.
rajevo, te kaže, da je od tada preko »Neue Freie Pres-
možda kriviti Hrvate za grijeh Frana Folnegovića, ko-
ji su prvi Hrvati osudili. U ostalom Hrvata je bilo u
Bosni i prije posjeta Folnegovića, a sve da ih i nije
bilo, oni, koji se nazivlju Hrvatima, u takovom su bro-
ju, da s njima treba računati. Mi smo kazali : nako smo
većina, hoćemo imati prava većine“ u pogledu Dalma-
cije; to isto mogu kazati i Srbi, ako su većina, u po-
gledu Bosne i Hercegovine, za nas ostaju prava ma-
njine; a cijenimo, da je prvo i glavno pravo njezino
moći zahtjevati, da te većina ne vrijegja. Navagjati n e-
darova. Uz te katzenjagere igrao se je man-
darina. Pa taj čovjek, koji je cijelo svoje vrijeme
živio u Zadru, tugi narodu, kojim je upravljao,
njemačkih kolonista, drznuo se je sada suditi o po-
štenju naroda, koji ne pozna i koji nije mogao po-
a ESA
Za nas je u povjesti dalmatinskih namjesni-
ka poglavlje 6 Handelu zaključeno. On je već kao
osoba nemoguć u Dalmaciji te svaki Dalmatinac,
vora.
*
Ova epizoda otkriva u ostalom u našem po-
litičkom životu ne baš utješljive pojave. Dolaze vi-
jesti, da su iz općinskih dvorana izbačene slike na-
mjesnikove. A tko ih je tamo stavio? Zar je mje-
sta bilo slici namjesnikovoj u dvoranama autonom-
nih općina? Tu servilnost, koja se sada otkriva,
očitovala je i pucnjava praogjija i vijanje zastava
i pozdravi i govori, kad je namjesnik Dalmacijom
putovao. On je za svakoga imao medenu riječ i
slatki posmijeh, obećavao je zlatna brda, Milijuni
su se imali sasuti u Dalmaciju, a pretvorili su se
u — jezičnu osnovu. Sabor-je tu navala na prava
našeg jezika odbio, a koliko je namjesnik mario za
, tako jasno izraženu volju naroda ? Ono što su pje-
govi predšasnici započeli, to je on smjelo prova-
gjao kraju. Pod "njegovim namjesnikovanjem skoro
je svaki mjesec dovagjao kakvog novog nadobud-
nog Nijemca u političku službu, a njemački su do-
pisi poplavili urede. Tomu zlokobuom uplivu po-
dleglo je u zadnje doba i pokrajinsko školsko vi-
jeće — a što ćemo mi na sve to? "Riječi namje-
snikove sada — to su pljuska čitavoj Dalmaciji,
ali njegova uprava bila je otrov, koji se širio po
žilama naše zemlje. Namjesnikove riječi ne će na-
ma dignuti poštenje, što su nam djedovi namrli,
POBLI$TAK.
Rusija, Engleška i Amerika.
.
» Dubrovnik“ se osvrće i na ono što smo rekli o
Historičke težnje hrvatskog naroda,
kako ih mi shvaćamo, ne bi dakle smjele biti nikako-
va: prepreka zbliženju Hrvata i Srba, te ,Dubrovnik“
ne smije u njima vidjeti povratak k staromu kursu. Na-
šim pak riječima, da novi kurs nije nikakva stranka,
najbolji je dokaz; što ta stranka zbilja ni ne postoji.
Kako će nove, a rekli bismo bolje utajane ideje naj-
lakše opet prevladati u hrvatskom narodu, te skršiti
frankovluk, nije samo pitanje vremena i dogogjaja, već
i pitanje taktike, a cijenimo, da je u tom pogledu naj-
pogibeljnije ustrajati nove stranke, te se staviti na taj
način u očitu oprjeku s onim, što postoji, U ostalom
A kad su Američani počeli uvigjati, da čitava ta
bezrazložana buka na Rusiju dolazi u prilog samoj En-
gleškoj i da se Englezi s njima hoće da posluže ko
bezsvjesnim orugjem u svoje svrhe, japanofilizam je
Kako javljaju hrvatske amerikanske novine, u ame- počeo hladnjeti. Tomu je mnogo i doprinijela i uvigjav-
ričkom novinstvu iz početka sve po malo pa kasnije u nost, kakova li pogibao prijeti Americi od žute rase,
sve višem broju izbijaju ozbiljni glasovi uvaženih lju- [ V; j i
di u prilog Rusiji, a teže za tim, da američkom naro-
du dokažu, kako je zabrazdio stranputicom, kad ze je
u rusko-japanskom ratu sasvim postavio na stranu Ja-
pana. I ti ozbiljni glasovi stiću Sve viša popularnost.
Tako u pittsburškoj , Pošti“ pisao je . jedan znameniti
američki novinar: , Američki narod, kaže on, uvijek je
tvrdili, da i megju katoličkim svećenstvom i biskupima
može biti a iima ljudi, koji pošteno hrvatski osjeća-
ju, te da se ne smije svaki rad svećenički Da narodnom
polju pobijati samo za to, jer je dotični svećenik.
Na tome ostajemo |
Svoje prigovore mogao je ,Dubrovnik“ svršiti
drukčije, a ne izrazima, koji jako sjećaju starog
kursa. Ne znamo, koma su namijenjene rijeći: »Šve
da bi nam tu većinu u Dalmaciji i nudili, ne bismo je
primili, jer je trideset godišnja hrvatska - većina u ovoj
poslije teških napora došla je do svoga cilja: zastava
Velike Britanije vije se na zidinam Lhasse, tog budis-
tičkog Rima. Pod vidom svojih gospodarskih interesa i
osiguranja prometnih sveza izvela je Eugleška okupa-
cija Tibeta Taj pak čin je svakako mogao biti uzro-
kom teških konflikata 'megju Rusijom i Engleškom i
uza sve to, što se ja potonja požurila, da u Petrogra-
du razjasni, da će njezine čete što prije ostaviti Tibet,
i žute puti, a komu nije poznata naredba američke vla- | čim naravno osigara tamo svoj upliv, Suparništvo iz-
de, kad se je radilo, da budu na nekoj američkoj iz- megju Rusije i Engleške Vlada na skrajnjem istoku kod
ložbi izloženi predmeti japanske i kineške inđastrije, a | vrlo mnogih tačaka, gdje se posjedi tih velevlasti do-
čiji se utjecaj i već sada na nekojim svjetskim tržišti- diraju. a posljedica toga je i ona velika galama
ma zamjetili mogu? Vlada je to iz početka branila, | engleške štampe na Rusiju, koja je bila došla do ta.
sa slašću čitao svoje novinstvo, i to stoga, Jer je isto| pa tek kasnije popustila im samo po tim uvjetom, da kovog stepena, da je i sam engleški kralj na nju mno.
svakomu mjerilo onako, kako je tko zaslužio ; ali žali- | ge mor&ju opet seliti i to u vrlo kratkom roku. A na- go utjecao, da je skloni ma prijaznije pisanje prama
bože to se u ovo posljednje doba ne opaža, jer je no- pokon čemu ona prevelika uvozna čarina na kinešku i Rusiji. Da se izbjegne taj prije ili poslije neizbježivi
vinstvo okrenulo kapu, a narod je ostao zabezeknut ne japansku robu, pa zamjerna dapače i nepravedna novča- | sukob ismegju Rusije i Engleške, već se sada nastoji,
američkog novinstva prama našoj staroj iskrenoj prija-| rici nastan
njezinih posjedovanja na skrajnom istoku. Tu je pala
teljici Rusiji posve je neumjesno, neosnovano i neame-
Američani dakle u posljednje doba žele, da se upo- | riječ | & rasprava bi nam Gabrijela Ve.
& znamo, da je javno maijenje u Americi tako jako i[i pravedni, a nadasve samostalni g prosugjivanju svojih Vremja“ razjasnila, koja se pogibao po evropske vele.
tako velikog upliva, da je ono, što vodi rat i sklapa interesa, te nipošto, da ih drugi nepozvani u tom upućuju. vlasti krije pod tom riječi. Van » tugjinom ! kliču ja-
mir; javno je mnijenje ona sila, koja kreće krmilom Na dalje, a što je najviše, što se ćute gotovo uvrije- | panski panazijati i u tom smislu čine svestranu agita-
vanjske i unutarnje američke politike. gjenim, da su se nehote i bezsvjesno po tugjim utjeca- | ciju po čitavoj Aziji. Na temelju činjenica crpljenih iz
"Da pak američko novinstvo tu japanofilsku direk- jima i lažnim isv neharni prama Ru- samih engleških novina prikazuje nam Veselieki pola-
tivu prima od engleškog, poznato je. već po onim ne- siji; koja im je pomegla u njihovim najtežim časovima, gano ali ustrajno prodiranje Japanaca u sve strane azi.
prestanim tužbama, koje se svaki čas amo tamo čaju. kad je ono g. 1860. ruska mornarica i vojska stajala jatskog svijeta. U Kitaju na primjer nastane se u kan-
Zar nije već vrijeme, kažu, da se mi Amerikanci osta-|u pripremi, da poda pomoć predsjedniku Lincolnu; ako | tonu, nauče jezik, puste da im naraste kitajski porčin,
vimo gubave taktike og novinstva, pa da po- koja evropska vlast pruži pomoć konfederaciji, koja se ulaze u tajna društva i vode politiku u svoje vlastite
Oran ano Perom ta otkud je ongleiko| onda s Unijom soon vrbe. Oni su agenti tajne propagande japanskih veli.
navisstvo Ovlašteno, da predvodi našu štampu i da ga ue kih ideja. a ti njihovi neprestani dodiri i utjecaji do-
mi pokorno slijedimo i u megjunarodnim pitanjima 7 Engleska okapedicija pod generalom Macdonaldom vagjaju napokon ogromno kitajsko carstvo pod moralno
U pomenutom uvodnom članku bili smo još izja-
vili, da Hrvati bili novoga ili staroga kursa ostaju pri-
je svega Hrvati, te ne mogu dopustiti, da ih se sma-
tra kao roba importirana iz Beča ili Pešte. ,Dubrov-
nik“ nas na to sjeća posjete: Frana Folnegovića u Sa-
se“ objavljen konubijum izmegju Kalay-a i Hrvatstva.
Ne znamo, je li baš u interesu sloge to spominjati te
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lrvatske“ g Dubrovniku gdje su utožijivi, Za izja-
ve, priopćeva, zahvale plaća se 40 Para po retku, a oglase
| skaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju, a ne.
20 para. Oglasi koji se više puta ti-
to nije ni potrebno, jer su se dvije naj jače hrvatske zemlji dovela dotle, da nam ni poštenje kao ljudi pi-
je poštegjeno“, Prvo svega non erat hio loons, jer im
mi većinu u Dalmaciji nijesmo ni nudili niti bi nam do-
šlo na pamet to učiniti, a drugo, ako su u kojoj zem-
lji stanovnici čemu krivi krivnju nosi ne samo većina,
već i manjina — našem slučaju rekli bismo više ma-
njina nego većina!
m——m—
»Novi List“ pod naslovom ,Crni list iz nedav-
ne prošlosti“ donosi ne baš lijepu sliku D.ra_Fraa-
ka »Najvećeg živućeg Hrvata“, a gradivo je crplje-
no iz knjige: » Hrvatska na mučenićkoj klapi ili
važna otkrića o političkoj akciji ugarsko-hrvatske
vlade u nedavnoj prošlosti“, izdao i napisao Antun
Sinković u Budimpešti g. 1872.
Poslije sramotnoga pada oca nagodbe, Levina
Raucha, zasjeo je na bansku stolicu Koloman Be.
deković, čovjek osobno pošten, ali nesposoban za
mjesto, koje je zauzimao. Podbanom je bio sposob-
ni i osobno čestiti M. Šuhaj. U zemlji borile se o
Vlast dvije struje, magjaronska i narodna stranka
Magjaronima nije bila nikako q volji Bedekoviće-
va vlada, te su sve poduzimali, da je sruše i one-
moguće. Sam" Rauch pošao je u Peštu, te je u klu-
bu Deakove stranke prikazao stenje u Hrvatskoj
opasnim i zahtjevao puuomoći i pomoći, da proiz-
vede promjenu. Iz magjarskog dispozicijonog fonda
bi dakle dato magjaronskoj stranci 100.000 fior.
Plan, po kojem se imalo raditi, sastavio je sam Ra-
uch a treća tačka glasila je, da ge u svrhu, da se
narodna stranka posve skrši, imade ustrojiti jedan
dobro organizirani kor tajnih agenata i špijuna.
Taj kor sastojao je iz tri odjeljenja i to: iz središ
njih agenata, mjesmh i izvanjskih ili zeme'
agenata. U središnje agente spadali su ne
niji članovi kora, oni su imali izvještaje, što su
prispijevali, priregjivati i često besmislenim denun-
cijama podati oblik i podobu, ove i jedino njih se
upotrebljavalo za Vanjske ekspedicije. Mjesni agenti
bili su prosta njuškala, u gostionama i kavanama
biskupu Buconjiću, ali nas u stvari ne zobija. Mi smo :
sve posmatrali, spijonirali i o tom izvješćivali, Bila
zili izvan Zagreba. U podlosti natkriljivali su tii
same mjesne agente. U tom časnom koru važno je
mjesto u odjeljenju središnjih tajnih agenata zau-
zimao s mjesečnom plaćom 60 for. Dr. Josi p
Frank »hajveći živući Hrvat“.
Mi ovim vijestima potpuno vjerujemo, jer ne
vidimo uzroka, zbog kojih bi Antun Sinković me-
tnuo ime D.ra Josipa Fraoka u popis časnih spi-
juna, a da zbilja nije bio Dr. Josip Fraok onda
najveći živući ; hrvat, već je stoprva u ono
doba stiga» u Zogreb, te što se ispričava s poli-
tičkom mržajom Obzoraša, neka to on pripovijeda
popu Lesu, jer toj mržnji nije bilo povoda.
gospodstvo Japana. Ali i dalje oni idu! Tabi li se ča-
dili na tvrdnju, da je dapače i u ustanku Filipinaca
proti Španiji igrao veliku ulogu
znajući se snaći u toj nagloj promjeni. Raspoloženje | na -cijena, pod kojom se čovjek žute rase može u Ame- da mu se predusretne i to u interesu same Evrope i|ce
iti ?
ričko“. Ovako kaže ne samo jedna amerikanska novina, | znadu s pravim stanjem stvari, hoće da budu čovječni selickoga, - londonskog dopisnika ruskog lista , Novoje šaje
Japanski
ske spletske? [ Sijam i sijamska vojska je pod veli-
kim uplivom Japanskih ideja. Japanski utjecaj ide i da-
lje. I u engleške Indije i u Afganistan, a najvažnije je
ono osobito prijateljevanje s Persijom. | u Australiji
napreduju Japanci, kaže Veselicki, te navagja za to vi-
še podataka. Neće, nastavlja on, da budem apostolom
proti
rika, nijesmo misli na omaj odnošaj, što saći
postoji osobito megju prve dvije evropske velevlasti
na megjusobne njihove pomirljivije