lje, već traže, da se spor i gore žaoštri. Nu stvar se ipak presjekla kako nam to kaže doli priopćeni komu- nike izvanjskog ureda u Londonu. Port-Arthur. Ili sad ili nikad! Ovo je geslo Ja- panaca za Port-Arthur. Na 5. tek. Mikadov je rogjen- dan, te hoće pošto zašto da do tog dana Port-Arthur bude u njihovim rukama. Dapače su odlučili, da će ovo biti zadnja njihova navala; ako za sad ne osvoje, da više navaljivat, nego ga gladom prisilit da se pre- 470 japanskih topova neprestano puca na grad. Je- izvješće iz Londona kaže, da su branioci Port- svaku nadu od pomoći Kuropatkina ili branioca da je do skrajnosti tulirali, dapače i mnogi oficiri Stesel uporno neće da popusti. proglas, u kojemu ka- dok bude imat ko će upravljat i da i : : i i E ciglim j puno tačnije zgagjali nego prije. Kineski uhode ugjoše prošle sedmice u grad prividno da prodavaju živeža, te su Japancima donijeli vijernih podataka o najnovijim riskim topovskim namještajima. Blokada je sasvim oš- tra. Ruski konsul u Čifu ne nahodi više nijednog Ki- neza koji bi blokadu probio, jer Japauci ubijaju sve Kineze, koji hoće da prodru u utvrdu, — Ze ovu na- vala spravljali su se Japanci nekoliko vremena, te su jame iskopali, topove montirali i različitih skala ispre- poli. Dapače dogjoše jedanput jedni drugim na dohvat tako da su se ručnim granatama za oružje služili. Pe- nju se Japanci na tvrgje ruske a luknje od topovskih zrna u zidu napravljene upotrebljuju za skale. Svu su artiljeriju Japanci upotrebili, te su mogli kod tvrgje Erlungšan nove jame napraviti, gdje da se brane, Rusi su ma to iz Liaotiošana otvorili vatru i put Japanaca se zaletjeli, ali ovi su imali strojevne topove u jama- ma, te su njima Ruse suzbili. Brzojavi još ne kažu ta- čno, koje osobite tačke utvrda sad Japanci u rukama imaju. Regbi da su uspjeli najprije za'muknut pak osvo- jit i uzdržat utvrde Itsešan, Antsešan, Erlungšan te Te- lingšan, a to sve uz veoma male gubike (? !) Potonuo japanski brod. ,Dayli Telegraf“ prima iz Čifu, da se tamo glasa, da se je pred dulje vremena izgubio japanski linijski brod našima“. Isti list javlja nadalje, da su pred jedno dvije se- dmice dva mala parna broda krcata džebane i živeža pod francuskom zastavom uljegli u Port-Arthur. Oko Mukdena. Do 1. o. mj. obje vojske Kuropat- kinova i Ojamina stale su jedna pram drugoj nepo- mične. Razmak je od 500 do 50 lakata izmegju njih. Danju i noćju se puća, Vojnici se nigdje ne usugjuju da provire preko plota. Predstraža ne može da bude, tako su vojske blizu. Izgleda da je Kuropatkin nakon bitke kod Liaojanga važnih pojačanja a osobito mnogo novih trupa iz Evrope primio. Nervozaa napetost vele da je strašna. Vojske su tako blizu jedna drugoj, da se mogu razgovarat. Noćno postavljaju nove poljske utvrde, što i jedna i druga strana može da vidi kako ova i ona vojska radi. Kako engleski izvjestitelji kažu, cijeloj ratnoj povjesti još se nije nikad desila ovaka “ Rus“ prima iz Mukdena: Prispjela je ovamo isti- nit& vijest, da su Japanci primili 40 do 60.00) poja- čanja. Po tom da je Kuropatkinu veoma teško, jer ruski centrum mora da bude jak kao i japanski, da ne bude probijen. Iz Mukdena nadalje se javlja: Na 30/10. trajala je artiljerijska vatra na cijeloj fronti vas božji dan. Japanci su pucali iz velikih opsjednih topova, kojih regbi da imaju dva. Noćja je bila vatra žešća. U blizini Putilova brežuljka Japanci su na maše vozove pućali šrapnelima, na što je naša artiljerija odgovorila. Mirnu noćuu tišinu mjesecom rasvijetljenu neprestano su za- glušivali topovi. Na svoj liniji sjali su se eksplodirajući pucaji. Oganj traje još i danas. Japanci i Pio X. ,N. J. H.“ prima, da je Papa Pio X. pred jednom stranom ličnosti izrazio veliko u- divljenje ćak simpatiju napram Japancima. E, krv nije voda: talijanac je!! PETROGRAD, 4 novembra u 6.25 na večer. — Kuropatkin javlja o rekognosciranjima vani, 2711, 3/1 a da nije bilo nikakva sukoba. Opaža se nekakva pre- mještanja japanskih četa od istoka na zapad. LONDON, 4 novembra u 6:25 na večer, — ,Dai- ly Telegraf* javlja iz Čifu u večer 3/11, da su do sa- da japanske navale na Port-Arthur bile odbijene. Ja- panci su zauzeli mnoge nasipe pred tvrgjavama, ali i- ste tvrgjave nijesu mogli osvojiti. Japanski gubitci su teži nego kod ikoje pregjašnje asvale Japanaca. U Ći- fu se govori o rgjavim vijestima o opsjedujućoj arma- di i usprkos gubicima da se navale nastavljaju. Brodo- vi donose ueprekidno pojačanja u Dalny, gdje stižu sva- ki dan po 500 ranjenih. Domaće vijesti. Uooellini u Rimu. ,Corriere della sera“, talijanski list, koji izlazi u Milanu, donio je u broju od Nedielje (30. Oktobra) pod naslovom ,freno anti- glavo“ u u rubrici ,Note vaticane“ ovu vijest : ,U Rimu se sad nalazi kotorski biskup. Osjegu- rava se, da je bio zvan od pape ad audiendum verbum, Ovaj biskup da je prekoračio granice svojih slavendillskih osjećaja, pak ga se tuži, da je bio pre- tjeran i nerazborit u svojoj diocezi odnosuo slavenske litargije. irotivno od svoga ka, — koji se is- kazivo puno naklon Slavenima — Pio X., koji se sjeća, da je Mlečanin i Talijanac, odlučan je da se energično zauzme za talijanski elemenat u Dalmaciji i Istri i o- prijet će se nadmoći slavenskog i austrijskog klera : svi Talijanci bit će mu zahvalni“. Na ovu vijest poslao je ,Corriere-u“ uvaženi pi- poznati prijatelj Hrvata, profesur Luigi Pavia, člančić : »Slavno Uredništvo ! Odnosno obavijesti ,freno antislavo“, koja je danas ugledak svijetle u Vašim Note vaticane“ valja radi istice i povijesti napomenuti, da je stvar, radi koje je kotorski biskup pozvan u Rim, čisto litur- sac, ovaj S potpunim štovanjem t rv. Hrv.“ gične naravi, a ništa ga u to ne ulazi politika, tim ma- nje odnosno Talijanaca. Južni Slaveni su se već od 9.ga vijeka služili slavenskim jezikom u crkvenoj litur- gici, mješte latinskim, na isti način kako libanski Ma- roniti i oni takogjer katolici služahu se arapskim je- zikom za govorit misu. Oko godine 880 hrvatski župan Branimir odijeli se sa Hrvatima od Srba, koji bijahu privrženi grčkom obredu, te se pridruži rimskoj crkvi po ugovoru učinjenu s ondašnjim papom (Ivanom VIII.) ulazeći u katoličku (rimsku) crkvu. Ali uzdrža slaven- sku liturgiju. Ova je pako bila u više epoha od Rima suzbijana, jer je Rim vazda hofio nametnuti latinsku liturgiju; a spor nije ni danas svršen :akon hiljadu godina, ostajući ipak uvijek kao samo crkveni spor. »Kako se vidi, i radi velike starine ovog spora. nije slučaj da se radi o politici a mi o objedi talijan- skog jezika, koji ga u ovaj spor baš za ništa ne ulazi. najodaniji Luigi Pavia“, Za , preveo _J. 0, Reciprocitet hrvatskog sveučilišta. Službeni list dalmatinske vlade donosi u predprošlom broju naredbu ministra bogoštovja i nastave u svrhu popunitbenog is- pitivanja iz predmeta sudskog ispita dotično one dr- žavne znanosti, onih pravnika iz Istre i Dalmacije, ko- ji su svršili svoje nauke na zagrebačkom sveučilištu. Za taj ispit odredio je jedno državno ispitno povjerenstvo za obe vrste popunithenog ispita sa službenim jezikom hrvatski i sa sijelom u Beču, te je senatskog predsje- dnika kod sudbenog i kasacionog dvora Frana Zohara imenovao predsjednikom \og povjerenstva. O reciprocitetu dakle zagrebačkog sveučilišta još nema govora, ali ima tu nekakva polakšica, koja na prvi mah čini se nešto, ali uprav u zbilji nije ništa, tek možda jedan korak k potpunoj ravnopravnosti hr- vatskog sveučilišta. Pa da je zbilja ta polakšica za nas djake Istre i Dalmacije od vrlo malene vrijednosti, svje- doči nam činjenica, da sa svim tim nije se od preko- lanjske godine broj djaka iz Istre i Dalmacije nimalo povečao, a i oni, koji su nakanili i dalje polagati na našem sveučilištu državne ispite, nalaze se vrlo ma- lo, a hoće im se mnogo više truda, nego onima, koji, pa i na tugjem jeziku, polažu ispite na kojoj universi Cislajtanije. A ne govorimo o onim, koji hoće da po- lagaju rigoroze i konačni doktorat, jer ti ispiti na br: vatskom sveučilištu za ove strane ne vrijede. U svrhu posvemašnjeg reciprociteta zagrebačkog sveučilišta moramo mi djaci a osobito iz Dalmacije po- vesti živu i ustrajnu akciju te povjeriti stvar u ruke naših zastupnika, koji će nadamo se, ustrajati i dalje u svom radu za ovu stvar, koja bi bila velika narodna stečevina. — Pravnik IV. god. zagreb. sveučilišta. Banovinske stvari. S one strane Velebita vodi se baš valjana i žestoka izborna borba. Važniji su od svi- jeh naknadni izbori za sabor kraljevine. Od nove vlade se isčekivalo, da će stari sabor raspustiti i raspisati nove izbore. Ali ta nada ostala jalova, jer se tek bira u nekim izbornim kotarima, gdje se je ispraznilo za- stupničko mjesto. Takovi izbori su već bili u Daruva- ru, Velikoj Gorici i Zlataru. Kakav je bio posljedak tih izbora, već smo kazali i nadodali koju prama sta- novištu što ga naš list u današnjim prilikama zauzim- lje. Sada su opet ispražnjena tri mandata: biskupečki, ivanečki i dolnjo-miholjski. U kotarima Ivanec i Dolnji- Miholjac — najzapadnija i istočna strana Hrvatske — postavlja opozicija svoje kandidate protiv magjaronstva. Hrvatska stranka prava“ je proglasila u Ivancu svo- jim kandidatom župnika g. Janka Šašela a u Dolnjem Miholjcu kandiduje u ime narodne oporbe urednik o- sječke ,Narodne Obrane“ mlada sila Dr. Ivan Lorković. — Hrvatska stranka prava je po vijestima koje primismo baš pri zaključku lista, doživjela pravu bila- mažu, u izbornom kotaru Ivanec. Župnik Šašel, koga je ona kako rekosmo, kandidirala, pribjegao je u tor Starčevićeve stranke prava i prizvao se starčevičancem. U povodu toga Zatluka je od kandidiranja ostupio na korist župnika Šašela. Prama tomu je biran župnik Šašel zastupnikom starčevićeve stranke prava sa 8 glasova većine proti magjaronskom kandidatu d.ru Milaniću. — Stupci zagrebačkih novina pune se i odjecima iz- borne borbe i kortešacije za izbor u upravu hrvatskog akademskog potpornog društva, Tu su dvije stranke: naprednjačka i starčevičanska. Nadamo se da će prva ko i lanjske godine iznijeti potpunu pobjedu. — Za gradske izbore u Zagrebu već se drže sastan- ci uglednih zagrebačkih gragjana pa se po svemu čini, da će oni, kojima je na srcu napredak glavnog grada, ako ne sasvim, a ono barem u velikom broju doći na stolice gradskog zastupstva. Rad pak složnog gragjan- stva hoće pošto po to da omete Frankova garda pa zbi- lja ona dobra volja Zagrebčana, da urade za dobro svo- ga grada, mogla bi vrlo lako klonuti, ako se izmegju te oporbe počne sijati stranačke strasti. Da se obustavi opstrukcija. Čitamo u ,Dalmati“ brzojav iz Beča, da su se dalmatinski zastupnici i oni hrvatski u Istri carevinskog vijeća obratili naročito k češkim zastupnicima u radu obustave opstrukcije, da se tako može povući u rasprave Handelova affaira iza riješenje drugih prešnih poslova i pitanja. Audiatur ot altora , Karlovačko. , Svijetlo“ donosi podulji članak od g. D. N. Plavšića pod oaslo- vom ,Hisvorijat osuječene umjetničke izložbe u Sara- jevu i još koješta, što je s tim u savezu“. Tu se na ravno oprovrgavaju sve one vijesti, koje su naše novi- ne donosile o upletaju bosanske vlade za uspjeh izlož- be u Sarajevu, i navagja pravi razlog, koji je doveo do toga, da se izložba u Sarajevu osujeti. Dr. Frank Potočnjak. Poznato je uašim čitaoci ma koliko je ovaj hrvatski otačbenik morao podnijeti ga strane banovinske vlade, što ga se osumnjičilo da je on pisac brošure ,Kako se drži prosti lopov na ban- skoj stolici“, napisao ,pučanin“. Sada čitamo u ,No- vom Listu“ izjavu g. Milovana Popovića, u kojoj izja- vljuje, da je on tu brošuru napisao po podacima, koje su mu pribavili njegovi politički prijatelji, te pošto je čuo da se protiv D.ra Fr. Potočnjaka vodi kazneni po- stupak kao protiv pisca iste brošure, te ne želi da se nevina čovjeka proganja, to s ovom izjavom temeljitim svjedočanstvima obara nepravednu sumnju radi koje i dan danas Dr. Potočnjak trpi teških posljedica. Hrvatska Misao“. Već u jednom od prošlih bro- jeva preporučili smo ovaj mjesečnik našoj omladini o- čekujući je da sena nj predbroji, i uvjer:ni da se s nji- me može u mnogo ćem okoristiti. Primili smo zadnji broj ove: Revue za narodno gospodarstvo, književnost i politiku koji uregjuje poznati Stjepan Radić. Cijena za djake je vrlo malena tek K 6, pak je teško i vjerova- ti da će se naći omladinac koji ne bi mogao žrtvovati tu malu svoticu. Knjigo ,Matico Hrvatsko“ razašiljat će se koncem ove godine. Ko juš nije član ,Matice“, rodoljubna ga dužnost nuka, da čim prije stopi u kolo ,Matičinih“ članova. Za 6 K dobija se 9 knjiga. koji bi po običnoj knjižarskoj cijeni promašivalo i 20 K. Druga jugoslavenska izložba. Prva jugoslavenska izložba već je u Beogradu na svečani način zaključena, pak se već pripravlja tlo za drugu izložbu u Sofiji ka- mo je otišlo nekoliko hrvatskih, srbskih i slovenskih književnika i umjetnika. Kako čitamo u Sofiji su bili srdačno dočekani. Dalmatinsko akademsko potporno društvo u Za- grebu. Upravni odbor škol. g. 1903./1904. ostupajući cijeni se dužnim izraziti najsrdačniju valu svim daro- vateljima i dobrotvorima, koji se darom sjetiše društva tekom ove godine. Napose pak ističe zahvalu visokom saboru i slavnim općinama Dalmacije na priposlatoj pripomoći: Vis. Sabor Dalmatinski K 200; Sl. Općina Spljeta K 60; Sl. Općina Šibenika K 50; Sl. Općina Starog-grada K 40; Sl. Općina Skradina K 25; SI. Op ćina Dubrovnika K 20; Vel. g. D.r Roko Mišetić (Du- brovnik) K 10; Vel. g. Don Juraj Biankini (Zadar) K 10; Vel. g. Vinko vitez Milić (Spljet) K 5; g. Stje- pan Gamulin (Jelsa) K 5; Monsignor Frano prof Bulić (Spljet) K 4; Skupa K 429. Svima budi najtoplija hvala! Izdavačka knjižarnica i štamparsko-umjetnički za vod Pachera i Kisića u Mostaru, javlja da će kroz ne- koliko dana izaći iz štampe knjiga: ,Propast Engleske“, ili budući Englesko-Francusko-Ruski rat g. 19...“ — Koju je napisao austrijski potpukovnik pl. Muszynski. Knjiga izlazi jednovremeno u tri razna, ivot izdanja: 1) na njemačkom jeziku, koja staje K 1.50. 2) na hr vatskom jeziku; ćirilicom i latinicom, svaka zasebno, koje stoju po K 1.— Knjige će se razašiljati samo za gotov novac ili uz doplatu. Knjižarnicama i preproda- vaocima ustupa se 33%, rabata i na svakih deset pri- mjeraka jedan primjerak besplatno. Pišu nam iz Sinja, 2610. 1904. Često se čulo sa raznih strana prigovora i prijekora proti Sinju i Sinja- nima ter Cetinjanima, dobacujuć im da su nemarni, ne- složni, bez patriotizma. No jesu li Sinjani bez patriotizma, oni koji slave spomenu st: rodavnih svojih junačkih pregja sa viteškom igrom ,Alkom“, koju čuvaju kao najsvetiji amanet. Tom prigodom oblače Sinjani krasno starohrvatsko odjelo i rabe pozlaćene pusate, koje su i njihovi praoci nosili. Pa onda, ne veli li neumrli hrvatski pučki pjesnik O. A. Kačić-Miošić: , Biokovo nije bez oblaka, nit Ce- tina ravna bez junaka.“ — Zatim još: ,Oj! Cetino zlatni buzdovane, u tebi se legu tići sokolići i junaci.“ Siuj, srce starohrvatske županije pod vladom slav- nih Nelepića, koji ovdje vladaku pod imenom bana, župana, vojvoda i t. d., uz živu uspomenu na silnoga junaka O. Pavla Vučkovića, na diku je Dalmaciji. Da se suzbiju spomenute laži, sine misao da se ustroji društvo ,Sokol*. Ideja pogje na dobro tlu i od- mah prvi dan skupi se i pristane 185 sokola, od kojih 120 izvršujućih a 70 podupirajućih. Takogjer sakupilo se i 140 dječaka za pomladak, i napokon 60 momaka i obližnjih sela Glavica i Brno- sa, koji će učestvovati u svojoj narodnoj nošnji, samo će na kapi imati trobojnu ružicu monogram i sokol- sko pero. U opsegu sokola bit će odjel: 1. Radničke za- druge. 2. Pučke knjižice. 3. Dramatičko društvo, pošto ima sjajno kazalište, koje bi moglo pristati i u najbo- ljim mjestima. 4. Fanfara, tamburaško društvo već op- stoji, a uredit će se i pjevački mješoviti zbor i napo- kon vatrogasci, za koje u općini imaju sve sprave. Tako će ova četa Cetinskih sokolova pridružit se k 80 tisuća českih, 60 tisuća poljskih, 30 tisuća slo- venskih i hrvatskih sokolova. 'To će biti prava hrvatska narodna vojska. Pri bla- gosovu zastave hrvatskog ,Sokola“ u Drniš, začasni starosta spljetskog sokola upozorio je, da sokolaši nose crvenu košulju i da ta košulja sliči krvavoj košulji, koju hrvatski narod čuva kao sveti amanet, i da su gokolaši dužni svojom krvlju oprati tu krvavu košulju, čim će naša mila hrvatska domovina biti sretna i slo- bodna. Das Verhiltnis zwischen Kroatien und Ungarn von Ivan Andrović 1904. Cijena K 1 a dobiva se kod pisca u Lećevici kod Staroga u Dalmaciji. Pisac se u ovoj knjizi, koja je više napisana za tugji svijet da se tim može lakše upoznati s našim prilikama, brani od- nošajima izmegiu kraljevine Ugarske i kraljevine Hr- vatske i to u pet članaka, dokazujući opravdanost hr- vatskih zahtjeva; crta nezdrave odnošaje i pokazujući u čem je zlo, i koji je lijek za njihov popravak i oz- dravljenje. Hrvatsko stranko u Banovini. Da se bolje upoz- naju banovinske prilike i stranački njezini odnošaji, dobro će biti, ako našim čitaocima pripovijedimo 0 tamošnjim strankama, pa onamo, što o njima piše tjednik ,Hrvatski Narod“ u Zagrebu : 1, Vladina stranka. Ovo je stranka, koju sačinjavaju kotarski predstojnici, općinski načelnici, bilježnici i blagajnici, te svi oni, koji glasuju onako, kako ovi hoće, Zove se ta stranka i magjaronska, jer ona hoće da sve »stane u Hrvatskoj onako, kako je gada. a sad, kako znate, Hrvatska je pod gospodstvom Magjara. Namještaju se Magjari u službe, uvodi se magjarski jezik u škole, domobranstvo, na željeznici gospoduju Magjari. Sve je to proti ugovoru izmegju Hrvatske i Ugarske, sve je to proti nagodbi, a ova vladina stranka ne usugjuje se više braniti nagodbu proti Magjarima. Vladina stranka ima u hrvatskom sa- boru 74 narodna zastupnika (svih je zastupnika 88); a i većina velikaša je uz nju. Posvema složna nije, jer izmegju ova 74 zastupnika ima 24 Srba, koji $ hrvat- skim magjarouima nijesu u svemu složni, a megju Hr- vatima ima još dobar broj, kojim je vlada Pejačevićeva preveć narodna te bi htjeli, da opet uspostave onakovu vladu, kakva je bila Kuenova (n. pr. Kovačević, Pavić, Tomašić, Krajčović). Nekad je ta stranka bila bolja i kuražnija nego danas, a i zvala se je nekad to narodna stranka. Ali za Kuena zaplovila je ovim svojim sadaš- njim smjerom, te se zove sada svuda magjaronska stranka. 92, Hrvatska stranka prava, to je stran- ka, koju složiše članovi nekadanje narodne stranke, koji su tu stranka ostavili, kad je počela zakretati ma- gjaronskim putom, t. zv. Obzoraši (ime to imaju pre- ma svojim novinama ,Obzoru“), te članovi nekadanje stranke prava, koju je pokojni Ante Starčević stvorio, a koji ne će da budu sa Frankom. Ova stranka ima u saboru šest zastupnika. Još i sad izdaje ta stran- ka list ,Obzor“, ali ljudi u toj stranci nijesu ni malo složni, ne znaju ni sami, što bi i kako bi, sve ako i hoćo dobro s narodom. Kod budućih izbora morat će se nekoji od ljudi ove stranke u sabor izabrati, jer amo spadaju i umniji ljudi u Hrvatskoj: Mazura, Dereačin, Barčić it.d. Sama za sebe ne će ova stranka nikoga u sabor, izabrati, jer u narodu slabo tko i znade za nju, ali morat će se složiti sa mladim ljudima, koji će prije ili poslije stvoriti svoju posebnu hrvatsku stranku. 3. Frankova ili čista stranka prava ima u saboru tri zastupnika (Franka, Milu Starčevića i Pisačića). Ova stranka hoće, veli, da se Hrvatska sasvim odijeli od Ugarske, a ne mari mnogo za na- rodnu prosvjetu (osnivanje knjižica, škola i čitaonica) a proti narodnom gospodarskom preporodu upravo iz petnih žila radi (n. pr. proti osnivanju hrv. seljačkih zadruga), jer da ne valja da narod bude imućan, dok još nije slobodan, jer će ga tobože još više isisavat Magjari, ako bude više imao. S toga prava narodna gospoda, koja rade oko toga, da narod što više zna i što više ima, da se oboružan znanjem 1 imetkom lakše bori i odrva jačem neprijatelju, ti ljudi znadu i tumače narodu, da je ta stranka, pod vodstvom Franka neiskrena. te hoće narod samo da zavede: na to, da se oslanja na svoje oduševljenje i volju, u mje- sto da ga poduči i okrijepi; za borbu. No ipak ova stranka, koja izdaje i ,Hrvatsku Zastavu“, pučki list, čini se da u narodu silno napreduje, jer narod lako povjeruje, da će žugjenu slobodu na laki način steći. U novije vrijeme ne može ,Hrvatska stranka prava“ nigdje da pobijedi kod saborskih izbora — Fran- kova čista stranka ; obijedila je u Zlataru dvaput, po- bijedit će i u Biškupcu, a u Vel. Gorici čini se, da je izabran klerikalac (pop Zagorac). 4. Klerikalna stranka izdaje list ,Hrvat- stvo“. Ovo je stranka, koja uči, da se hrvatski narod mora dati pod okrilje i vodstvo rimskoga pape, te da popove i biskupe moramo slušati ne samo u crkvi već i u životu, pa i u politici. Ovi su vidjeli, kako svijet voli slušati o velikoj i slavnoj i slobodnoj domo- vini, pa su se kod izbora složili sa čistima nazvali svoje novine ,Hrvatstvo“. Čini se ipak, da će, kraj mlitave hrvatske stranke prava, klerikalei i čisti kod slijedećih izbora mnogo kotara osvojiti. 5. Mladi. Naprednjaci, hrv. seljačka stranka, realisti, Radićevci it.d. — to su mladi ljudi, koji su učili velike škole u Češkoj i Francuskoj, i koji su u svijetu naučili, da se narodu bez naroda nije moglo pomoći nigdje, pa ni u Hrvatskoj. Stranke, koje hoće da posluže gospostvu svojih ljudi, sve te nastoje narod predobiti bilo gulašem, bilo obećanim drumovima, bilo popustom poreza, bilo velikom Hrvatskom, bilo čim dru- gim, a dalje ih za narod nije brige. pa tako narod niti što zna, niti što ima, dok mu se u zemlju seli tugjinac. Ti mladi ljudi vide, da to ne valja, pa hoće, da narod poduče, prosvijetle, da ga nauče štedit i gospodariti, pa da im narod bude drug i pomoćnik sam sebi, a ne samo jednostavno orugje ili masa, koja ima da viče Živio!“ kad ustreba, ili da udari ćulom ma onoga, koji se sam ne zna braniti. : Ti mladi nijesu složni. Jedni su još u hrvatskoj stranci prava, te izdaju list Pokret“, a drugi ,Na- rodnu Obranu“ u Osjeku. Treći su zu sebe, te nastoje stvoriti hrvatsku seljačku strauku, a ti izdaju u Za- grebu novine ,Hrvatski Narod“, Dom“, i Hrvatsku Misao“, a u Virju ,Podravac“. Stranaka ima u nas mnogo, kaže ,Hrvatski Na- rod“, i previše misle njeki, a mi mislimo, da ih nije previše, samo da se narodne stranke megjusobno previše ne mrze i imaju dovoljno volje za složan narodni rad. Laži ,Hrvatske Kruno“. Pod ovim naslovom otva- ramo od sad unaprijed posebnu rubriku, da čeljad vide, kakovim lažima i izmišljotinama ,Hrvatska Kruna“ pi- ta i napaja svoje čitaoce. Onako naivno i nehote hitat rog za svijeću čini se, da je već ušlo u krv napuhanim urednicima Hrvatske Krune“ ko i njihovim dopisnici- ma, kojim lagat ili govorit istinu kao da je ista stvar. Ima mnogo laži, ali tko da ih svijeh nabrajati pošne ? “ Mi ćemo se ograničiti na samo ove: f ' Prva laž, Hrv. Krune“ Nije istina, da se mi ni prikriveno ni oprezno izjavili proti slozi aka i pravaša, već je istina, da smo mi tu slogu radosno pozdravili, ali pod pravašima nijesmo nikako htjeli ra- zumjeti ,čiste“. Druga laž ,Hrv. Kru uči Nije istina, da smo mi tok sada ustali proti nastojanju eavtajskog suca Ljubi- ća. Njega smo osudili već nazad 3-4 mjeseca pa smo bili dapače zbog i zaplijenjeni. T reća laž Hrv, Krune“. Nije istina, da smo mi preporučivali žigiće gvse »Zore*, Mi smo doslovno rekli: ,Naši kupuju ovakove stvari (njemačke) i tim peru ruke onijem, koji ih čine; di, za naše ne smeta njemački, ali sačuvaj Bože, da bi Hrvat kupio kutijicu žigica srpske ,Zore“ a Srbin knjižicu cigaretnog papi- ra ,Cirila i Metoda“. Ovo me bi ni za živu glavu, a sam sebi pljavat u obraz kupujuć njemačke knjižice, .,.. to može“, Ovo su bile naše riječi.