Br. 46. U DUBROVNIKU, 12. Novembra 1904. Godina XIV. RVENA HRVATSKA Cijena je listu rčgejićui u za o Šri sa ičknjni“i u kuću, sa Austro- ski Bosnu i poštom: pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : 10 kruni i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. DUBROVNIK, 11. Novembra 1904 U Inusbrucku se dogodio dogogjaj, koji najbo- lje ilustrira austrijsku narodnu politiku. Radilo se o talijanskoj pravničkoj fakulteti. Talijani tražili su čitavu universu u Trstu. Vlada za Trst je htjela ni da čuje, već im je nudila pravnički fe- kultet u jednom malom talijanskom gradiću Tirola. Gradsko zastupstvo: toga grada samo se je zahva- lilo na toj osobitoj časti, a vlada je tada odlučila u prkos tirolskim Nijemcima otvoriti tu fakultet kao dostavak njemačkoj universi u Innsbrucku. Ni- jemci su. prijetili, al u Beču te prijetnje nijesu ozbiljno uzimali. Oni su navikli promatrati političke prilike s neke olimpijske visine, s koje im jav- Bo mnijenje izgleda kao mala neravnost na ze- maljskom tlu, preko koje možeš proći bez straha da padneš. Tako je negda zbiija i bilo, ali su ta vre- mena više prošla, te je lomnjava batina i pucanje samokresa, bljesak bajuneta, vika i dreka_ pomamlje- ne rulje čeljadi poučila bečke gospare, da su se u računu prevarili. Ko ima krivo u ovom sporu? Nijemci ne, jer da su na primjer pokušali u Dubrovniku otvoriti njemačku universu, i mi bismo moguće bili doče- kali njemačku nadobudnu mladež jednako kako su- da Nijemci talijanske pravnike u čisto njemač- kom gradu Innsbrucku. Talijanci ne, jer su oni htjeli i imali pravo uživati ono, što im vlada: dava. Možda je i vlada imala kakvoga svoga razloga opirati se talijanskoj universi u Trstu. Svak je da- kle imao pravo, biće ga imale i one dvije jadne osobe, koje su pale žrtvom Inusbruških dogogjaja. To je baš ono, što pokazuje, kako su narodnosne prilike u Austriji došle do pravoga apsurdum. Ali mješte da prizna ono što svak vidi te krivnju dade sistemu, koji nikoga ne može da za- dovolji, bečka štampa licuwjerno jadikuje. Uza sve to, što ne može da zataji svoje simpatije gragjanima Innsbrucka, što su ustali na obra- nu narodnog posjeda, iz pisanja se vidi neka tajna zebnja pred onim, što će doći. Dok su nas gnječili i poricali nam sve, što bi moglo pota- kouti kakav viši prosvjetni rad i koristiti narod- nom razvitku, njih nije bilo strah. Slaveni su za njih barbari, tlačeći nas vrše samo svoju prosvjet- nu misiju. Nijesu samo oni o tom uvjereni, već su cijeli evropski svijet napunili tom predrasudom služeći se izvrtanjem i izmišljotinama. Mi nijesmo imali koga da nas brani, a ako nai je oko traži- lo pa sjeveru brata Slovenjanina kao dokaz da ni- jesmo inferijorna rasa, to su krstili zločinom. Čitav sustav i vladanje išao je za tim, da u Austriji osi- gura premoć dvjema kulturnim narodima, Nijem- cima je imao zapasti sjever, Talijancima jug. Kako su Čehe nijemčili, tako su nas i Slovence talijan- čili, Šestotin tisuća Talijanaca imalo je u care- vinskom vijeću devetnaest zastupnika, a to d e vet- naest zastupnika bira četiri člana u delegacija- ma. A sedam stotin tisuća Hrvat+ nema nego de- set zastupnika, a to deset bira ih samo jedno- ga. Pa kako je svršila ta podjela vlasti megju dva kulturna naroda na uštrb slavenske inferi- jorne rase? Revolverima i batinama! U tomu se očitovala ta slavjena kulturna zajednica. Dogogjaji u lunsbrucčku znače za to po Ni- jemce jedau prijelom. Njih straši, što će 0 na suditi prosvjetljeni zapad, osjećaju, da ono, čim su se branili, kad su nas tlačili, proti Talijancima ne mogu upotrijebiti, jer su ih sami, kad se o nama radilo, krstili kulturnim narodom, Oni paslaćuju, da je krv, koja je potekla za uvijek pretrguula sveze megju talijanskim i njemačkim narodom, pa se boje da će se Talijanci i Slaveni naći skupa u odbijanju njemačkih pretenzija na jadraaskom mo- ru i Balkanu, a to jeza njih životno pitanje. Hoće li se njihove bojazni ispuniti, treba da riješi skora budućnost, Sve zavisi samo o tomu, jesu li Slaveni i Talijani barem toliko politički zre- li, da zaborave mala megjusobna trvenja pred op- ćim narodnim dobrom, lansbruck 7. novembra, Svak želi promjene, šako i Innsbruck. Ta je bo- lost zavladala po svuda, za to su i bila potrebna ov- DOOM gje predavanja gosp. profesura kako se liječi bole- sna težnja za promjenam. Te dok su sve zabave bile obustavljene zbog sveopće žalosti nad žrtvama noći 3 Hovembra, ova predavanja nijesu. Bio sam došo u Innsbruck u sred ljeta, dakle u u vrijeme najžešćeg prometa, kada ovgje ima najviše posjetitelja, koji dolaze, da se dive orijaškim brdima i alpinskoj prirodi. Bilo prošlo osam ura u večer, nema više po dvo- ru žive duše, svi se ko zakopali, pa neka tu ima oko 50 000 duša. Samo gdje gdje prolazi po jedan, dva zelena ša- renjaka, sa štapom od 2 metra u ruci, a na vrhu šta- pa peču boketa. U opće da nema stranaca, ne bi bilo baš nikakva života. I tako je to trajalo do početka školske godine. Tad su se u Innsbrucku, mogle vidjet gjačke kapice svih mogućih boja na svijetu, ali i to po danu, a po noći nema ni njih. Pravo selo, a ne grad. i Najednom jedne noći (3. novembra) čuje se neka neobična kretnja, ulice inače mrtve oživjele, svud vr- vi svjetina i skuplja se u grupe, noć se pretvorila u dan. U gluho doba noći začu se izuenada znak vojnič- ke trublje ,na oružje“. I domalo poteče čovječja krv. Nasta revolucija, koja potraje 2 dana. Jaoh ti se ono- mu, ko bi zapo u pangje razjarene svjetine, I ništa ne moglo umirit podivljalu germansku ćud, .nit bajunete, nit krv, nit smrt jednoga čovjeka, to ih dapače sve to više ražiže. Al našo se začia, da se umiri bijes divljih lavo- va, te se opet sve umirilo. Ruševine, se popravljaju, prozori se provigjaju no- vim staklima, samo na svako malo koraka svijetle ba- junete budnih žandara. Iz mirne vladavine bila nastala revolucija, koja konačno bi ugušena terorizmom, a sve te promjene zbi- še se u kratko vrijeme od 4 dana. Nastojat ću, da u malo riječi prikažem pravi u- zrok svim tim promjenama. Od nazad nekoliko vremena počeo se u Innsbru- eku, da uvlači talijanski elemenat, Poduzetnici, mješte da uzimlju domaću čeljad na radnju, uzi mali Talijane, poznate sa svoje neumornosti kod radnje, a znadu se zadovoljit i sa malom platicom. Tih radnika dolazilo sve više i više, neki našli stalne radnje, te se ovgje i okućili, A poznato je. da a Talijana djece isto ko i u Ciganina. Ta djeca daka- ko ostala Talijani. Nekoji Talijani otvorili dućan, a kako ovgje ma- la trgovina lijepo uspijeva, jer je ovdje užasno skupo, tako se mnogi od njih i obogatili i kupili kućicu, a ka- snije bi bili dakako zatražili pravo pripadnosti. Zbog priličnog broja Talijana svi veći dućani i ka- fane izvjesili tablice ,Si parla italiano,“ To sve zastrašilo ovgješnje pangermane, koji po: čeli u tom uvigjat pogibelj pjemačkom karakteru Inn- sbrucka. S toga odlučili stat tomu na put. Zaredale pučke skupštine sa svojim zaključcima. Tako se cr. pr. preporučilo gazdama kuća da ne budu primat na stan ni talijanske gjake ni profesore. Svemu je ovomu pokretu bio na čelu načelnik grada Greil kao što i drugi pangermanski zastupnici, koji svojim govorima podjarivahu svjetihu u slijepoj mržnji protiv Talijana. Počelo vret u srcima , Deutsch nacionalaca“, te imalo, da jednom prekipi. : Ko pozna još ćud Talijanaca, ne će se ni malo začudit na sve ono, što se 0 njima priča ptigodom ovih izgreda. Dosta je, da idu skupa 2 Talijanca, da ih se ina daleko čuje. Ne mogu oni, a da ne viču, mašu ruka. ma a to sve svraća na njih pozornost, Tako su se oni ponašali i u Ionsbracku. I za. ludu, taka je njihova ćud. Ali to ne će, da razumiju paugermanci, oni ne vide u njimih nego same ireden- tiste i razbojnike. Vrući govori njihovih zastupnika razjarili ih do bjesnila, te došao čas, da je trebalo samo malo, da se iskale na svojim neprijateljima. Taj je čas bila noć od 4. Novembra. Otvorenje tal. pravničkog fakulteta bilo je u jutro na 3 Nov, Sve prošlo mirno, la zašto? . . . jer grad- ske novine, valjda po migu previšnjega. naznačili kao dan otvorenja 4 a ne 8, te se svak čudio, kad je čuo, da su se provizorni kursovi već otvorili, Za tu je svečanost bilo došlo tal. djaka odasvud, kao što i zastupnika, te se Talijani oćutili još jači, vi: djevši se u velikom broju. Tu se večer na ,Maria Theresien Strasse“ čulo govorit nego talijanski, u vas glas. To sve više potpirivalo vatru, koja je imala pla- nije dakako ne mirno, nego nut obnoć, . Talijani htjeli da proslave tako važan dogagjaj jednim komersom, a jer su se nadali zadirkivanju, za- tražili prije na policiju, da budu branjeni od eventu- alnih napadaja, inače će bit prisiljeni branit se sami, Talasi svake subote. Pojedini broj 20 para. fraokirana pisma ne primaju se. Izabrali prilično osamljenu gostionicu k , bijelom križu“, gdje su napijali i veselili se. U jedan se tren prosulo po gradu, halabuče u ,Herzog Friedrich Strasse“ »bijelom križu“. E, kud ćeš bolje zgode za Nijemce, nego do te. Ala, na juriš! Te se sastala tukara i počela da iza- zivlje. Talijani ne odgovarali, ali vidjeli, da se nešto spravlja, za to pospješili s komersom, te da će izać. Ali da, svjetina se nagomilala. i zijevala put njih, za- tvorivši im izlaz. Nekoji mislili, da je šala, bili odvažniji, te htje- li da prokrče put, ali, Bože, sasu se na njih. sva kiša pustih okovanih štapova. Počeli i Talijani sa štapovi- ma, ali što će jedan na stotinu? I tad se,u obrani života latiše revolveri. Samo je još to trebalo svjetini, koja sad ne šte- deć, stala da nemilosrdno lupa. Talijani odvraćali hit- cima. Ta je borba na život i smrt trajala nekoliko, jer je policija bila nemoćna, a gospodi na općini “bila je mila ta borba. I ne preostade drugo, nego da vojnistvo .astjera svjetinu u ,Laufschritt-al“. Načeloiku je bilo žao, da se je tako brzo svršila tragikome:ija, te brzo usto, da se protivi dolasku vojništva. Ali vojništvo je pravilo svoju, ne čekajnć njegov komando. Carski lovci nataknutim bodežima rastjeraše svjetinu, ali pri tom i raniše nekoje. Tom je prigodom lio proboden bodežem mladi tirolski slikar Pezzey. To što je vojska došla da ukloni svjetinu, kao što još više, što je taj odio bio skoro vas sastavljen od Talijanaca, to je gore razjarilo svjetinu; te nasta prava revolucija. Štapima, sjekirama, kamenjem razbijahu dućane i table Talijanaca Sveučilište bi uprav devastirano. Koga god Talijanca spaziše, taj mialo da nije po dlegao udarcima. I tako su hijene bijesnile puna 2 dana, a nije bilo toga ko bi im nametnuo uzdu. Ne- čelnik gdje bi se god prikazao, mješte da miri, više ih požižo. I pošli brzojavi vladi, a vlada ne bila luda. Ministar-presjednik »poznao manevar pangerma- naca, te u najoštrijem tonu naregjuje, neka se sveuči- lište talijansko popravi, neka se sve opet uredi, a neka načelnik i gospoda uznastoje sama-povratit mir gradu, inače da će vlada bit prisiljena pograbit najstroža srestva. Vidjeli pusti njemački iredente, da im se želje ne ostvariše, te brže bolje svakojakim pozivima stali, da pozivlju općinstvo na red Masa, videć pokunjene vogje, a da je ona ostala na cjedilu, umirila se odjednom. I tako hvala Bogu, pa Korberu, evo danas mirno, isto kao nazad sedmicu dana, samo ima više svjećica po dvoru. Jesu li Nijemci što ovim postigli? A jesu li Ta- lijanci ? Glede Talijanaca mogao bih sigurnije dat afirma- tivan odgovor, a glede Nijemaca negativan. O siva ću riječima ,Tiroler Stimmen“ od 5. ov. »Koje će posljedice političke iz ovoga nastat, to a ne može tako lako predvigjeti, ali jedno je sigurno, da.je ugled Nijemstva ovim teškim izgredima dosta da Talijani u gostioni k ' | izgubio“. e . Sedmični pregled. Austro-Ugarska. Kad bi smo u ovom pregledu govorili o dogogjajima u Insbruku, odnijelo bi nam to- liko prostora, da se ne bi mogli ni skokom osvrnut na ostale važnije dogogjaje u svijetu kroz. ovu. sedmicu, zato ih ovdje ni ne napominjemo, već na drugom mje- stu.o istim govorimo, — Baš danas sastaju so glavari mladočeškogi južno. slavenskog kluba na carevinskom vijeću, da. vijećaju o solidarnom istupu obajuh klubova za vrijeme. ovog zasijedanja. Na 15 pako o. mj. sastat.će se oba ova kluba u plenarnu sjednicu, dočim će dne 16 pr. podne vijećat parlamentarni odbor češkog kluba a po podne istog dana cijeli klub. Nijemci raširivaju kojekakve zloguke vijesti o nesporazumku Mladočeha i Jugosla- vena, ali sreća božja da možemo sasvim sjegurno us: tvrditi, da su to samo njemačke želje; ,što se babi šnjelo, to se babi htjelo“. Izmegju kluba Mladočeha i ,Slavenske sveze“ postoji formalni. dogovor, koji su potpisali presjednik mladočeškog kluba i presjednik slavenske sveze. U tom je dogovoru rečeno, da Mla- dočesi mogu otstupiti od opstrukcije jedino ako se prije sporazumiju sa Jugoslavenima. Nema mogućnosti, veli ,Narodni List“, da hrvatski zastupnici stupe s vla- dom u kakve pregovore, jer ostanak baruna Handela na namjestničkoj stolici isključuje da se to dogodi: tek kad Handel bude odalečen, moći će se stupiti u pregovore i postaviti U ugarskoj zaslupi sedmice živo o a Prvi govornik je bio ris koji reče, "da koća i kući raspravljalo se ove ika. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ g Dubrovniku gije su utušljivi, Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. retka, a za oglase Oglasi koji se više puta ti- Rukopisi se ne vraćaju, & ne- 20 para. zna mirno raspravljat o zakonskim predlozima, koji su važni a kući se predlažu. Ali nema važnog uzroka da se revizija slavlja baš sada na dnevni red. Pa ni zad- nja opstrukcija ne može dati tome motiv. Ova opstruk- cija naprotiv baš dokazuje, da se u nekim momentima znadu naći na okupu sve stranke, da brane interese zemlje. Najglavnije.je to, da nije pravo da se vlada miješa u pitanje o poslovniku To je povrijeda suvere- niteta parlamenta. To je uplitanje vlade jako opasno baš u Ugarskoj, jer ovdje ne ovisi vlada o većini, nego većina o vladi, Ako se neke stavke promijene i tim oduzme kući oružje, tad će dvor raditi s Ugarskom, što ga bude volja. Na ove riječi čuje se poklik: ,Tisza je carski komesar!“ Govornik nastavlja: Vladar ime- nuje vladu a u Ugarskoj svaka vlada umije naći ve- ćinu. Opozicija vodi borbu jedino za prava Ugarske, pa zato hoće da ju se sad kazni. To je protunarodna politika. Eto to je razlog, zašto je opozicija uzela sta novište protivno promjeni poslovnika. I prošlost nas uči. da se tim otporna snaga parlamenta slabi. Mogu nadoći i još gora vremena. Zastupnik Olaj viče: ,To mije moguće, Tisza je najgori od svijeh!“ Košut. na- stavlja: Mogu doći vremena u kojim većina ne će naći odgovarajuće edoljivosti u interesu prava zemlje. U prošlosti je bilo takovih slučajeva. Neka se ne zabo:- ravi, da se Ugarska: nalazi u posve samostalnom polo- žaju. Kralj Ugarske u isto je vrijeme car u drugoj državi, pa bi se moglo dogodit, da bi i u Ugarskoj utjecao tugji upliv. Pod takovim okolnostima veoma je teško motivirati proštenje poslovnika To nije po- kušao učinit ni ministar-predsjednik. On je samo izra- zio nadu, :da će razboriti elementi opozicije biti za re- viziju poslovnika. Neka u toliko on. bude uvjeren, da opozicija neće utrti put, koji vodi oslabljenju zemlje, te da ne će glasovati za reviziju poslovnika, koji bi imao služit kao kazna, što prije . već naznačismo. Ako on želi rat nakon mira, neka mu bude. Govornik za- vršuje svoj govor predlogom, da kuća zaključi, da se ne bira nikakav odbor, koji će radit o. promjeni po- slovnika. Nasuprot zahtijeva izbornu reformu, i to tim više, jer ju je obećao sam Tisza. _ Na ovaj govor odgovara Tisza čudeći se, da mu se predbacuje, da nije obrazložio svoj prijedlog glede izbora odbora. Opozicija mu predbacuje, da hoće da uguši slobodu govora. Tu potvoru da je odbio odmah na početku a za to ga mogu pozvati na odgovornost ua svršetku. Zastupnik Polonij veli: ,Revizija poslov- nika ne može spadati u program vlade“, Na to Tisza odgovara: Ovo sam predbacivanje čuo više puta. Neka se dli ne zaboravi, da vlada nije samo vlada, nego u isto vrijeme i sahranitelj povjerenja većine i da vlada ima u rukama vodstvo većine. Ovdje nastane buka. Eto, vidite, ovakovi prizori najbolji su dokaz, da je potre- bita promjena poslovnika, veli Tisza, Kardinalna po- treba politička zahtijeva, da se ovaki prizori ne po- navljaju, a to će se postići pooštrenjem poslovnika, koji on predlaže. Parlamenat mora raditi a on žali što se prevario u nadi, da će i opozicija uvidjeti po- trebu ove promjene. Francuska U prošlom smo broju već spomenuli nešto o zapostavljanju častnika pri promaknuću u Fran- cuskoj. Ove sedmice je u komori došlo s toga do vrlo burne debate. Ipak glasovanjem votirano - je vladi po- vjerenje većinom od 107 glasova. Prije glasovanja do šlo je do sukoba izmegju zastupnika Sivetona i rat- nog ministra generala: Andre. Siveton je napao ministra i ovaj put ga čušnuo po. licu, te:će radi toga biti sud- beno progonjen. Čitao se u Komori čitav niz potvora na ratnog ministra, koje su bile štampane u ,Figaro-u“, Audrć veli, da su to samo rovarenja, koja su nastala odmah iza izbora Lubetova, . U vojsci prodire monar- histična i klerikalna agitacija. Tomu svemu moralo se je stati na put, te pavodi razne slučajeve, koji imadu opravdati postupak vlade, Kad je pak spomenuo, da je jedan pukovnik (nije hotio rijet koji) htio. republi- kansku trobojnicu zamijeniti bijelom kraljevskom za- stavom, pa to i učinio, prekinuo ga je general Žaki riječima: ,Gospodine generala, vi lažete*. Tad je na+ stala strašna buka. Pregjednik je kušo, da uspostavi mir, ali zaludu. Žaki viče, da će tako dugo držati rat- nog ministra za lašca, dok ne reče ime toga pukov- nika. Na to Combes izjavljuje, da se radio pokovniku, koji je zapovijedao pješačkoj pukovniji u Valensi, i koji je radi tog buntovnog čina bio otpušten iz službe, Konstatuje se, da je to pukovnik Kvinemo, pa se zivaju na svjedočanstvo bivšeg radikalnog ministra tempsa, da je Kvinemo poštenjak. On veli, da jo Kvi- nemo poštenjačina i da ga on drži nesposobnim tako- vog čina. Iza toga nastalo je glasovanje, u kojem ei - kako. rekosmo — vladi bje glasovano povjerenje sa ve- ćinom od 107. glasova. ' Na 4. 0. mj. umro je Paul Cassagnac sin pozaatog francuskog pisca. Bio je ugledan, God, 1866. kad je bila uzeo je uredništvo lista ,Le 1871. posta odaošaj izmegju IE RE INI nE iona ui a tot o o AJE RAVA FEISISNRISSNNS SSRN NS