za =. snova za pomilovanje onih, koje je državni sud o- sudio i zahtijeva prešnost ovog predloga. 'Combes odgovara,f da,bi prešnost ovoga predloga značila to- liko koliko podupiranje nacijonalističke preuzetnosti, te bi bila po republiku vrlo pogibeljna. On stavlja pitanje povjerenja. Na to se prvi govornik odriče pre- šnosti, a komora nastavlja debatu o poljodjelskom budžetu. U komori ne će više Žorć moći votirati vladi »dnevni red sa povjerenjem«. Jer mu kolektiviste po- staviše dilemu; ili ostaviti lijevicu, ili istupiti iz so- cijalističke stranke. Odlučeno bje, da je nemoguće svaku svezu izmegju socijalista i kojemudrago frak- cije vladajuće stranke. * * * Rusko-japanski rat. Dvoboj artiljerije. Ruske jame u Mandžuriji prostiru se jedno 160 kilometara od Hunka put br- da, koja brda Hunho od izvora Šaha dijele. U sre- dini neprestano traje artiljerijski dvoboj. Na najskraj- nijim bokovima stoje neprijatelji 8 do 12 kilometara jedan od drugoga udaljeni. Sa svake strane najviše se radi, da se protivniku zapriječi, da ne uznemiru- je vojsku, koja se nalazi u zimovalištima. Položaj je skoro isti kao kod Liaojanga. General Renenkampi je zaposjeo jednu poziciju u nutarnjosti Talingova klanca. | tu je trajala pet dana izmjenična vatra. Japanske su predstraže — kako javtjaju iz To- kija — bile u noći na 17 o. mi. tri puta napadnute, ali su sva tri puta junački napadaj odbili. Na 18 pu- cali su teški ruski topovi 80 hitaca na Japance i to kod želježničkog mosta u blizini Šaha, ali nijesu na- nijeli nikakve štete. Rusi se jačaju. Carski ukaz naregjuje, da se urede odijeljenja vojske u kotarima Varšave, Vilne, Kieva, Kasana, Petrograda, Moskve i Odese radi po- jačanja na dalekom istoku. Djelomična mobilizacija proteže se na 29 okru- žja vojničkog kotara Varšave, na 24 Vilne, 13 Kie- va, 38 Kasana, 36 Moskve, 44 Petrograda i 24 Odese, Svi reservni oficiri ovih novomobilizovanih vojska pozvani su. Port-Arthur. Ovako nam pričaju Japanci: Se- dam mina, koje su sadržavale dva tona dinamita, bile su utrle četrdeset noga dubine ispod osvojene sjeverne tvrgjave Tungkikvašan, te su poslije podne na 2 sata eksplodirale. Odio dobrovoljaca navalio je prem rano i bje uništen ovim minama. Tad je na- stala pauza koju su Rusi zgodno upotrebili, da se ojačaju. Tad se započme žestoka mješavina, koja je trajala do ponoća. Ono malo Rusa što je preostalo pobježe put grada. Osvojena tvrgjava je permanentna i veličajno sagragjena. Njeni čuvaoci bili su prene- raženi, jer Japanci nijesu na nju pucali nego ju ju- rišem osvojili; u isto doba osvojiše J:panci učvrš- ćenu visočinu jedan kilometar udaljenu od 203 me- tra brežuljka. Ime nije poznato, ali se drži, da ima!bit jedna od Sitjangken tvrgjava. Ovaj dogogjaj je veliki ko- rak naprijeda. Sad se čeka da opsjednuti budu pre- kinuti od Siantišana, a govore da 'se poduzela na- vala i na Sungsušan. Ali dok su ove vijesti u svijet odlazile, ova je tvrgjava bila još u ruskom posjedu. Dopisnik Rajterovog Ureda iz Port-Arthura jav- lja, da je okolo ponoća na 18 o. mj. sjeverna tvr- gjava Tungkihvašan iza najžešćeg juriša za cijelo vrijeme opsijedanja bila zauzeta. Japanci su od na- zad sedmica iskopali potkope, u koje su sedam mi- na postavili i zato im je juriš i uspio. Pravi nasrtaj su započeli dobrovoljci, koji su ali zahvalili, jer su mine rano eksplodirale. Tad navali drugi odio; i pri njegovoj navali bilo je rasprsnuća, koje je mnoge Ruse pogubilo. Preostali Rusi su se junački opirali, ali nakon navale koja je deset ura trajala, tvrgjava bje osvojena a opsjednuti uništeni, osim malo ih preostalih. Japanski gubitci iznose pri ovim navalzma 26 oficira mrtvih i 44 ranjenih, osim momčadi. ,Sebastopol“ Osobito zadivljenje pruža pona- šanje zapovjedniaa Jeco i poručnika Nagakara pri na- vali na »Sebastopol«. Flotilja zapovjednika Jeco bila Kate: Znam, znam, ma . . . . prigledaj jopet... što je bolje, bolje. Adio Jele! (ide). Jele: Adiol (opet sjeda). XI. prizor. Vice: Adio Kate! (Jeli) Ako hoćeš, mogla bi ti i ja pomoć. Mare: Evo i mene, Jele! Jele: Ne služi, Mare. Ako ima štogoć, učinićemo ja i Luce. Mare: Vigji ti meni nje! A što smo mi? Vice: Zašto smo susjede? Danas meni, sutra tebi. Idem anci subito. Ala Stane, hodi i ti (Stane je kroz sve ovo doba ulazila i izlazila iz kuće. Napokon sjedne pred kuću, da plete tječvu). Stane: Evo me! iStane i Vice ulaze u kuću Mare: Evo i mene! (Ide pa se vrati Čuj Jele! Mi ožica, ožičica . . . Jele: Fala ti, Mare, ma nije potreba, da se mučiš, Mare: Ludno! Oli si zaboravila, kakvi su ljudi? Jele: Ma Ivo zna, što ima u kući. Mare: Neka zna, anci bolje da zna! Više ćeš imat mirita! Kad je u mene Miho došo, nijesmo ni mi imali u kući ništa. Bila sam sve destrigala ... Znaš, kako je, kad nema u kući kruha. Prodala bi sama tjera dong. ovjeji Kad sam čula, da do- SF: zla :H ili i i E: si je zaposlena oko popravaka kad se odlučilo nasrnut. Uspjelo mu je pustit jedan čamac te je stoprv tad dostigao ilotilju, kad je ova već skoro bila krenula. On dobije dopust, da se pridruži ovim brodovima, te je usprkos velikog padanja snijega koji je zasli- epljivao iznašao »Sebastopol«. Toliko se približi, da je čuo kako Rusi govore, i ispali jedan torpedo. Dok se_je_on_još bliže približavao, ispali i drugi _torpedo. U to ga pogodi neprijateljska“; granata _ i raznese ga na komade. Poručnik Nagakara pripomože jednom drugom brodu sa svim da"su_Rusi na _njih_ žestoko pucali“ Njegova, lagja: bje v više“ puta 'pogogjena, ali njemu je ipak uspjelo da veći dio momčadi, koji se nalazio u ovom u,nevolji se nalazećemu brodu;spa- si. Svi su bili oduševljeni za ovaj napadaj, dokaz je najbolji taj, da ih se više od dobre svoje volje javi- lo, nego ih je služilo. * Blokadu Port-Arthura će po svoj prilici prepu- stiti kojemu mlagjemu admiralu a on će se vratiti 1 Tokio, gdje će mu car prirediti sjajni doček. Ovako javljaju Rajteru. ,Čušima“ jegonski krstaš kod Unsana u Kore- ji zaustavio je parni brod »Negretni« te ga je pre- tražio. Pri pretraživanju našlo/se puno kontrabanda. Parobrod bje poslan/u Saseho, gdje će se o stvari razvigjeti i presuditi. Kojoj narodnosti pripada mom- čad i čiji"je taj brod kao što i'njegovo ime, nije još javljeno. i E Kinezi. Po vijestima iz Šaryhaja' vlada" veliko ogorčenje izmegju Kineza radi" stvari koje je" počini- la_momčad tamo interviranog ruskog ratnog broda. 50-000. kinezkih ratnika u"društvu sa Nigizpima in- tače, da se učini opći juriš! na "Ruse. Ako kineske vlasti.ne poduzmu _shodne korake,"da pitaju ošteti za mnoge pogubljene od Rusa Kineze, izjavljuju N:- gizpi, da će oni i sami na Ruse navaliti. Svi glasc- vi potvrgjuju da novi nemiri u velikoj mjeri strašno prijete. London, 23 decembra u 3:15. »Daily Telegrat« javlja, da su iz Port-Arthura umakli 8 razorača tor- peda. Kroz zadnje 24 ure žestoki pad snijega.! Tokio, 23 dećembra u 3:15 po p. Reuter jav- lja da su Japanci zaposjeli važne pozicijeju golubi- njem zaljevu. Pariz, 23 dećembra u 3:15;po p. Komisija za Hullski upadak ; izabrala je - jednoglasno admiralja Spauna zapetog člana. Hrvati i Hrvatice! Kupujte žigice družbe Sv. Cirila i Metoda! aoaniće vijesti. Pišu nam iz Cavtata, 19/12. (Sprovod g.gje Bože Brautović — Ildo i Patricij rade za slogu — Zvijezde i mjesec). Danas je bio spro+ vod blagopokojne gospogje Bože Brautović. Umrla je u 85. godini života, oplakivana od cijeloga mjesta. Kršćanski život i djela stekli su joj opće poštovanje i ljubav. Vječni joj pokoj! Naši šareno-sastučeni nijesu mogli a da ne izrabe i ovu žalobnu prigodu u svoje šarene svrhe. Aranžer sprovoda gosp. patricij B. pozvao je na sprovod Urede, prijatelje i znance, ali u svome kalepinu. nije mogao naći niti Općine, niti hrvatskog društva , Zora“, niti mnoge druge odlične Hrvate u mjestu inače pri- jatelje pokojuičine. Javno je mnijenje da ovi nijesu bili pozvani, jer za gospara patricija općina nije Cavtajska već hrvatska, a Hrvati u opće nijesu niti ljudi a kamoli Cavtačani. Sprovod se je pak na kratko vrijeme zaustavio pred šareno-sastučenim bratstvom, gdje je gospodin patricij otreso govoranciju, koja je sličila više novinarskoj stranačkoj polemici nego li nadgrobnom slovu, Istina da je gospar patricij djelujući član hr- vatskog i srpskog Cavtajskog i Konavojskog bratstva, Jele: Kad baš hoćeš, mogla bi mi dat koju ki- karu i kupicu, ako ku dogje . . . ma ko će doć?! Mare: Doće, doće . . . doću ja prva. Samo za- povigji. Idem? anci“ spravit subito, da ne zaboravim. (ide u kuća). Jele: Fala ti Mare! (za sebe) Možebit da ima pravo! (naslonila glavu i zamislila se). XI. prizor. Bare i Luce vuku iz kuće dijelove postelje. Bare: Ova ti je postelja, Luce, malo rasken trana. Valjalo bi je dat načinit. Luce: To više neka gleda ćaće, kad dogje. Bare: Sretne tebe! (Zagrlila je) Ti me ne ćeš zaboravit ! Luce: Nigda. Vice izlazi iz' kuće noseći nekoliko ,pinjata“. Odlaže. Vice: Na poso, djeco, na poso! Ala žvelto! Imaćete se kad grlit! (povraća se u kuću, za njom Bare i Luce). U kući nešto tršslo, kao da se razbilo. Jele se naglo okrene, Vidi, što su iznijeli iz kuće. Jele: Jadna čeljadi, što ste učinili! (uhvati se x+ glavu) Sve ćete mi porazbijat. Luce, Luce! (trči u kaću;, Na vratima susretne Stanu, gdje nosi/dva tri stočića. Jele: Ostavi, Stane, za boga, ovo moje sirotinje u miru (uleti u kuću). Stane: (gleda za njom). Ovo ti je pomagat. Pr da je što, nego ono poderina i repa! Vigji samo! Ovo ona zove stočić?! (bacs silom o tle). Na, neka svo vrag nosi! (uleti u svoju kuću). Zastor vi da širt ljubav i slogu megju Konavojskom i Cavtaj- skom braćom, kako je to i dokazao prigodom dijeljenja po Sv. Ocu blagoslovljenih ikonica, o obljetnici neos- kvrnjenoga začeća blažene Djevice, uklonivši ikonice bl. Gospe sa hrvatskim natpisom (da se svijet ne bi skandalizo radi hrvatskog imena) pa je umetauo one — neblagoslovljene — Sv. Josipa sa njemačkim tekstom ; ali je to bilo da ugodi svome šefu [ld Bog- danovu, dok on zna što se sve pristoji za učvršćenje sloge megiu jednokvrnom braćom, puljizima i tu- deškarijom. Isto tako će bit svakomu jasno, da se naši šareno- sastučeni brinu za slogu, kad nastoje da ostrane t ru- lež megju hrvatskim ljudima. — Zato je i tužen školskoj Vlasti i Sudu učitelj iz Močića da je ukro općini sovrnu i predao je seoskom glavaru da nasiplje općinski put; zato i ona druga tužba da je ,Šušurelo“ nazad nekoliko godina primio na općinskom uredu 30 fiorina za jedno radnju, dok se je računalo fior. 70. (Sud je konstatovao da je Šušurelo na općini primio fior. 50 pred dva svjedoka, na koju svotu glase i op- ćinski računi); zato i sudbeno zatvaranje seoskih gla- vara i drugih zaslužnih narodnih ljudi, za koje se ne- vinost kasnije ispostavila; zato okrivljenja, zato sum njičenja, zato denuncije i na zemaljskr Odbor i na Na- mjesništvo i na Sud i na Državno Odvjetništvo it.d. it.d.; zato napokon ne može da bude «dvojbe da se radi o privoj slozi i iskrenoj ljubavi i onda, kad €. k. Sudac Ild Bogdanov, nazivlje varalicam it.d. sve one te nijesu u šareno sastučenom bratstvu. Nego na očitovanje onih jasnoća trebalo bi samo da se narod opije i tvrdo zaspi. - U snu će mu se prikazati veliki ,lid“, pa će svakoga povući za nos (kako i do sad neke inače razumne Cavtaćane) u ples- nu dvoranu ,bratskih osjećaja“, gdje na štropu vise slike propetog Spasitelja i prejasnog Kralja. Tu će se naći na okupu i Općina i Sud i Impo- sta i Pošta i Divona i Financa i Žandarmarija, i gla- vari i čauši i barjaktari, i šareni i sastučeni, i čisti i nečisti, i cavtajski prijatelji i neprijatelji, i rasta- gueri i bulaužeri, i junaci i kukavice, u jeduu ri- ječ svi; a tamburice će intonat galop. Nastat će velika konfuzion: vonjanca i balanca. U tom će vrtlogu izgubit glavu i busulu i ljudi i žene i bogati i siromasi i pametni i ludi; a veliki ,lld“ zasjat će istom tada u cijeloj svojoj veličini. ,Gorki će se plač začuti“ . i jedno će drugomu pohrlit u naručaj, i ono što se dogodilo glavarime pod Mar kovim kamenom, sada će se i ovdi opetovati, ali u nježnijoj i slagjoj formi. I bit će proglašen sveti mir. 1 narod će napokon uvidjeti. kako se i pod for- mom denuncije, potvora i zloće, bratska sloga; pak će vu svom zanosu proglasit jedno- dušnim zaključkom Ild Bogdana svojim vogjom i obećat će mu mandat. Prekidam, jer bi se pod dojmom vog čarobnog sna i meni moglo počet magliti, kakono i velikom [ Idu na visokom brdu, s kojega je vidio i Petra i Nikolu i Ferdinanda i Abdul-Hamida, gdje se u obliku zvijezda klanjaju njemu, koji je bio poprimio lik mjeseca. — X. Za hrvatsko iseljenike u Novoj Zelandi. _ , Neu Freie Presse“ javlja, da će početkom siječnja otputo- vati put Nove Zelande ratni krstaš ,Pauther“, da ispi- ta stanje tamošnjih naših iseljenika, koji mnogo trpe od proganjanja domaćeg radništva. O dalmatincima do- nose tamošnje službene vijesti, da su ljudi ustrajni, 'marljivi, trijezmeni i poslušni zakonu. Uzrok pak pro- ganjanju je to, što oni marljivije i jeftinije fade i da se odmah, netom što prištede, kući vraćaju. A to mi i hoćemo, tako i valja. Napredna stranka. U prošlom broju govorili smo o istupu naprednjaka iz hrvatske stranke prava i o _u- temeljenju jedne nove hrvatske strauke: hrvatske na- predne stranke. Po ,Hrvatskom Narodu“, , Narodnom Lastu“ i ,Novom Lista“ crpimo opet, da se ne će sje- diniti svi naprednjaci a poimence Dr, Krištof, Korporić i Stjepan Radić sa skupinom oko ,Pokreta“, Stjepan Radić kaže: megju predstavnicima mlagjeg političkog pokoljenja nastala je razlika a onda i oštra opreka po najviše za to, što jedni držahu i drže, da glavno obi- lježje novoj hrvatskoj politici ima biti borba proti kle- TI čin I. prizor. Jutro. Ivo dolazi, plaho se ogleda. Na očima mu modri očali, Lice mu pokrila lažna brada, Na prstima prsteni, pa prsima velika zlatva kolajne. Visoki bijeli tvrdi klobuk na glavi, Ivo: Je li ovo? Jes . . . Nije se ništa promi- jenulo. Ovo je moja kuća, ovdik je Stane (obrće se), vigji, vigji, što mi se Miho načinio. Persijane, tavulini, sto- čići od gožgja . . . . bobami je Jele imala pravo, kad mi je pisala, dase negje dobro nagrnuo (ogleda se), Ne ma nigje nikoga. gosluškuje na svoja vrata) Neko melje kafu. Ko zna, ko je! Biće moja Luce, moja slatka Luce, krv od moje krvi, meso od moga mesa, kos od moje kosti, , +. Miče se . . . ne, privario sam se, A da izagje? Bi li me poznala? vadi zrcale) Jesam li se maškaro, jesam! Koji će me vrag pripoznat! Doć doma iznenada. pa vigjet, što ti žena čini! Che bella idea! Nego što! Pisat jom, da dolaziš. Baš! Nije bio Ivo zaludu u Americi, Dogji iznenada, sko hoćeš što obaznat. Ako nagješ štogoć, što nije po propisima svete matere crkve, mrš nepriliko (zamahne nogom), Ako ne nagješ, tad: ,Znaš, Jele, ja sam tvoj Ivo, dogji na mo- je prsi, vjerna moja ženo, biseru moj, gjo,o moja“. A ona ti doleti, pa tad (emokne vekcliko prta ustima, kao da_ ljubi). grmljanca, sparavanca, I. prizor, Vice i Stane provirile ua prozor pa +e povukle, Vice: (iz kuće) Stane! Imaš li, molim te, jedan baalić, da mi zaimš? Stane: (iz kuće) Hoćeš malicoli viši što se nosi u rukama ? Vice: (iz kuće, Ja bi doboto tega višega. Ivo: Aal probedili su se, Ovo ima bit meni. (hvata se za logja) Neka se ;oš jedanput pogledam. (gleda se u zrcalo, načinja bradu). Sad je sve u redu. krije prava ljubav i[! m =—=—=——=—m== rikalizmu, dok spomenuti urednici ,Hrvatskog Naroda“ i ja bijasmo. i jesmo uvjereni, da obilježjem našemu ra- du imade biti slavenski demokratizam. O čemu se ovi ljudi prepiru, nije nam do kraja jasno. Hrvatskoj naprednoj stranci, ako je onaka, ka- kvu je mi smišljamo, mora biti jednako zazoran i kle- rikalizam i onaj liberalizam, koji ispovijedaju židovsko njemačke novine. Hrvatska napredna stranka ne smije da bude ni aristokratična ni demokratična, nego samo narodna, te kao takovoj glavni cilj ima da bude oku- pljati narodnu snagu u borbi proti sistemu. Ali daka- ko, u nas Hrvatajprije nego se začne koja dobra stvar, treba da se počnu ljudi inaditi, Pisu nam iz Čilipa: Prošlu nedjelju pohodio nas je (za prvi put u ovome mjestu) putujući učitelj polo- djeljstva g. Baranović, da drži narodu javna predavanja o vinarstvu, uljarstvu i maslinarstvu, Pred crkvom iza sv. Mise sakupilo se mnoštvo naroda, koji je osobitim zanimanjem pratio trijezna i veoma poučna njegova ra- zlaganja, koja su trajala puna 2 sata. Narod koji ovo za prvi put sluša slična razlaganja stao se je osobitim marom zanimati za sve ono što može unaprediti naše poljodjelstvo, pa je željeti da vrli g. Baranović bude se što češće ovamo svrćati, gdje će naći široko polje svo- me požrtvovnom radu. — Konavljani. »Bihač“ hrvatsko društvo za istraživanje domaće povjesti u Spljetu, držati će u ponedjeljak dne 27. pre- sinca t. g. u vijećnici općinskog doma u Spljetu na 11 sati jutrom svoju XI. godišnju skupštinu 8 ovim dnevnim redom: I. Izvještaj Upraviteljstva društva o društvenom radu kroz godinu 1904. II. Izvještaj Strukovnog Odbo- ra 0 znanstvenom radu društva kroz godinu 1904, Na- stavak iskopina okolo Stombrate (Sv. Marte) u Trogirsko- Kaštelanskom polju. Izvješće o dovršenim iskopinam u Biogradu. III. Izvještaj blagajnika o ekonomičnomu stanju društva. IV. Izbor članova u Upraviteljstvu. V. Slučajni prijedlozi. Ovim se pozivlju gospoda članovi na godišnju skupštinu.. Banovinske stvari. Na 19 o. mj. bila je sjednica upodpunjenoga gradskog zastupstva grada Zagreba te je na*elnikom izabran dr. Milan Amruš, koga eto sad po drugi put zagrebačkim načelnikom. Drži se, da je vijest, da se neće hrvatski sabor zajedno raspustiti s ugarskim, puka vladina finta, čim bi ona nenadnim raspisom izbora zatekla oporbu ne- pripravnom. Vidjet će se doskora. Na umjetničku izložbu u Sofiju, koja se je jučer otvorila, kreće i mnogo hrvatskih umjetnika i književ- nika braći Bugarima i to odmah iza Bežića. Primamo: (Opera ,Ksenija“ na Rijeci). Dne /1. 12. Decembra davali su Riječki Hrvatski Diletanti u dvorani ,Jadranske Vile“ uspjelu operu ,Kseniju“ slo- venskog komponiste Parme. Sijedi starac znao je, da svim žarom svoje još mladenačke duše ulije u svoju kompoziciju aiježnižizražaj ljubavi Ksenije i Aleksija, kao što i bahatost i nemilosrdnost grota Borisova. In- termezzo je pak kulmen najslagjih zvukova, koji mogu da zanesu čovjeka i prenesn ga u nebeske sfere. Općinstvo je oduševljenim pljeskanjem prekidalo više puta izvagjanje, a intermezzo je bio opetovan. Diletanti su izveli svoje preko svačijeg očekivanja. Skromna i sramežljiva g.gjica A. Vakoč nije mogla da ljepše interpretira ćud tužne Ksenije, koja nesretna u svojoj ljubavi, sva potištena, jer ne može da bude uz svoga dragoga, koji joj je srcu mio, bježi od nasilnog, surovog muža u samoću, da ondje dade oduška svom srcu. O njezinom jakom glasu dosta je da rečem, da je ona one 2 večeri znala da začara slušaoce. G.gja H. Mitrović svojim ljupkim glasom prikazala je vijerno skrb i brigu Tatjane [oko Ksenije. 'Tenor g. Zoubek (Aleksij) i bariton g. Blažević (Boris), prvi slatkošću, a drugi fakošću svog glasa zadiviše općinstvo. Glede kora dosta je da rečem, da su bili izučeni od vrsnog kapelnika Dubrovčanina g. Andra Mitrovića. On je one 2 večeri pokazao, što može da izvede od- lučna volja jednog čovjeka, koji pun sposobnosti radi neumorno na glazbenom polju. On je obje večeri diri- govao vještojiz pameti cijelu operu na udivljenje samog g. komponiste, koji je rekao, da se nije nadao, da će Slijedi u Priloga. Vice: (iz kuće) Jesi li vigjela, Stane, onu tičeti- nu, što je jutros osvanula na igalu. Stane; Onu debela vrata (izašla na prozor). , a noga tankijeh, tankijeh (i ona izišla Viće: pa se povlači), Ivo se prvo hvata sa vrat, pa gleda noge. Stane: (iz kuće) Ima bit siguro gjegod iz Inglitere. Vice: (iz kuće) Biće di passaggio. Ivo: Reko sam ja, da će me uzet za Ingleza. Mare: (iz kuće) A_jeste li oservale, koga jom je kolura trbuh ? Vice: (iz kuće) Para mi se zlatnoga. Ivo: (bita se sa ,kadanelu“\ I nju su vigjeli! Biće mi dobra priporuka. Mare; Kašpito! (iz kuće). Ivo: Eh, u ovo deset godišta aka se baš ništa promijenu'!o. Para mi ih čut, kad sam bio mlad. Ma da mi je vigjet koga od ovijeh kanarina, što pjevaju izvan zora! Ovo s ove strane imala bi bit Stane, U ovo deset godišta ima jom bit jezik narasto za koju lineu, Vice: (iz kuće) Stane! Stane: (iz kuće) E! Vice: (iz kuće) Oli je jutros došo vaporet ? Mare: (is kuće) Vigjela sam nekakvu karocu, 1vo: Vice, Vice! Ko zna, jesi li više onako lijepa! Bože moj, kako brijeme prolazi! Čini mi se, kako da smo se jučer kupili u nje pod funjestru . . . Eh! A kad bi ja ono zapjevo: ,Ti već spavaš, Vice moja!“ ,., sam zaboravio, zašto sam došo . . . povigjele sve, ma kako ću ih izmamit ma ulicu Provajmo. Gospogjo! (prama kući Marinoj). II. prizor. Mare: Komu ono govori? Vice: Namigo je tebi, gospogjo ! (Mare se povukla).