Deša, utemeljitelj porodice Nemanjića, pokloni g.
1151 na čast sv. Benedikta (ovaj je za stavno bio ,pra-
voslavni“) njegovim kalugjerima njeke zemlje i a otoku
Mljetu.
O Stjepanu Nemanji piše Tomko Marnavić, u tži-
votu sv. Save, ovo: ,Častio je navlastito glavara Rim-
ske crkve, i držao ga u svemu mješte oca, kako #*e u-
vigja po pismu njegova sina Stjepana Velikoga župana
Serbije na Inoćencia IIL., u kom pozdravivši ga kako
svoga spasonosnoga oca, Mi, veli, vazda promotrujemo
stupaje (vestigia) sv. Rimske crkve, kako naš otac dobre
uspomene. Ne postoji nikakay dokaz da je Nemanja pre-
kinuo svezu s Rimom, ili da je odbacio nauk katoličke
crkve, da se prihvati nauke Fotija i Kerularija. S pro-
mjenom obreda, vjera se u njemu nije promijenila, niti
ga je bila zahvatila slijepa grčka mržnja proti Rimu.
On šalje u Rim i u Bar u Italiji više bogoljubnih za.
dužbina, a g. 1188 pričekuje sjajao u Nišu njemačkog
ćesara Fridrika Barbarosu i njegove križare, nudeći im
pomoć, a to osobito proti Grcima u slučaju da bi se
oni oprli prolasku križarske vojske.
Nemanjini sinovi Stjepan i Vuk odmah na počet-
ku svoga vladanja umoliše Papu Inokentija III. da po-
šalje u Srbiju poslanike da arede stvari crkovne, i po-
prave u narodu ćadorednost, strašno pokvarenu od bo-
gumilske jereze (1199). Papa njima piše: ,Spoznajući
dakle po tom listu revnost tvoje pobožnosti, naime da
odlučuješ ljubiti i častiti iza Boga najveće Rimsku crkvu
tvoju mater i sasvim držati se naših naredaba....“
Oba brata Papi odgovaraju megju ostalim ovako: ,Ufa-
jući bo i za stalno držeći da pokle si postao namjesnik
gospodina našega Isukrsta, on će se dostojati po tebi
otvorit nam vrata kraljestva 5 š
Theiner, Innocentius Ill, (Migne L 726). (Slijedi.)
uredništva. Na pisanje gosp. Vlačića u
»Dubrovniku“ o tobožnjem srpstvu Neretve i Pelješca od-
govorit će mu još u svoje vrijeme naš dopisnik s Pelješca,
Hrvatske zemlje.
Crnogorska i talijanska propaganda.
U nedjelnom broju bečkog vojničkog lista ,Die
Reichswehr“ obijelodanjen je članak pod paslovom :
»Položaj na jugu monarkije“. Članak je po sebi karakte
rističan, ali baš za to, što je izašao u doba putovanja
po Balkanu i dolaska u Beč ruskog poslanika grofa
Lambadorffa, pripisuje mu se još veće značenje i važ- |
nost. Članak glasi u cjelini.
Beč, 27. Decembra. Odlučujući su faktori u Au-
striji tako zabrinuti žalosnim nutarnjim položajem, da
ne vide, kako se na jugu monarhije razvijaju stvari,
koje su daleko važnije nego li njemačko-slavenski spor,
stvari, koje će za sudbinu monarhije bit velika znače-
nja i velika upliva. Stotinu znakova pokazuju, da se
na Balkanu priprema odlučan preokret.
Srpska propaganda na jugu koju potiče Crna Gora,
očevidno napreduje, ali je daleko upadnija nenadna ope-
tovana pojava propagande talijanskih prijatelja i savez-
nika, koja je pred više godina bila gotovo iščezla. ,Le
ga Nazionale“ osniva po gradovima na istočnoj obali
— 1 ti si imao Termopile svoje, tamo ispod Si-(i
Maratone i Salamine
get grada, isto ko što i svoje.
— Ako je Helada svoga Cinigera imala, zar i ti
nijesi svoga Milu Parisevića imala ?
— Iz Ribnika pucala je lumbarda, da navješta
dolazak turakog kopita. Ne da Evropu probudi, već da
hrvatima dovikne: ostavite žarki zagrljaj ljube i djece
svoje, prigrabite oružje ubojito, da Evropu spasite. Pa
i ako je Hrvatska u to doba ga skrajnih točkah peri-
ferije zadobila najveće rane na svojem narodnom tijelu,
ipak ne susta.
Na, ne susta, u ono vrijeme kad megju narodom
otimajućim se od smrti, nasta ona strašna ali istinita
poslovica : Bog visoko a car daleko.
Kroz puste krvave i vječne ratove, bez odmora
prolazi hrvat u vjekove, ali iz krvavih mučeničkih djela
otaca svojih, crpi slatku utjehu, da u najstrašnijim i
najzdvojnijim časovima Hrvati ne okaljaše imena svoga.
Živi Turkom ne pridajimo se, može se reći, da je ge-
alo hrvatom, u vrijeme kad turski mač htio sve, što
dobra i lijepa utamaniti.
Kroz duge i duge vjekove, hrvat se nije na meke
dušeko oslonio, nije svoga mača u korice zavukao, niti
g umornijeh legja tulac odložio, da obrani aujigu i na-
predak drhtave Evrope, koja mu na uzdarje ko što dje-|
vojci zlaćanu jabuku dobacila, časni naslov: Antemu- | bra
rale Christianitatis
se
še
jjadranskog mora pučke škole, za koje se trate ogromne
svote. Ove ie škole, kako je poznato, u svoje vrijeme
pregledao bivši talijanski ministar Villari, a u tomu mu
nijesu austrijske vlasti stavljalo zaprijeka. Povrativši
se kući, Villari je u društvu ,Dante Allighieri“, koje
je majka ,Lege Nazionale“, izvijestio o svom putova-
nju i talijanski listovi pripovijedali, da je iza potre-
snog izvješća ministra, koji je opisao bijednu sudbinu
talijanskog pučanstva u Dalmaciji, bila primljena rezo-
lucija, u kojoj su Istrija, Trijenat, Tret i Dalmacija bile
označene kao tslijanske naseobine, koje žarko očekuju
od majke domovine dan oslobogjenja. U istoj je sjed-
nici govorio talijanski državni tajnik Bacell. o nuter-
njom dodiru, koji postoji izmegju talijanskog jezika i
talijanske ideje. Nijesu potrebai nikakvi daljnji dokazi
i raspravljanja, na što cilja talijanska propaganda. Pi-
tanje je samo, kako se danas Italija opet povraća pa
Dalmaciju, čega su se pred kratko vrijeme isti naj-
skrajniji talijanski iredentisti bili okanili kao nečega,
što nije talijansko ? Ako svi znakovi ne varaju, to je
djelo tasta talijanskog kralja, kneza Crne Gore, koji je,
kako je poznato, jedan od pretendenata veliko-srpskog
carstva, koje se ima podignuti. Ko prati srpske listove
i pamflete istog porijekla, taj zna, da su granice tog
budućeg velikosrpskog carstva već na papiru povučene.
U ovu granicu spadaju pokraj Srbije, Crne Gore, Sta-
re Srbije i nekih djelova Macedonije, takogjer i Bosna,
Hercegovina, Banat, Hrvatska, Slavonija i južna Dal-
macija. U ovim zemljama, osobito u južnoj Dalmaciji |
— od Dubrovnika do Kotora — u istinu u posljednje
doba valja konstatirati porast crnogorske agitacije, koja
je u ostalom i od prije opstojala. Tu se ne može opa-
(Fariati,| ziti talijanska propaganda, ali je tim viša u sjevernoj
Dalmaciji, koju sada ne prisvajaju Srbi, Ovi su je ka-
ko se čini pripuštili u sferu interesa Italije kao kom-
pensaciju za pripomoć, koju bi imala Italija pružiti
|crnogorskim težnjama, Jednako se dogagja i u Arbaniji.
Na taj način Crna Gora bez sumnje heće da drži sve-
zane ruke svojim najpogibeljnijim protivnicima, Hrva-
tima i Arbanasima, e da u zgodno vrijeme bez zapri-
jeke ostvari svoje snove.
Ove se predpostavke temelje na faktičnim dogo-
gjajima zadnjih godina. Preokret se talijanske : politike
Ko iz povijesti pozna fini njuh Crnogorača za pli
jenom, kad se bez pogibli može iznjušiti, taj je uvj
ren, da Crnogorac smatra, da je došlo vrijeme, kad
može lako plijeniti. Bez dvoibe imat će, Austrija da
spremi na teške borbe, ako hoće (da održi svoj po
na jadranskom moru Moguće je da upliv Rusije, ko;
je još zaposlena u Aziji, ovu borbu zavlači, ali
ta borba morati, da nastupi, ako austrijskoj vladi mn;
pogje za rukom u pravo vrijeme pobijediti arpski i ta
lijanski pokret. Valja požaliti, da upravljač naše vanj
|ske politike odviše malo pažnje posvećiva ovim kaotič
kim dogogjajima na Balkanu, i čini se, da on u opć;
nije svome zadatku dorasao. Austrija je ugrožena of
dvaju zaklet'h neprijate'!ja, od Talijana i Srba. Udara
je saveznika namijenjen domovini jednoga od najvjerni
jih naroda monarhije, uvijek požrtvovnim Hrvatima.
ne bi bio čin mudrosti, Hrvate jačati, da se tako jed
nom za uvijek očuva država od pohlepnosti nepozvanil
gostiju? U mjesto toga pokazuje se, ako ne otpornost,
& ono barem nepovjerenje prama opravdanim težnjam;
Hrvata, da konsoliduju i utvrde svoj narodni, politički
i gospodarski položaj u domovini svojoj uzduž obale
Zar se možda omalovažuje dvostruka pogibelj? Ili '
možda računa na prirogjenu otpornu snagu hrvatstva
u ovom nejednakom boju -proti dvjema protivnicima
koji rade sredstvima, kakova su na raspolaganje sam(
slobodnim državam ? lli se misli prepustiti Hrvate sam
sebi, a ne osjećati se obvezanim pomoći im u interesi
cjelokupne države? Ako uzmemo naj povoljniji slučaj
da će na cjedilu ostavljeni urogjeni hrvatski narod na:
kon teških, izmrcvarajućih bojeva pobijediti, ali i oala
biti, hoće li time biti što učinjeno za ojačanje cjel«
kupne monarhije?
Od naravi opredijeljeni čuvar na Adriji bilo je od
iskona hrvatstvo, zato ga se ne smije slabiti, nego ja
čati time, što bi se imalo energično nastupiti proti svi
koj vanjskoj iredenti i školskoj propsgandi. Trpjeti '
propagandu na isključivo hrvatskom tlu, kao što ji
Dalmacija, naprosto je smiješno, Odlučujući faktori q
Austriji morali bi da kod ovoga stanja stvari vide ne.
doglednu štetu, koja mora prouzrokovati nastavak nji
hove politike na jugu države. Oni bi morali tu politiku
promijeniti prije nego bude kasno,
jasno opaža od kraljeva vjenčanja s crnogorskom kne-
ginjom. Približenje Francuskoj, čiji je ministar Delcas-
86 u jednom mnogo raspravljanom razgovoru priznao
opravdanost talijanskih puetenzija na Arbaniju, puto-
vanje talijanskog kralja u Rusiju sa svim dog
koji su se pri tom zbili, upućenje i
kih sveza s Crnom Gorom, što je otvoreno napereno
proti Austriji, iznenada pojavile se aspiracije Italije na
Arbaniju, o čemu prije nije niko ni sanjao, i tim skop-
čana talijsnska agitacija u toj zemlji, skopčana s tali-
janskim pokretom u sjevernoj Dalmaciiji i srpskim u
Bosni i južnoj Dalmaciji, to su nesumnjivi dokazi na-
Činjenica, da smo mi još danas u savezu s Italijom,
ništa ne dokszuje.
|Čirila i Metoda sa Istru
Gradska kronika.
Iz uredništva. Radi navale poslova u našoj tiska
ri i radi svečanosti, nije nam bilo moguće da u današ
njem broju donesemo neke članke i vijesti. Molimo gos;
narednom ćem(
pa da nam oproste, U
u svakoga
zadovoljiti.
Na i dan pušteni su iz
Fabris i Uroš anović. Državno
naredbu državnog nadodvjetništva u Zadru
istragu radi pozoate pjesmice i
mnogo vike za ništo, samo j
klame našim srbićima.
1
zatvora gg. Au
je odvjetništvo a
obustavil
izašle u ,Srgju*. Dakle
e vlada učinila malo re-
vu podružnice društva sv
i su izabrani gg. Stijepo
Gjivić upraviteljem, D.r Melko Čingrija i
Gjuro Rašica tajnikom, Hektor Dabinović zamjenikom
Iz društava. U
s
7
3 Fl
z 8
i
i
Hi
=
o
i
ž
ie
šižsč
if
a
i3i
z= #9
"i
s ž £,
pri:
E3
e
ši
i
:
E
— Ne traži se od tebe danas, narode moj, da pri-i
pašeš ubojito oružje za slijediti stope otaca svojih, ne,
već da budan na braniku bdiješ.
— Stresi bezbrigu svoju, okani se ćorave mloha.
vosti svoje, odpaši, odbaci pogubno omalovaženje, udri
tvrdo nogom na stopu svoju, da pokažeš kako si svoj
na svome i kako ti se pred nikim kosa ne ježi.
Prikupljaj milom riječi, iskrenim srcem, listovima
— noviasma svojima u krilo svoje, sa selija braću svo-
ju, obećanja im ne pometni i eto te napredna.
Radi, radi, o sine hrvackog roda moga — Trebali
te u prvim redovima stupi, auždam li si megj prosti
jem ogrli ih — mjesto neka ti ne ogorča dušu, ne uz:
blatavi srce u njedarju, ta svi smo sinovi jedne zemlje,
Gospostva te optimatstva megi hrvatima biti ne
— svi smo sinovi jedne majke, — Jednakost deviza
paša, rad i vjera oplemenjenje je duha našega; ko
lavak vjerovati, tako svak i raditi mora.
narod
ša
g