ri

Diljem književnosti.
, Sada je ,Vienac“ u rukama modernista! Kako su
naivni bili oni, koji su modernizmu proricali smrt! Kao
da staro ne mora ustupiti pred

nije modernizam u nas tek od jučer. Njego-
ve valja potražit dvadesetsk godina prije. Ako
Poljaci imaju Przybyszewskoga, a Talijani d' Annuazia
imamo i mi vrsnih modernih već poznatih književnika.
Da spomenemo samo glavne, koji su za razvoj toga
smjera najzaslužniji.
MadstalimA_ima vei traga u pevim zadajama ro-
manzijera Gjalskoga i noveliste I. Vojnovića. Nakon du-
vi se Kranjčević. U njegovim se 080-

pjesmama duša
vjeka sa svim bolima, koji ju muče i ju
razdire. U njegovim pjesmama čujemo nervoznog,
nezadovoljnog ljudstva. Iza pripovijesti Leskovaravih i
Dežmanovih drama, modernisti nijesu više rijetki. Sve
do tada im se nije zamjeralo, pače je svaki list rado
uvrštavao njihove raduje.

Nego kad su i modernisti zaželili malo više
počeli izdavati svoje smotre u Pragu,
nasta ljut okršaj. Novo pokoljenje je
jeliše u dva ta.

bi tim, što su uz njih pristajali i ne suragjivali u li-

stove ,starih“, već po smotrama novog »Sta-
ri“ napeše sve svoje sile. To je bio napor onoga, koji
ćuti svoju skoru smrt. Kao svijeća, koja zaplamsa naj-
većim sjajem upravo tad kad se ima utrauti. Borba
dovrši prividnim porazom ,mladih“, Prividnim, jer je

list, a zasto, lako je razumjeti — jer
va za uzdržavanje, mo sad vidimo, da
naj list, koji je najvise sipao oštrih stri-
njih, svojevoljuo se predaje njihovoj vlasti.

Ipak je ova borba rasčistila dosta do tad mnogo
književno obzorje. Kritika je postala stroža, a
ije sve blago ocijenjivala. Opridijelila je književnost
vrijednost samo onvim, ćemu je pravom išlo, a zabaci-
valo se protivao. Ustanovilo se književničko i umjet-
pičko »Mladi“ organiziraše Trnskovu prosiavu,

£8
š
i

$ tS:

Marulićevu proslavu i maogo drugih sličnih spomena; |

iznesuće toliko pametnih prijedloga, ustanoviše štedio-
nu Vesnu — u jednu riječ; mjesto dotadanjeg mrtvila,
se probudi na novi život.

No ova je oluja prošla, te sve se umirilo. Sada
će se svi naći na okupu, da složno prionu uz posao.
Poznato je, kako je ovaj razdor vodio i do osobnih pre-
piraka, koji nijesu bili nikomu na čast.

s. je onda bilo sad spada u prošlost, Bilo i već
vljeno.

Od sada valja da za ,Vienac“ i za svu  kojižev-

i

nost počme novo bolje i ljepše doba. Za to je valjalo

valjane i sposobne ljude, Da su ih  svijetiljkom
tražili, nijesu se na bolje mogli namjerit, nego na Gjal-

tvot“. Vrijednost *Života“ nije se
sastojala samo u književnom dijelu, već i u d ju
i | slika. T

e je
tačnost pretplatnika : marljivost suradnika. a ne-
će stajat prekrštenih ruku 1 čekat. Ona će dotičnike po-
svat na suradaištvo. izvješćivanje iz razuh književnosti,
osobito slavenskih, nek se prepusti ragje mladim ljudi-
ma. Uredništvo nek bude susretljivo prama onim mla-
dim jos nepoznatim talentima, ih, — kako ih je Mar-
BI gi se po odo Po ši. 4
ma mnogo : Bošajak, Hiako G., Cvjetiša NEI:

ii dos

svo. | doprinose priopćiti ,gli italiani

.[ nam pismo
. | pravak. Op. Ur.)

nim sestricam reda Sv, Dominika, Hrvaticam, te tako se
izjalovilo Mon&aignorovo nastojanje dobaviti u miesto
milosrdne sestrice iz Brescie, prave pravcate talijanki-
nje. — One su već ovdje prispjele i zasjele u zaklo-
pište siromaha te najboljem uspjehu. Onda se zaklju-
čilo nešto što Monsignoru bilo vrlo neugodno, jer mu
se tim umanjiva onaj upliv, što je imao nad nižim
pukom. Dosle je povjerenstvo davalo Monsignoru godi-
mice Kruna 400 e ao će ze da raz-
dijeli megju sramežljive siromahe, i on istina raspo-
lagao kako bi mu se najbolje svigjalo, a svak me dobro
razumije bez da idem dalje, a dotičaici (barem većina)
E a. bno i i 00 i5 30005 diega: dora.

Pošto je cilj javne dobrotvocnosti jedino uzdrža.
vanje zakloništa siromaba, gdje su zaklonjeni do dva-
desetak siromašnih staraca, bilo je odlučeno uskratit
im cijelu onu svotu, osobito jer sa milosrdnim sestri-
cam biti će većih troškova nego dosle. Odlučilo se ipak
da se dade pripomoći onijem siromasima, koji bi zapi-
tali. Ovako «će povjereastvo znati i samo odlučiti u sjed-
nici komu O aa ARE
isključivo ednikovoj volji. — omu
biti bistro od koga prima novce, te će od sada samo
potrebni siromasi primati pripomoći, jer biti siromah
nije sramota. i :

Treća je tačka bila najvažnija, a ta je nešto uz-
nemirila živce našega dobroga opata. ;

P ednik predložio, e da troškovi budu još

. odpresj
manji, da se ukine i tajnikovo mjesto s plaćom, i da,
.[kao što pravilnik javne dobrotvornvsti kaže, tajnikovu

radnju obavi besplatao jedan član povjereustva i kako
je to za tri godine gosp. Josip Jerinić upravljao zaklo-
ništem siromaha te doprinio javnoj dobrotvornosti ne
manju korist od 2000 Kruna, na čemu mu opće pri-
znanje i zahvala. Presjednik na to, da on ne dopušta
o onom predlogu raspravljati. Podpreajedonik mu onda
opazi da pravilnik kaže, kad se ima raspravijati o ko-

jemu poslu gdje ulazi svojta kojemu članu, taj nesmije |

glasovati. Reče mu onda : ne samo da vi ne možete gla-
sovati već ne možete biti ni prisutni, ja postajem dakle
a ovom času presjednikom. Posredovanjem D.ra Zaffrona,
opat ustegao svoju izjavu da me dopusta raspravljati,
je onda ustegao i pudpresjednik svoju, da se presjedaik
bdaleči. Jednoglasno bi onda glasovano da se ukine
tajnikovo mjesto s plaćom. Na svrhu da je i ovo svr-
ženo! Dimitri uteći će se na Zemaljski Odbor, ali cije-
mim da mu neće pruditi. — Kad Hrvati a osobito po-
glavice D.ri Zaffron i Arneri budu i dalje ovako s pro-
(ivnicima raditi, kad budu ništa drugo nego odvraćati
istim oružjem i kad pustu obzire, onda će stranka biti
čvrstija, a oni će od istijeh pristaša biti više čašćeni.
— Više je i vrijeme da se otresemo.
: Nekoliko goličina talijanske glazbe na dan mla-
denaca sastali se u gostioni Corcyrae Nigrae, te iza
običnih napitnica u talijanaškom duhu, brat gazdarice,
ji piva u obilnosti, eda napravi reklam svojoj sestri,
dražbu za kutiju žigica na korist ,Lega Nazio-
“ Groppo di Carzola. Pošto se radilo 0 parama
cijena lako bi se povisila a najveća svotu
nudio je neki Dužević iz Plama, dakle on puro saa-
o brat danas nalazi se u dubrovačkoj bolvici
trošku Općine. Ala smo a ana i će i ove

Kad se radi o dopriaosima ,Lege*, novca koliko

"| ipoćeš a kad se radi za ljekove onda ,Orakule pomozi“,
.| garavno iz Javne Dobrotvornosti; ali prestalo je i te.

:  Kotarski liječnik Dr. Arnold Konig jos nije pre-
mještea. Čudnovato | Šiba.
\ — (Gosp. Marin Radica iz Korčule ispravlja, da nije
Ni e E aan Mice Srmika | fala
. om
e e Cubngh koji potvrgjuje njegov is-

Domaće vijesti.

Pišu nam iz Stona, dne 2. Januara 1903. Na

o doznajemo daje presv. gosp. izvan svake pogibelji.
sad službe ovdješaji

 

izlije

il

lin
Bi

i
i |
i
tit:

i
ti
i
i
i
i

 

 

| Medaaić udijeli g. Gjuco prof. Dević

Prevalila se kočija u more. U nedjelju su s
u Lapadu poplašili konji pod kočijom gvspogje Elze
ud. Mitrović i skočiše s puta u more poteznuvši za s9-
bom koćiju, u kojoj su se vozila djeca g i nji-
hova guvernaaotka. Srećom bilo je more pl te se
nije dogodila nikakva nesreća.

Ubo nožem. U četvrtak u večer neki talija-
nac Karlo Gatti ubo je nožem u mišiću ša Iva
Lucioni. Gatti i njegova dva druga, takogjer
predani su u sudbene tamnice.

Pobjegli vojnici. U subotu je pobjegao jedan
domobranski vojnik. Do danas ga nijesu još našli, —
U ponedjelnik u večer nije bio došao ma brod jedsn
mornar s ratae lagje ,Strundberg“. U atornik ga pred
podne nagjoše u gradu.

Propala u zdenac. U kući g. [va Jelića, u oli-
ci iza Gospe, u kojoj stanuje g. Ivan Sancio, zdenac je
pod kuhinjom. U nedjelju je u jutro sluškinja g. San-
cina bila u kuhinji, kad od jednom propadne joj ploča
ispod noga i ona padne u zdenac, dubok preko šest
metara, u komu je bilo tri metra vode, Utopljenica is-
plutavši na površinu uhvati se za cijer od šmrka i sta-
ne zapomagati. Na sreću čuli su je ukućani i priskoćili
u pomoć, te je :zvukoše ma dvor, iza kako je u zdencu
stala više od po sata. Ne možemo, a da se čudom ne
začudimo, kako je gragjevna vlast mogla dozvoliti, da
se zdenac pokrije samo onako tankim pločama, a da
se ne Osigura na bolji način, kako zahtijevaju propisi
gragjevni.

Poziv oa glavou skupštinu pjev. društva ,Gun-
dulić“, koja će se obdržavat večeras na 7, sati u druš-
tvenim prostorijama. Uprava.

Zamahniiao pratioc knjaževićev. U ponedjel-
nik je Livydovim paroorodom prošao mmo Gruž crao-
gorski kojažević Mirko sa suprugom i pratojom. Jedan
od pratioca na parobrodu pokazivao je znakove mahni-
tost, & toga ga kapetan dade u Gruža iskrcati ma kraj,
odakle ga u srijedu otpremise u Crau Goru.

Pregazila je kočija. U ponedjelaik rano u jutro
jedna je koćija pregazila staricu sluga kod gosp. Lu-
ja Klada.

Iz Cavtata. Općinski tajnik u Cavtatu zahvaljuje
urelaištvu ,Dadrovaika“ ma ugodnom spomenu i pre-
noruča se sa budućnost.

Hrvatski računi. Pcigodom mijene godine, kad
je promet sa trgovaćko-poslovoim račanima najživahniji
imamo žalibože jos uvijez razloga, da potajetimo jedan
dio naših trgovačkih, obrtaih 1 inih puslovaih krugova,
da svoje račuae ispostavljaju samo aa hrvatskom jezi-
ku, jer se dom naše općinstvo s pravom »matra
povrijegjeno u svom patriotskom osjećaju, kad mu se iz
hrvatske zemlje predloži kakav na tugjinskom jeziku
sastavljeni spis. Na žalost i j dio našeg općiostva
ne pasi dovoljao na to, držeći tobože, da su to sitnice,
a 8 druge strane se tuže što jedan dio našeg trgovač-
kog stališa podržaje kod nas tugiinski duh i jezik.
Općinstvo tu može maogo promjene na bolje provesti,
ako kod svake zgode domoljubno i dosljedav postupa.
A što se tiće sitaica, pogledajmo kako rade naši su-
ajedi sa svih strana. Svaki s toga Hrvat i Hrvatica ima
smatrati za svoju otačbeničku dužaost, da povraća ra-
Čune, koji nisu ispisani ua hrvatskom jeziku i na hrvat-
skoj tiskanici. Ko u našoj zemlji žive, taj mora da
poštuje nas jezik, | ko se o to ogrijeći treba ga dotič-
aum načinom upozoriti i poučiti, do potrebe i  naj-
udrijesitije.

Izgledno. Prigodom predaje upraviteljatva Hcvat-
ske Raamčke Zadruge sakapilo se je mogju članovima
stare 1 nove uprave, na predlog bivšeg presjednika gosp.
Stijepa Vučetića, K. 84 u zaklada za bolesne radoike,
a darovaše; Stijepu Vućetić Kr. 10, Antuna Miletić Kr, 5,
Luko Bogdan, Miho Gromović, Stijepo Giivić, Iwo Pi-
jevuć 1 Autuu Zec po Kr. 3, a Niko Matičević i Niko
Muilčaević po 2 Kruae.

U ista sakladu sakupilo se u veselom društvu na
predlog Suva Guića Kr. 4.

Jedan stari ć.an pri ponovnom upisu u društvo
darovao je u istu svrhu Kr. 10,

ivjeli. darovačelji |
Pohvalao. Prigodom smrti g.gje Mare ud. Mile-

ui tić rogi Radić udijeli mjes, dječijem sablonistu obitelj

Dević Kr. 10. — Prigodom g.qgje Marije Bijelić rogi.
rt, 10.

O smrti gospogje Mare ud. Miletić, gospogja Pav-
le KRuzsior- Dević, zakladi ,Gundalić* za siro-
mašao učenike ovdješujega ć. k. vel. gimnssija Kr. 10.

Prigodom smrt gospogje Mare Bijelić udjeliše Ja-
vnoj Dobrotvoraosti u Cavtatu ENO, Ivo M.

gospogja Ane Vacehetti Kr. 100,
Bogišić+Pobl Kr. 6, gospogja Kate ud.
Mare ud. 8v ičaa Nikita Vrago-
lov, gosp. ivo Jelić svaki po Kr 10.
Uprava najtoplije

Na snanje. Javljamo p mušterijama,
dodo 1 oorom € o ki aii O o e
ber istupiti iz naše alušbe,

Električna centrala u Dubrevniku.

Diskoras na Poljani.

 

 

 

\

OR zoi e pada da idćara
sašlo se meni para Bl) 64 e reag opejenao,