ri Diljem književnosti. , Sada je ,Vienac“ u rukama modernista! Kako su naivni bili oni, koji su modernizmu proricali smrt! Kao da staro ne mora ustupiti pred nije modernizam u nas tek od jučer. Njego- ve valja potražit dvadesetsk godina prije. Ako Poljaci imaju Przybyszewskoga, a Talijani d' Annuazia imamo i mi vrsnih modernih već poznatih književnika. Da spomenemo samo glavne, koji su za razvoj toga smjera najzaslužniji. MadstalimA_ima vei traga u pevim zadajama ro- manzijera Gjalskoga i noveliste I. Vojnovića. Nakon du- vi se Kranjčević. U njegovim se 080- pjesmama duša vjeka sa svim bolima, koji ju muče i ju razdire. U njegovim pjesmama čujemo nervoznog, nezadovoljnog ljudstva. Iza pripovijesti Leskovaravih i Dežmanovih drama, modernisti nijesu više rijetki. Sve do tada im se nije zamjeralo, pače je svaki list rado uvrštavao njihove raduje. Nego kad su i modernisti zaželili malo više počeli izdavati svoje smotre u Pragu, nasta ljut okršaj. Novo pokoljenje je jeliše u dva ta. bi tim, što su uz njih pristajali i ne suragjivali u li- stove ,starih“, već po smotrama novog »Sta- ri“ napeše sve svoje sile. To je bio napor onoga, koji ćuti svoju skoru smrt. Kao svijeća, koja zaplamsa naj- većim sjajem upravo tad kad se ima utrauti. Borba dovrši prividnim porazom ,mladih“, Prividnim, jer je list, a zasto, lako je razumjeti — jer va za uzdržavanje, mo sad vidimo, da naj list, koji je najvise sipao oštrih stri- njih, svojevoljuo se predaje njihovoj vlasti. Ipak je ova borba rasčistila dosta do tad mnogo književno obzorje. Kritika je postala stroža, a ije sve blago ocijenjivala. Opridijelila je književnost vrijednost samo onvim, ćemu je pravom išlo, a zabaci- valo se protivao. Ustanovilo se književničko i umjet- pičko »Mladi“ organiziraše Trnskovu prosiavu, £8 š i $ tS: Marulićevu proslavu i maogo drugih sličnih spomena; | iznesuće toliko pametnih prijedloga, ustanoviše štedio- nu Vesnu — u jednu riječ; mjesto dotadanjeg mrtvila, se probudi na novi život. No ova je oluja prošla, te sve se umirilo. Sada će se svi naći na okupu, da složno prionu uz posao. Poznato je, kako je ovaj razdor vodio i do osobnih pre- piraka, koji nijesu bili nikomu na čast. s. je onda bilo sad spada u prošlost, Bilo i već vljeno. Od sada valja da za ,Vienac“ i za svu kojižev- i nost počme novo bolje i ljepše doba. Za to je valjalo valjane i sposobne ljude, Da su ih svijetiljkom tražili, nijesu se na bolje mogli namjerit, nego na Gjal- tvot“. Vrijednost *Života“ nije se sastojala samo u književnom dijelu, već i u d ju i | slika. T e je tačnost pretplatnika : marljivost suradnika. a ne- će stajat prekrštenih ruku 1 čekat. Ona će dotičnike po- svat na suradaištvo. izvješćivanje iz razuh književnosti, osobito slavenskih, nek se prepusti ragje mladim ljudi- ma. Uredništvo nek bude susretljivo prama onim mla- dim jos nepoznatim talentima, ih, — kako ih je Mar- BI gi se po odo Po ši. 4 ma mnogo : Bošajak, Hiako G., Cvjetiša NEI: ii dos svo. | doprinose priopćiti ,gli italiani .[ nam pismo . | pravak. Op. Ur.) nim sestricam reda Sv, Dominika, Hrvaticam, te tako se izjalovilo Mon&aignorovo nastojanje dobaviti u miesto milosrdne sestrice iz Brescie, prave pravcate talijanki- nje. — One su već ovdje prispjele i zasjele u zaklo- pište siromaha te najboljem uspjehu. Onda se zaklju- čilo nešto što Monsignoru bilo vrlo neugodno, jer mu se tim umanjiva onaj upliv, što je imao nad nižim pukom. Dosle je povjerenstvo davalo Monsignoru godi- mice Kruna 400 e ao će ze da raz- dijeli megju sramežljive siromahe, i on istina raspo- lagao kako bi mu se najbolje svigjalo, a svak me dobro razumije bez da idem dalje, a dotičaici (barem većina) E a. bno i i 00 i5 30005 diega: dora. Pošto je cilj javne dobrotvocnosti jedino uzdrža. vanje zakloništa siromaba, gdje su zaklonjeni do dva- desetak siromašnih staraca, bilo je odlučeno uskratit im cijelu onu svotu, osobito jer sa milosrdnim sestri- cam biti će većih troškova nego dosle. Odlučilo se ipak da se dade pripomoći onijem siromasima, koji bi zapi- tali. Ovako «će povjereastvo znati i samo odlučiti u sjed- nici komu O aa ARE isključivo ednikovoj volji. — omu biti bistro od koga prima novce, te će od sada samo potrebni siromasi primati pripomoći, jer biti siromah nije sramota. i : Treća je tačka bila najvažnija, a ta je nešto uz- nemirila živce našega dobroga opata. ; P ednik predložio, e da troškovi budu još . odpresj manji, da se ukine i tajnikovo mjesto s plaćom, i da, .[kao što pravilnik javne dobrotvornvsti kaže, tajnikovu radnju obavi besplatao jedan član povjereustva i kako je to za tri godine gosp. Josip Jerinić upravljao zaklo- ništem siromaha te doprinio javnoj dobrotvornosti ne manju korist od 2000 Kruna, na čemu mu opće pri- znanje i zahvala. Presjednik na to, da on ne dopušta o onom predlogu raspravljati. Podpreajedonik mu onda opazi da pravilnik kaže, kad se ima raspravijati o ko- jemu poslu gdje ulazi svojta kojemu članu, taj nesmije | glasovati. Reče mu onda : ne samo da vi ne možete gla- sovati već ne možete biti ni prisutni, ja postajem dakle a ovom času presjednikom. Posredovanjem D.ra Zaffrona, opat ustegao svoju izjavu da me dopusta raspravljati, je onda ustegao i pudpresjednik svoju, da se presjedaik bdaleči. Jednoglasno bi onda glasovano da se ukine tajnikovo mjesto s plaćom. Na svrhu da je i ovo svr- ženo! Dimitri uteći će se na Zemaljski Odbor, ali cije- mim da mu neće pruditi. — Kad Hrvati a osobito po- glavice D.ri Zaffron i Arneri budu i dalje ovako s pro- (ivnicima raditi, kad budu ništa drugo nego odvraćati istim oružjem i kad pustu obzire, onda će stranka biti čvrstija, a oni će od istijeh pristaša biti više čašćeni. — Više je i vrijeme da se otresemo. : Nekoliko goličina talijanske glazbe na dan mla- denaca sastali se u gostioni Corcyrae Nigrae, te iza običnih napitnica u talijanaškom duhu, brat gazdarice, ji piva u obilnosti, eda napravi reklam svojoj sestri, dražbu za kutiju žigica na korist ,Lega Nazio- “ Groppo di Carzola. Pošto se radilo 0 parama cijena lako bi se povisila a najveća svotu nudio je neki Dužević iz Plama, dakle on puro saa- o brat danas nalazi se u dubrovačkoj bolvici trošku Općine. Ala smo a ana i će i ove Kad se radi o dopriaosima ,Lege*, novca koliko "| ipoćeš a kad se radi za ljekove onda ,Orakule pomozi“, .| garavno iz Javne Dobrotvornosti; ali prestalo je i te. : Kotarski liječnik Dr. Arnold Konig jos nije pre- mještea. Čudnovato | Šiba. \ — (Gosp. Marin Radica iz Korčule ispravlja, da nije Ni e E aan Mice Srmika | fala . om e e Cubngh koji potvrgjuje njegov is- Domaće vijesti. Pišu nam iz Stona, dne 2. Januara 1903. Na o doznajemo daje presv. gosp. izvan svake pogibelji. sad službe ovdješaji izlije il lin Bi i i | i tit: i ti i i i i | Medaaić udijeli g. Gjuco prof. Dević Prevalila se kočija u more. U nedjelju su s u Lapadu poplašili konji pod kočijom gvspogje Elze ud. Mitrović i skočiše s puta u more poteznuvši za s9- bom koćiju, u kojoj su se vozila djeca g i nji- hova guvernaaotka. Srećom bilo je more pl te se nije dogodila nikakva nesreća. Ubo nožem. U četvrtak u večer neki talija- nac Karlo Gatti ubo je nožem u mišiću ša Iva Lucioni. Gatti i njegova dva druga, takogjer predani su u sudbene tamnice. Pobjegli vojnici. U subotu je pobjegao jedan domobranski vojnik. Do danas ga nijesu još našli, — U ponedjelnik u večer nije bio došao ma brod jedsn mornar s ratae lagje ,Strundberg“. U atornik ga pred podne nagjoše u gradu. Propala u zdenac. U kući g. [va Jelića, u oli- ci iza Gospe, u kojoj stanuje g. Ivan Sancio, zdenac je pod kuhinjom. U nedjelju je u jutro sluškinja g. San- cina bila u kuhinji, kad od jednom propadne joj ploča ispod noga i ona padne u zdenac, dubok preko šest metara, u komu je bilo tri metra vode, Utopljenica is- plutavši na površinu uhvati se za cijer od šmrka i sta- ne zapomagati. Na sreću čuli su je ukućani i priskoćili u pomoć, te je :zvukoše ma dvor, iza kako je u zdencu stala više od po sata. Ne možemo, a da se čudom ne začudimo, kako je gragjevna vlast mogla dozvoliti, da se zdenac pokrije samo onako tankim pločama, a da se ne Osigura na bolji način, kako zahtijevaju propisi gragjevni. Poziv oa glavou skupštinu pjev. društva ,Gun- dulić“, koja će se obdržavat večeras na 7, sati u druš- tvenim prostorijama. Uprava. Zamahniiao pratioc knjaževićev. U ponedjel- nik je Livydovim paroorodom prošao mmo Gruž crao- gorski kojažević Mirko sa suprugom i pratojom. Jedan od pratioca na parobrodu pokazivao je znakove mahni- tost, & toga ga kapetan dade u Gruža iskrcati ma kraj, odakle ga u srijedu otpremise u Crau Goru. Pregazila je kočija. U ponedjelaik rano u jutro jedna je koćija pregazila staricu sluga kod gosp. Lu- ja Klada. Iz Cavtata. Općinski tajnik u Cavtatu zahvaljuje urelaištvu ,Dadrovaika“ ma ugodnom spomenu i pre- noruča se sa budućnost. Hrvatski računi. Pcigodom mijene godine, kad je promet sa trgovaćko-poslovoim račanima najživahniji imamo žalibože jos uvijez razloga, da potajetimo jedan dio naših trgovačkih, obrtaih 1 inih puslovaih krugova, da svoje račuae ispostavljaju samo aa hrvatskom jezi- ku, jer se dom naše općinstvo s pravom »matra povrijegjeno u svom patriotskom osjećaju, kad mu se iz hrvatske zemlje predloži kakav na tugjinskom jeziku sastavljeni spis. Na žalost i j dio našeg općiostva ne pasi dovoljao na to, držeći tobože, da su to sitnice, a 8 druge strane se tuže što jedan dio našeg trgovač- kog stališa podržaje kod nas tugiinski duh i jezik. Općinstvo tu može maogo promjene na bolje provesti, ako kod svake zgode domoljubno i dosljedav postupa. A što se tiće sitaica, pogledajmo kako rade naši su- ajedi sa svih strana. Svaki s toga Hrvat i Hrvatica ima smatrati za svoju otačbeničku dužaost, da povraća ra- Čune, koji nisu ispisani ua hrvatskom jeziku i na hrvat- skoj tiskanici. Ko u našoj zemlji žive, taj mora da poštuje nas jezik, | ko se o to ogrijeći treba ga dotič- aum načinom upozoriti i poučiti, do potrebe i naj- udrijesitije. Izgledno. Prigodom predaje upraviteljatva Hcvat- ske Raamčke Zadruge sakapilo se je mogju članovima stare 1 nove uprave, na predlog bivšeg presjednika gosp. Stijepa Vučetića, K. 84 u zaklada za bolesne radoike, a darovaše; Stijepu Vućetić Kr. 10, Antuna Miletić Kr, 5, Luko Bogdan, Miho Gromović, Stijepo Giivić, Iwo Pi- jevuć 1 Autuu Zec po Kr. 3, a Niko Matičević i Niko Muilčaević po 2 Kruae. U ista sakladu sakupilo se u veselom društvu na predlog Suva Guića Kr. 4. Jedan stari ć.an pri ponovnom upisu u društvo darovao je u istu svrhu Kr. 10, ivjeli. darovačelji | Pohvalao. Prigodom smrti g.gje Mare ud. Mile- ui tić rogi Radić udijeli mjes, dječijem sablonistu obitelj Dević Kr. 10. — Prigodom g.qgje Marije Bijelić rogi. rt, 10. O smrti gospogje Mare ud. Miletić, gospogja Pav- le KRuzsior- Dević, zakladi ,Gundalić* za siro- mašao učenike ovdješujega ć. k. vel. gimnssija Kr. 10. Prigodom smrt gospogje Mare Bijelić udjeliše Ja- vnoj Dobrotvoraosti u Cavtatu ENO, Ivo M. gospogja Ane Vacehetti Kr. 100, Bogišić+Pobl Kr. 6, gospogja Kate ud. Mare ud. 8v ičaa Nikita Vrago- lov, gosp. ivo Jelić svaki po Kr 10. Uprava najtoplije Na snanje. Javljamo p mušterijama, dodo 1 oorom € o ki aii O o e ber istupiti iz naše alušbe, Električna centrala u Dubrevniku. Diskoras na Poljani. \ OR zoi e pada da idćara sašlo se meni para Bl) 64 e reag opejenao,