Ne vrijedi što Fatris brška ,da se on nije bvalio i razmetao mućeništvom“. Nije lud! Al om isti zoa i priznaje, da su ga srpski listovi lbvalili i da su se & njime razmetali, što je on dozvoljavao, jer mu je bilo milo. Ali kao čovjek ,od istine“ kakovim se prikazuje, on je morao svima srpskim listovima poslati ispravak, ako će i na temelju $. 19. o štampi. Na protiv je on mjesto toga sumnjičio hrvatske novinare i porotnike, a time utvrgjivao ono hvalisanje i razmetanje, kojega se sada odriče, jer vidi da se mi u Dubrovniku smijeino. Odbijamo prijezirom laš, da smo klevetali ured- nika Fabriša u smislu, u kojemu on prikazuje naše pi- sanje. S privatne strane nijesmo ga ni takli i ne ćemo. Ali on je politički čovjek, koji uvijek nosom njuška u stvari hrvatske, koji se i iztiće u svom listu prema Hrvatima. Imat ćemo dakle nekog prava, da ga kao po- litičkog čovjeka prikazujemo kakav je i da ne dozvo- ljavamo, da uvije& njuška nosom u nešto, što je in fin' de' conti — naše. Ali Fabris, koji ište od nas, da ga i ne spomi- pjemo još je nešto kazao, da se opet može hvalis+ti i razmetati. Ako ne zm Europa za što mi polemišemo s nji- me, sada mora znati, jer on piše, da smo dobili takav befehl od ministra Korbera ili od mimstra Kallaya — ali neka je i to sto kaže, pustimo ga, kad nas psiho- logija uči, da tastina najprije čovjeka podjeuaji, da ni- je one druge, da smo mi napuhane veličine. Fabris muči, kad ga proglašuju mučenikom srpski i pariški listovi, prevareni da je bio mućeu, Fabris ocr- njuje neistinama hrvatske listove i hrvatsku porotu, sa- mo da mu tako bolje zasja mućenička aureola, Fabris ne dopušta da se s njime i polemiše, , kad ovako vazda napada Hrvate, ako i tu ne istakne ministre i befhele, koji da se više bave s njime nego je Meteraich sa Na- poleonom Velikim, pa se ipak toliko Zaboravlja, da je postao barem mala šabica, već nama viče, da smo mi veličine, Grebota mu je pak, da upliće neke osobe u nje- govu odgovoru, koje ga u ovu našu polemiku ne ula- ze. Time silazi na polje persoaalavsti, koje mi izbje- gavamo, pa bi dobro bilo da se i om podnosi na isti način, jer smo mi skladno i objektivno izaijeli činjenice o profitu u politici i o skrajacm oportuaića (hljeba, što ih je otjerao u skrajnošti srpskoga radikalizma, bi- lo da se jedno odnosi na Zora ili Geruaa, bilo da se drugo tiče Fabrisa ili Vojnovića. Radikalski se ideališe iz uvjerenja u mladim go- dinama, u našem slučaju u mladim godinama &vi ou bili su Hrvati ili su služili brvastvu, a kad su osijed li ili počeli sijedjeti, sjetiše se politike monćanard. Lz ko- jeg su uzroka to uradili, opet je činjenica, Koja odgo- vara: da se svi tove materijalno u politici srpskoj, da svi oni od nje baš živu. Ta politiku mi zovemo politi kom profita, a da nijesmo kazali živu istinu, i da ni- jesmo pogodili kako 1 gdje treba, nebi se gosšpari oko »Dubrovnika“ ni ljutili onako. Svaka stvar ima svoj razlog, osobito u psihologiji. BODAUDLČA K Maksim Gorki. Gorki, najpopularniji od najmlagjih ruskih pjesni- ka, potičuć iz mižih slojeva, rodio se u Rusiji — u ze- mlji — koja je često vigjela kako su se mnogi jaki pojedinci umjeli otresli dosadne okoline i podići se do peobićne visine. Tom kolu pripada i Gorki. Njegova tamna prošlost i pustoluvni doživljaji mladosti podaše veću snagu njegovoj masti. Iz njegovih mračoih opisa jauk nevolje. Bijednici, odrpanjci i ogorćenici su junaci njegovih romana, pripovijesti i drama. Oa opisuje sve kako je sam doživio. O sebi govori ovako: Ja nikoh iz najdublje dubine dubina, Ja sam glas pi- skog života, kojemu je svijetlo i succe zanijekano, Ja dugo pripadah onim, koji zapinju u baruštinama. Pu- stiše me gori, da svjedočim o mjihovoj bijedi, Siro- me učini velikim. Glad me glogjao ; prijezir, ip ši: il pl £E š G. Antunu Fabrisu uredniku ,,Dubrovnika“, Na ono što je bilo rečeno u pro: lome broju 0 Au- tunu Fabrisu uredniku ,Dubrovnika“, a sve skladno i gospodski, ali i istinito, dakle i dubrovački, on se ogla- sio izjavom, što mu nije rijetkost, a biće za to; što mu je drago podpisom se izjavljivati da mu se vidi štam- pano ime, za što bi nam imao biti harao, jer mu mi za to pružamo prigodu. Fabris odgovara, ali neistinito nas pobija, jer po- bija nešto što mijesmo ni kazali, Ona kaže, da nikada ni jednog Hrvata mije krivio, ako nije postao pr<fsso- rom. A kad smo mu mi rekli, da je to čialo? Pa kaže da se ne ima stiditi ni od njegovih ispi- ta, ni od ujegove službe u gomnaziji, A kad smo mu i rekli da se studi? Nije lijepo ovo od ujega, jer će o- pet misliti u Srbiji i u Ccaoj Gori, i po celome srpstvu, da ga mi privatno ,uapadamo i klevećemo“, kao što misle da su ga mučili u tamoici, 1 &&0 Zuaino, da Fa- brisu nije krivo, da tako misle, jer mu tako cavti g6- ma mućenićka | Mi smo skladao i istinito kazali, da mu Hrvati nisu krivi, ašo nije postao profesor, a kazali smo mu, jer je prolami u ,daatavit 1 Go pisano, da su mu lir- vati činili izgubiti profesorsko mjestu, a om nije onda bti ispraviti ono u Zastavi“, kao što nije bilo ispra- vljati ni ono o torturaina u t(amnicči; gospar je bio ne lapravljati, ali kad ovako leti da ispravlja svaku ,Uc- vene Hrvatske“, vidi se da mu je milo pod vrlo jefti- nu cijenu proglasiti se mućenikom, €. j. ne ou, jer se on ,hue hvali i ne razinece“* (čedan je naš gospar Ton- &il) već da ga drugi hvale i proglasaju, ( ). srpski li- stovi. lspite i službu mu u gimnaziji nijesmo ni spomi- njali, dapaće, kad nas poteže za jezik, rijeke ćemo, da je u službi u Spljetu bio najrevalji 1 uajlvjalalji Austri- janac. Nama su Go kazivali ljadi, &oji su ouda bili u Spljetu, da niko tako nije razvijao revaost kao Fabris, kad su ono osvauulo u glmoaziji poderaae slike Nj. Ve- ličaostva 1 ostalo. Sabris je, polvalao kao pravi Au- strijanac, 1 a&0 prosu suplenat letio pred Kowisijviu iz sobe u sobu, vodio je, da sve vidi, pokazivao, | glužiu se 1 vikao. Ne ćemo rijei da je ko čialo kao pravi šr- bin, jer je mislio, da će se ona) Žalošdi dogogjaj iskre: nuti na hrvatstvo 1 zavod hrvatski, ue ćemo rijeli, da je to činio 14 kave hrvatožderske zlobe, uego je lo radio baš kao pravi 1 lojalai ausltijski Člaovulći du pieutl srpiko uarovduaoslu. Ako smo kazali, da je 1 ajomu pok. Miho Kišić učinio dobra, opetujemo, uz pristajanje, da mu se za tu ueće biti obraćao, jer valja počaavati Klaića. Sva- kome je dubra činio, bio je ouda u pokraj. školskom vijeću, pa ako se Fabris ćini nevještun 1 ne žak da mu je dobra učinio, znamo mi, i Fabris tako bi huo prikazati stvar, kao da smo pisali, da je bio uklonjen iz Spjetske gimnazije; a ni- ife tako, o čemu ne vrijedi raspravljati ; sem“ ga moli- Mu da sam odgovor ; Je di se ga to profesorstva odre- kao, da se črlvuje su srpstvo, kiko bi mogao doći ni »Dudrovnik“ ? Ako nije, tad mi imamo razlog 1 njegova izjava pada, izjavom d« se u osobu i osobae stvari me ćemo prtiti, kako nismo ni do sada, jer samo ,Dubrova k* svud miješa osobno ti i oscbe, gdje ga i ne ulaze, ali mu preporu 2m0, da i u tome bude do nekle umjereo, da dira i u osobe, kad hoće, ali do meke granice, je: bi mogli i 6 i otvorili dossier 0 necim osobama, a to nebi bilo liepo, da se u skladnom Dubrovniku osob- no vrijegjamo. lako se barem nama čini, jer smo mi Dabrovćani; ako se tako ne čini Srbima, jer nijesu Dubrovčani, inožamo ih moliti &io goste, da biram p)- štuju običaje skladaosti 1 tčadicije gospodstva dabes: Vačkoga, jer ako su se neša čeljad spuštila s brd4 u naš pitomi grad, još me hoće rijeti, da su za njima do- šla i brda im ua dubrovačku placx; pa kad mi Du- brovčani gosparima brgjanima ne diramo ni u obriz Gi u poštenje, 1 ajihov list imao bi jedaom ostiviti na miru obraz i poštenje nas Dubrovčana. lateligenti pauci! S ovim smo svršili ako je po volji gosparu Au- tunu Fabrisu; ako pako on opet otvori pitanje, tada, za bolje njegove ozbiljnosti, preporučamo mu, da tv može učiniti i skromaije, bez izjave i potpisa, jer mu više nije od potrebe da se ističe. Zuoa celo srpstvo, da ga hrvatski porotaici htjedoša poslati na vješala, da je mučenik, da su mu Hrvati činili izgubili profosursivo; pa sto će više! Od kad se spominje njegov proces, on u svom ii- slu, a Cime je dao intonaciju svima srpskim, svim osta- lim, za sve to okrivljuje Hrvate. Da je proces bio radi kojeg drugog napadaja na brvastvo, razumjeli bi, ali te radilo o jednoj pjesmi, koja se, po sudu vlasti, ticala Austrije. Aco se je austrijski, sud radi Austrije ozvao, što tu ulaze Hrvati, i hrvastvo? Potamo Fabrisa, da mu rečemo, da je neprestano sumajičenje hrvaštva u ovom pitanju doštojao samo pokvarenog političkog lista i po- htičkih bezočaika. Svak zaa da mi Hrvati ovije živi- mo, kao pošteai Dubrovčani, svaš zna da smo se ne- kad Dorili a danas da branimo hrvatstvo velikim žetva- ma, sli ,Dubrovnik“ je uzeo jedaa program, da nis svijeta svašako prigazuaje pa ma je dostataš& svaka mi- la, da Zvout u sva zvona proti Qpolicajskom hrvaštvu“, Jeste li pogledali Wabrisa ispod oka, čuvajte se, da vam ne reče, da tako zapovjeda koji miolstar! A«o je Bojemu brg aalau šuala i Dava ispod 4344, Du liče oprei- ui, da um svi listovi ae douesu, da je ću bubu Dbac.o ispred njihovih noga koji Hevat, po nalogu policije! Bogu hvala, svak vidi u Dubrovaiku jaku i ve- lika hrvatsku stranku, stranku gdje je svećenika, vla- stele, profesora, poštenih radaika, ćestitih majstora, u- gledaih trgovaca, gdje ja ogromaa većina Duorovćana gragjana i vrlih Z (pijana i Gružaoa. Ali sve ove po- štene Dubrovčane ,Dubrovaik“ u prijome reda orgaa Slijedi Prilog. a 3 m o oliti. aii mlina, mattis pisana > a a Ši ik dućani, dašćare, bojadisani uredi, trgovi i ulice, od ko- jih svaka pripada slalaoom obrtu, oživljuju tek onda, kad dohode beskonačne karavane, da izlože na sajam azijatske proizvode. Mjesto gdje je sajam spojeao je 8 gradom pomoću velikog mosta od čamaca, što no avase godiae bivaju žrtvom bješnećih jesenskih oluja. U ovom je gradu — kojim gospoduje više tišina, nego rad — odrastao Gorki. Nepregiedaa vodena po - vršina, & ogromnim svojim lagjama, podraži prva nje- govu maštu. Začugjeno je močrilo dječakovo oko, kako neki smjelo srtaju u vodu, da razapau mreže, Rudo zualo je slijedilo kretoje raduika, koji jedaoličao krca- bu žitu, & da za se ne imabu kruha, dok ga se je s ne- guliko saopova lasao moglo steći, Gori — obiteljsko mu je ime Peškov — okusi u ranoj mladosti najleže udarce sudbine, Otac mu bi- jaše tapecijer (kvorničar pokrivača), Očev otac bijaše časnik, Prem je strogost u vojsći bila naregjeaa, ipak cezar odpusti Poškova, jer je prem tiran bio, Takav je Grao bio i doma, da mu sia — otac Gorkijov — pet puta pobjegne, no tek šesti mu put bijeg uspije. U mi - že Nowgorodu, otvori radionicu pokrivaća, oženi se i ubogati. No kad zanemari posao, pade u nevolju. Da meprilika bude veća rodi se sia, budući (Gorki. Kad je! imao četiri godine, bi odaesea u buluica, jer bi- nj kolera. Otac, dolazeć & njim u doti- & ia ošdravi, To pogorša kućao stanje. Majča je mislila, kako da 60 preuda, te pre- is posltira. Jadoo di- wi blagosti, Kad od- školu. Do malo dogjoše na nj bo- _. ginje. Obitelj odluči za nj, da se sam brine za svoje uzdržavanje. Pogje ua radaju Kk jeduom poštolaru. No ta je imo više ,pegule“, nego gdje. Noseći vrelu čorba, opari si lakat. Postolar ga kao nesposobnog odpušti, Pokuša, da slika svete ikone. Ali je njegova ruka bila teška, da pogodi konture augjela i Bogorodice. Prekine ta) nabožni rad, te na jedoom parobrodu postane ku- barskim pomoćaikom, njegov je šef — originalni ku- hač — filozotirao kuhajući o protuslovlja života. Taj je revolucivaarai dobričin& imao u velikom kovčegu raz- bacanih knjiga svake struke. Gorki je revno čitao što god mu dolazaše pod ruku, će se uvjeri, da nije teško steći naobrazbu. Lom misli pogje u Kavzan, te zamoli rektvra, da ga primi pa sveučilište. Odlučno ga odbiše. U grozuom očajanju nabije samokres, da se ubije. Sre- ćum kugija promaši, & va se povrati k teškom životu. Postane slastičar, te raznasaše po gradu svoju trgovinu. Odsad najragje snatri o dućanu, kojem bi bio samo- staloim gospodarom. No već ga vile trebaju, te bude primljen kao tenor-korista u jednoj kazališnoj družini. Al se Gorkome čini zakulišai život smiješan. Odvratno mu je, stajati na daskama po tri ure na raspoloženje avakog, koji je platio ulaznicu. Postano radnikom na želježu.ci. To je bio ništa maaje, nego šesti zanat nje- gov. Jedao burae olujae noći pri vršenju svoje službe izgubi glas. i Ponovno, ko zaa za koji put, na rabu propasti, vrati se u rofoi Nowgorod. Sad mu bude apasiteljem jedan odvjet ik, koji ga uzme za pisara. Revnost mla«' dićeva zapanji gospodara, koji mu postane uči paće mu pruži sredstava, da se naobrazi. Gorki (ćuti naklonost k kaojiževaosti. Svak se čudi fontasuća m navikama; : pe sui