i Htjeli bi n. pr. znati, što je danas u Dalmaciji j vijeće? Ništa. C. kr. vlada ra- i raspolaže sa svim, čime bi ovo vijeće imalo raditi raspolagati. Posao je pokrajinskog poljodjelskog vijeća, je tako i u sakomu i tako je u svima pokrajinama da se brine za poljodjelstvo. Vlada odredi izvjesnu svota, a s njome raspolaže po- djelokrug spadaju samo nadzire sve, i putu- Ona se stara za u- tamo to nije i ne mislimo da joj i smeta. pokrajinsko poljodjelsko vijeće ne radi i 0 njegovoj a- sve ide ,dobro“ i- u pokraj. poljodjelskom vijeću niko ne tre i liti? BHF H i hl Hissibi Bl g Nama se utonemija, kao zjenicu od oči; ali ova autonomija 0- radi ćesa mi poručujemo pozva- i oni čuvaju tu autonomiju, a u prvom redu se Zem. Odboru, da bi njegovi članovi 1u poljodjelskom i u školskom vijeću badno pazili 1 stra- šarili, da nam se dragocijena autonomija ne krši, ni od osgo, ni od ozdo. Naši dopisi. Korčula, 47. Januara 1903. U negjelju dne 18. tekućeg čestiti hrvat Dva Fra- uo Ivančević ispjevao je mladu misu. Mjesni hrvati 1 cijela rodbina mladomisnika, koja sva hrvatski ćati, pri- redila ma svečanost. Valjana hrvatska općinska glazba svirala mu u čast prije i iza mise. Talijanaši htjeli su i ovom prigodom na silu se agujeat, osobito talijanaška | eje ili UH dit i š i i i | i | i i i di 131 šić : i : p i A OOOOOMIORAN #03 da budem na dugo živio, jer čim umrem ne predvigjam ništa dobra po stranku, osobito zb»g oh:losti i nepo- pularnosti doktura Stipića. Da nema Korčule, Zadra nešto Spljeta nebi se znalo da opstojimo. Kad sad opet mi dolazi na pamet ta prokleta metamorfoza u stranci, od jeda neznam što bi uradio; a da fotaja nama ovgje bude potpuna i taj blaženi profosur Pri- netti kako ga hrvati zovu, dušao mi zamršiti još gore račune. U smokve on i njegovo profesurstvo. ILI. Doktvrićevo snijevanje. On uvijek hoće na svoju, pa neka ga kad ga ve- ćina hoće, samo nastojat ću mu stegnut malo uzde. Bez da se stavi on i oni koji za njim idu, valjat će mu sotto acqua napravit lavativ, jer bi smo inače mo- rali tom svojom politikom u brzo se sasvim upropa- stiti i poći u Emaus. | ja mu nezaostajem u patrioti- zmu, ali znadem raditi. Kada je potreba i zgodan čas, znadem se izložiti i pokazati kako ćutim, da je i meni na srcu velika prekomorska domovina, ali znadem se i akrotiti, te pokazati se janjcem kala me mogući iz Za- dra slušaju, te barem riječju ako ue srcom kazat im da sam patriot onaki kako oni žele i hoće, Eh koliko bi dao da mi je prezime talijansku a me hrvatsko. — Zaludu, nije ovgje kako u Trstu gdje iredeatovci odlu- čuju, iredentovci koji viču i omi koji rade ali muću, i|pa hoćeš nećeš kad su svi takovi mora i vlada šajima. — Mi u Dalmaciji gdje vlada može dosta, gdje se mo- že donekle prtiti u stranačkim burbam bez straha, jer narod nije jošter sasvim svijestan 1 gdje njezimim upli- vom može odlučivat za jedau 1 za drugu stranašu, mu velim, možeino bila talijani dapaće. 1 iredeati, ali jedi- no u duši; činima 1 rijećima pokaćasći 86 lakovi jest pogibeljno, najprvo da nam 83 uebi odalećili oni vaco- sani ili gragjani koji ne ražuinjedu 1 ao Zaadu da sm. se proglasili Calijaauna, a drugo da se ue Zamjerunu još gore vladi. — Ipak moram biti iskren, u Zadnje doba, osobito ovgje pokazali smo se javao i činima da smo iredentovci, ali naša je sreća da oni (amo u Zadru čine kao da ne čuju i da ne vide, — Donekie imi kao vogje možemo dopustiti da se i naši pristaše nasisaju tog radikalnog soka jer je on temelj na kojem počiva naša pomlagjena talijanska stranka; možemo 1 moramo donekle dopustuti i kakvom iredemtu kao što je istra- nio Gilardi da okrepljuje stranku s jednom dostatnom dozom tog zdravog soka, ali ne smijemo mukako dopu- stiti da nam on bude vogjom, da nam bude zapovje- dati. Ako me budu slušali i naprijed ću ih braniti u Dalmati“ kao dosle i biti ća im odvjetnik u svim po- trebam ali i ja sam malo ambicijozan te mi nije drago da me ponižu ili da mi inostranac odnese vodatvo. Sida. Cavtat, na Sv. Viaba. (Odgovor ,Dubrovniku“.) — Vaija priznati, po- gustala su nas neka objavljenja ,Veritas* — ova u broju 6. Megju toliko drugih objavljeno nam je i to, da su srbi tražili podijeljenje općine, neka bi mog ušivaći blagodati dobre «uprave. — Qaa pak da dana- &nji Općinski upravitelji neposnaju najelemeniarnija pravila gasdarenja, činila mi je malo promišlit. tHim!... Kaku bi bilo poslat Boška da se u Mateja nauči malo ekonomije, Stijepa a Uga da mu pokaže regule konta- bilitati, Vuica u kuma Vlaha da ga nauči moožidbu, Mata u Pijerka sarad diplomacije, &a Pera u lie neka mu da pravu ,rotu“ da se općinska lagja nebi nasu- "|kala. — Valjda bi na koncu konca ipak postali pravi gazde. — Stvar kako vidile dosta je ozbiljna 1 nije na Nego ostavimo šalu: koga srbi neka se graće, — Als 8.3000 Kruna, kud 86 vno dješel? — Nijesu io more paretino, već puste hujadarke. — (Cu;6 se govo- rak da su sh Oruvi on Kodrigori wmegju se podijelili.) — E, pa dobro! — Kouutat za nadžor općioske uMO- vine stvorena je, i doći će u monumenat, kako je jur oglašeno ; ali se boji stupiti otvoreno u rat, Pozvao je stoga u pomoć jednoga puljiza koji im je već i dao podatke općinakih prihoda. — Njegovi su im brci im- Dobar kućni lijek. Izmegju kućnih ljekova, koje se običava upotrebljavati kao mazala koja E dižu bol prehla- ed itd, zauzimlje prvo mjesto Liniment. Čapsici eomp. sa sidrom“, koji se spravlja u radionici Richterove ljekarne u ragu. Cijena je niska: 80 p., Kr. 1:40 i 2, — boca; svaka je boca u elegantnoj kutiji i raspoznaje se po poznatom sidru. Opće je poznato ds Mauthaerovo smpregavraco sjemenje dava najveći rod. Jedasko je izvrsno i oenad- kriljivo Mauthnerovo sjemenje z4 sočivo i cvijeće. Domaće vijesti. Utješljivi glasovi. In vista su ova naimenova- oja: Barun Lalić, Srb, postaće upraviteljem bolnice u Zadru (odijel za bab.uswwo); za tri kotarska liječoika već su odregjena tri Talijana. Ostaje još jedno mjestu prazno, a dva su natjecatelja: jedan Hrvat i jedan Ta- lijao. Hrvatu su već vratili karte. Fali i jedan činovaik u vjeresijskome zavodu, pa će biti imenovan Talijan Illich, a kako u Spljetu nije bilo ni jednog Hrvata, da upravlja filijalkom vjeresijakog zavoda, tako upravlja 1 s ojome jedan Srb, što će se dogoditi još u jedaom gradu. — Veselo ! B.ažena iskrenost! ,Primorski Srpski List“ piše o Srbima, da i Srbi, kao opanjolci, u svakome Srbinu vide don Kihota, a u zanosu da o svakoj krć- marici sanjaju, da je princesa. Dalje govori, da Srbi odgajaju omladinu bez ikakva smisla za dalji rad. Bit će tako po ,celome srpstvu“, ali za Dubrovnik mora- mo učiniti iznimku, jer su u nas htjeli odgojiti omla- dinu za — lokande, da piju i da nazdravljaju, & po- slije kako bude | Meg;u Srbima. Špiro Gerua o svome lista, da mu ,list ide, hvala Bogu, dobro.“ Ali odmah za tim napaua Kulišića, načeluika Vrlike 1 nasštojatelja mana- stira Krae, jer, mu se na list nijesu pretplatili. I zlo su uradili, jer ašo ćemo kazati živa istinu, Gerunu je glavnu, da Srbi šalju novaca. Tako on pita gastvjalelja manastirskog, jer mu je odbio list: Ima li narod prava, da traži nešto i od manastira Krke? Ovako ovako valja rastumačiti: Špiro se odme- tnuo od kalugjera, prije nego su ga oni istjerali i na- vijestio im je rat u ime liberalizma. Ali Špiro bi ipak htio da su mirai u pitanju fiorina, t. j. ako ih on i napada, da mu kalugjeri za to ipak pošalju po koji tiorin, i jer mu još ne šalju, za to ih najgore grdi. Ovo je jedan veliki razlog, da će se oni brzo po- miriti. Kad Špiri dogje financijska voda do nosa, on će zakucati i na vrata manastira, a kalugjeri će, kad ga vide pokajana, otvoriti mu vrata i uglaviće, da se me- gjusobom hvale, a da složao lupaju na Hrvate. Da nije nas Hrvata, nebi se oni nikada složili; iskopali bi i oči jedai drugima, pa im je još žao da ima Hrvata. Ala su plitki! »\ovi Srbobran“, žestoko napada na srpske kalugjere u Dalmaciji i na njihov ,Primorski Srpski List“, jer da se bore ,za austrijsku državnu ideju“, te da im je ova politička: mudrojt, da živa dobrim od- nosima s visokom vladom.“ Kako se vidi, htio bi ,No- vi Srbobran“, da se kalagjeri pomame i da počmu na- padati i vladu, koja je jazo visoka, a ne će da prouči i kalugjere u Hrvatskoj, koji se onamo bore ,za ma- gjarsku državau ideju“ a s vladom živa, kao 8a svo- jom parohjom. _Na ovaj način srpski kalugjeri su zaista najprak- tičaiji, jer i ako je tu srpstvo, 1 ako su tu sr ide- ali, 1 narod i domovina, opet samo visoke vlade u njih dijele žute i crvene pojase, raspolažu odličijama i sti- peadijama, a kalagjen srpski nyesa nikada bili ludi za sebe. Za to mi pravaši i želimo da se što prije ujedici Hrvatska, jer bi u ujedinjenoj Hrvatskoj bila i vlada pa bi se brzo riješio ova) naš razdor. Vlada hrvatska bi uspjela bez da u to potroši baš milijuna, da se" Srpska pravoslavna cr&va prozove i hrvatsko pra- voslavnom. Kalugjeri bi se možda pogagjali, ali ne vje- rujemo da bi se otimali, jer mikada j,4 mije puštio srp- agi kalugjer, da mu iz srpske bašte uteće dobra kokos, pa da je lijepo i susjeda mu Pišu nam iz Blata; j Ivan Kuežević, pučki učitelj u Bialu na Kvrćuu, prona dae 25, Januara. Sin pok. Nigole kapetana Kosževića Dubrovčanina, u uajljepsoj saaži dobe svoje u 33 god. života. Umro je kao 1 svi učitelji ob.čao, od učiteljske bolesti — od sušice. — Kroz sav svoj kratki vijek, kušao je samo ga je samu poznavao, jer on je bio čovjek i po- stena do akrajoosti. R svoje, muo- gu je gorku popio u današnjem v, progresije, ai