koji bi bio ovamo došso i duže vremena ostao radeći
za dobro škole i naroda, koji od četiri godine nema
muškog nastavnika — njega se žitvovilo, a žitiova
se i interes škole i mjesta, di se imenuje osoba koja
pored sve svoje vrijedaosti i učenosti, nigda ovamo doći
neće! Ovakovo postupavje uzrujalo je ovamolnji narod
(iznenadilo je i nas. Op. Ured.), & mjesno vijeće u
ijeni poslalo je ovih dana pritužbu ravno na Nj.
Preuzvišenost gospodina Namjesnika Erasma bar. Hau-
dela, kao presjeduika pokrajinskog učionskog vijeća,
molbom da providi, kako se uzdamo da hoće.
Zabava. Sotra u večer ,Hrv. Radoička Zidruga“
riregjuje Kostumirani ples u korist zaklude za bole-
sne radnike. Ako bi ko želio prisustvovati a nije  slu-
čajno primio poziv, umoljen je da se obrati upravi.
Orlandu. Osaj čombo od karte, govori da je na
dan sv, Vlaha bilo grubo vrijeme, jer da ,sv. Vlaho
nećejda bude Hrvat“. pi
Mislimo, da bi najbolje bilo ostavljati na miru ime
branitelja našega gada, sv, Vlaha, jer to nije kakav
Strojilo, i ako znamo, što s onim hoće da reče čombu;
kad sveti Vlaho nije Hrvat, ooda je vlah.
Dubrovniku“ o igovarsmo, ia mi nijesmo bra-
pili upravitelja giwaazije u pitanju vetvsavskih besje-
da, jer ga nijeso ui spomenuli, Branili smo vjerska
kstolička čaštva katoličke djece, koju Srbi pri-
mamljuju. Svetosavske proslave čisto su religiozne, grčko-

-

ODE
u

istoćne. Zvati na ove djecu, to z0sč, za najinanje, u
prvo doba mladosti ju ušag/nvat lu forentiza a premni
svojoj vjeri. A svak čašu svo u vjera, i mi vašu,

jer nam to uslaže Bog, poštovje, čovještvo, pa i cijela
istorija ovoga grada, na koja se ,ijabrovnik“ toliko
pozivlje, da je toboža — srpska I za to on dubrovač-
ku dječicu i privlači u grčko-istočae crkvene slave, jer
zna, kad se Dubrovčani drži bouvaččih otara, da mu
tada ne idu posli 2& rukom.

Srbi uvijek Srbi! ,Dubrovaiku“ smeta, dašmo
po starodrevnvim običaju, kao Dubrovčani, prosiavili
blagdan sv. Višha. Izaoš: bijalu u narodu, pa je uspo-
regjuje s onim, što se potrvšilo za ova domaću svet-
kovinu, koja se svetauje, od &ad je sv. Vlaho zaštitnik
ovoga grada i svetkovai će se, dok bude Dubrovnika.
Ali u istom broju isti ,Dubrovaik“ u velike preporučuje
svojoj čeljadi, da pobilaju na maškarani bg! Srpske dore.*

Kad se tiće srpskog majkaranoga bala ću mu ne
dolazi na pamet s romastvo ušroda, nego Gad se tiće
našeg svetog Vlaha. Maški? im je viši od, prosti Bože,
sveca; srpska festa di ballo uzvišenija od naše crkve-
ne dubrovačke svečanosti, jer je katolička,

Što imaju goditi moutanari i u sebi se rugati
Srbima icima.

Magjaron. U jednoj izjavi Srba iz Zagreba Au-
tunu Fabrisu, nalazi se i g. Lisičar iz Dabrovaiša, ko-
ga označuje uredništvo ,Dubrovniča“ daje Hrvač. J
u istinu je Hrvat, jer je rogjen u Dubrovaiku, sli se
zna, da je to pečeni i kuvani mogjaroa. :

Kao takav — jer takovo je program magjarouske |
politike, koja je takogjer ,o0d profita“, Lisičar_ima u-
vijek boket ljubica za svasoga: sa Srbe | za Kkuena,
za Magjare i za Magjarone. a i za sve Hrvate, samo
ne za one, koji se drže načela da se u našoj kući hr-
vatskoj mi Hrvati ne puštamo od aikoga vrijegjati.

G. Lisičar je u politici prava lisica, pa ako se
dovukla i do srpskog kokošnja«a, ni malo se ne čudimo.

Listak. G. dopisnika Spljet. Oprostite, ali ono
ne smijemo objelodaniti. Neprijatelji iagoljice u sve-
ćenstvu mogu se pribrojiti, dvojica sa li trojica, što
kažemo da je vevua naopašo, jer Marosvić 8 6)mpa-
guia bella smućuju isrod, i stavljaju na kušaju ; ali je
narod takova snaga, d+ će pozobati sve te smušene do-
lije, i slaviti siavje uz svoje svećenstvo, koe ljubi u
ogromnoj većini taj sveli &lanoL vjero 1 larodja nase-
ga. Radimo i pobjeda je uaša.

Pohvalno. O sit g. Pavla pl. ivelje-Obhmučevića,
udijelio je Javnoj Dobrotsoruosti g. Marko Stahorović
kr. 6, & 0 smrti M. P, Dum Aairje kan. Alibraati
ugledna uprava Zalagaonice , Moste di Pieta* kr 1o

— Prigodom samrti gospogje Josipe Baceičh, bi
udjeljeno mjesnow djećijem Zašlovušlu gg. Sosire Wa
goer-Marotu kr. 10., Aue ud, Kalić i obilelj kr. 8, S.
lomena Ved. de Rendić kr, 8., Baldo D.r Podić kr. 20.

Umrli mjeseca Jauuara. U grodu i predgra-
gjima. Kukuljan Kate, 07 g. od zapaljenja pluća. Li-
nardović dijete muško mrtso rogjeno, Vlahović Stela«
nija, 11 dana, od prirogjeue slabosti. Projat-Perović

žu

gb,

Risto, 70 g. 6d [zgiaući Domolfstta Mare, 18 dana,
od prirogjeae slabo:ti. BilauZia Vicko, 70 g. od raša
na jetri. Vranac Nike, 78 g. od laguuća od starosti

Lise Kate, 75 g. od lzginuća od starosti. Poković Mare,
81 g. od staračkog vučći. Spag.olo Frano, 1 dao, od
prirogjene slabosti. Rubini Msksimilian, 49 g. od ma-
reslice u Moždanima, Raić Pavle, 124 g. od Convulai-
ones ex Chorea. Alibranti kan, Dum Audco, 77 g. od
srdačne zaduhe,

U pokrajinskoj bonici: Derić Mile, g. 26 od T.
P. C. Lubura Ane, g. 03 04 Posumonia Mrgodić (Vuč-
ković Lazar, g. 14 od T, P, C. Stojanović Luce, g. 45
od Bropchitis puruleuta. Drčelić Radomir, g. 24 od T.
P..C. Subotić Lako, g. 28 od T. P, Q. Laska Anjezs,
g. 65 od Vitium cordis. Vujović Mićo, g. 72 od Mari-
smus, Kralj Baldo, g. 60 od Pysemia. Jeličić Šimun,
g. 49 od Ecehinococcus hepatis,

Hunyadi Janos

SAXLEHNEKOVA NARAVNA GRKA VODA,

 

_|sjemenje dava uajveći rod. Jedaako je izvrsno i nenad-

 

Opće je poznato da Mauthaerovo impregoirano
kriljivo Mauthnerovo sjemenje za sočivo i cvijeće,

 
   

Književnost i umjetnost.
Prijevodi u hrvatskoj književnosti.

 

Diskoras na Poljani.

Ivo: Da je Orlando lud, questo & un fatto /

Viaho: Oli je jopet štogod šprnuo ?

Ivo: Kako nel... govori da su rgjavi znaci za hrvate što
je i ovega puta bilo grubo vrijeme na svetoga Vlaha.

Vlaho: Meni se para da je vrijeme samo u rukama Bošijem,
pa i sveti Vlaho, kako svetac božiji, valja da sluša gospo-

dina Boga.

Ivo: Stoji dobro Orlandu onako pisat, erbo kalkula da će se
nać kakva supersticijoza ženica oli kakav Ivo Gagre, koji
će u to i povjerovat.

Vlaho: Paribus cum paribus, reko bi, da je živ, pokojni He-
rak. De resto sveti Vlaho na Gorici ukazo je Orlandu da
laže.

Ivo; Da je imbećio koliko piza! Ma znaš li zašto ga najviše
srbi deru ?

Vlaho: Imagjinavam se, biće poradi trobojnica.

Ivo: Naturalo, u temu ga oni nalazu veliki grijeh i skargavaju
se na hrvate što su pošli maškaravat ....

Viaho; Maškaravat ?

Ivo: Termin je ajihov. De resto sve kako se uzme, Da su
srske trobojnice onda bilo bi sve lijepo skladao i ušesno,
ma buduć hrvatske, za to im je .

Vlaho: Ma znaš što sam čuo da oni govoru, anci da su i pi-
sali, da nije potreba da Župljani stavljaju na se nikakvijeh

sebi narodne kolure,

Ivo: Jes, ali ne kolure srske, nego hrvaske.

Vlaho; Kako to?

Ivo: Kako lijepo !

laho: Daou mi spjegaj.

Ivo; lito, hvala Boga, ti vidiš svako jutro naše Župljane i Šu-
imećane ovdi na poljani. Molim te fermaj se gdjegod i škva-
draj okom koga god hoćeš našega Župljanina s vrh glave
do dao peta, i što vidiš na pjihovu vestitu ? Ako nijesi ćo-
rav, vidis narodou hrvasku trobojnicu, i to ne wnjušw nego

kako su ih u Župi do nedavao svi nosili & i sad ih mnogi |

noše, a poviše bječava modre gaće. Jeli ovako ?
Vlaho: Baš tako! A
Ivo; To ti je prva. A druga se trobojnica počimlje s crijenom
kapom na glavi, oko vrata vidi se dijela košulja a niže ko-
šulje modri koretac. Kake vidiš, koluri su na odjeći razre-
gjeni ne po sraku nego po hrvasku, erbo kad bi bilo po
srsku valjalo bi da i kapa i papuče budu bijele, što bi bilo
grdoba vidjet.
Vlaho: To bi bilo kako po tursku oli kinešku.
Ivo: A i jes, brate, ona sraka trobojnica svakomu kopa oči
s onijem bijelijem na kraju. Bijelo ima hodit po srijedi, to
će ti svak rijet ko se razumije u pituru. A ma što ćei,
srbi su sve prekomoštrali, da bade sve na njihovu ako će
i naopako |
Vlaho: Vjere mi ti je ta dobra! Gledaj samo što su učinili
od kalendara. Brzo će im Božić doć u flijštaku. Nego ti,
moj Ivo, meni reci ako se gja po vestitu vidi da su Župlja-
ni, Šumećani i Brgaćani hrvati, zašto je potreba da oni na
sebe stavljaju trobojnice ?
Ivo: — Potreba je za to orbo su srbi bezočni, erbo su oni
kapači bezočit proti istini poznanoj, erbo ono što svak vidi
i pozna, oni neće da vidu mi poznadu, ter oblijetaju sa
svijeh banada kako bi naš narod zaveli i prevarili, i u sraki
ga tor ućerali, Za to su naši barjaktari ovega puta svi
osvem jeduoga, stavili trobojnice, a i oni će jedan ako Bog
da do godice, kad promijeni sadašaju et.
Vlaho: ij, pomozi Bože i naš sveti Vlaho, da budemo svi je-
duu mislit i jednu djelovat |
Ivo: Aueu, Bože, Neka je sama sloga megju nama pa se ne-
mamo bojat nikoga. Adio, Vlaho !
Vlaho; Čekaj, gdje trčiš ?
Ivo: Oli mi imaš što rijet ?
Vlaho; Znaš, bio sam na balu od lege i arajdo sam se. Ma-
njitiko,
1voši A jesi li vidio regale, jesu li bili čemu?
Vlaho: Imensi. Što se spominjem Bakara je regalo šaku na-
polijona, Bajo gramatiku talijanu, komitat impjegata kvadar
Luceheni ,...,.
Ivo: Znaš li za nekakve kogć?
Vlaho: Ono ti je bio pazar s Robertom, najedanput evo ti u
teatar sve što je koga u gradu. Roberto mislio da mu idu
činit konkorencu, da će lega kuhat za svoj konat , . , kad
što oni ti lijepo vadu svaki svoj invit iz špaga ,.... Ro-
berto se čudi, a oni u teatar da se bala,
1vo: A da nijesu balali kogi i koge, i sve što je s konca i
& konopca, ne bi bio imo ko ni balat, , .
Vlaho: A gje ti je Pavo što svo veče nije fermo balat i sve
je govorio da je njemu najdraže balat kako mu srbi udaraju.
Ivo; Ha, ha, ha ti komparavaš Pava s megjedom jerbo medo |
bala kako mu svirala svira ,...

trobojuica, erbo da narodna župska odjeća ima i tako na
iz

duplu. Do pasa je jedna, od pasa je druga, Prva odozdo | dobi:
počimije s crljenijem papučama, po srijedi su bijele bječve,

 

JAVNA ZAHVALA.

Gospodinu - Nardelli, kao glavnomu začetniku
i a ugl. MRŠ da! SENN ča
zorišne družine, po svakomu pojedinom
iz svoje slobodne volje prirediše u ča Kranišku
restavu na korist Javne Dobrotvornosti
— kojom prilikom sakupiše čist prihod od Kr. 201.02
pićuća, u ime obdarenih siromaha, želeći plemenitoj go-
spodi od Boga nagradu, izrazuje ovijem svoju najtopli-
ju blagodarnost.

Za Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti
Dubrovnik, 12. veljače 1903

 

djeluje blago. Iavrsu& proti uahldama, pokvarenoj pro-
bavi, kogenstijama it.d. 62 4)

Valja prizoati, da su prijevodi iz tugjih liter
sasvim slabo i ne obila. Kapiževavst je kao
tanički vrt Kao što on ne može da e ra

 
 
   
   
    
   
  
   
 
   
   
  
   
  
   
  
 

š
g

ni
ii

i

gospogjića — & nomaju osobite
i. Svaki Hrvat je dužan da predplatom podu
list, koji nadvisuje i bivši ,Ž

#3:
i

bolje? Nego uz sav mar, ,Matica“ nam ne može
nau poda više od jedue kajigo na godinu, A nama
to malo.

Za to se pobrinuo Isa Velikanović,
trovici Svjetsku knjišicu“.

će mnogu prazninu. Nego nek se ne ći na
prozu. Bilo bi dobro da izdaje u prijevodu 1 svj
s. To ne bi morali bit odlomci, već ukupa4
Da b prije stvar privela kraju, LO bi
i lako ćine

 

Braći Hrvatima!“)

Mr&k nestaje, zora rudi — Složaim srcem svi u
U taj braćo svet r4d:

Našem rodu, sretan drag! Pak će miaat ovaj jad.
slobode, da nam sine Al' bez sloge ništa
To je grudi naših glas; Ni za sami jedao čas;
Do nebesa nek'se vioe, Bez sloge je slava n'j
Uzdah ovaj svijeh nas! I ne sviće nikom spas.
Bog će dati, to će biti, — Složao, složao, mili
Jošter mnogo neće proć', Mi hajdemo smjelo v';
Kad ne ćemo suze liti Pak će svanut dan slobod
Jer će melem srcu doć'! Za hrvatske rane \'jek!

Mladi uzi

E

 

*) Da mladomu pjesaiku težaku ugodimo, dragovoljno pre;
štamo ovu pjesmicu, — Uredništvo.

SVILA ZA BLUZE

 

|
od 60 novč, do fr. 11:35 metar — zadnje novosti, Ša)
se u kuću franko i već plaćenom carinom. Bogati
nik odmah. Tvornica svile Henneberg, Zarich

 

Teške probave, katari u drobu, dispepsije, neješe, lj
čavice itd., kao i katari disačih organa, neraslučivan
guza, kašlji, promuklosti su one bolesti, za koje se |
sotrebljava 386

   

TONIJEV
GISELE

osobitim uspjehom po izjevama liječničkih sve sanda:
Različite vijesti.

 

+ JOSIP Biskup.

stvarima. U tom
red ostalog dopisnik iznio na javnost da je