govora bio je tako naperen proti sve- -ćenstvu, da je izazvao ogorčenost i me- gju svećenicima većine. Vjerojatoo je, da dok Vam ovo pišem, svećenik Šnap, odbija u saboru Vukmanićeve napadaje. Zast. Barlović pak pretvorio je sabor u cirkus, te je zabavljao i zastupnike i galerije. Rek bi, da je opozicija pogo- dila time, što se ograničuje na marki- ranje svoga stanovišta, te prama tomu ne sudjeluje u raspravi, Ona razvija u ostalom vanrednu djelatnost na polju interpelacija i predloga, te raskrinksva nepravednu i pristranu djelatuost u- pravnih organa. Zabilježiti ću Vam je- | dan predlog zast d.ra Vrbanića, koji ide zatim, da obrani čistoću izbornih listina i da stane na put zloporabi o- blasti. Tom predlogu dale su povoda * gruzne zloporabe, koje se već ljetos o- pažaju toli pri sastavljanju izbornih li- stipa, koli pri njihovoj reviziji. Jasno je, da upravni činovnici imaju već sa- ća pred očima izbore, koji će #e ovr- šiti za pet godina, te pripravljaju zem- ljište vladinovcima isključenjem iz li- stina svih onih elemenata, koji bi mo- gli za opoziciju glasovati. Osobito se isključuju seljaci. nMatica Hrvatska“ imala je preko- jučer vaorednu skupštinu, da na mje- sto odstupivšega blagajnika g. Kostren- čića izabere novoga blagajnika, te je izabrao računarski savjetoik g. M. Stun- ković, Izabran je doduše jednoglasno ; ali se proti tom izboru čuje prigovora od strane onih, koji drže, da je uputni- / je bilo imenovati jednoga književnika. Možda nemaju krivo. Ovom je prigo- dom predsjednik predstavio skupštini novoga tajnika d.ra Antu Radića, brata spomenutoga Stjepana Radića. Dr. An- te Radić bio je profesor na ovdješnjoj gimnaziji, te je pred šest godina lišen službe radi toga, što je glasovao za o- poziciju. On je ostao sebi dosljedan. Ja sam Vas već pred nekoliko tjedana u- pozorlo na njegov izbor. Dr. Radić je mlada sile, talentirana i značajna, te će doprinijeti mnogo preporoda ,Ma- tice“. On pozna takogjer kao i njegov ' brat sve slavenske jezike. Jučer je bio sprovod četniku Marku , pi. Trbuhoviću, koji je umro na svom ' imanju u susjednoj Kranjskoj, dočim mu je mrtvo tijelo preneseno u Zagreb - i uz vojničke počasti pokopano na skup- nom groblju. Vrijedi spomenuti da se je on kao mlad časnik g. 1848 borio uz bana Jelačića, te svojom odvažnom četom zapriječio, da ban ne bude op- koljen od Magjara i tim ga spasio. Od- likovanje, koje ga je za to išlo, nije nikada dobio; al narod ipak danas po- hvalom spominje taj [čin i pokojnika odlikuje svojom zahvalnošću. U ugarskom saboru ministar domo- branstva Fejerviri odbio je napadaje »Budapesti Hirlapa“ proti hrvatskom bio utekao Herakliju, njemu Srbi ni- jesu; oni naprotiv Zahumljani, te poti- ču od nekrštenih stanovnika rijeke Vi- gle, & Mihaj njemu su označeni kao Pugani, & to , drugo nijesu nego još do onda nekr- šteni primorski Hrvati, jer rijeka Visla bila uprav središte Konstantinove »Velike Hrvatske“, sjeverne pradomo- vine Hrvata, koja se je u VIL. vijeku pružala na zapad do Magdeburga, na istok do Rusa i Pečeneza jlom Viševićem na čelu, po , domobranstvu. Ja sim Vas već o tim napadajima obavijestio, Ministar je to učinio, pošto seje jedan član opozicije pozvao na onaj člavak. Tako su i ,N. Novine“ bile prisiljene baviti se s 0- vim pitanjem. |Karakterističan je način, na koji se bave, jer je njihov članak više krovika no drugo. One u dosta širokom izvadku prenašaju sadržaj član- ka ,Budapesti Hirlapa“, zatim doslov- ni communiq"ć službenoga lista ,Bu- dap. Corr.“, napokon u kratkom izvat- ' ku riječi ministra Fejerviry-a, pa ova- ko svršavaju: ,Time ;je, mislimo, za uvijek skinuto s dnevnoga reda , pita- pje“, što ga je lakoumno stavio inače ozbiljan i uvažen organ ugarskog jav- nog mnijenja“. Ovaj zaključak je vrlo | čudnovat, te baca neko posebno svjetlo | ma razloge, radi kojih ,N Novine“ ni- jesu odmah ustale proti pisanju ,Bu- dapesti Hirlapa“, nego su čekale, da pitanje bude doneseno pred sabor, da se one s njim pozabave, prenašajuć 0 njemu jednostavno kroniku, ali dovr- , šujući sa pohvalom ,Bud. Hirlapu“. Baška vjera, baška politika. U Što pak da rečemo o Srbima rišćan- ske vjere? Ta već i vrapci zuadu, da su ovi tako pomutili vjeru s politikom, da je više kod njih nemoguće jedno od drugoga odlučiti, i uprav je smi- ješno, kad od njih čuješ: baška vjera — baška politika. Ne samo da su vje- i ru s politikom pomutili već mogu ot- prto kazati i dokazati, da u njih vje- | ra nije drugo nego naprosto srpstvo ili širenje srpstva. Da počnemo s glave Prvo pastirsko pismo pravoslavnog e- - piskopa Dalmatinsko-Istrijskog Nikodi- ma, izdano u Beču 16 Rujna 1890, ništa manje nego šest puta veživa srp- stvo s pravoslavljem, ističuć, da je jedno potpora drugome, da jedno bez drugoga ne bi moglo opstojati, te pre- poručuje jedno radi drugoga: srpstvo radi pravoslavlja a pravoslavlje radi srpstva, dok u uskršnjem pozdravu iz- danom u Zadru 1892 doslovno kaže: Blagodareći toj (se. pravoslavnoj) cr kvi mi smo mogli da se kao Srbi o- čuvamo. Premetnite, katolički Srbi, sva pa- stirska pisma katoličkih biskupa, pa kojemudrago narodnosti bili, pa ako igdje nagjete da su ovi katoličku vje- ru istovjetovali hrvatstvu ih kojoj mu dragoj drugoj marodnosti, mek imate pravo, inače doviknite šebi i svojoj družbi: baška vjera — baška politika. Rišćanski pak popovi ne grde u tome vladike svoje; u njih sve vam ie srpsko: srpsko-pravoslavna crkva, srpsko pravo- slavni paroh, srpsko-crkovno tutorstvo, srpska škola, i same mislim crevlje, biće im od kože kakvog srpskog vola. Ištite Srbi-katolici nebi li kod nas gdje- god ušli u trag sličnoj megalomaniji, izim naprostom nazivu — katolički — pa nek imate pravo, inače prikričite sebi i svojim: vjera -— baška politika. | — Da rišćanska vjera nije kod nas dru- , go već naprosto srpstvo i tjeranje srp- ski“ gdje ostaje tada Konstantinova rimorska Paganija ? Car — pisac na- i lazi Srbe-Zahumljane stoprva iza brda Huma. pak i opisuje to brdo veleć: ler ima ovdje veliki brijeg, na čijem vrhuucu nalaze se dva grada: Bona i ' Hum; a iza toga brijega rijeka Bona (»Quandoquidem magaus inibi collis est, in cuius vertice urbes duae suut: Bo- na et Chlum; retro autem hunc collem flaumen Bona*). Po tom nema se čini da ti Puifirogenitovi Srbi-Zahumljani ' pemadu što činit sa M haljevim pri- Po tom ako ljetopisac Ivan Mletač- ki, sovremenik Porirograla. sile | om ima se bit nalazio negje u Har: a ta rijeka Bona svoj pri- jem ima pravo, jer je takva tr ze q i: Adsmović piše: ,Ista se oblast | protiče nedaleko Mostara. Nu kakogod (Zahumlje) pružala iza visokoga brda, a go e SON di ang PR i detitila 08 Župljani nijesu ,iza brda“ nego 9 ći ci _ | na moru (ora maritima), kao i svi nadi došel: | si ia pri. o Bum maii | Dom Gaia kai sti“ jer da to tvrdi ma Nek | Viševića oni srbi nijesu, pisao ti, moj stva, dokazuje nam i rad njezin. Srp ski Sion organ Beogradskog patrijar- ke, koji bi odgovarao našem diocezan- skom listu, što čini? Upućuje li, po- dučava li svećenstvo svoje ? Razglaba li mu vjerske istine ili što slična ? Ni najmanje. Taj list ne čini drugo nego najpogrdnijim načinom napada sve, što nije srpsko. Svaki mu je broj okićen običnim klepetanjem: Rimska propa- ganda, latinsko farizejstvo, jezuvitski šovinizam it.d. Kose ti se pak ježe, kad vidiš, gdje drugi list ,Mir“ organ si- nova pravoslavne-srpske crkve, javlja- jući smrt nepr:ž«ljenog Starčevića do- glovce piše: ,Oa je — Starčević — poreklom od stare plemićke familije. U Senjskoj semisariji fanatizovan je katoličtvom on je jvš u mladim godi- nam postao najzakletiji dušmanin pra- dedovske (sc. srpske) vere kao i sva- ka poturica. Bez preterivanja se može reći, da je bio fanatik, koji je patio od verskog ludila. Cio svoj faoatički život ovaj odmetnik proveo je jedino u donkišotskoj borbi protiv Srpstva i nje- gova pravoslavlja“. Zivršuje pak ova- ko: ,Proklet bio ovoga i onoga sveta izmećar narodnim dušmanima Srba i Hrvata.“ Recite mi, Srbi katolici, bili poganski list, da ga kod nas ima piso, što piše pravoslavni srpski list uregji- van od rišćanskog svećenika, koji je ujedno profesor bogoslovije i protosin- gjel — a to sve u ime načela: baška vjera, baška politika ? Zašto njima ne prišapnete kršćansku ljubav, koju him- beno hoćete da spočituete katoličkom svećenstvu, pa čak i katoličkim bi- skupima ? Ako ovako l'stovi, koji su sasvim ili dobrim dijelom crkovni, što rade osta- li srpski listovi? Nemojmo daleko, za- ustavimo se kod nas. I u nas izlazi srpski list , Dubrovnik“ podržavan od šake mjesnih rišćana i k njima usko- čenih Srba katolika. Drži li se ovaj list devize, baška vjera — baška po- litika ? Ni malo; uzmite u ruku koji- god hoćete broj i brzo ćete se uvje- riti, Jeli do potrebe taj ti list pripije- va lijepe himne pravoslavlju, znajuć da ih tim pripijeva srpstvu, dok su mu svi stupci puni najogavnijih bljuvotina proti svemu, što je katoličko. Tu se izvrću i krivo tomače katoličke dog- me (želite li dokaza?) daju zakoni cr- kvi i papi, ukori dijele b skupima i svećenstvu, tako da uema broja, a da se u njemu ne pojavi ime kojeg kato- ličkog svećenika. A zašto sve to; Od- govara kolega im Stražičić: ,Ni Vrče- vić ni pop Jovo (mutatis mutandis) ne istiću otvorenu risćanluk, jer ondje ži- vu u ogromnoj većini katolici, Ne mo- gu propali bi. Oni se zadovoljavaju da uvijek — ispod ruke — u ime — li- beralizma — (biće zdravoga valjda) ši- re mržnju proti katoličkim popovima. Dok ki list na milost i nemilost stavlja katoličku crkvu i nje svećenstvo na sito i rešeto, kako se vlada mjesni list hrvatske stranke? Zalazi li naš list u rišćanske hramove, otreša li kalu- gjersko-popovske maotije, čistu li vla- dičine mitre? Možda nema što da o- tresa i čisti? Ima i previše, pa bi se dalo i u našem Dubrovniku lijepih pri- ča ispričati, ali smo drugoga uvijek štedili i štedit ćemo, doklegod nam moguće bude. Da rišćanskim srbima nije do ikakve vjere, ako ne do srpstva, i da misija njihovih osveštenih lica ne postoji u drugomu, nego u širenju srpstva, to se svak po njihovom plodu uvjeriti mo- že. Jedna je jedina prava vjera Bogom ustanovljena, a njezina je sveta zadaća nastojat okupit svakoga u svoje krilo, ijat krivovjerstvo, bistrit zablude. katoličke strane više su puta riš- ćanski poglavice bili pozvani, & i da- pas se pozivlju, ebi ozbiljnim razmi- šljaujem i učenjem, jediustvo od kojeg su otpali, opet prigrhh. God. 1896 svjetlo je ugledao i =. my ke. mijenjen jedinstvu 1 brackoj DR u u kome su Da prvom listu pozvani bili sljedbenici i- stočne crkve, e bi objektivnim SVO, m došli u susret braći : a e, učenjem te sporazumjeli, bolje uskorili slogu i bracku ljubav u Hristovoj vjeri. kako se odazvalo merei svećenstvo ? ZR ze vački prijetnjom oumunikacije zabranjuje svećenstvu 1 čitati , Balkan“ a rek bi, da i u nas u Dalmaciji pije ,Balkan* bio bolje sreće, pa ipo tome slobodno je zaključiti, da njims nije do viere, nego do srpstva. Da stvar stoji t+ko, dokaz nam i samo rišćansko svećenstvo. Ovo kod Srba možemo podijeliti u dvije kate- gorije. Viša većina srpskog svećenstva, osobito po zabitnim gorskim predjeli- ma i u nekom djelu Srbije, to su na prosto seljaci, koji iza kako kod kojeg kalugjera nauče natucati liturgiju, od- mah bivaju rukopoloženi. Taki sveće- nici, u Nedjelju vam otčakle liturgiju, a ostale se dane u sedmici oramene motikom, pa hajd, da rade. Kakovo je po tome pjihovo znanje i izobrazba, svakome je, ko ima dva oka u glavi, jasno. Drugi dio srpskog sveštenstva, u posve malom bro'a, nesto je izobra- ženiji, ali kako ti ljudi nemaju svojih viših bogoslovuih škola, pa ni školskih knjiga. dok se katoličkih, a ne znam za što, boje, prisiljeoi su pohagiati pro- testanske bogoslovne škole i njihovim se auktorima služti, a od tuda izlaze steiste ili racioaaliste Pitanje je sada: da je rišćanima do vjere a ne do srp- stva, ne b li ovi nastojali, da im prvi dio sveštenstva ostavi motiku, a steče bar danas u dvadesetom vijeku prilič- nu izobrazbu, a da im se onaj drugi napaja na bistrom izvoru kršćanske vjere, a ne na mutnim potocima sva- kojakih sekta i krivovjerstva? Ali aji- ma do vjere nije, oni rukopolagaju a- postole srpstva, pa jesu li dotičnici iole sposobni da vrše srpski apostolat, stvar je gotova. Može li se dakle s o- vim ljudima štogod u vjeri postići, s nji- ma do razglabanja doći i naukom ih privesti. da istinu prigrle a zabludu odbace? Eto vam, srbi katolici, velike zapriieke, koja uniji smeta, a ne zlob- ne podvale, koje je vaš , Dubrovnik“ više puta katoličkom svećenstvu pred- bacio, kao da bi ovaj htio tobože vje- rom, da sve pohrvati, jer da ne luči vjeru od politike. Ovdje se zaustavite, malo promozgajte, i onda će te sigur- no doviknuti vašoj srpskoj braći: baš- ka vjera, baška politika. Ali uz to je zamolite, da časom, pred vjerom, ko- jom se ne treba igrati, zaboravi srp- stvo, da iz vjerskog neznanja podigne svoje svećenstvo. i eto ispunjenih bar za sada na dobrom dijelu Slavena Hri- stovih riječi: jedaog pastjera i jedaog stada. Hristova pak vjera neće ih si- gurno od srpstva otugjiti, jer po sve- mu svijetu raširena, od nijednoga na- roda to učimla mije. Vama pak kato- lički Srbi, da je prosto srpstvo, ali ru- ku na dušu u pogledu vjere i svećea- stva svoga. V. 7. Naši dopisi. Gruda, 21 Januara. (Odlazak žup- nika kanonika Crnice). Nakon tride- set i dvije godine otkad, je župnikom na Grudi, odijelio se je od nas naš nezaboravni Don Jozo. Imenovan ka- nonikom Stonog Kaptola preseli se u Dubrovnik. Ko žalosniji od nas, kad čusmo nazad tri mjeseca, da će nas ostaviti otac, prijatelj i dobročinite.j naš. Ko želi znati & ne sna, što je kroz vrijeme svoga župnikovanja učinio Ko- navlima, nek dogje amo pak će se svo- jim očima uvjeriti o mnogobrojnim do- brima, kojima je podigao narodno bla- gostanje u Konavlima u moralnom i materijalnom smislu. Nije nam se dalo vjerovati, da će nas ostaviti, ali eto mo- rali smo dočekati dan njegova odlaska. Na 12 tek. dohriilo sa svih strana Ko- navala na Grudi mnogobrojan narod, da čuje ojegovu oprosnu riječ i udio- ništvuje blagoslovu u crkvi. Svak je plakao na njegove riječi, koje su iza- zvale najganutljiviji prizor kako se do- bar pastir oprašia od svoga stada. Su- tradan zaredao Cijeli 012 svečanosti nje- '| mu namijenjenih Najprije držalo mu je Konavosko svećenstvo oprosni objed u Čilipima u kući župnika Tvrdeića, gdje mu bi predan krasni srebrni ta- panj na dar, Treći dan iza toga prire- diše mu domaćini Grude, Tušića i Ba- čevdola oprosnu večeru. Načelnik Ma- to Magud pazdravivši zahvali mu u ime svih ma radu, što ga je uložio sa pro- erat Konavala 1 pitao oprost, ako mu štu na šao učiniše, Prečasni se tada