. nu. ona 0 financijslnoj neza:isnosti broje skupa 51000 potpisa. Ovo je bez sumnje prvi put što či- tate da je dr. Gavranić izabran izvje- stiteljem u jednom odboru. To se ima pripisati okolnosti, da je on Barlovi- ćev predlog najživlje poduprao i da je u svom govoru za proračun najžešće napao na ,Obzoraše“, Većina se s to- ga nada, da će kao izvjestitelj biti bez- obziran ; a njoj je osobito do toga sta- lo. Kad sam vam tako spomenuo pro- računski govor dra. Gavranića upozo- ritiću vas i na to, kako je on rekao da su u Dalmaciji dva narodna čustva, i da bi se Dalmacija dala potalijanči- s4i u 24 saja. Opozicija je proti (omu prosvjedovala, pa je to dalo povoda ne- kom malom kreševu izmegiu nje i dra. Gavranića o tome, s kim bi bio Alače- vić da je u Zagrebe. Kad je dr. Ga- vranić ustvrdio da bi bio s opozicijom, u onaj čas je stalno bio zaboravio na prosvjede opozicije proti djelovanju A- lačevića i drugova, a na potpunu pa- sivnost vladine stranke. Bio je zabo- ravio još na okolnost da je u ne dale- ko doba njega — Gavranića — ,Dal- mata“ slavio i da je u ,Dalmati“ on — dr. Gavranić — bio naišao na naj- pripravnije gostoljublje. Nu najvažnije da je bio zaboravio na jednu treću o- kolnost. Pred pet godine, Alačevićev drug Pjerotić bio je u Zagrebu. Vladi- na stranka namjeravala je tada pokre- nuti jedan list pod naslovom ,Slobodna rieč“; Kasnije odustala je od namjere, jer nije sakupila dovoljan kapital, a o- sobito zato, što ban nije bio sklon tom novom podhvatu. Ban neće da uz služ- bene ,Narodne Novine“ postoji još je- dan drugi list za vladinu strauku. Nau znate, ko je morao biti urednik novo- ga lista? — Pjerotić. A zaate ko je s njim u ime vladine straoke ugova- rao ? — dr. Gavranić. Kovačevićev govor izazvao je veliku senzaciju u magjarskoj štampi radi to- ga što je taj tobožnji historičar htio dokazati, da je Hrvatska još od vre- mena Ladislava utjelovljena tobože Ma- gjarskoj i da s njom sačinjava od vaj- kada jedinstvenu državu. Opće je mui- jenje bilo da će mu štogod odgovoriti dr. Pliverić, koji je u svojim znanstve- nim djelima zastupao uvijek protivno stanovište. U istinu pri koncu specijal- ne rasprave o proračunu, dr. Pliverlć je uzeo riječ, ali da slavi bana i na- godbu. Samo en passant je rekao da a—mm——m=—m==—=——————=—=szly——m—= to jest Mlini, kako to ti isti pišeš na strani 93 srpskog ,Kolendara“, što po- tvrgjuje i Pucić kad pise (op. cit.): Će- tiri godišta kasnije (L164) dvbije Re- ublika onaj dio Župe što se zove žarnovica“. Drugo: ne dokazuje da je Župa srp- ska zemlja za to, što su Dubrovčani za nju negda plaćali harač okolnim žu- panima, prvo humskom i travunjskou, a poslije srpskim vladarima, niti je pla- ćanje toga danjka dokazom da su ju Dubrovčani od srpskih vladara primili. Kad bi samo plaćanje harača bilo do- kaz narodne istovjetnosti, onda bi va- ljalo reći da su Dubrovčani svoju na- rodnost promjenjivali onako, kako su kojoj vlasti harač piaćali, dakle čas bili Turci, čas Mlećići \t d. Nego ima- gumentum ad hominem. dara nijesu su ipak za nju njemu harač plaćali? dgovara se: sa to da im me dudu do- Qijevat i otimat ono, što im je od dru- ilo darovano. Tih opati oi po . sp. Adamović! povijesti Dubrov- su Dubrovčani š g i Eta Hrvatska mije nikada bila utjelovljena Ugarskoj. Za opće rasprave ban nije uzeo ri- iječi. Uzeo ju je za specijalne da pole- mizira sa drom. Frankom, koji je u svojem govoru dokazivao sklad izme- giu njegove izjave da on štuje pošteni rad bana, ali da ipak ne glasuje za proračun. Dr. Frank je govorio kod stavke ,ban“, a grof Khueao mu je od- govorio kod prve stavke proračuna za nutraje — poslove ,središnja uprava.“ Ban nije uspjeo da pobije financijalne izvode dr. Franka, ali je polemizirao vrlo učtivo napustivši svoju običnu metoda dosjetaka i sofizama. Zagreb, 4. Februara. Povreda hrvatskog jezika u ministarstvu domobranstva. Zastupnici u Budimpešti i Szeliov odgovor. — Regnikolarna deputacija. U saborskoj sjednici od utorka, dne 28. januara, dr. Vrbanić je stavio je- dan važai predlog: da bi se izabrao parlamentarni odbor, koji bi ispitao povrede, što no se nanišaju hrvatskom jeziku u ressortu ministarstva domo- branstva. Predlagatelj je iznio sijaset tih povreda, a sve idu za tim, da in- stituciju hrvatskoga domobranstva pre- tvore u magjarsku. Poslije njega dr. Vinković je poduio jednu ne manje važnu interpelaciju radi iskaznica, koje izdaje uprava ugarskih željeznica, a na kojima se hrvatski sabor naziva pro- vincijalnim saborom. Presjednik sabora, mjesto da prvi prosvjeduje proti tom nazivu i da obeća, kako će se on prvi zauzeti, neka se ta povreda ustava u- kloni, ukorio je interpelznta radi ne- kih oštrijih izraza, kojima se je po- služio. Jučer je sabor na početku sjednice, prama poslovniku, glasovao bez ras- prave o predlogu dra. Vrbanića, te ga je većina odbila. Pošto sabor mora da glasuje u nastajnoj sjedpici iza one, u kojoj je predlog podaešea, vi ćete me pitati, kako to, da je tek jučer došlo do glasovanja. Jest, tek jučer, jer je sabor imao pet dana praznika, da da- de vremena zastupnicima t. zv, zajed- ničkoga sabora, neka idu u Budimpe- stu. Oai su i bili, ali ne da razviju ka- kovu djelatnost, nego da se pokore mi- nistru preajedniku. Ministra je pozdra- vio gosp. Josipović i to magjarskim je- zikom. Gosp. Szellje odgovorio, da om stoji na temelju magjarskoga državno- ga prava, koje priznaje jedou jedin- stvenu magjarsku državu, van okvira mmm—pumym————————=—== zemlje, a ne onome od koga su u pr- vima zemlju bili primili ih kupili. Ta- ko n. pr. oni su plaćali danjak od go- dišajih 500 perpera, što je u ono doba značilo maogo, bosanskomu banu Ko- tromanoviću ondašnjemu faktičnomu go- spodaru zemlje, za dobiveni Rat i Ston, premda ih od njega ne bijahu dobili, nego ih već prije kupili od Stjepana Nemanjića. *) Na slični način mogao je Dubrovnik prelijepo primit Žapu od Stjepana bijelohrvatskog kralja, kao negdašnjeg suverena zemlje, a plaćat poshje daujak za te iste zemlje srp- skim vladarima, koji su se bih osilli nastojeći da svoju vlast pruže do mo- ra. Ta 1 trebalo je da tako bude, jer da uljesu stari Dubrovčani zamativali novcem pohiepue i nežašitue srpske vladare, om bi im bili oteli sve zemlje Što su imali Polakote, gospodine Ada- moviću! Mi nećemo nigda dopustit da Vi onako našu povijest prekrajate, Me- ma ona povelja, koju Vi iznesoste,, o vidite, ne dokazuje ništa od sve- ga onoga što Vi mislite da dokazuje, najmanje pak ono treće: da su Zuplja- mi srbi ..,. (nastavit će 86). a *) Zaključak Malog Vijeća od 10 veljače 1333: ,Captum fait quod .. . idem Mi tractare debeat cum ipso Domino Bano, quod sibi diguatur nobis concedere et dare in per- petuum omnes villas et casamenta nobis con« cesna per se: enisnimum regem Basnac koje nema spasa 28 Hrvatsku. *) — Nije se dakle čuditi, što je već na ma- šega sabora odbila Vrbanićey predlog. Ugarski sabor izabrao je regnikolar- nu deputaciju za obnovu financijalne nagodbe sa Hrvatskom. *) A godine 1866. ugarsko je poslanstvo odgovorilo hrvatskomu izmegju ostalog i o- vo: ,To je na svaki način istinito, da se kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sa Ugarskom nikada nisu s opi jelo, istinito je i to, da se je ovai odaošaj s vremenom pod uplivom ustavoim ovih kra- ljevina razvio.“ Koliko smo pali! (Op. Ur.). Kod našega Radovana. (Fra loša Mijov). Bijaše to prošle godine 0 praznici- ma, negdje svršetkom augusta. Pripe- klo, Bože, da ti oči iz šliške prsnu, & ja na seljačkim taljigams, na bodljika- vu sijenu iz Visokoga put Kiseljaka. Ko sretniji od mene ! Udovoljilo mi eto davnoj, vrućoj želji. Odavna meni mlatilo glavom : Valja mi u Bosnu po- nosnu ! pa eto sada mi Bogi dobra kob skobila, i evo ti me napokon u Bosni ! Kola svejednako drndaju, prašina se na oblake diže, da pukneš. A toga bla- ženoga Kiseljaka još ni u daljini. U Visokom mi rekoše, da je tamo na o- poravljenju jedan glasoviti pisac i u- rednik iz Dubrovnika. Kasnije obaznah, da bijaše to sadašnji beletrista, a o0- davna urednik A. Fabris. To me ne- kako blažilo, ali jedna me osobito mi- sao tješila: vidjet ću fra Grgu! nepre- stano mi kopalo u glavi, i to mi tje- ralo zlovolju drdanja i prašine. Pod samu večer stigoh u starodrevno i ubavo Kreševo. Ne mogu opisati čuvstva, što no me obuzeše, kada pre- ko prastare crkve stupih u kreševski samostan ,to gnijezdo vrlih zatočnika za vjeru Krstovu kroz stoljeća narodne slave i narodova dugog robovanja. Lju- bezni Franjevci, na čelu im guardijan fra Dr Danijel Ban, dočekače me ko brata. Prva mi riječ bijaše za fra Gr- gu. U to na vrata blagovališta izagje omalen čovjek, o štapu a pod turskim fesom, Reklo mi, da je to fra Grga! . Večer se hvatala, pa mu ae mogoh do- bro razabrati lica. Nekim svetim poči- tanjem stupih pred našega slavljenoga starca i duboko tronut poljubih mu posvećenu ruku, Koja vilin prevjes baci Preko straha, što čine junaci. Kad mu kazab, ko sam i odakle dola- zim, zasu starac pitanjima bez kraja i konca. Tako isto za večerom moradoh mu sve na dušak pripovijedati o Du- brovnika, o hrvatstvu u našoj Atini, 0 svome putovanju, a osobito ga zanima. še naš bijeli Zagreb, za koji fra Grga goji neko osobito, rekao bih sveto čuvstvo. Sutra dan moradoh k njemu, u sta- nicu samna pustinjaka. Tri debela sa- ta raspredasmo mi dvojica 0 svemu i svačemu. Što mi osobito o oko zapalo, jest svjež i bistar um one male glavi- ce. Pamćenje mu je neobično, Kada mu to spomenuh, dobri se starac milo osmjehnu, pa mi pruži jednu knjigu. Bio to Horacije, Ne znao ja uprviš, što bi to značilo, kad ali starac očepi je- dnu elegiju, pa sve ko iz rukava. Dok se divih starcu, obli me rumen. Ta ju- čer ispso iz školske klupe, pa ipak ka- ko bi s Horacijem? A uza me, i koli- ko drugih ? Pitao me fra Grgo, čim se bavim, pa kad mu kazah, da mi je milo divit i hartija, opazih, da mu to gladi i sr- cu mi priveza, da nastojimo svikolici oko knjige, koju, reče, na žalost regbi naša mladež ne ljubi mnogo. Uprite mladosti, druge su sada prilike, no što bijahu za mojih dana, kada sve bijaše mračno i oblačoo, A sve mi je tužoo i čemerao... (Prihodnica 1880.) ile wu jedno ti- |. Pala riječ i na današnje naše p'eipi« ke. Uz vrlo male iznimke Martić reg- bi ne uhva se mnogo. Kranjčevića du- boko časti, za Tresića mu je žao, što se nije sveosve ugnuo politici, da se vas posveti lijepoj knjizi; mogao od njega biti pjesnik. Mooge naće današ- nje pjesnike, reče mi starac, pročitaj, pa baci na polica. Nikada tg više ne popade želja da ih drugi put čitaš, A to je zlo. U pravome pjesniku vazda ćeš nalaziti ljepota, koje će te zanima- ti. Arnolda, Hranilovića, Milakovića, A- laupovića časno spomenu, a i o nekim mlagjim lijepo se izrazi. Vidi se, sta- rac još i sada marno prati našu koji- gu i svaki njezin napredak veseli star- čevo srce. Kad mu spomenub, da bi ga neki od naše braće Srba btjeli posrbiti, Gr- ga se samo osmjehou., Pravom je cije- nio da ne zaslužujem na to odgovara. Još dugo, dago naklapasmo o našim književnim prilikama, o politici o br- vatstvu u Bosni i Hercegovini i mno- gim drugim zanimivim stvarima. A iz cijeloga našega razgovora uvidjeh, da je naš fra Grga još ne samo tjelesno, nego i umno svjež i bistar, a kad mu na rastanku zaželih, da nam ga Bog još na dugo tako uzdrži, da nam još na dugo bude gorio vidiku, časti Hr- vatske i ponosu braće svoje mali žižak u stanici eamna pustinjaka, starac me zagrli i vruće poljubi u čelo. Moradoh mu isto vratiti, a onaj poljubac, što utisnuh u ono umno, pje- sničko ćelo, bit će mi za cijeloga vije- ka najmilija uspomena. I ovo malo re- daka, na brzu ruku nabačenih neka bude u hvalu onome po me sretnome trenutku. Dade li Bog zdravlja, ja ću se opet u ,Crvenoj“ osvrnuti na moj pohod našemu Radovanu. Širom domovine. Pismo Uredništvu. Mehmed ef, Spahić poslao nam je ovo pismo : Djevabi aleni ! Pod naslovom , Zi ćulli Firavni Mu- sa“ izit će u Martu brošura kao od- govor pa poznatu Arnautovićevu izjavu, koju ćei cijenjeni ,Novi List“ takogjer redovno donositi, te molim prijatelje, da se strpe, pa će se uvjeriti, koliko ima istine u onoj tendecijoznoj izjavi, na koju se je i ,Dubrovnik“ osvrnuo u svom petom broju od ove godine. Auktor je one izjave ,glasoviti“ Ali fehmija, te ću se zato na nju osvrauti, jer se tiče raspravljanja o našim vjer skim ustanovama, koje su u onoj izja- vi izvraćene, te je moja dužnost kao hudže, da istinu istaknem i da ispra- vim uzvišene izreke, koje su u izja- vi navedene. Baš na svaku točku one dagačke iz- jave ja ću se osvrnuti, iz čega će se poštovani čitaoci uvjeriti, da je cijela & kraja u kraj neistinita, te će ,gla- soviti“ auktor osjetiti najviši poraz. O Ćarifu Aroautoviću ja ću se sa- mo u zadajem odlomku svoje brošure osvrouti, pa će ,Dubrovnik“ ostati tu- širan, kao što mu se to često dogagja. Dubrovnik, 4|II. ,1902. Mehmed ef. Spahić. Iz Pijavičina piše nam prijatelj, da neki smutljivci rade, da proti druš- tvu ,Sokol“ ustroje društvo pod ime- nom ,Napredak“. Ovo je plod ,čiste“ olitike, Pijavičino je malo mjestance, omu je dovoljno jedno društvo, Čemu se, braćo, dijeliti i svagjati ? Mi pa mi. Pišu nam s Grude ; U dopisu , Gru- da 21. Januara“ priopćenom u br, 6 ,C. H.“ gdje se opisuje oprosna veče- ra zgotovljena na čast kan. dum Joza Ornice, čita se; ,Načelnik Magad »Qazdravivši zahvali mu u ime svih na gradu, što ga je uložio za procvat Ko- ulavala i o oprost, ako mu što n& ušao učiniše,“ Te, tako nesmotreno, zapisane riječi mijenjaju cijela smisao nazdravice načelnika Maguds, Treba staviti, da reć, kan, dum Jo- Borčraja nekoliko dasa jeja y crkvi