monstracije. Demostranti su išli po u- ličama i zahtijevali, da se pa prozore izvjese znaci žalosti, a na kojim nije bilo porazbijaše stakla. Redarstvo je naprotiv išlo po kućama i zapovijedalo da se skinu svaki znaci, Iza podne je vojništvo opet pucalo u narod. U ulici svetoga Antuna zapovijedao je vojništvom onaj isti natporučnik, ko- ji je dan prije bio zapovjedio, da se pu- ca u narod. Mnoštvo je bilo radi toga na njega užasno razjareno i počelo je i njega i vojnike kamenjem gagjati. Vojništvo je dvaput pucalo, a na nje- kim je mjestima golom bajunetom razag- nalo demostrante. Pred tvornicom Mo- diano demostranti su raskopali zemlju, razbili plinske cijevi i užegli plio. Me- gjutim je obrambeni sud vijećao o zah- tjevima grijača. Sud je suglasno izre- kao, da su zahtjevi potpuno pravični i da ih Lloyd mora prihvatiti. To se je odmah obznanilo gragjanstvu posebnim proglasima, koji su jako dobro uplivali na svakoga i tim su svršili izgredi. Isti je dan općinsko vijeće imalo sjednicu i zaključilo da se podijeli 10.000 kru- na svojti ubijenih. Izmegju ubijenih taj dan, takodjer je jedan policajni stra- žar. Ubijene su pokopali u noći izme- dju subote i nedjelje, jer se je vlada strašila, da ne dogje prigodom pogreba do velikih demostracija. U nedjelju je vladao potpun red. Javni su lokali bili otvoreni. Oko 8 ura počelo se je proglasivati iznimno stanje i prijeki sud. Iznimno stanje pro- glašeno je skupnim dekretom cijelog ministarstva, a prijeki sud odlukom tršćanskog namjesnika. U ponedjelnik su gotovo svi radmici prihvatili se po- sla. Štrajk, prvi sveopći u Austriji, tim je dovršen, ali afera nije još potpuno dovršena. U parlamentu su talijanski zastupnici prikazali interpelance o 0- vom poslu i predložili da se ukine iz- nimnv stanje. Stvar je predana poseb- nom odboru, koji će ovih dana morati da o tom izvijesti. Bečka ,Neue Freie Presse“. poslala je u Trst svog uredni- ka Kohlera, da ju izvješćiva. Ovaj priz- naje, da sa izgredi djelo iredentistički i anarhističkih živalja. To mu je pot- vrdio policajoi ravnatelj g. Budin, koji mu je kazao, da su se oni izgredi du- go vremena spravljali. — Ova je izja- va jako zaačajna, jer kad je vlada zna- la, što se pripravlja, za što nije tomu stala na put? SEEN nazivlje. Mnogi srpski bjegunci sa svo- jim velmožam, predvogjeni od poznatog Zabarije, utekoše se onda pod moćao okrilje hrvatskog kralja Tomislava, či- ja država, ako ne znaš, graničila je u Ono doba na istoku sa bugarskim cčar- stvom na rijeci Moravi, kako to svje- doči arapski pisac Al Massudi i pjes- nik Josef ben Gerion, dok treći arap- ski pisac jedanaestog vijeka, Edrisi, veli da se Dubrovnik nalazi u Hrvatskoj. Ako ti je malo kazat ću ti da Niketas Choniates, grčki pisac 1z dvanaestog vijeka, govoreći o zemljama pridruže- nim onda zetskoj vojvodini, veli da je Stjepan Nemanja hotio uteti grčkom caru Emanuelu ,Hrvatsku i oblast ko- torsku“ (Xogžaviav zai vo Karrdguv xvgićrajec). U gludex rerum“ Perta-ovih »Munuinenta“ označen je zahumski knez Mihajlo kao, Michael dux Chroatorum“; a za pravo on je i bio jedao umegju ono sedam hrvatskih banova, koji su bili nazočni svećanom krunisanju To- mislava imajući zasebnu doista svoju vojvodinu, ali ipak Tomislavov poda- nik, kako što se to može dosta bistro razabrati iz samih spisa onog Spljet- skog sabora, gdje se kaže: , Tempore sanctissimi Joannis papae consulatu pe- ragente io proviocia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege e Michaele in suis finibus praesidente duce“ '), & najviše iz okolnosti što pa- 1) Monumenta XXVI str, 87. Iza navedene papine poslanice ua Ivana, nadbiskupa solin- LAV XIIL. Četvrti sin grofa i pukovnika Pecci-a, Vicko Joakim Pecci rodio se je u Kar- pinetu u Lacija dne 2 ožujka 1810; u osmoj dobi života bio je stavljen u pi- tomište Viterba, buduć jur očitovao svoje zvanje za crkovnim stališem sa svojim osobitim upitim ob Akvinu, gdje no se je rodio bio sv. Toma; o Brdu Cassino, gdje no je učeni Svetac nau- čio bio čitati i pisati, onaj Svetac da- kle, kojemu je on, netom papa imeno- van, podignuti dao najslavniji od spo- menika. Hoće se — kao što se td či- ta u prekrasnoj knjizi Boyen d' Agena, a u kojoj su suradnikovale prve kato- ličke europejske glasovitosti, pod na- slovom: Leon XIII. devant ses con- temporains — da je grofica Pecci još za njegova djetinstva prorokovala, da bi njezin sin Papom postao. Ali ko zpa koliko li je majka budućih monsignora učinilo sličnih proročanstva, bez da su ge ikada obistinila ! Od jedanaest godina Vicko Joakim Pecci sastavio je svoje prve umne i srećne latinske stihove, u čast oca provincijala Vicka Pavani-a, koji je po- hodio pitomište Viterba ; dvije su dvo- vrstice ovako glasile : Nomine Vicenti quo tu, Pavane, vocaris, Parvulus atque infans Peccius ipse vocor : — (Quales virtutes magnas, Pavane, secutus O! utinam possim Peccius ipse sequi. Takogjer se pripisuje praznicima pr- ve godine .pitomišta u Viterbu, pono- sita uspomena mladića, koji je pričao ocu poniženje, pred vratima Viterbske katedraike, što je papa Hadrijan podni- jeti činio caru Fridriku Barbarossi, pri- sileći ga da drži stremen od mazge. Dobro je, svakako, da se takogjer na- pomene mudri odgovor Barbarosse ; ,Dobro pamti, da ja t0 ne činim za tebe, Hadrijanu, nego za našljednika Svetoga Petra“. Iz Viterbskoga pitomišta, mladi Pec- ci prošao je, u četraaestoj godini, u rimsko, da dovrši klasične nauke, u kojima se je, kao pjesnik i pisac la- tinski, radouk Horaca, Salustija i Ta- cita, pokazao jur vremešan; kao i da dovrši filozofićae, bogoslovne i zakon- ske nauke. U dvadesetidrugoj godini, Ou je već bio naučiteljem in utlrogue jure, te je ušao u pitomište plemića (Collegio de' Nobili), da se pripravi za diplomaciju. Tad je bio elegantni po- laznik rimskih dvorau&. Kad je nastu- pio dvadesetiosmu godinu papa Grgur XVI. odredio ga je za Benevento, da NEEE SČSESSSSESSSZJS SR a Ivan sazivljući onaj sabor, ne piše ihajla kao kuezu napose, nego posla- micu upravlja samo &ralju | Tomislavu, da njezinu sadržinu on saopći Mihajlu kao svome glavnom vojvodi, svome da- paće pomorskvm admiralu, koji je 10 srpnja 920 svojim brodovljem bio zau- zeo grad Sipont u južaoj Italiji '). Stojeći stvar ovako, pita se, gospa- ru moj, koji su ono mogli biti , Urby- rum proceres“, spomiujani u spisim re- čenog sabora? Ja držim da to nijesu nikako mogli biti zahumski tobož ,srp- ski“ velmože, nego da su to bili srp- ski bjegunci pod svojim županom Ža- harijom, oai 184 koji, kako je dokazao Kukuljević %), bili su nazočni oae late godine kod krunidbenog čina. Za danas dosta, ostalo 0 ,lmenu srp- skom u Dubrovniku“ ispravit ću drugi put napose. Pozdravlja te tvoj Mikula. skog, štije se: pltem alia epistola, quam mi- sit do minus Joanaes papa per praetatos K- ad regem Crovatorum : Joannes e- piscupoš B copus, servuš servorum Dei, dilecto tilio vmusclao regi Crovatorum. et Michaeli ex- cellentissimmo duci Chulmarum , . . .“ 1) Lupi Protospartharii, Chronicon, < Q- LA je da cijelo vladanje kneza Mihajla pre- kazaje nam ga kao prijatelja Hrvata i Bu- garh a protivnika Srba. Na poziv Pape To- mislav kreće vojskom u Italiju da udari na Saracene, Mihajlo ga slijedi. Poslije stupa u odnošaje sa bugarskim carem da se zajedno s Hrvatima s Oisaniinsko:s psko-magjar+ 0 s ok Be to razabire ia pripo- Y ortirogenita. K Bad, LVIU, 45. bi uništio tamošnje svakovrsne lopove, a mladi Pecci, kroz tri godine vlada- nja. pokazao je osobitu te izvanrednu energiju. Hoće se, da se je njeki grof lopov htjeo potužiti papi radi strogih mier4, koje je protiv njega poduzeo bio Joskim Pecci. Ovaj mu je hladnokrvno odgovorio: Nego ne zaboravite, ako mislite doći do Vatikana, da morate proći kroz tvrgjavu Svetog Angjels. Kad mu je bila tridesetitreća godina bio je prije poslat kao Iaternuncij, pak potvrgien Nuacij Svete Stolice, u Bru- xelles, te se je u velike okoristio tim čednim diplomatičkim motrenjem, da duboko proučava ljude i vlade. Smrt Grgura XVI. te imenovanje Pija Devet.ga za papu nije koristo- valo političnoj sreći vraćajućeg se Nun- cija i Oa je bio opredijeljen biskupiji Perugje, gdje no ga je Aatonelli, koji je u Pecci-u držao protivnika u diplo- maciji, za dugo držao osamljenim, sko- ro tamničarom. Nego samoća Perugje i pastirska služba pridonijele su, da mu priprave onaj opsjev svetosti, koje su mu koristvovale netom imenovan stožernikom, da ga priprave slavi i mučeništvu papinstva. I tako, buduć da je za polovicu svoga vijeka prou- čavao svijet, u njegovim zemskim zgo- dam i nezgodam, od brežuljka Čistili- šta Perugje pripravio se je, u dragoj polovici, za vrhunce onoga svetog O- limpa, te je On morao, smrću Pija IX., vladati savjestima katoličkoga svijeta, nad kojim sada vedro, umno i svetački vlada. Nego megjutim, dok je sa svojim pastirskim listovim, biskup Pecci rasvijetljivao iz svoje samoće puk i klir, slijedio je sa svojim istraživa- teljnim umom dogagjaje, proučavao je bistrim vidom Napoleona III. i Bismar- ka, proricao je Gambettu. I dne 20 veljače 1878, Pecci, postao je Papom sa većinom od četrdeset i če- tiri glasa izmegju 61 glasovatelja. Kroz ovo dvadesetipet godini od ka- ko vlada katoličkom vjerom, sa Petro- ve Stolice On je više puta progovorio svijetu, zaslužeći da ga slabi, goječeni i zapašteni blagosivljaju. I svijet je sklon počitanju i poslu- hu: on potrebuje da ljubi, da se na- da, da vjeruje: riječ pape, riječ Lava XIII, velikoga kao Grgur Veliki i Gr- gur VIL, koja često silazi sa svete Stolice, da rasvijetli savjesti svijd, o- stati.će njegovim visokim i blagorod- nim duhovnim vodičem. * * s I mi Hrvati, u koje je Lav X., kao što no Grgur Veliki, nazrijevao velik narod, a u Hrvatsku mogućou državu onda, kad ju je oslovio: Antemuraie Christianitatis, imali smo 1 imademo u Velikomu Lavu XLII. zagovaratelja i ljubitelja hrvatskih osjećaja i sijaset dokaza njegove očiaske ljubavi. I zbilja: treba li pomoći? Eto da- režljive ruke Lava XLIL., koji je svo- tom od 5000 franaka pritekao u pri- pomoć postradalim Hrvatima prigodom grozne nesreće, koja je postigla užas- nim potresom 9 studenoga 1880 glav- ni grad Hrvatske. Treba li u Njemu, za naše vjerske stvari, prijatelja? Eto velebue enciklike od 30 rujna 1880 0 svetoj braći Ćirila i Metodu ,Grande munus“; et nam umooga Njegova li- Bta od 1 kolovoza 1901 ,Slavicac gon- tu“, kojim nazivlje Svetojeronimski za- vod u Rimu ,pro gente Croatica“. Tre- ba li da se naš hrvatski rad prati o- sobitom naklvnošću? Eto umnika La- va XII, gdje no, primjerice, bodri Svetojeronimako drustvo pismom 3 stu- denoga 1880 odlikujući mu predsjed- nika i više odbornika; davajući odli- meljitelja obaju tih najvićih brvatskih učevnih zavoda, biskupa Strossmayera; postavljajući za biskupe u Bosni, Her- cegovini i Crnojgori učene hrvatske uzor -svećenike. Nedvojbeni su to dokazi ljubavi Ve- likoga Pape spram hrvatskoga naroda i uvažavanja i unapregjivanja ojihova kulturnoga rada. I u koga je srca i ljubavi; hrvatskih osjećaja i zahvalnosti t4j će klikauti: Svemogući Bog uzdržao još za mnogo godina Njegovu Svetost Lava XIII.! Ivan Andrović. Naši dopisi. Župa, 18 Februara. (Poštarske neu- rednosti). U jednom od zadajih broje- va Tog cijenjenog lista, bila je tiskana žaoba glede naše seoske pošte. U istoj se je molilo da bi c. k Ravnateljstvo priteklo u pomoć ovom narodu, kad bi se uvela još jedan dan na sedmicu za seosku poštu, kako i potrebe iziskuju. A kad tamo, danas nam javlja seoski listonoša, da mješte u četvrtak, prima- ti će mo poštu tek u petak. Po tomu dakle naši listovi, novine i brzojavi sta- ti će u pošt. Uredu u Mlinima cijela tri dana, a tek četvrtog ćemo primati. Ne bude li se na nas imalo občira i molbi nam udovoljeno, bit ćemo prisi- ljeni primati poštu preko Dubrovnika, jer ćemo tako barem svaku stvar pri- mati istoga dana, a najdalje dan ka- snije. upljanin. Župa, 20 Februara. (0 svečanosti sv. Vlaha). Na svečanost sv. Vlaha u Nedjelju 9 0. m., željom nas Župljana, naši barjaktari staviće niz prsa naše mile hrvatske trobojnice, da posvjedo- čimo onaj daa velike crkveno-narodne svečanosti, pred cijelim narodom: što je Župa i za čije načelo i budućnost, mi Župljani znademo se boriti. — ,Du- brovnikov“ Orlando piše: ,Da su živi stari Dubrovčani . . . . bilo bi i čibu- cima, a vi stariji znate kakvi su bili njihovi čibuci“. Jadan Orlando! teško ti se uzdahlo, e da jo bilo, one čidu- kaše i toljagaše od Gundulićeve pro slave . . . Vjeruj mi, znali bi i mi za- latit svoje junačke mišice, Ali kad ne možete milom, neće te ništa učinit silom. Zoam da vam je teško, ali što će te učinit? Pokušajte ,iz srdašca o- bjadana“ preporučit se svetom Srgju ili sv. Dubravku, možda su oni viši zagovornici pred Bogom, nego je sveti Vlaho, — Što mi moj Orlando pišeš, o molenju Rozarija u pročesiunu, to je i cama Župljanima žao, ali, kad tako o nama u jednom listu pišeš, zaista ćemo ti bit zahvalni. Znaj, jadm Or- lando, da je uvijek pred našim barjaci- ma iz Župe, senjavo sv. Rozarije Ivo Gagre. 1 ove godine nijesmo htjeli pu- šut drugoga, (premda ih je bilo više nego jedan) da ga nebi udarili u obraz, jer smo za staloo zoali, da je u gra- du. Čekali smo ga u ulici ,izmegju bačvara“ po sata. Pak smo se u pro- češrunu obrtali toliko puta, eda li od- kle našeg starca, U temu blaženomu iščekivanju dogjosmo pred stolnu cr- kvu, ne smolivši sv, Krunicču, kad tu nam neko reče, da se je poplašio od trobojnica . . . Ma, sa Boga, i ako se je poplasio, što mije do krunicu, onoj dvojici trojici pristaša iz Zupe, kad u- miu onako fino tjerat propagaadu, zna- li bi senjavat i sv, Rozarije, da i ono ne upade u ruke Hrvata, Opet kaže »Dubrovnikov“ Orlando: ,I tako su otišli šalosni kući“, Vjerujte mi, nijesu oni otisli žalosni kući, što se nije mo- llo sv. Rozarije, jer je njima rozarije deveta briga, nego su otišli žalosni videć, kako Župljani znadu častit svog svetog Vlaha, ispovijedajuć svud čisto kovanje jur trojici rektora ualega mla- i otvoreno svoje hrvatsko ime. Primite doga sveaćilišta; šiljajući našoj aka. gosp. uredniče, iz naše hrv, Župe, hrv, deimiji darova; paseći i uvašajući ute. | pozdrav od Vadih vijeraih Župljana,