dak kaohoti puki siromasi sašav ova- mo stadoše mrzjeti stare stanovnike ka- toličke i muslimanske, kojim ne ostaje drugo nego se iseliti, i u istiou svaku godinu odlaze. Crna Gora radi svog siromašnog fi- nancijskog stanja hoće da se raširi, te traži da zadobije trgovački i grad Sku- tari i bogatu mu okolicu, nu u tom preduzeću, prama 40 hiljada oružanih albaneških katolika i toliko turaka ar- nauta, neće uspjeti ni uz svu pomoć Italije. Rusija pak kao pravoslavna vlast, te jednake vjeroispovjedi, a i prijateljica Crne Gore nije do sada te neće nika- da steći simpatije kod Albaneza, pa se regbi baš s toga nije nikada ni bavila tim narodom jer je katolički i musli- manski. Austrija naprotiv iza pada Skender- bega uze u zaštitu kršćane u Albaniji podupirući kler, gradeći crkve, samo- stane, škole i ostalo i to još onda, kad sadašnja Italija nije ni sanjala, da će se ikad moći ujediniti kao sada. Pa hoćeš dakle, da se ovaj marod toliko haran Austriji pusti odnaroditi i razdi- jeliti izmegju Italije i Crne Gore? — To nikada! pa će voljeti živjeti pod sultanom, ili, uzmora li promijeniti go- spodara, primiti austrijsko gospodstvo, kad mu ne bi pošlo za rukom uspo- staviti svoju staru knjaževinu. Ima i ta, da je trgovina u onoj zem- lji sva u rukama trgovačkih kuća Tr- sta i Beča, koje odavna davaju vjere- sije trgovcima albaneškim, od kojih pak dobivaju sirove proizvode, kako se ra- zabire iz trgovać. statističkih podataka. Primorje se albaneško proteže od Spića do rta Linguetta sa pristaništima i trgovačkim gradovima, Bar, Ulcinj, Medua, Skutari, Drače, Šemani i Valo- na, koja zadnja leži na ulazu u jadran- sko more, te ima takvu dršigu, da mo- že primiti najveće ratao brodovlje. Ho- ćeš dakle da Austrija i Ugarska dopu- ste, da ta luka bude zauzeta od itali- je, te da jadransko more postane lokva u talijanskim rukama, na štetu i raz- lučenje hrvatskog primorja Dalmacije i Istre od albaneških zemalja, s kojim je od vajkada moralno i materijalno bila združena. Bilješke. Iseljivanje muslimana. Iseljivanje muslimana iz Bosne i Her- cegovine, koje je zadnjih godina u ve- ke poraslo, počelo je odmah s okupa- cijom. Neki su se iseljavali iz vjerskog čuštva, neki opet jer su bili pali u ne- manje & konačno neki da izbjegnu voj- GHSEREESSE SZ SENJPSJ SZE EI SSNNNSJNSSNNJ SNJ vijesti Kassi, čija (vrdoja zaslužuje to- liko manje važnosti, što njega, kao tu- gjina, moglo je lašnje prevariti pučko neizvjesno predavanje“*). A da ih je taj: Razzi u svojoj povijesti rekao de- belijeh, dokazom je i gornja njegova tvrdaja o Stjepanu Nemanji, po kojoj izlazi da je Republika dobila Ston pri- je Župe!! A to je taki apsurd, Kako reći da je filius ante patrem. Pomisli- te. Republika je godine 1233. kupila Ston i Rat sa gotove pare od srpskih nakon ustupa Stona, Nemanja ,per i beneticii ricevuti“ darovao Dubrovčćani- +) Moćnik, str. 50. o se čuje izraz ga darovšti- ne“. To nije nego prosta fraza, konveucijo- nalna laž. Te tobožnje darovštine bile prave pravcate kupovine, i stari Dubrovčani tražili su od srpskih vladara namirnicu sa eni novac. Na potvrdu tome evo j dokumenta is god. 1834; ,Die XX , la consilio Captum +... curaro debeat taliter, quod do- rex Raxiace haberet se bene solu- | ništvu ili sudbenim kaznama. pretprošle godine njihov broj silno na- rastao. Računa se naime, da se je te godine iselilo kakvih 7000 muslimana Žalosna zasluga za to ide Ali ef, Dža- biću, vogji srbofilske muslimanske stran- ke, koji je varajući bijedni narod, da mu je vjera u opasnosti, nagovarao ga da se seli u tursku carevinu. Najviše ih se je iseliloliz kotara Bos. Novi, Pri- jedor i Bos. Gradiška. Vlada je bosanska iz početka ravnodušno gledala iseljiva- nje, tek kad se je agitacija bila straš- no razmahala, izdala je negdje prošaste godine naredbu, kojom se izdavanje putnih listova veže na neke uslove, u- sljed čega je donekle iseljivanje mnogo otešćano. Sad se mnogi iseljenici vraćaju opet u staru domovinu i pripovijedaju, što su sve pretrpjeli. Većina ih je došla kući iz Angore u Maloj Azili pješke, bez pare u džepu, goli i bosi. Velik je dio iseljenika podlegao gladu, oskudici i ubitačnoj klimi, U početku su dobi- vali od turske vlade na dan po 22 tur- ske pare (naših 9 para) na glavu, ali im je i ova neznatna potpora bila ob- ustavljena. Turska je vlada bila nare- dila, da se sagrade kućice za iseljeni- ke, jer je baš radi pomanjkanja stano- va smrt harala izmegju iseljenika, koji su morali po danu i po noći na otvo- renu stati. Taj posao povjeri vlada ne- kom Kašumu, koji pronevjeri cijeli no- vac i materijal. Iseljenici, da se uzmo- gu gdje sklonuti i da ne noćivaju na ledini, iskopaše u zemlji jame i pokri- še ih granjem. Nedavno u selu Medži- dije kraj Sivri Hisara oluja sruši 150 ovakovih koliba i pod ajihovim ruše- vinama našlo je smrt mnogo staraca i djece. Iseljivanjem su u Bosni i Hercego- vini mnogi učinili dobar posao. To su ponajviše grčko-istočajaci, koji su i naj- više agitirali za iseljivaoje, pa bi ku- povali u bescijenje muslimanska ima- nja. Iseljenici se sad, kako smo spome- nuli, opet vraćaju u domovinu, ali na njihovim imanjima sad drugi gospodare. Ruske naseobine u Bosni i Slavoniji. Od nedavna počeli su se u Bosnu i Slavoniju naseljivati galički i bukovio- ski Rusini. U Bosni u okružju Prije- vora ima 8 rusinskih kolonija sa 1212 duša; u Banjojluci 1 kolonija sa 42 du- še; u Derventi 1 kolonija sa 13 duša; u Bos. Gradišci 1 kolomja sa 29 duša; u Bos. Novom 1 kolonija sa 42 duše; ma Župu, to izlazi da je Župa stoprva oko polovice četrnaestog vijeka postala dubrovačka | Ako ćemo pravo, ovo su, što no riječ, ,stvari za ne izvjerovat“, biva kako progresivno idemo nase! A- damovićeva srpskoga kralja pobija Rač- kijev zetski župan, dok Adamovićev srpski kra) tjera u laž Niksina srpsko- ga cara. Prvi goni drugoga, a Nema- nja i jednoga 1 drugoga! Na ovaj na- čin, gosparu moj, ne bih se ništa ču- dio, kad bi ti sutra meni izaio kakvu povelju pokojnog Milana Obrenovića, srpskog raz-kralja, kojom dariva Župu uSrpskom dubrovačkvm opštestvu“, ob- zirom na zasluge od njega stečene za uunapregjenje vascelog srpstva“, A sada, ng smo vidjeli, za po drugi put komprometio (gospara Vi- cu, da vidimo kako si Kkomprometio i ulezemrtnog Meda“. Medu Pucić u svojoj povjesnici Du- brovnika, na strani 7 piše: ,Stjepan, bielohrvatski kralj, a irov sia ++. darova Republići Župu burasku, Rijeku, Gruž, Zaton i duo doline Šu- Broj je iseljenika do nedavno bio neznatan, od 100 do 300 najviše na godinu. Tek je u Tešnju 1 kolonija sa 50 duša. Ukup- no ima u Bosni rusinskih kolonija 13, razdijeljenih u 237 ogojišta sa 1394 duše. Svi su ovi Rusini naseljeni na državnim zemljištims, koja su im u- stupljena za 10 godina, Osim ovih i- ma u Prijevoru 120 kuća sa 708 ru- sinskih naseljenika, koji posjeduju vla- stita zemljišta. Naseobine graniče jed- Da s drugom. U Prijevoru, gdje maj- više Rusima žive, njihov je svećenik ugarski Rusin otac Segedij, koji je došao iz Križevačke grčko-sjedinjene biskupije, te je sad pod jurisdikcijom katoličkog nadbiskupa u Sarajevu. Pred- stujaik je suda u Prijevoru galički Ru- sin g. Feodor Davidčak, te se tako rusinski naseljenici i u sudu mogu služiti svojim materinskim jezikom Oni u ostalom brzo nauče hrvatski, — $S druge strane rijeke Save, u Slavoniji okolo Broda, žive oko 2000 rusinskih naseljenika iz Galicije i Bukovine. U- nijatski biskup u Križevcima, Jalij Drohobecki imenovao je ugarskog Ru- sina oca Emilijana Kocakova biskup- skim vikarom. Otac Kocakov prebiva u Osijeku, ali češće pohodi ruske na- seljenike. Srpska Atena. Sibi su naš Du- brovnik do sad proglašivali ,srpskom Atenom“. Ali ih je ovih dana desauvi- rao glavom Nj. kraljevsko Visočaastvo kojaz Nikola. Čitamo naime u jednom od zadojih brojeva službenoga ,Glasa Craogorca“, da je, prigodom proslave u Novom Sadu pedesetgodišnjice smr- ti vladike Rada, kaojaz Nikola poslao A. Hadžiću, predsjedniku , Matice Srp- ske“ u Novom Sadu, ovaj brzojav: »Puno vam zahvaljuje: na saopšte- nju, da će se danas prvi put predstav- ljati ,Gorski Vijenac“ moga velikoga Strica. Uvjeren sam da će vašom vje- štiaom udešen za pozornicu uspjeti. Žalim, što ne mogu biti prisutan, da aplaudiram geniju srpske Sparte na pozornici srpske Atine. Nikola.“ Kako je pozaato, kaojaz je Nikola veliki auktoritet našim Srbima i eto on je sad izjavio, da se srpskom Ati- pom ima zvati ne Dubrovnik, nego No- vi Sad. Nadamo se s toga, da će i njegovi privrženici sad bataliti misao, da je Dubrovnik srpska Atuna, jer je ova) naš pitomi grad bio uvijek i bit će kruna hrvatskih gradova. Afera u travničkom sjemeništu. Primamo 1 istim! na Čast uvraćuje- mo ovo pismo ; Veleučeni gosp. Uredniče ! Veoma mi je žao, što je ,Crvena Hrvatska“ u zadnjem broju donijela, nasukana od dopisnika, debelu klevetu i _atlijši či O S SES iš ii iii [uo str. 35 spomioje Stjepana Urvša i ,vi- nograde u Župi“, ali ti vinogradi, o kojima je ovdje riječ mijesu ono sto ti misliš; to su, brajo moj, tako zvani »Deceni Astaroo“, brdovii predjel iz- više Župe (terrenum quod est supra Brenum, ili (errenum quod eut super omnes vineas hominum de Ragusio, kako je označen u Reformacijam), koji predjel, nabavljen kasnije, nema sto da čini 84 ono Župom, koja je od sta- rina dubrovačka bila. Eto vidis kako ti Meda Pućića činiš, sto se reće, i luda 1 mahnita, ko da je kadar pisat sad jedno sad drugo, a svemu je uzrok to, Sto tu nijesi još stekao bistar pojam o onome o čem hoćeš da pišeš, ti se pojmovi malo rašbisštre, hoću da ti stavim pod oći izvadak 12 ,Syllabus Regionum sub Ragusinae BReipublicue potestute degeniium“, sastavljen od Mat- tei, loga izvrsnog posnavaoca dubro- vačkih starina“, kako ga nazivlje go- spar Nodilo. kivo:; 1050 — Vallem Breni, Umbia, Gravo- slum et Malphium a Stephaoo Re- ge Crvatiao ot Dalmatiao Rigusi- ni accepere cum parte vallis Juncati, 1080 — lasulas Elaphutas & rege Syl- vestro dicu S patruvlis tilo, 1100 — Juachetam, sive magnam ejuš proti Isusovačkom sjemeništu u Trav- niku. U tom se dopisu govori, da Isu. / sovci uzgajaju svoje gjate u dubu pro- tuhrvatskom. To je bezlušua kleveta. Ja, kao Arhidjakon Vrhbosanski i ge- neralni Vikar presvijetloga gosp. Nad- biskupa D.ra Stadlera, više sam puta pohodio Travničko sjemenište; te ni- kada nijesam opazio, ma ni najmanju stvarcu, koja bi se protivila duhu hr- vatskomu, dapače sam vazda i u svem našao najeminentniii hrvatski duh Zad- nji put iznenada sam stigao u Travnik sa preuzvišenim gosp. Biskupom Dr. Jeglićem pa 21 Januara, u samo pod- ne. Preuzvišeni je gospodin otputovao isti dan u 4 sata po podne; a, i ja sam hotio s njime. Nu, pošto je za o- nu večer bila priregjena zabava u pro- slavu dvadesetgodišnjice biskupovanja presv. D.ra Stadlera, ostadoh da pri- sustvujem toj zabavi. Tu se je dekla- miralo, tu se je pjevalo, mislim, pre- ko dvadeset komada, i sve samo hr- vatski, & na$ jezik nebrojeno se je pu- ta naglasio, bez ijedne pritrušine i izvrtanja, jedino: hrvatski. Da je to čista i sama istina pozivijem se na svjedočanstvo prećasnoga 0. Opata Tra- pista, koji je sjedio meni s desne, i velečasnoga gosp. Travanjskoga Župni- ka, koji je sjedio s lijeve. Neka kaže i Vaš dopisnik, a i svi prisutai nije li to živa istina, i neka me iko ućera u laž, ako ga je snijka rodila. Isusovci u Jravniku uzgajaju mladež ima 20 godina. Tu vam ulazi mladež od 10 li od malo više godina. To vam je bosan- ska mladež, a i dalmatinska, prosta, nevina, poslušaa, u koju uzgojitelj mo- že lako uliti koji hoće narvdni duh; pa neka mi kaže Vaš iskreni dopisnik, kolike je izroda izašlo iz toga zavo- da? Nijesu li to svi najčeličaiji rodo- ljubi? Pa da bi se napokon i našla kakva tuga, što mislim da je nema, pa što za to? Zar sve ovo neće zaa- čiti ništa, a samo će vrijediti svjedo- čanstvo jednoga protjerana gjaka, koji se nabacuje blatom na svoje uzgojite- lje? Ta u dubrovačkoj literaturi je poznato, kako je mekih živina, koje, kad se dobro najedu, gaze korito iz kojega su jele i zasiplju ga gnojem. U lšusovačkom sjememeništ. u Trav- niku samo je šest otaca, koji su ro- gjeni hrvati, a svi su ostali Nijemci, koji govore čisto hrvatski; a pozaato je učenomu svijetu da ti zoadu i do- bro pisati hrvatski, dapače zaada i jav- no pohrvaćivati svoja njemačka prezi- meaa: Ormanović (Hormann), Miroslav Waatz (Friedrich Waitz). Ovo će sve biti, za poštenoga dopisnika iz Trav- n.ka, njemškutarski planovi Jezuvita? Ako mužda plemeniti dopisnik misli da je njemšskutarstvo i samo učiti u ško- li njemački jezik, a i drugda se izvan škole u njem vježbati, ada ima pravo. Slobodno mogu reći, da nema zavo- da nigdje u hrvatskim zemljama da se u njem uzgaja mladež u čistijem hr- vatskom duhu, nego sito se uzgaja u [- susovačkom sjemeništu u Travniku. Ta, to je zavod nadbiskupa Stadlera. I dosta. Ovo sam napisao, i kao Dubrovčanin, neka bi osvjetlao lice uzvr dubrovačko- m a Bodino Slavonise reke filio. - 1164 — Bielo sen Scjaraovizam, Bre- num inter et Epidaurum a De- cussio agri Canalitaoi Domino. 1323 — Decenos Astareae seu moutsnvs surpra Brenum ab Oro&- sio Rassiae rege. Dao Bog da ti ovo p izbije arpski šovinizam iz glave! voj D. V. Medini. Auto da fo. Prije šive palili su ljude, tikvrnitelje vjere 1 domaje, Danas vidim sve drugčije sude, Jere za njih već niko ne haje, S tog ću samo uspomenu b Kad svakoje sbijaju se or Us poklade maknite i lude, Na dvoličnost da prezir iskale. No namjera isto že, Jer pred svietvm S tu Koja hoće da u tmim guiže, Narav hoće da se tako zbiva, Jer otkriti vuhaeno mišljenje, Naravi je iste objavljenje, Prodest *) a Ovo je