Pisma iz Zagreba.

(3 marta). Naš je sabor odgodio svo-
je sjednice do jeseni. Zadnja njegova
sjednica bila je burna. Vrijedno je za-
bilježiti o čem se radi, jer to karakte-
riše naše odnošaje. Kako sam vam već
u svoje vrijeme javio, zastupnik Pišta
Barlović ustvrdio je megju ostalim, u
svom proračunskom govoru dvoje: pr-
vo, da je na peticijama za sveopće iz-
borno pravo, za slobodu tiska i finan-
cijainu samostalnost po sedamnaest hi-
ljada potpisa, dočim da je ,Obzor“ us-
tvrdio da ih ima pedeset i jedna hi-
ljada; drugo, da su ti potpisi sakuplje-
ni zavaravanjem naroda, komu se go-
vorilo, da se radi o besporeznom pe-
čenju rakije. Poslije Barlovićeva govo-
ra, uze riječ za osobau primjedbu za-
stupnik Dr. Brešćenski. Pošto je on
podnio saboru peticiju za  finaucijalnu
samostaloost, to je najodlučnije  pro-
svjedovao proti tvrdnji Barlovića, kao
da bi sakupljači potpisa bili potpise
prevarom od naroda izmamili. Sutradan
Barlović je podnio prešni predlog, zah-
tijevajući da se izabere parlamentarni
odbor od pet lica, koji bi istražio broj
potpisa na peticijama, da se vidi koje
istinu rekao, da li on, Barlović — ili
D:r Brešćenski i ,Obzor“. D,r Breš-
ćenski je za rasprave uzeo riječ, te
sasvim opravdano primjetio, kako on
nije ni riječi rekao o broju potpisa ne-
go se je jednostavno ogradio proti to-
mu, kao da bi njegovi prijatelji varali
narod, samo da skupe potpise. U o-
stalom nadoda, da se on ne boji ni
. prešnosti ni istrage, te da će glasovati

i za prešnost i za predlog. Od većine /

su govorili osim Barlovića, još bivši
veliki župan Kovačević i Dr. Gavranić,
te svi bez oklijevanja i najjasnije go-
vorili u smislu predloga, da se naime
radi jedino o broju potpisa, te da se
mora istražiti je li ,Obozor“ istinu re
kao ili ne. Prešnost je poslije toga
prihvaćena, a isto tako prihvaćen je 1
predlog. Većina, koja je zabacila i za-
kopala tolike važne predloge opozicije,
pokazala je u tom pitanju najveću rev-
nost. U odbor su birani: Barlović, Kv-

vačević, Gavranić Brešćenski i Frank.
Stvar je bila smiješna, jer što spada
Cl. lllllNllljixnsnnsie.
bogatim zadužbinam obdario i dubro-
vačko zemljište proširio.“

Evo kako objekti
naj A. K Matas, na koga se g. Adamo-
vić pozivlje da dokaže da su Župljani
srbi za to, što nose široke gaće!

Opazit mi je da je učeni Matas ovo
pisao g. 1882., te da mu je vrlo dobro
poznato bilo nagagjanje Račkoga, koji
je g. 1874. u jednoj svojoj raspravi
ustvrdio, ko da bi tobože dubrovački

vjesničari bili samijenili hrvatskog

ralja Stjepana sa suvremenim zetskim
županom Stjepanom Vojslavom, teme-
ljeći svoje mišljenje jedino na okolao-
Bti, što je ovaj u ono doba bio zaposio
Zabumsku i Trebinjsku županiju, otev-
ši ih vlasti bizantskog ćesara. Na ovu
tvrduju Račkoga, pored svega poštova-
nja napram njemu, ja ću se drugi put
Opširuije osvrnuti ; za danas cijenim da
je bilo dostatno pokazati, kako tvrdnja
svih ponajboljih naših domaćih povjes-
ničara o hrvatskom Stjepanu nije ni-
u sebi takova da bi se smjela na

u ruku odbaciti.

Svakako što se Župske doline (Val-
le di Brene) tiće, postoji neospuriva či-
njenica da su stari ka smatra-
o pravnom i ćkom  po-
u iste potpuno riješenim; pa da su
stalno bi se grohotom i

vno o stvari piše 0- /

pred parlamenat, je li u tom pogledu
»Obzor“ istinu rekao ili nije. ,Obzor“
je u ostalom napisao golu istinu, jer
ako svaka peticija broji sedamnaest bi-
ljada potpisa, onda sve tri broje skupa
pedeset i jednu hiljadu. U samoj veći-
ni bilo je članova, koji su se smijali,
te u razgovoru uvjeravali opoziciju, da
čitava ova komedija ne može imati ni-
kakova rezultata, te da će po običaju
stvar ostati zakopana u odboru. Megju
tim se je doznalo, da administrativne
oblasti imaju u rukama prepise  peti-
cija sa dotičnim potpisima, te da pozi-
vaju potpisače, da im pokazuju prepis
potpisa, pa ih onda pitaju: je li ovo
tvoj potpis? Odgovor može bit samo
jedan: Nije! Gdje pak to sredstvo ne
uspijeva, onda se potpisači sile da ka-
žu, kako su bili prevareni. Radi toga
je Dr. Harambašić upitao predsjednika,
je li on poslao administrativnim obla-
stima te peticije i ko ga je ovlastio pa
takove izvide. Predsjednik je odgovorio,
da on peticije nije nikomu poslao i da
, nije naredio nikakovih izvida; samo je
| čuo, da je to odbor učinio, pa je is-
kreno nadodao, da je postupanje odbo-
rovo aekorektno. Na to nastane zaglu-
šna vika: Odbor nije mogao to učiniti,
jer nije držao nikakove sjednice. | zbi-
lja odbor nije toga učinio, nego pred-
sjednik odbora Kovačević na svoju ru-
ku, bez znanja odbora. To je pravi par-
lamentarti škandal u svakom pogledu.
| I kad bi predlog Barlovića bio išao za
tim, da se ispita, kako su potpisi sa-
kupljeni — a nije nego izričito za tim,
da se ispita, koliko je potpisa — od-
bor se ne bio mogao obratiti admini-
strativnim oblastima bez  saborskoga
zaključka. Ako pak odbor nije bio na
to oblašten, najmanje je bio oblašten
predsjednik, koji je zlorabio ime odbo-
ra 1 stavio se nad sam sabor 1 nad sa-
mu vladu. Usljed toga Dr. Harambašić
podnio je preša! predlog na ime opo-
Zičije, zahtjevajući da se odbor raspu-
stu i da sabor izabere dva izaslanika
za izvide. Očevida& je namjera ovoga
drugoga dijela predloga. Opozicija je
htjela dokazati, Kako se ona ne boji
mikakovih izvida ; ali nesa se u samo
| vode posteno, otvoreno i prama poslov-
| niku. Harambasić je za obrazloženja

| posve vjerodostojnom prijepisu. Njezin
original imao je Restić pred očima,
| Jer on, po riječi N. Nodila, svud gdje-
god može oslanja se na izvorne doma-
| će isprave, Ou je u svojoj kronici nje-
zin sadržaj pogotovo ispisao, a u cjeli-
, mi nalazi se ispisana u Mattei-evu ,Zi-
baldunu“, gdje taj izvrsni istraživatelj
- dubrovačkih starina svojom poštenom
rijeći jamći da ju je tačao prepisao iz
izvorue lokrumske pergamene.
Dovezić, kao gospodar Konavala, bio
je vlastau vd svojih zemalja dati komu
je holo 1 koliko je hotio, & da je on
mogao dati dokazom je baš, što je dao,
jer da nije mogao dati, ne bi bio ni
dao. Njegova darovstina ima se sma-
trati valjanom, ne samo pravni i poli-
tički, jer je on u svome vladanju bio
nezavisan od bičantskog ćesara i ako
je u ono doba u ovim našim stranama
bilo općenito pripoznato nekakvo su-
verenstvo istočnog ćesara, uvijek vise
Ba unenu, & u djelu malo ih mista, Ta.
ko su u ono doba 1 Mletci i Dubrov.
nIiK pa 1 sam Mihalja, sio zetskog žu-
ge Stjepana, pričuavali protektorat
izauta, & Ipak su radili, sto ih volja
i kako ih volja, Ja dakle kažem da je
samo neznanje moglo posumnjati u pod -
listku Dubrovnika“ o autentičnosti
Devesićeve povelje i ustvrditi da go-
rnovniće nije bio vlastan prav-
no i pogtučki učiniti ono, što je uči-
mo.
Nego u svoj ovoj

f

| će. Povelja o tome sačuvala se je u

  

predloga žigosao većinu i Kovačevića
najoštrije, te mu je predsjednik digao
riječ. Dr. Vinković je D.ru Harambaši-
ću pomagao, Prekidalo se je najbučnije
s jedne i s druge strane; a galerije su
najburnije opoziciji pljeskale. Sama se
e većina vidjela prisiljena, da primi
prešnost predloga. Kad se je prešnost
primila, uzeo je riječ Dr. Tomašić. 0-
pozicija je bila voljna da ga mirno slu-
ša. On je to želio; a bilo mu je i o-
bećano, pošto se je iz njegovih riječi
očekivalo, da će podnijeti  susretljiv
protupredlog. I u istinu njegov je pre-
dlog bio susretljiv i prava zadovoljsti-
na za opoziciju; ali, kad je za obraz-
laganja rekao, da treba štovati ugled
sabora i naroda, podmećući, kao da ga
opozicija ne štuje, nastadoše najburniji
prosvjedi te se ponovi prijašnji prizor.
Na koncu protuapredlog D.ra Tomašića
je prihvaćen. Po tom protupredlogu su-
spendirao je svaki daljnji rad odbora,
a ovaj je pozvao da se opravda. Kao
što vidite, većina implicite osugjuje rad
Kovačevića, ali nema srca da ga izra-
zito osudi, nego odgagja stvar ne bili
se zabašurila. Opozicija, koja se ničesa
ne boji, pristala je na to da se odbor
sasluša; ali neće nikako dozvoliti, da
se stvar zatezanjem i odgagjaojem za-
bašuri ili zakopa. Kažu, da je ban sam
ogorčen radi kovačevićeva postupanja,
pače da u njemu vidi kao nekoga kon-
kurenta. Nu, koliko ga osudio; koliko
Kovačević za sve burne sjednice po
banovoj želji nije ni usta otvorio; ko-
liko se ban usprotivio i osujetio pred-
log nekih zastupnika većine u kluba,
da bi se Harambašić kazuio sa isklju-
čenjem iz sabora za nekoliko sjednica;
ipak koliko mu je moguće i on štedi
Kovačevića. Kovačević je danas moćan
radi potpore, koju nalazi u Badimpešti
usljed svojih teorija o jedinstvenoj ma-
gjarskoj državi i 0 ugarskom duha, Mi-
slim, da ništa ne karakteriše toliko kata-
strofu javnoga morala u Hrvatskoj, koli-
ko da Kuvaćević može voditi glavuu rijeć.

Sirom domovine.

Iz Zagreba. (lajava sveučilišne pra-
vaške mludusti). Due 6 0. m. držala
je saslanak sveučilišua pravaška mla-
dust, koja želi slugu hrvatskih strana-
ka, te ne pripada ni ,uaprednoj omla-

 

EDE ELEEEREEINSFNJN SES ENJA

gat, ua dolinu Riječku | Zatonsku i na
dio doline Šumetske. Dalje od toga ni-
je se 18lo. Starim Dubrovčanima zabay-
ljenim najviše trgovinom 1 pomorstvom
bilo je poglavito do tuga, da na okolo
svoga grada, steku barem toliko  pro-
stora, da uzmogu, što uo riječ, noge
razvesti 1 smjestit svoje lagje odregje-
ne da plove po širokom svijetu. Mor-
ske uvale gruška, riječka 1 zatouska,
za to su im najbolje pristajalo, Kasai-
je pomavžavši se aarod stalo se mislt-
ti 1 na obragjivanje polja 1 zasagjiva-
nje vinograda, & pošle je  ustupljeuo
im zemljište za to bilo sasvim tljesšao
stadoše zemlju obragjivali 1 izvan gra-
nica svoje male državice, davajući dio
ploda suajednim zahumskim i trebinj-
skim vlasnicima zemlje, a u nadi da
će wo s vremenom otkupit i postač pra-
vi vlasuici zasagjenog zemljišta. Po tom
danje: ili ti vam mogoriši, sto su. oni
kasulje plaćali srpa šuu Newmaojićima, od-
nose se na ona zemljista, sto su Du-
brovčani bili Zaprvimili preko odregje-
mh im megjaša, & no mpošto na ovaj
predio, 60 su već od starine zakonitu
posjedovali, & na koji srpski  vuvojaći
nijesu nikakva prava imali, S Logo i
vidimo, da za Župsku dolinu, Brgat,
Gruž 1 ostala ge oy uta primorska
mjesta nijesu Dubrovčani mgda srpskim
vladarima kakav danjak placali; & na.
suprot vidimo, da su ga plaćali za vi-
nograde od njih zasagjene izviše Žup-
ske doline, izviše Zatuna i Rijeke, ka-
ko sam to već prosli put kasao. Sam
g. Adamović neki dan pozvao se je bio

na Meda Pucćića, koji držeći se >

  
 
 
  
 

 

dini? ni , čistim“. Na sastanku je zale-
ljučeno, da se izabere odbor, koji će
oastojati, da pravaška omladina stupi
u javnost organizirane, te da sada stoji
uz hrvatsku opoziciju, dok se odluči
o imenu ove stranke. Odbor će zago-
varati, da se hrvatska opozicija prozo-
ve strankom prava.

(Nova hrvatska Uranija). Mladi Hr-
vat iz Zagreba, g Stjepan Halla otvo.
rio je novu hrvatsku ,Uraniju“. Gosp.
Halla, koji je već kao djak u zagre-
bačkoj realci pokazivao veliku ljubav
za grafičku umjetnost i fotografiju, o-
tišao je nakon ispita zrelosti g. 1898
na tehviku u Ziirich, gdje je učio go-
dinu daoa strojarstvo 1 proučavao f)-
tografiju i grafiku umjetnost. Tu je
upoznao uregjenje centrale jeine od
najboljih ,Uranija“ na svijeću, te je

dlačio, da se sasvim pripravi za sli-

ćan rad. U Beču izući u dvije godine
grafički zavod, a za tim obigje Š-icar-
sku, Njemačku i Austriju, da steće po-
trebitu vještinu. Ovako spremaa, gotov
stručajak, nabavio je aparate najnovije
konstrukcije, našao teli.1čki i naučno
spremne pomagiće Hrvate, te se evo
iznenada pojavio u svom narodu, da
predavanjima i prikazivanjima u naj-
širim slojevima naroda sir znanje iz
različnih nauka, n. pr. iz geografije,
prirodnih nauka, tehnike i umjetnosti,
da s pomoću fonografa s jedne strane
apozna hrvatski narod s glazbom i go-
vorom drugih naroda, a da s druge
strane opet fi&sira melodije, govor i
glazbu hrvatsku. Za svoj skioptikon i
kinematograf kani sastaviti čitave se-
rije hrvatskih starina, starih i novih
gragjevina i slika iz prirode iz Istre,
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne
i Hercegovine. Mladom stračnjaku že-
hmo dobar uspjeh u njegovim rodoljub-
nim osnovama, D+ 0. K.

Kotor, 11. Marta. Jučer u 3 sata
po podae preminuo je Prepuzit kotor-
skog Kaptola, Dn. Tripo Oparenović,
generala: Biskupski pro-vikar, apustol-
ski protonotar, vitez Rada  željezao
Krune [II stepena itd. u 88 godim ži-
vota. Pobolijevav je od više vremena,
ali je ipak umro, kad se mje niko na-
dao — od starosti. Naš dum Tripo O-
parenović bio je svećenik po zvanju i
ponašanja; 1Izgledna življenje, naresen
pravim kršćauskim krepostina. Nazad
godi &, prije uego li je ušao u šrepost
uuvi Šsulski Zakvu Za pućke Škole, po-
kojuik je bio Za više vremneg4 .kotac«
skim Skolskim nadZornikom u Boci.
Slovio je kao vrstan pedagog. U vise
pak navrataka upravljao je našom bis-
kupijom. U čČet+rtak due 13 tek, bit
će mu sprovod. Bog dao pokoj vječni
njegovoj plemenitoj duši |

 

ne plate, a da za vinograde u Žagi,
koji su negda bili srpske kraljevine,
bilo ih mala, bilo ih vele, ostanu uoa-
prijeda sasvijem slobodni i pokojai vla-
snici“.*) Ti vinogradi u Zatonu, Poljicu
1 Žapi, o kojim je ovaje rijeć, nalazili
su se izvau doladaujeg posjeda Repu-
blike, i zvali su se , a1  Astaroo“
(Cf. Rest str. 83), Pet godina kasnije
Urošev brat Stjepan, oprašta im daojak
od ,Žraovaice*, Ic ovih činjenica sto
se razabire? Evo sto. Prvo, da je Žu+
pa jedao, a Žruovnica drugo, a ne ka-
ko Adamović hoće da je tv sve 30dee;
drugo, da se povelja štjepana Viadi-
slava ue samo 1 isključivo na  Zr-
novnicu, i to samo na one vinograde
izmeuju Mlina i Ca , koji možda
nyesu bili zahvaćeni u Đevesićevvj po-
velji. Jer kad bi se ona srpska povelja
imala odnosit i na župu, tad bismo 1-
mali i tu besmislica da je jedao srp-
ski brat isao opraštat nesto, što je dru-
gi srpski brat bio već oprostio; greće,
da srpski vladari nijesu nigia od Du-
brovćana tražili danjak za doliou žup-
sku, gruška, zatoasku, riječku 1 Brgat,
gti su IM Za ć4 mjesta rea \-
šta plaćali, jer da su im plaćali, to bi
ee DapoMeNU., o s naime re-
O da su i ta mjesta ,bila negda sr
ske kraljevine“. je UI tu rekao, >

je dobru zaao, bolje valjda nego g. A+

damović, da Župa srpska
la I sa danas punctum /
D.V. M.

nD'je nyg la bi-