svoj posjed u sredozemnom moru, za Dalmaciju i za interese u Albaniji izvojštiti pobjedu. A isto tako se ne može Dalmacija nadati, da će se pri- dići i da će joj se otvoriti putovi u budućnost, da osvoji opet davni svoj položaj u svjetskom prometu. Talijan- ska vladavina znači za Dalmaciju: pri- tisak, austrijska: siromaštvo, a mad- žarska: samostalnost, slobodu, nutar- nji mir, brastvo, poštovanje i gospo: darski razvitak.“ U drugom članku iz Dubrovnika do- pisnik u kratko prikazuje Dalmaciju u političkom pogledu, socijalnom životu, i stanovništvu. Od 560000 stanovni- ka — piše — 73% sa Hrvati, 17% Srbi, 10%, Talijanci i stranci. Hrvati bez razlike stranaka izjavljuju svoje uvjerenje, da je austrijska vlast u Dal- maciji samo privremena i da će se Dalmacija prije ili poslije priključiti Hrvatskoj na temelju narodnog i histo- ričkog prava i radi neizbježive politič- ke mužde. Austrija bi htjela uništiti ovu težuju, pa germanizuje zemlju. Sr- bi su piscu panslaviste, koji čekaju uskrsnuće Lazareva carstva, naginju o- tvoreno Crnoj Gori i proti Hrvatima druže se s Talijancima. Madžari bi, po sudu pisca, imali stupiti u doticaj & hrvatskim strankama, da se Dalma- cija što prije sjedini i probudi na ži- vot davne »dalmatinsko-madžarske tra- dicije.“ Dalmaciji nije nigda tako do- bro bilo kao pod ,madžarskim gospod- stvom“ (I), jer je njihova tobože nao- ružana sila držala u Dalmaciji red i Najljepše crkve i dragocjenosti i one po - tiču iz madžarskih ruka, osobito u Du- brovniku, Šibeniku i Zadru ?! U Šibeniku, Sinju i Kninu i danas čak vlada jak mad- žarski osjećaj ?! Mladež pleše madžarske plesove i igra madžarsku konjaničku i- gru, na uspomenu, kad su dalmatinski gradovi stajali pod protektoratom Mad- žara. Ove bi uspomene valjalo poseb- nim knjigama oživjeti. Za tim pisac prelazi na gospodarsko stanje. Dalma- cija je krivnjom Austrije siromašna, te do Madžara stoji, da to poprave. Je- ri pile Orbini a sad ću jednako njer i ri E ž i J i E : i g š i i li i i ni ž (OSEEERISNIN SEPSE ESSEN NSS dan mu je Dalmatinac rekao, da veći dio hrvatske stranke najviše želi pri- pojenje k Ugarskoj, jer joj pred oči- ma leži razvitak Bosne i Hercegovine pod Madžarom Kalajem, i razvitak Ri- jeke pod madžarskom vladom. Hrvat- ski su listovi krivi, da se Dslmacija pe žuri, da se oduševljeno priključi Ugar- skoj, jer oni pišu, da Madžari podjar- mljuju Hrvatsku, a s madžarske stra- ne niko se ne javlja, da to opovrgne. Madžari bi imali što više posjećivati Dalmaciju. (Imamo li tomu pripisati neobično velik broj madžarskih gosta u Dubrovačkom , Hotel Imperialu“ ? Op. "O. H.*). Tad bi se počelo učit mad- žarski, i madžarska bi se riječ' brzo širila. Konačno dopisnik opaža, da bi bilo odviše velika lakoumnost i prava politička nesposobnost odgagjati posao za sp jenje s Dalmacijom. U trećem članku konačno isti dopis- nik piše o trgovačkoj važnosti Splita, te predlaže, da bi madžarske banke i- male otvoriti podružnice u Splitu, a ugarska bi vlada imala zasnovati .tr- govački muzej i podići velika skladišta. Ovo je u glavnom sadržaj tih člana- ka. Njihov pissc stoji pod uplivom i- deje nekakvog magjarskog imperijaliz- ma, zaboravljajuć pri tom da kud i kamo veći, jači i bogatiji narodi nego što su Madžari, valja da se prisiljeni dogogjajima i iskustvom odreču sličnih sanja. Ovom zgodom u pogledu ova- kovih izjava opetujemo ono, što smo onomadne rekli, da mi u naime Dal- maciji možemo čekati, a doći će valj- da vrijeme, kad će i Madžari trijeznije rasugjivati. Bilješke. Roma locuta. — Sveučilište. U ca- revinskom vijeću za rasprave 0 prora- čunu školstva dae 17 o. m. govorio je i zastupnik Biankini. Po bečkim novi- nama donosimo ovaj izvadak. Govornik se je najprije bavio pitanjem zavoda sv. Jeronima, koji su Hrvati osnovali i kroz stoljeća uzdržavali. U diplomat- skoj borbi, što se sad razvila oko to- ga zavoda, nisu uspjeli Magjari niti Ni- jemci, ni austrijska vlada, ni Hrvati, nego samo mala, od Rusije podupirana ORAO ES VES EEE ESEJIMA Srbije, a o prvom se kaže da mu je postojbina udaljenija od Dubrovnika ne- go što je postojbina srpskog kralja, g da u slučaju srpskog napadaja na ubrovnik ban hrvatski, stolnjući u o- daljenom Zagrebu, ne bi mogao, kad U htio, pohbititi Dubrovniku u SINA Da je ovdje govor o mjestu stolovanja hrvatskog bana vidi se i po tome što i u ono doba gotovo cijela Bosna bi- oblasti velikog bana Pavis Šu- bića, koji se potpisivo: ,Paulus, banus Croatiae, Dalmatiae et dominus Bos- nasljednik Mladen p brovnika niti je sastojala niti je mogla sastojati u većoj ili manjoj odaljenosti Dubrovnika od oblasti hrvatskog bana Bosna jamačno bliža Dubrovni- ku nego Srbija) nego u odaljenosti ba- nove prijestolnice. b) u Orbinijevu navod i de pan da jo s pk. vas JE i politički A. t-- ovisi 0 srpskom carstvu“. Ovo je falsifikat najgore vr- E: Crnagora. Prvi put u povjesti dogodilo se, da je papinski breve škandaloznim načinom opozvan i promijenjen uslijed diplomatskih intr'gua, prvi put se re- čenica : ,Roma locuta est, causa fini- ta“ pokazala kao laž, tako te će otse- le govoriti: ,Roma locuta est, sed si- bi mentita“. (,Rim je progovorio, ali se sam utjerao u laž“). Isto će posti- ći naša diplomacija na Balkanu uslijed postupka Austrije protiv zagrebačkog sveučilišta. Austrijske vlade tlače Hr- vate a ne misle, da tim same sebi za- tvaraju svaki put i upliv na Balkanu. Kulturno središte južnih Slavena po- potisnut će se iz Zagreba u Beograd. Mi ne bismo sada imali pitanje slovea- skog sveučilišta a po svoj prilici ni ta- lijanskoga, kad bi zagrebačko sveučili- šte bilo pristupno jugoslavenskim dja- cima iz cislatanske polovice. Govornik dokazuje različitim primjerima, da se učevne osnove pravničkog i filozofskog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu u bitnosti ne razilaze od onih na austrij- skim fakaltetima, pa zato zahtijeva, da se ispiti položeni na zagreb. sveučili- štu, priznadu u Cislajtaniji. Bila bi samo nova nepravednost, kad bi vlada htjela osnvvati talijansko sveučilište prije nego bi dala Slovencima sveuči- lište i priznala ispite, položene na za- greb. sveučilištu. Sveučilišta u Zagre- bu Hrvati se ne mogu ni pod kojim u- vjetima odreći, ni onda, kad bi se na budućem sveučilištu u Ljubljani osno- vale hrvatske paralelne stolice. Načel- no se ne može protiv toga ništa pri- govoriti, da i Talijani dobiju u Au- striji ,sveučilište, Ali neka se to tali- jansko sveučilište podigne ne u Trstu, nego u Tridenta ili u kojem drugom gradu južnoga Tirola, gdje su Talijani faktično kod kuće. U Trstu kao u po- morskom gradu mne bi sveučilište ni uspijevalo. Tu bi talijansko sveučilište bilo samo i novo oružje protiv Hrvata i Slovenaca u Primorju te novo ognji- šte iredentističke propagande na obala- ma jadranskoga mora. Govornik se o- dlučno ogragiuje protiv tvrdnje bečko- ga sveučilišaoga profssora Mussaffie u »N. F. Presse“, da je talijanska uni- verza u Trstu potrebna i za Dalmatin- GHHHEERHHNNENRIJNNNsRNO sve te srpske nepravde i otimačine pa i mnoge druge, za koje ban hrvatski možda nije ni znao, a ipak se otimlju njegovoj poruci, neće da se njime zdru- že, boje se nečesa, boje se, velim, da hrvatski ban možda i ne uspije u ju- načkom svome poduzeću, pa da im on- da od strane srpskih kraljeva (srbi ka- žu: ,svih srpskih župana naokolo“) ne bude: i gore nego što im jedo tada bi- oo. Politika starog Dubrovnika ovom prigodom potpuno je shvatljiva. Bojali su se oni, da im Srbi ne otmu slobodu, kad bi se s Pavlom združili. Strah pred srbima, & ne kojekakve simpatije pra- ma njima, bilo je ono, što ovaj čao na onu odluku sklonulo. Sama okolnost, od srpskih pisara navlaš premučana, da se Pavlovo vo mnogim oa- dašnjim Dubrovčanima bilo dopslo ta- ko da su na svaki način tražili da bu- de prihvaćeno od Velikog Vijeća, do- statno nam kaže kakvo je bilo u gra- du raspoloženje napram srbima, i e bi jedva bili dočekali pobjedu hrvat- i bana nad njima, samo da malo o- dahnu pred ajiborom obrjesti, Srce ih je k "Pavlu , ali razbor stari- Jih vijećnika svjetovao je protivno, po sadi : \lalus bblicae suprema lex Eto dakle na što se svagja ovaj tre- ći ,dokas“; na dokas ne u prilog, ne- go protiva srpetva | Na svrhu opazit mi je da Mavro Or- bini, čije djelo ,Il regno degli Slavi“ u LEE nije ni malo kriti g OY prilici pobrkao Pavla m njegovim sinom banom Mila. djenom, koji je vladao Hrvatskom i Bo- snom od g. 1802 do 1822, dok mu je otac \ već g. 18312 bio mrtav *), pa cije *) TT »Pov. Bosne“ str, 04. ce. To je sasvim krivo, te pokazuje, da Mussaftia svoju domovinu Dalm*ciju vrlo slabo pozna i da su promjene, što ih je izazvao novi duh vremena u Dal- maciji, otkako je već od 20 godina pro- fesor ostavio Dalmaciju, neopažene prošle mimo njega. Govornik polemi- zuje protiv daljne tvrdnje profesora Mussaffie, da bi i balkanske zemlie i- male korist od talijanskog sveučilišta u Trstu, te izjavljuje, da je Austrija svojom nesretnom politikom sasvim o- tugjila balkanske zemlje. Širom domovine. Iz Zadra. Zemaljski je odbor brzo- javno čestitao bar. Handela prigodom njegova imenovanja namjesnikom. U čestitci nije nigdje spomenuto ime hr- vatsko. Namjesnik je odgovorio ovo: »Sve to veća spoznaja odlučujućih fsk- tora o važnosti lijepe zemlje, kao i 0 potrebi krjepke potpore, daju mi nade, da će mi, uz prijatno sudjelovanje za- stupstva naroda, biti priušteno trajno promicati opći napredak. Zajedničke težnje jamče nam zajedničko složno djelovanje državne i autonomne upra- ve. U tom smislu najljepše Vam se zahvaljujem. Handel,“ — U srijedu je barun David predao političku upravu u Dalmaciji gosp. Nardelliju, koji će upravljati njome dok novi namjesnik ne nastupi svoju službu. — Trgovački su pomoćnici odlučili, ako im se ne snizi služba i me povisi plata, započeti štrajk. 1 cijelo radništvo podupire ih u zahtjevu, te se je bojati, ako se ne udovolji pravednim zahtjevima trg. po- moćnika, da ne dogje do općeg štrajka, Činovnici. Za rasprave o ministar- stvu unutrnjih poslova zastupnici su raznih zemalja iznijeli u bečkom par- lameatu sijaset tužaba proti kojekakvim ćinovnicima. Tužaba je najviše bilo proti državnim činovnicima po slaven- skim krajevima, jer dok se po njemač- kim oštro pazi, da činovnik vrši svoju dužnost, po slavenskim se naprotiv mnogo toga kroz prste pušta. Zanim- ljiv je odgovor ministra predsjednika. On je izmegju ostaloga rekao, da je on pokazao kod svog nastupa službe okružnicom na činovnike u kojem du- hu želi, da se uprava vodi. Oa je na- ložio namjesnicima da moraju češće nadzirati kotarska poglavarstva, i da ispravljaju, što ova čine krivo, zlo tu- maćeći zakon i naredbe. On i njegovi drugovi nijesu popustljivi prama činov- nicima, već od njih zahtijevaju, da naj - savjesnije vrše svoje dužnosti, & koji HIH ENNElNEE=nmunndsNs moguće da je g. 1815 mogao učiniti sve ono, što mu Orbini pie Nu svakako utvrgjena je činjenica, da su ova obadva velika bana ratovali proti srpskom Milutinu, prvi jer se strašio da mu u ratu proti Mlečićima Srbi iza legja u Bosnu ne provale (g. 1310)*); drugi kao saveznik kralja Karla Ruber- ta, poradi banovine Mačve i same Bo- sne, pa koju je Milutio napadao plije- neći ju i puštošeći, (g. 1319) **) D. V. M. *) Smičiklas, ,Pov. Hrv.“ str. 384. +9) Id. str. 390. — 2 PRIGODOM MLADE M163 DN. FRANA ANLAUFA u Dubrovniku dne 19. Marta 1903. Posvećuje K. Toistejevsky, Sonet. Kamo pobro ? ut nebesa Na Šipak po vuće, Mi 86 u prvog na sv Vatikanskog Salnja — doša