spljetsko Jedinstvo“, koje nazivlje Eu- gena Kvaternika ,načitanim Hrvatom i naivnim političarom“; & drugi je: Dr. Frano Iveković, koji u ,Hrvatskoj mi- sli“ pripovijeda, da ga je ,na pobunu dovela nevolja njegova“. Dok je pisanje ,Jedinstva“ objektiv- no, premda je izraz ,naivan političar“ strog i na laku ruku bačen, ono Iveko- vićevo je tendecijozao i ide za tim da baci crnu ljagu na Kvaternikov harakter. Ja neću da o njegovu životu pišem, jer što bih morao da pišem, to će ba- rem znati većina čitatelja. Ragje ću se osvrnuti na glavnu, a istodobno i ne- smotrenu činjenicu Kvaternikova života. Ostaje istinom : uzroci Rakovičke po- bune, s koje se toli na njega navaljuje, pokriti su najtamnijom koprenom, ali je istina, da su oni jamačno, političke paravi. Shvatljivo je, da on u Rusiji, svojih vremega, nije našao odziva, ali toliko šta nije, da se je on dao zavesti me- denim riječima Nargoleona LII. Da je Eugen Kvaternik bio pronik- nut i predvidiv političar, kao recimo J. Mazzini, ne bi bilo nikad& došlo do Rakovice, te bi više mogao koristovati svojoj Hrvatskoj, za koju je eto i krv prolio, a da je uzrok nepoznat. Ta dva glavna svojstva političara fa- lila sa kod njega i ona su mu otvori- la put k Rakovici I zbilja: Kvateruik se je mnogo na- dao, ako i ne u materijalnu, a ono u moralnu pomoć cara Napoleona III. Ne- go kakav je ovaj bio? = O njemu je pisao Josip Mazzini mla- dićima Italije : » < + + Onaj čovjek poslat na zemlju kao kazan Francuskoj, i da narodi, sva- koga bogoštovja, upoznaju muža u bu- dućnosti, najgori je megju svima, koji danas tište Europu. Njegov Genij je savjest Zla, njegova riječ je Laž, nje- gova sila je Izdajstvo, Prezir svake stva- ri, u koju ljudi polagaju vjeru i ljubav. Duša ojegova lebdi, ko njihalo u demonskim rukama, izmegju računa i naslade. Djela su njegova lisice i hije- jene. I njegov grob ne će imati imena, nego samo dva nadnevka: 1849-1851. ziv Žrnovnica i to samo za jedan dio Župe, & ne za nju cijelu — I ovdje je znamenito da se opazi, da naziv Ž-- pnovnica, ako se nije sa mogao, ko što ja dokazujem, na cijelu Župu pro- tegnut, to se je najmanje mogao pro- tegnut u doba Mi Stjepana . dislava, u prvoj polovici XIII. vijeka; ako igda, to baš onda Žrnovnica je bi- la ni više ni manje nego ono što o njoj Resti kaže. I za to dobro rekoh kad rekoh, da se povelja Stjepana Vladisla- va odnosi samo na stanovite ,vinogra- de žrnovičke“ i to samo pa one- vioo- g izmegju Mlio& i Oboda, koji mož- pijesu bili zahvaćeni u Devezićevoj darovštini, jer obragjeni od Dubrovča- na preko megjaša svoga starog posjeda ; treće, da kad Resti u svojoj kronici izraz ,vinogradi žrnovički“ prevagja aa le vigne di Breno“, a ,Žrnovnicu“ sa »Yilla di Breno“ ne nalazi se nipošto u opreci s vlastitim svojim kazivanjem, pokle je njemu Žrnovnica ,parte della contrada di Breno“, Kao što onaj, ko- i namjeravajući poći u Mline, ne na- se u opreci sa svojom namj kad kaže: idem w Župu; tako iz toga što Resti prevagja Žrnovnicu sa ,Bre- no“ ne može se izvešti da on tu misli na cijelu Župu, tim više što kako vi- djesmo, njemu Žrnovnica nije cijela Za- »A majke će. prolazeći, na nj poka- zivati svojoj djeci. kao na grob Vjero- lomea“. Ponositi genoveški agitator niti je znao, niti je mogao oprostiti Napoleo- nu, da je četeridesetidevete, ugušio rim- sku republiku; ni t0 da je doc- nije, zaustavio djelo uskrsnuća Italije, djelo, za koje je on pokazao sklonost, da će u pomoć priteći, možda da is- briše žalosnu uspomenu od nazad de- set godina. Istina je: nepristrana povjest jur je izrekla o njemu svoj sud, a t&j je: da on nije bio nit iskren, piti zauzetan muž: njegov ideal bilo je: vjerolomstvo; njegova naslada: hinjenje. | I o njemu nalazimo značajnu epizo- : du u ,Uspomenama“ bivše carice Eu- genije, j|prekrasne Montijoske grofice, čija je krasota za preko dvadeset go- dina sjala na najmoćnijemu prijestolju i ondašnje Evrope. Iz tih uspomena, u istinu, proističe, da je prije glasovito- ga državnoga udarca od 2 prosinca, Napoleon III. bio socijalist ! Trebalo bi ' čitati vladin program, kojeg je on pri- ' kazao ! | Ako se je Italija sa i protiv njego- : ve volje, kao i njegovih Thiersa i nje- | i govih Rohuera podigla, Hrvatska td ni- | je mogla. Iščezauće ideala: ujedinjenje Hrvat- ; ske; prevarene nade: u kakovu izvanj- sku pomoć i zaštitu, to su uzroci, ko- ji su doveli d& Rakovice, prije nego li njegova ,uaivnost“, kao političara ili da ,opali pištolj u sebe“. A priori ne mislim niti najmaje, da sam riješio tajnu Rakovičke pobune. | \ To ne. Ako su pomenuta dvojica uz- mogla izreći o tomu svoje mnenje, mi- slim, da i moje neće biti zadnje. Kod velikih i ozbiljnih naroda dopušteno je svakomn, da 0 kojemu zapletenomu do- mašaju iskažu što i koliko znadu i mi- gle. aa tim sam se i ja poveo, pak bi željeti bilo, da oni, koji znadu ma i najmanju sitnicu iz Kvaternikova živo- ta, pak i iz onoga drugih naših zasla- ženih muževa sve |iznesu na vidj:lo. Iz takovih sijaset (dokumenata uzmoći će se stvoriti prava, istinita povijest, To je nepobitno. 0 zm ORO. e Stjepana Radoslava, Stjepana Vig- ole i Stjepana Uroša ? Nipušto. Sve one povelje odnose se na zem- lje i vinograde poznate u dubrovačkoj starini pod nazivom ,deceni Astaree“, to jest na one vinograde, što su Du- brovčani bili zasadili lozom preko me- gjaša njihove stare Astareje, u čiji op- geg spadala je megju ostalim i župska Dolina. Nema t& srpske povelje, kojom bi se moglo dokazat da su za starin- sku ,Astareju“ Dubrovčani igda srp- skim 'Nemanjićima kakav danjak plaća- li. I dokle e opstoji darovština Stje- pana hrvatskog a, 0 kojoj učeni povjesničar A. K. Matas kaže da se može prihvatiti ,bez protuslovja unu- trojih razloga i suvremenih vanjskih gvjedočaba“; dokle nam je u rukama neosporiva Devezićeva povelja, po ko- joj je ustupljeuo Dubrovčanima gospos- tvo nad 4rnovicom već u XII. vijeku, ja, da na dotle će sva srpska naprezanj osnovu krivo shvaćenih povelja stano- vitih srpskih vladara, dokažu srpstvo naše Župe, ostati jalova. te po Ali u takovomu poslu ne valja, da se ide tragovima Dra Fr. Ivekovića, koji bi htjeo prikazati Eugena Kvater- nika, kao chefa kabineta Barbouxa u Zvlinu romanu ,Paris“ ili kao Cauca- la u Lecomtovu romanu , Valets“. Za takove bih ja svjetovao, da pri- je, nego li stanu štošta pisati o mu- ževima Kvaternikova kalibra, prouče najnoviji Barčsov roman ,Leurs Figu- res“, koji je treći u nizu naslova: ,Le roman de |' ćonergie nationale“. Ulnje- mu će takovi naići na prekrasne poduke. Glede zaključka Ivekovićeva članka »Dva susreta sa Evgenijem Kvaterni- kom“, da je ovog samoubojstvo dove- lo do Rakovice, upozoriti mi je čitate- lja na članak, o raznim uzrocima rata, : objelodanjen u pariškomu listu , Temps“ : (br. 14.887 (t. g.). Taj članak je naj- svečanija osuda lvekovićevu mnepju. *) Ivan Andrović. *) I ,Dubrovnik“ se je požurio, da prene- se Ivekovićev pamtiet. Zagrebačke su novine odgovorile kanoniku Ivekoviću, kako zaslužu- je, a doznajemo, da će Dr. Banjavčić ovih dana objelodanit jedan dio uspomena Kvater- nikovih. Jedna ugledna ličnost, koja je imala prigodu, da pročita te uspomene, pripovije- dala nam je, da se iz njih može najbolje u- pozuati karakter pok. Kvaternika: bio je ve- lik rodoljub i velik mistik, Da taj čovjek ni- je mogao počiniti nikakvih prljavština, svje- doči i jedan dogogjaj iz njegova života. Jed- nog dara u Parizu uspio je bio, da predobi- je Gambettu za hrvatsku stvar. Vas sretan vrati se kući, u nekoj podkrovaici, gdje ga dočeka Ružica, koja mu ispriča, da nema ni jednog novčića, da kupi malo drva i hrane, Ružica htjede, da založi svoj vjenčani prsten, ali joj to ne dopusti Eugen, već on založi svoga. Takav čovjek u istinu nije mogao kao odvjetnik počiniti kakvu prljavštinu. On je bio iskusio bijedu, te se je znao i s malim zadovoljavati. Pitamo ,Dubrovntk“, što bi on rekao, da mi katkad preštampamo štogod iz onih nebrojenih pamfleta, koji se svaki čas objelodanjuju proti srpskim vladajućim kuća- ma? Op. Ur.) Širom domovine. Iz Spljeta, 27 Marta. , Hrvatski So- kol“ u Spljetu priredio je ovih dana uz sudjelovanje potpunog zbora ,Na- rodne Glazbe“ gimnastičnu akademiju, koja je u svakom pogledu sjajno ispala. Ogromno općinsko kazalište bilo je dup- ora si chiamano Deceni (tu se dakle ne radi o starom župskom zemljištu) dal- li Slavi confinenti vemwvano infestati, e seguivano delle baruffs con mortalita, per il che i sudditi del re continua- mente |' importunavano, che i Ragusei avessero usurpato delloro paese, e tro- vavano sn lui facilita a crederlo,“ Nu nakon naviještenog rata videći naš U- roš da Dubrovčani na njegovu srdžbu ni malo ne haju, još se gore razljuti, šalje svoje srbe da popljačkaju državu dubrovačku Nego republika po- šalje vojsku i potuće srbe nadovknadiv- ši se za pretrpljenu štetu. Slijedeći U- roš sve to više plijeaiti i paliti po dr- žavi dubrovačkoj, pozva Dubrovnik u pomoć proti njemu bugarskog ćesara Mihajla, i sklopi s njime obrambeni savez i prijateljstvo, iskazujući u do- tičaom ugovoru očitu želju da Bugari pomoću Dubrovčana i zahumskog koe- za Radoslava (zar srbina?) osvoje sve srpsko - kraljevstvo, Doznavši Uroš za ovo, grdno se pre- plaši: ,Queste lego ed unioni, piše Resti, fecero appuato queli' effetto che dovevano fare iu un uomo superbo per incoltura, volubile per leggeresza di mente, sospettoso, inConstaute e pusil« lamine di natura (scusate se & p&co! Altrocha slavni“ Nemanjići! — toliko su. bili ,slavni* da Medo Pucić nazsiv- lje njihov dvor ,poluvarvarski dvor.“ Pov. Dubr. str. 39), te prisiliću Uroša da pita mir, te izda Dubrovčanima o- nu POSEDE 000 RNA 03 S vršivai j Ro e ra ma; ali izmegju ove raspre i prošle s Urošem razlika je bila ta ,che nella prima narrata occasiouo d' Orowsio s' &- kom puno otmenog općinstva, koje je sa napetošću iščekivalo naše dične so- kolaše, kojih je sa podmlatkom (da- rost) vježbalo 160, a bilo ih prisutno u sokolskom odijelu preko 200 na bro, ju. Program se je počeo izvagjati na točno opredijeljeni sat, te je ,Školsko vježbanje“ na raznim spravama, kojih je 14 bilo, usprkos za toliki broj ma- lom prostoru bilo savršeno izvedeno, te se publika divila kako tolika masa ljudi samo na jednu zapovjed izvagja razne vježbe, te se činilo kao da ka- kav makinizam tjera tu mnogobrojnu četu čile i bodre momčadi. Proste vjež- be uz pratnju glazbe bile su takogjer lijepo izvedene te su učinile lijep do- jam na gledatelje; željeti je samo dau buduće svi članovi, do jednoga, sudje- luju ovim vježbama, u kojim masa vjež- bača najviše imponuje. Vježbe na pre- | či i na ručama izveo je jedan odjel članova prednjačkog zbora uz silno o- , dobravanje općinstva tako da se je , svestrano čulo mnijenje da još nikad nijesu bile slične vježbe tako precizno i strogo sistematično izvedene kao o- i vaj pat, jer sz se na gore rečenim spravama po prvi put izostavili razni i kovrtljaji (toči), koji su proti propisi- | ma društva te više spadaju u akro- batske produkcije. Po dovršenim vjež- bama na gornjim spravama bio je uči- telj prisiljena da izvede skupine na pre- či i ručama, čemu je opet općinstvo izrazilo svoje potpuno zadovoljstvo poz- dravivši vježbače i učitelja burnim pljes- kanjem. Druge proste vježbe uz prat- nju glazbe, koje su članovi sa batina- ma izveli svidjele su se takogjer, a na- pose otstup, sastavljen od raznih slika. | Vrhunac svečanosti bio je na svaki na- čin nastup podmlatka k prostim vjež- bama uz pratoju glazbe. Podmladak je ove vježbe krasno izveo tako da odu- ševljenom klicanju općinstva nije bilo kraja ni konca. Jednodušnom zahtjevu publike, da se opetuje ista tačka mo- ralo se udovoljiti, a nakon toga nije moguće opisati buru aplauza, kojom je ponovno bio pozdravljen podmladak i učitelj brat Ljubomir Nehrony, koji je podmladak okupio i izvježbao i s nji- mmm=m=m=m=m=sm:—p———m gp , veva da fare con un principe scisma- | tico, mancator di fede ed incolto si- i gnore di gente rossa (ovo su srbi), e | questa seconda con popoli colti e di civili temperamenti, bencha allora sud- diti del re d' Uogaria (ovo su Hrvati).“ Ako pored svega ovoga u današnje doba nalazi se Dubrovčans, koji zabo- ravivši na slavnu prošlost pitomog Du- ka, vole Srbe nego Hrvate, to , brovni znači da ,novi“ Dubrovnik aije već o- i no, što je stari bio. Što se tiče pak samih zemalja ozna- čenih kao ,Deceni Astareae“, to ja rado prizoajem, da su te zemlje, otkad su Nemanjići Zahumlje osvojili bili, pripa: dale ,srpskoj kraljevini“. Ali su zemlje one bile srpske, nijesu se za to posrbili ljudi. Na! Pored sve srpske najezde Zahumljani i Trebinici ostaše uvijek Zahumljani i Tebinjci, srbima se nijesu nigda zvali, a svoj je- zik zvali su ,slovinski“ ,naški“, a naj- bliži njihovi susjedi,, stari Dubrovčani, uz slovinski“ ne rijetko i ,hrvatski“, Srpski — nigda! Šta vrijedi dakle sve ovo djetinjasto naprezanje naših srg- skih pisara; šta će im sve povelje danj-. ci i mogoriši, pa i kad bi bilo sve istina što 0 njima