spljetsko Jedinstvo“, koje nazivlje Eu-
gena Kvaternika ,načitanim Hrvatom i
naivnim političarom“; & drugi je: Dr.
Frano Iveković, koji u ,Hrvatskoj mi-
sli“ pripovijeda, da ga je ,na pobunu
dovela nevolja njegova“.

Dok je pisanje ,Jedinstva“ objektiv-
no, premda je izraz ,naivan političar“
strog i na laku ruku bačen, ono Iveko-
vićevo je tendecijozao i ide za tim da
baci crnu ljagu na Kvaternikov harakter.

Ja neću da o njegovu životu pišem,
jer što bih morao da pišem, to će ba-
rem znati većina čitatelja. Ragje ću se
osvrnuti na glavnu, a istodobno i ne-
smotrenu činjenicu Kvaternikova života.

Ostaje istinom : uzroci Rakovičke po-
bune, s koje se toli na njega navaljuje,
pokriti su najtamnijom koprenom, ali
je istina, da su oni jamačno, političke
paravi.

Shvatljivo je, da on u Rusiji, svojih
vremega, nije našao odziva, ali toliko
šta nije, da se je on dao zavesti me-
denim riječima Nargoleona LII.

Da je Eugen Kvaternik bio pronik-
nut i predvidiv političar, kao recimo
J. Mazzini, ne bi bilo nikad& došlo do
Rakovice, te bi više mogao koristovati
svojoj Hrvatskoj, za koju je eto i krv
prolio, a da je uzrok nepoznat.

Ta dva glavna svojstva političara fa-
lila sa kod njega i ona su mu otvori-
la put k Rakovici

I zbilja: Kvateruik se je mnogo na-
dao, ako i ne u materijalnu, a ono u
moralnu pomoć cara Napoleona III. Ne-
go kakav je ovaj bio?
= O njemu je pisao Josip Mazzini mla-
dićima Italije :

» < + + Onaj čovjek poslat na zemlju
kao kazan Francuskoj, i da narodi, sva-
koga bogoštovja, upoznaju muža u bu-
dućnosti, najgori je megju svima, koji
danas tište Europu. Njegov Genij je
savjest Zla, njegova riječ je Laž, nje-
gova sila je Izdajstvo, Prezir svake stva-
ri, u koju ljudi polagaju vjeru i ljubav.

Duša ojegova lebdi, ko njihalo u
demonskim rukama, izmegju računa i
naslade. Djela su njegova lisice i hije-
jene. I njegov grob ne će imati imena,
nego samo dva nadnevka: 1849-1851.

 

ziv Žrnovnica i to samo za jedan dio
Župe, & ne za nju cijelu — I ovdje
je znamenito da se opazi, da naziv Ž--
pnovnica, ako se nije sa mogao, ko
što ja dokazujem, na cijelu Župu pro-
tegnut, to se je najmanje mogao pro-
tegnut u doba Mi Stjepana .
dislava, u prvoj polovici XIII. vijeka;
ako igda, to baš onda Žrnovnica je bi-
la ni više ni manje nego ono što o njoj
Resti kaže. I za to dobro rekoh kad
rekoh, da se povelja Stjepana Vladisla-
va odnosi samo na stanovite ,vinogra-
de žrnovičke“ i to samo pa one- vioo-
g izmegju Mlio& i Oboda, koji mož-
pijesu bili zahvaćeni u Devezićevoj
darovštini, jer obragjeni od Dubrovča-
na preko megjaša svoga starog posjeda ;
treće, da kad Resti u svojoj kronici
izraz ,vinogradi žrnovički“ prevagja aa
le vigne di Breno“, a ,Žrnovnicu“ sa
»Yilla di Breno“ ne nalazi se nipošto
u opreci s vlastitim svojim kazivanjem,
pokle je njemu Žrnovnica ,parte della
contrada di Breno“, Kao što onaj, ko-
i namjeravajući poći u Mline, ne na-
se u opreci sa svojom namj
kad kaže: idem w Župu; tako iz toga
što Resti prevagja Žrnovnicu sa ,Bre-
no“ ne može se izvešti da on tu misli
na cijelu Župu, tim više što kako vi-

djesmo, njemu Žrnovnica nije cijela Za-

»A majke će. prolazeći, na nj poka-
zivati svojoj djeci. kao na grob Vjero-
lomea“.

Ponositi genoveški agitator niti je
znao, niti je mogao oprostiti Napoleo-
nu, da je četeridesetidevete, ugušio rim-
sku republiku; ni t0 da je doc-
nije, zaustavio djelo uskrsnuća Italije,
djelo, za koje je on pokazao sklonost,
da će u pomoć priteći, možda da is-
briše žalosnu uspomenu od nazad de-
set godina.

Istina je: nepristrana povjest jur je
izrekla o njemu svoj sud, a t&j je: da
on nije bio nit iskren, piti zauzetan
muž: njegov ideal bilo je: vjerolomstvo;
njegova naslada: hinjenje. |

I o njemu nalazimo značajnu epizo- :
du u ,Uspomenama“ bivše carice Eu-
genije, j|prekrasne Montijoske grofice,
čija je krasota za preko dvadeset go-
dina sjala na najmoćnijemu prijestolju
i ondašnje Evrope. Iz tih uspomena, u
istinu, proističe, da je prije glasovito-
ga državnoga udarca od 2 prosinca,
Napoleon III. bio socijalist ! Trebalo bi

' čitati vladin program, kojeg je on pri-

' kazao !

| Ako se je Italija sa i protiv njego-

: ve volje, kao i njegovih Thiersa i nje- |

i govih Rohuera podigla, Hrvatska td ni- |
je mogla.

Iščezauće ideala: ujedinjenje Hrvat- ;
ske; prevarene nade: u kakovu izvanj-
sku pomoć i zaštitu, to su uzroci, ko-
ji su doveli d& Rakovice, prije nego li
njegova ,uaivnost“, kao političara ili
da ,opali pištolj u sebe“.

A priori ne mislim niti najmaje, da
sam riješio tajnu Rakovičke pobune.

|

\

To ne. Ako su pomenuta dvojica  uz-
mogla izreći o tomu svoje mnenje, mi-
slim, da i moje neće biti zadnje. Kod
velikih i ozbiljnih naroda dopušteno je
svakomn, da 0 kojemu zapletenomu do-
mašaju iskažu što i koliko znadu i mi-
gle. aa tim sam se i ja poveo, pak bi
željeti bilo, da oni, koji znadu ma i
najmanju sitnicu iz Kvaternikova živo-
ta, pak i iz onoga drugih naših zasla-
ženih muževa sve |iznesu na  vidj:lo.
Iz takovih sijaset (dokumenata uzmoći
će se stvoriti prava, istinita povijest,
To je nepobitno.
0 zm ORO.
e Stjepana Radoslava, Stjepana Vig-
ole i Stjepana Uroša ? Nipušto.
Sve one povelje odnose se na zem-
lje i vinograde poznate u dubrovačkoj
starini pod nazivom ,deceni Astaree“,
to jest na one vinograde, što su Du-
brovčani bili zasadili lozom preko me-
gjaša njihove stare Astareje, u čiji op-
geg spadala je megju ostalim i župska
Dolina. Nema t& srpske povelje, kojom
bi se moglo dokazat da su za starin-
sku ,Astareju“ Dubrovčani igda srp-
skim 'Nemanjićima kakav danjak plaća-
li. I dokle e opstoji darovština Stje-
pana hrvatskog a, 0 kojoj učeni
povjesničar A. K. Matas kaže da se
može prihvatiti ,bez protuslovja unu-
trojih razloga i suvremenih vanjskih
gvjedočaba“; dokle nam je u rukama
neosporiva Devezićeva povelja, po ko-
joj je ustupljeuo Dubrovčanima gospos-
tvo nad 4rnovicom već u XII. vijeku,
ja, da na

dotle će sva srpska naprezanj
osnovu krivo shvaćenih povelja stano-

vitih srpskih vladara, dokažu srpstvo
naše Župe, ostati jalova.

te po

Ali u takovomu poslu ne valja, da
se ide tragovima Dra Fr. Ivekovića,
koji bi htjeo prikazati Eugena Kvater-
nika, kao chefa kabineta  Barbouxa u
Zvlinu romanu ,Paris“ ili kao Cauca-
la u Lecomtovu romanu , Valets“.

Za takove bih ja svjetovao, da pri-
je, nego li stanu štošta pisati o mu-
ževima Kvaternikova kalibra, prouče
najnoviji Barčsov roman ,Leurs Figu-
res“, koji je treći u nizu naslova: ,Le
roman de |' ćonergie nationale“. Ulnje-
mu će takovi naići na prekrasne poduke.

Glede zaključka Ivekovićeva članka
»Dva susreta sa Evgenijem  Kvaterni-
kom“, da je ovog samoubojstvo dove-
lo do Rakovice, upozoriti mi je čitate-
lja na članak, o raznim uzrocima rata,

: objelodanjen u pariškomu listu , Temps“
: (br. 14.887 (t. g.). Taj članak je naj-

svečanija osuda lvekovićevu mnepju. *)
Ivan Andrović.

*) I ,Dubrovnik“ se je požurio, da prene-
se Ivekovićev pamtiet. Zagrebačke su novine
odgovorile kanoniku Ivekoviću, kako zaslužu-
je, a doznajemo, da će Dr. Banjavčić ovih
dana objelodanit jedan dio uspomena Kvater-
nikovih. Jedna ugledna ličnost, koja je imala
prigodu, da pročita te uspomene,  pripovije-
dala nam je, da se iz njih može najbolje u-
pozuati karakter pok. Kvaternika: bio je ve-
lik rodoljub i velik mistik, Da taj čovjek ni-
je mogao počiniti nikakvih prljavština, svje-
doči i jedan dogogjaj iz njegova života. Jed-
nog dara u Parizu uspio je bio, da predobi-
je Gambettu za hrvatsku stvar. Vas sretan
vrati se kući, u nekoj podkrovaici, gdje ga
dočeka Ružica, koja mu ispriča, da nema ni
jednog novčića, da kupi malo drva i hrane,
Ružica htjede, da založi svoj vjenčani prsten,
ali joj to ne dopusti Eugen, već on založi
svoga. Takav čovjek u istinu nije mogao kao
odvjetnik počiniti kakvu prljavštinu. On je
bio iskusio bijedu, te se je znao i s malim
zadovoljavati. Pitamo ,Dubrovntk“, što bi on
rekao, da mi katkad preštampamo štogod iz
onih nebrojenih pamfleta, koji se svaki čas
objelodanjuju proti srpskim vladajućim kuća-
ma? Op. Ur.)

 

 

Širom domovine.

Iz Spljeta, 27 Marta. , Hrvatski So-
kol“ u Spljetu priredio je ovih dana
uz sudjelovanje potpunog zbora ,Na-
rodne Glazbe“ gimnastičnu akademiju,
koja je u svakom pogledu sjajno ispala.
Ogromno općinsko kazalište bilo je dup-

 

ora si chiamano Deceni (tu se dakle ne
radi o starom župskom zemljištu) dal-
li Slavi confinenti vemwvano infestati, e
seguivano delle baruffs con mortalita,
per il che i sudditi del re continua-
mente |' importunavano, che i Ragusei
avessero usurpato delloro paese, e tro-
vavano sn lui facilita a crederlo,“ Nu
nakon naviještenog rata videći naš U-
roš da Dubrovčani na njegovu srdžbu
ni malo ne haju, još se gore razljuti,
šalje svoje srbe da popljačkaju
državu dubrovačku Nego republika po-
šalje vojsku i potuće srbe nadovknadiv-
ši se za pretrpljenu štetu. Slijedeći U-
roš sve to više plijeaiti i paliti po dr-
žavi dubrovačkoj, pozva Dubrovnik u
pomoć proti njemu bugarskog ćesara
Mihajla, i sklopi s njime obrambeni
savez i prijateljstvo, iskazujući u do-
tičaom ugovoru očitu želju da Bugari
pomoću Dubrovčana i zahumskog koe-
za Radoslava (zar srbina?) osvoje sve
srpsko - kraljevstvo,

Doznavši Uroš za ovo, grdno se pre-
plaši: ,Queste lego ed unioni, piše
Resti, fecero appuato queli' effetto che
dovevano fare iu un uomo superbo per
incoltura, volubile per leggeresza di
mente, sospettoso, inConstaute e pusil«
lamine di natura (scusate se & p&co!
Altrocha slavni“ Nemanjići! — toliko
su. bili ,slavni* da Medo Pucić nazsiv-
lje njihov dvor ,poluvarvarski dvor.“
Pov. Dubr. str. 39), te prisiliću Uroša
da pita mir, te izda Dubrovčanima o-

nu POSEDE 000 RNA 03 S

vršivai j
Ro e ra

ma; ali izmegju ove raspre i prošle
s Urošem razlika je bila ta ,che nella
prima narrata occasiouo d' Orowsio s' &-

kom puno otmenog općinstva, koje je
sa napetošću iščekivalo naše dične so-
kolaše, kojih je sa podmlatkom (da-
rost) vježbalo 160, a bilo ih prisutno
u sokolskom odijelu preko 200 na bro,
ju. Program se je počeo izvagjati na
točno opredijeljeni sat, te je ,Školsko
vježbanje“ na raznim spravama, kojih
je 14 bilo, usprkos za toliki broj ma-
lom prostoru bilo savršeno izvedeno,
te se publika divila kako tolika masa
ljudi samo na jednu zapovjed izvagja
razne vježbe, te se činilo kao da ka-
kav makinizam tjera tu mnogobrojnu
četu čile i bodre momčadi. Proste vjež-
be uz pratnju glazbe bile su takogjer
lijepo izvedene te su učinile lijep do-
jam na gledatelje; željeti je samo dau
buduće svi članovi, do jednoga, sudje-
luju ovim vježbama, u kojim masa vjež-
bača najviše imponuje. Vježbe na pre-
| či i na ručama izveo je jedan odjel
članova prednjačkog zbora uz silno o-
, dobravanje općinstva tako da se je
, svestrano čulo mnijenje da još nikad
nijesu bile slične vježbe tako precizno
i strogo sistematično izvedene kao o-
i vaj pat, jer sz se na gore rečenim
spravama po prvi put izostavili razni
i kovrtljaji (toči), koji su proti propisi-
| ma društva te više spadaju u akro-
batske produkcije. Po dovršenim vjež-
bama na gornjim spravama bio je uči-
telj prisiljena da izvede skupine na pre-
či i ručama, čemu je opet općinstvo
izrazilo svoje potpuno zadovoljstvo poz-
dravivši vježbače i učitelja burnim pljes-
kanjem. Druge proste vježbe uz prat-
nju glazbe, koje su članovi sa batina-
ma izveli svidjele su se takogjer, a na-
pose otstup, sastavljen od raznih slika.
| Vrhunac svečanosti bio je na svaki na-
čin nastup podmlatka k prostim vjež-

 

bama uz pratoju glazbe. Podmladak je
ove vježbe krasno izveo tako da odu-
ševljenom klicanju općinstva nije bilo
kraja ni konca. Jednodušnom zahtjevu
publike, da se opetuje ista tačka mo-
ralo se udovoljiti, a nakon toga nije
moguće opisati buru aplauza, kojom je
ponovno bio pozdravljen podmladak i
učitelj brat Ljubomir Nehrony, koji je
podmladak okupio i izvježbao i s nji-
mmm=m=m=m=m=sm:—p———m gp

, veva da fare con un principe scisma-
| tico, mancator di fede ed incolto si-
i gnore di gente rossa (ovo su srbi), e
| questa seconda con popoli colti e di
civili temperamenti, bencha allora sud-
diti del re d' Uogaria (ovo su Hrvati).“
Ako pored svega ovoga u današnje
doba nalazi se Dubrovčans, koji zabo-
ravivši na slavnu prošlost pitomog Du-
ka, vole Srbe nego Hrvate, to

, brovni
znači da ,novi“ Dubrovnik aije već o-
i

 

no, što je stari bio.
Što se tiče pak samih zemalja ozna-
čenih kao ,Deceni Astareae“, to ja
rado prizoajem, da su te zemlje, otkad su
Nemanjići Zahumlje osvojili bili, pripa:
dale ,srpskoj kraljevini“. Ali su
zemlje one bile srpske, nijesu
se za to posrbili ljudi. Na! Pored sve
srpske najezde Zahumljani i Trebinici
ostaše uvijek Zahumljani i Tebinjci,
srbima se nijesu nigda zvali, a svoj je-
zik zvali su ,slovinski“ ,naški“, a naj-
bliži njihovi susjedi,, stari Dubrovčani,
uz slovinski“ ne rijetko i ,hrvatski“,
Srpski — nigda! Šta vrijedi dakle sve
ovo djetinjasto naprezanje naših srg-
skih pisara; šta će im sve povelje danj-.
ci i mogoriši, pa i kad bi
bilo sve istina što 0 njima