ju prama ovom katoličkom i uvijek vjernom narodu od svoje incijative, po- * slije zrela i objektivna razmatranja do- šla do odluke,da preobrazi na zgodai način svetojeronimski kolegij, ona sa- ma naslonjena na istima kritorijama nazvala ga je njegozim pravim i toč- nim imenom ,pro croatica gente“. Ovo ime, koje leži toliko na srcu na- šem narodu, sveta Stolica bez sumnje ne bi nikada bila opozvala ni promije- nila u zastarjelo i besmisleno ilirsko, da u isto vrijeme ne dogjoše bezrazlož- ne pobune i nepravedni zahtjevi od strane neprijatelja ovoga imena, koji su takogjer neprijatelji i protivnici svete stolice. Koliko je nama pozuato, diplo- matski zahtjevi naše austro-ugarske vlade — premda u opće nepovoljni za Slavene monarkije, a uajviše za Hrvate, ne bi bili mogli navesti Vatikan na o- poziv hrvatskoga imena, da nije bilo intervencije crnogorske kneževine pu- tem svoga vanrednoga diplomatskoga poslanstva. Dokazano je u izobilju sa povjesnič- kim neoborivim ispravama, da Craa Go- ra kao takova nije nikada imala nika- kovo pravo na naš zavod. Istina je, da zemljište megju Barom i Ulcinjem, ko- je danas sačinjava samo jedan dio neg- dašnje barske nadbiskupije, uživalo je dobrotom legitimnih vlasnika pasivno pravo na svetojeronimski zavod. Ali ga je uživalo samo, pošto je sačinjava- lo dio stare Dalmacije, pa su se samo na temelju tih dvaju razloga ljudi o0- noga zemljišta priznavali kao katolici i kao Hrvati. Zato pravo govoreći dan danas onaj dio barskoga naroda pod gospodstvom Crne Gore ne bi imao ni- kakova prava, pošto se ne priznaje hr- vatskim, nago srpskim, budući je ovo političko ime njemu službeno naJoženo od njegova knjaza, premda, da se bis- tro kaže, taj narod nije hrvatski ni vatskoga i srpskoga. Za to hrvatski biskupi upitani od gtoliće, & zgou. i, da ,se usli- pravednih zahtjeva neovlaštenih promijeni ime već dano kole- svrhu, da olakote svetoj stolici kako bi išla u susret zahtjevi- Gore, odgovoriše savjetujući, se slobodno već proglašenom upro croatica gente“ pridodalo pro catolicis Serbis Archidioe- vjestan pisac, nije cijenio da sa- to mora omalovažiti sam doga- zasvjedočen tolikim vjerodostojnim spisateljima, nego je nastojao da stvar maći m riječima: ,Veći ih povjesničara i dolje navedeni natpisi, nazivlju Stjepana kraljem bo- sanskijem, & tako isto i Margaritu kra- ja puše pogreška, jer onda mio bilo ie je er on lje bilo to- ga naslova u Bosni, nego Bosnom su vladali banovi zavisni kraljeva hr- vatsko-dalmatinskij zi žEg#E3 Hip g8E a: sanskijem naslovom uzimajući pars pro toto, & toga što su Bosnu, kao bližu, Smlimmm e nego da su Dubrovčan i koje bi mogle dovesti u opasnost op- u čijem očinskom krilu svaki katolički narod našao je i nalazi zaštite i obra- ne, neka udijeli pravicu ovom narodu tako progonjenom i neka dobrustivo dozvoli, da se barem u Rimu uzmogne nazivati onim imenom, koje mu je u- dijelila sama božja providnost, i neka prama tomu zavod preobražen u kole- gij, koji mu pripada po božjem i po česeos Antibarensis“, što bi bilo mora- lo potpuno zadovoljiti Crnu,Goru. Gla- sa se, da je sveta stolica u svrhu, da ukloni i druge poteškoće, koje su se pojavile poslije proglašenja brevea i stanak svetojeronimskoga zavoda, pot- pisala 6. ožujka sporazumak sa Crnom Gorom, u kojem se utanačuje, da se sasvim briše hrvatsko ime i da se o- , ljudskom pravu, ne bude inače nazvan pet uzme zastarjelo ilirsko. Ali ta od- : nego kako ga je Vaša svetost već na- luka, za koju bi se reklo, da je namet- ' zvala jednim imenom pravim i točnim nuta diplomatskim ciljevima i jedino zavodom ili kolegijem ,pro croatica na štetu hrvatskoga naroda, mjesto da gente“. umanji poteškoće, povećaje ih do naj- Sve, što je izloženo, sveti Oče, nije većeg stepena. Jer i ako se dopusti, ; drugo, nego najiskreniji izraz čuvstava da će se svetojeronimski kolegij pro svega hrvatskoga episkopata, kako se illyrica gente jedaom otvoriti, njegov . to može razabrati iz pisama pojedinih je opstanak apsolutno kompromitiran. biskupa, a osobito iz pisma metropoli- U današnjim opstojnostima i time, te najveće crkvene provincije u Hrvat- što je sveta stolica privolila zahtjevima skoj 1 Slavoniji. nadbiskura zagrebač- Crne Gore, koja, kako je već rečeno, koga. ne može navesti nikakovo historičko Uzdajući se u veliku mudrost i pra- pravo, a hrvatskomu naroda otima se ; vednost Vaše Svetosti, kao sveopćega i briše njegovo ime, koje je bilo tako. | otca svih naroda, liubeći Vaše noge gjer zahtijevano od bitne promjene za- ispovijeda se najdubljim poklonstvom. voda, neće se naći ni jedan mladi hr. Rim, na Uskrs 1902. vatski svećenik, koji će htjeti da u nj Vaše Svetosti najpokorniji i najpri- ugje kao pitomac, pa taman bio oboe- | vrženiji sluga dientia poslan od svoga biskupa. Neka Josip Stadler se tomu doda, da već dobiva korjena metropolita i nadbiskup vrhbosanski. misao, da u slučaju, u kojem bi sveta : .. stolica držala do toga, da privoli ma- Pismo uredniku. Zagreb, 7 travnja. mjerama Crne Gore i kojega drugoga Vi ste gosp. uredniče preveli za va- nametnika na štetu Hrvata, neki od uplivnijih megju ovima stali bi odmah | še čitaoce članak praškoga lista ,Po- litik“ o prilikama u Hrvatskoj, te ga i da sakupljaju novac da osnuju u Rimu svoj zavod, kojemu bi bilo slobodno | popratili sa nekoliko zgodnih primjeda- ba, koje je ovdješnja ,Hrvatska“ doni- nazivati se hrvatskim, pošto vole u op- jela u izvatku. Na napadaje , Narodnih će izgubiti dobra sv. Jeronima, i pfe- pustiti zavod pregja svojim protivnici- Novina“,. naperene proti zaslužnom i i uvaženom staročeskom glasilu, ,Ob- ma, nego trpjeti, da im se-poriče nji- zor“ se je osvrnuo u iscrpljivom član- hovo ime. ku, te ih uspješno suzbio, & uz to u- Stvar je dan danas odviše po- znata, ds neprijatelji Hrvata, a osobi. | zeo u obranu i sadržaj članka, koji je izišao u Politici“. Nego pošto ste vi to Migjari napinju sve svoje sile, da Ni otmu nama, te svim našim stvarima i | jedini u cjelosti prenijeli članak, tv će- te mi dozvolit da ispravim jednu nje- ustanovama, hrvatsko ime i pošto ni- jesu postigli, da se narodni svetojero- | govu stavku, koja je netočna. U član- ku naime se kaže, da je neodvisna na- nimski kolegij nazove kojim eksotičaim e, da imenom, izazvali su, da bude “nazvan | rodna stranka prihvatila nagodbeni za- kon od god. 1868. i tražila samo (nur) imenom ilirskim, koje, kako smo već natuknuli, ne znači ništa, samo da se | njegovo pošteno izvršivanje. To ne sto- ji. Istina je da je mneodvisna stranka ne pojavi hrvatsko ime, za koje bi htjeli da se i ne zna da postoji. prihvatila nsgodbeni zakon, istina je, da Radi toga ponizni govornik ina ime | je tražila njegovo izvršivanje; ali nije svojih prečasnih drugova hrvatskih bi- istina da je samo ili bolje jedino to skupa i svega koliko katoličkoga hr. | izvršivanje tražila. Kad bi tako bilo, vatskoga naroda zaklinje Vašu Svetost, , onda bi još danas postojao takozvani E=ulu=aRmRJla = aaa mz RNA EEELSEEEESEESEEZZNSZENEETENSNSENNNSNNENNINSNA DON li šovinisti Lukarić, Crijević, Appendi- | ničnom zemljom. Lievno i Duvno osta- ni i drugi, osobito Restić koji priznaje | !e sw pogranične hrvatske šupe ... (str. Dukljaninovu ,Crvenu Hrvatsku“, Šo- | 99) g. 1067... zapadne grauice Bosno vinisti smo mi koji &ranimo kazivanje | dopirale su do gore ,Borave“... po. i tvrdo uvjerenje starih Dubrovčana o | 40m nije Lievno ležalo unutar gramed hrvatskom Stjepanu; a oni koji bi htje- | Bosne. A tako isto i Duvno, jer se li, kako svak vidi, iz dubrovačke stari- | »Dalma“ isrično pribraja , Bijeloj Hr- ne zbrisati svaku uspomenu na hrvat- | vatskoj, kojoj se imade i Hlievno pri- gtvo i hrvatsku državu, oni, vidite, šo- | drojići. Po tom su na ovoj strani hr- viniste nijesu! Zbilja: difficile est sa- | vatske megje istočne prama Bosni o- tiram non scribere. stale nepromijenjene, te je Župa hlie- Srbi pišu nadalje: ,On (Resti) mije- vanska s s bila i sada pogra- ša Bosna sa Bijelom Hrvatskom, dočim | "tična napram Bosni.“ ,Ako i nije vje- se zna da su te dvije zemlje bile sa- | Fovati, piše Klaić, potankomu pričanju odjelite, i da se je Belom Hr- | Pop& Dukljanina, jedno še ipak razabi- vatskom zvala samo sjeverna Dalmaci« | 79 iz njega, & to je da je oblast Bosne ja.“ — Odgovaram da ovako pisanje bila prvobitao prikovana uz Hrvatsku. dokazuje da je Resti početkom prošlog Ovako misle i »jemački povjesnici Kra- vijeka bolje pozoavao staru geografiju, | % i Dimmler: yscheini 68 fast noth- omrmanommam mmm zu i wendig, auch Bosnien nicht als wur- nego naši srpski pisari početkom vije- ag, : ka dvadesetog. Sam R di na koga se spriinglich serbisches Gebiet su ć 8 Ri lassen, sondern als eine ehe Er- jo. XI. vijeka Rački: ,Proma tomu e 2 0 u XI. vijeku vojvode i banovi bili baš sa- nećemo 8e Mar rd da i SE i slučaju ne odlučaje. nas je vno da u ono doba , bijela Hrvat- Draškovićev centrum, koji je jedino i- šao za tim, da se postojeća oagodba vrši. Neodvisna narodna stranka išla je kud i kamo dalje, Ona je zasnovana, kad je boljim članovima saborske veći- ne za bana Pejačevića dogorjelo, usli- jed magjarske škole, koju je za finan- cijalne činovnike bio zasnovao financi- jalni ravnatelj David. Tada je iz kluba većine izišao Mrazović sa nekoliko dru- gova i priključio se je Račkomu, Maz- zuri i drugima, koji stajahu onda van stranaka, jer nisu odobravali reviziju i ne bijahu na nju pristali. Tako posta- de neodvisna narodna stranka, koja se postavi na temelje prvobitne narodne stranke, kakova je ova bila prije revi- zije. Tim povodom ona je revendicira- la sebi i ,Obzor“, te ga navrnu na sta- ru stazu, povjerivši uredništvo pokoj- nomu Klementu Božiću. Rački napisa u ,Obzoru“ članke pod naslovom: ,Za- što i na što promjena.“ [Iz tih članaka se jasno vidi, da program stranke ni- je jedino pošteno izvršivanje nagodbe- noga zakona. Nekoliko članaka o finan- cijalnoj nezavisnosti, koji idu takogjer preko nagodbe, napisao je pok. Dr. Lor- ković, zlatni čovjek u svakom pogledu, na žalost vrlo brzo i vrlo rano zabo- ravljen, možda za to, što je bio odvi- še čedan. Nego program stranke najbolje se zrcali u adresi, koju je na njezino ime Dr. Vojnović predložio saboru, kad se ovaj sastao poslije no je Hrvatskoj po- vraćen ustav, koji protupravno i protu- zakonito bijaše obustavljen usljed de- moastracija radi grbova. Tu je adresu izradio pak Dr. Rački, koji se je s njom ponosio; a imao je i razlog. T& je a- dresa pravi državnički akt, Ona traži izmegju ostaloga da Hrvatska bude au- tonomna u svim onim poslovima, u ko- jima je autonomna i Ugarska. Što se tiče posala zajedničkih u jednoj i drugoj poli monaikije, to je Hrvatska spremna da ih skupa s Ugarskom raspravlja u jednoj delegaciji; a što se tiče onih po- sala, koji spadaju u austrijsku i u u- g. su wgislativu i oksekutivu, ali se osnivaju na istim načelima, koja obje vlade ustanovljuju dogovorno, kano što su Obranbeni sustav, carinski i trgovač- ki ugovori itd., oni bi se imali u smi- slu adrese tako voditi, da hrvatska vla- da sudjeluje sa Ugarskom prama Ać- striji kao jedna cjelina, ali da legisla- tiva i ekzekutiva ne bude zajednička Po tom se i tumači zašto Ranjina, Anonymus i njeki drugi nazivlju Stje- pana ,re in Bosna“, 1 zašto Lukarić zove ga ,re della Dalmazia“. Za pra- vo bi se Stjepan mogao nazivati, u ko- liko je vladao Hrvatskom, Dalmacijom i jeduim dijelom Bosne, hrvat- sko-daimatinsko- bosanskim. Naši ljeto- pisci, uzimljući pars pro toto, jedni ga nazivlju kraljem bosanskim, drugi hr- tinskim, & najzad pod jednim 1 drugim i trećim naslovom označena je jedna te ista osoba. S te strane dakle ne može da bude nikakva razložita prigovora, niti se radi te pri- vidne razlike u naslovu smije sabaciti pripovijedanje ljetopisaca. Zgodno je ovdje da što Rački ispovijeda ; ,Nijedae bal-