Br. 1%. U DUBROVNIKU 26. Aprila 1902. Godina XIi. e mim mn CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u Hercegovinu s poštom: na & godine 5 kruna, — sa šnozemstvo 10 kuću, sa Austro-Ug , Bosnu i odinu 10 kruna, na Črni i poštarski troškovi. m Ko ne vrati list, kad predbrojen i za došasto polugodište. Dubrovnik, 25 Aprila 1902. Odrješiti prosvjed sarajevskog nad- biskupa Dra. Stadlera, koji je — shva- tivši posljedice, te bi mogle nastati us- ljed ogorčenosti hrvatskog naroda radi uvrijede nanesene brisanjem hrvatskog imena sa zavoda sv. Jeronima — u društvu svih hrvatskih biskupa prika- zao sv. Ocu Papi, nije ostao bez us- pjeha. Lav XIII. je odgovorio pismom upravljenim zagrebačkom nadbiskupu Dru. Posiloviću, kojemu je istodobno naredio, da ga priopći svim katoličkim biskupima i katolicima Hrvatske, Sla- vonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovi- ne, te biskupija krčke, porečke i tr- šćanske, priznavši time prirodne gra- nice hrvatskog naroda i prvenstvo, za- grebačkog metropolite nad hrvatskom crkvom. Sijedi je poglavica katoličke crkve htio da dade zadovoljštinu hrvat- skom narodu, ali, iskreno kažemo, nije nas zadovoljio. Mi smo bili duboko u- vrijegjeni u onomu, što je svakomu na- rodu cajsvetije, u narodnom imenu, pak nam nije moglo dati zadovoljštinu ni ovo papino pismo, koliko god laskavo bilo i kojemu se s druge strane ne mo- že zanijekati vehka znamenitost. Lav XIII. pred cijelim svijetom izjavljuje, da je njegova odluka, da se zavod na- zove hrvatskim imenom, naišla na sil- ne poteškoće, proti kojim se je on du- go vremena uzalud borio. To potvrgju- je sve ono, što je ovih dana izbilo na javu, naime da se uzmak Vatikana u pitanju zavoda sv. Jeronima ne može pripisati ničemu drugomu, najmanje pak tobožnjoj pobjedi nekakve opšte narodne misli, kako hoće da stvar na GRENADE LELE azeTuR Naša Župa — srpska? XL. Na vas odgovor na moj pretprošli članak o zoačenju naziva Žrnovnica“ srbi pišu u zadnjem ,Dubrovnika“, da priznavajući ja da zemlje označene imenom ,Deceni Astareae“ pri 9 su Srpskoj kraljevini“, tim ,Sam sebe pobijam i rušim“; da sam ,iz dvsa- dašnje polemike o Župi ipak nesto na- učio, o čemu nekoliko dana prije ni- jesam htio ni čuti“, te da je 8 pris- tankom mojim riješeno pitanje čija je bila Župa u trindstom vijeku“! Pišu nadalje da ,ne zadire u nas spor“ je li ,naziv Žruvvnica imao onda u srp- skom jeziku s šire i še značenje.“ Da je glavno bilo zaati što Žrnovnica sna- či u spomenutim povel To da nat Sv. tvrdnje naših h pisara d kaos su, da oni smatraju 2 udove same svoje kad se snji- o prostodušnošću ovako nedično nI ja svoja na isti- mu pretplata mine, smatra se da je Cetinju prikažu, nego jedino diplomat- skim intrigama i pritisku sa raznih strana. Mi za to rado vjerujemo sv. Ocu, da njega u promjeni imena zavo- du nije vodila nikakva neprijateljska namjera proti hrvatskom narodu, ali su baš takvim namjerama bili nadahnu- ti oni, koji su ustali proti breva ,Sla- vorum Gentem“ i kojim je podlegao Papa, najveća moralna vlast pa zemlji. To se ne može lako zaboraviti i to nas teško boli, pa i ako nijesu, kako sv. Otac veli, prava našeg naroda na za- vod nimalo gpovrijegjena. Nu u ovom se slučaju ne radi o zavodu, jer hrvat- skom narodu nije do njega već do svo- je povrijegjene časti. Zavod je sv. Je- ronima, kako se je više puta naglasi- lo, bio zasnovan za cijeli hrvatski na- rod a ne samo za jedan njegov stališ, te kad je papinskim pismom od prvog avgusta prošle godine bio promijenjen u hrvatski kolegij za odgoj samih sve- ćenika, mi smo radosno pozdravili tu odluku, jer i ako smo bili s materijal- ne strane izgubili, bilo nam je za na- knacu priznato od sv. Stolice naše ime. Da je danas zavod propao ili silom \nam bio otet, mi ne bismo toliko žalili, kad i onako nijedan hrvatski svećenik radi svog i narodnog ponosa ne smije više u nj ući. Kako danas stoji cijelo pita- nje, pa kako god se htjelo opravdati, ipak mepravda ostaje nepravdom. Za to smo i prosvjedovali proti Rimu, ali pri- znajemo, nije on sam svemu kriv, Mno- go je i mnogo kriva austro-ugarska diplomacija, koja mjesto da nas obra- ni, gledala je da nas, koliko je mogu- će više, ošteti. Dr. Stadler prosjedovao koji u dubrovačkim spomenicima dola- ze tek m + pod nazivom ,Deceni Astareae“. Što se tiče prvih, ja i da- nas kažem ono što sam uvijek kazao, biva da stara dubrovačka ,Astareja“ ostaje u našoj povijesti izvan svakog utjecaja ih vladara i njihove ,srp- sko kraljevine“; & sto se tiće priznah i prizoajem da ih je Republi- ka nabavila što kupovinom što zamje- nom oružja malo po malo, tijekom XIII. i XIV. vijeka od srpskih vladara, u ći- jo) oblasti nalazili su se oni gorski predjeli prije dolaska Turčina. Raalika ema, ou1 nasuprot btjeli bi pre- kroji. povijest onako kako bi njihovu om šovinizmu bulje odgovarala, aći srbe i Srbiju 1 ondje gdje im ž s sf i i : Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. lata i oglasi zadao se upravi ,Crvene Hrvatske“ u gd e su užaž ljivi, i priopćeno, sahvale i ost. se 20 po retka. : eran popust. iiuz pisi se ne & ne- .. a o Oglasi koji se više puta tiskaju po Dopisi šalju se Uredništva. frankirana pisma ne primaju se. Na ova pitanja ,Srgi“ odgovara sam sebi u velikosrpskom duhu i hotio bi nešto navagjajuć a nešto pobijajuć do- kazati srpstvo“ Dubrovnika. Meni se čini da je tjerajući lisicu istjerao vu- ka, te da je to bajagi ,srpstvo* Du- brovnika na sasvijem slabijem nogama. Kušat ću da dokažem koliko uzmogu, a neka nespristrami čitatelji sude, gdje je izvrtanje a gdje istina. Ad L. Lani prigodom Gattembergove obljetnice u Beča ugledao je svijetlo jedan list (iz 15. vijeka), vodić poklo- nicima u svetu zemlju, u kou se 0 Dubrovniku veli: ,To je ljepo sagra- gjeni grad u kraljevini Hrvatsko;; oni imaju ugarskoga kralja za svoga go- spodara, komu svake godine danak pla- čaju“. ,Srgi“ veli da Dubrova aije nigda bio čest kraljevine Hrvatske, te da ko je to upiso, povjest nije jožino. Dobro je. Taj pisac nije pozno ua pr- ste povjest dubrovačku, ali Je ipak ne- što ili čito ili čuo 1li i jedno 1 drugo o hrvatstvu Dubrovnika, pak ga je na- zvo čest kraljevine Hrvatske, jer prem- da on izričito kaže da Dubrovćani pla- ćaju danak ugarskome kralju, ue kaže da su Dubrovčani ugri, ni da je Du- brovnik grad u kraljevini ugarskoj, ka- ko bi ,Srgj“ hotio, kad govori da ,je samo bio pod zaštitom ugarskoga kra- lja, koji je u isto doba bio i hrvatski“, A to nije istina jer ova stavka hoće je u Rimu, sad je red. da se i N. P. grofu Goluchowskomu kaže, što ga ide po zasluzi. Do koji se dan otvaraju de- legacije. Dužnost se hrvatskog delega- ta sama od sebe nameće. Ne učini li on što je dužan, učinit će hrvatski narod, koji mora pregnuti da mu iu Rimu bude podana realna zadovoljšti- na. Sv. Otac u svom pismu kaže, da je on ,izvrsnom i plemenitom narodu Hrvata“ dao dokaza svoje skrbi, te 0- gobito ističe čašćenje sv. Ćirila i Me- toda, tih uresa naše crkve. Istina je, ali je na žalost i to istina, da je Gran- de Munus ostao samo na papiru i da se neprestano, samo gdje se može, po- tiskuje iz crkava naš jezik, koji nam je bio od vijekova priznat. Sveti Otac, ako hoće, može nam dat nov dokaz svo- je skrbi, a to je da odredi, da se u svim crkvama po hrvatskim zemljama slavi Bog, kao što i u staro doba, u hrvatskom jeziku, da nam dozvoli cr- kvu sv. Ćirila i Metodija. Tražimo od- lučno i bez dvojbe dobit ćemo. Tad ćemo od pobijegjenika postat pobjednici. Hrvatsko ime u Du- brovniku i ,,Srgj“. Zadnji broj ,Srgja“ sam sebe pita i sebi odgovara na ove upite : I. Kakav je to njeki njemački dokaz iz 15. vije- jeka o političkom hrvatstvu Dubrovni- ka, što je izvirio na vidjelo laui o Gut- tembergovoj obljetnici u Beča? Il. Je li istina da su naši stari Dubrovački pisci zvali naš jezik hrvatskijem i, ako je istina, kako ti to tumačiš? ILL Što znači naziv naški? IV. A što slovinski? s=a=saa—=R = Sa mm <merRJETOJRNRISNNJNNE bile pisane one srpske povelje, ,Žr- novnica“ značila cijelu Župu, ili samo jedno mjesto u Župi? Ako ne ,zadi- re“, čemu onda sva glupa vaša pisani- ja o istorici fin de sičcle! U mome |* pretprošlom člaaku ja sam govorio 0 širem i užem značenju talijanskog na- na primjer i Turske. Dubrovnik je bio pod zaštitom ugarsko-hrvatskoga kra- lja (1369-1526), ali je ovoga ziva ,Breno“, napram staromu ,Bar- noj stvari, biva u dokazanoj nikakvoj num*, a ne ,Žruovnice*. Govoriti o ši- | vrijednosti omih povelja za po- rem i užem zuačenju ovog potonjeg | tvrdu srpatva nađe po teoriji gosp. naziva, jest pravi apsurdwm, prava po- | Adamovića. vjesna nakaza, kao štu je prava povje- | Nu ako naši srpski pisari backja u sna nakarada sam naslov ,Dubrovui- | lediau staro zargjalo oružje, & laćiju kovih“ podlistaka o našoj Župi. Da je to tako, ja sam dokazao, srbi me. ni- čim pobili nijesu, oni ,neće da u to ulaze, da ovu raspravu dulje“, i zbilja najbolje je za njih da u taj osinjak da- lje ne tiču. Elo, aforim vam ljudi! Do- bili ate pravdu, sad možete mirao ići o i : : e li