Hrvatsko ime u Du- = brovniku i ,,Srgj“. n ad III. Osobito nam je drago da ,Srgi, priznava: ,i ako se danas go- tovo već utrla uspomena srpskoga i- mena“ (u Dubrovniku). »Naški* nije nigda u Dubrovniku značilo niti znači srpski, nego baš hr- vatski. Evo dokaza: Vetranić pjeva ,a navlaš kud jezik hrvatski prohodi“ te nadalje: Dubrovnik hvaleći i mene pohvali dvigši me vrhu svih . .... od ljudi razumnieh našega jezika. Ovo pjeva u poslanici Hektoroviću. Po ,Srgju“ dakle Vetranić zove svoj jezik hrvatskijem jer piše Hektoroviću Starogragisninu! On nadalje pjeva: »Vim da nije oholos, i toj zna Bog , nu je gradu tvomu čast ....i njih je ostalo . . . . vjekušte zrcalo jesika našega“. Je li ovdje čisto i bi- stro da ne može bit bolje da Vetranić, kad govori o gradu veli ,gradu tvomau“, o jeziku ,jezika našega“, biva da im (Bektoroviću i Vetraniću) rodni grad nije jedan, ali da im je jezik jedan ,haš“ a taj je hrvatski, kako sam pri- je veli. A ne govori li prije spomenuti Zlatarić u Elektri, za koju u naslovu j i i 3 Je obogatit ovi naš jezik . . . . dahju na svijetlo prikazavši je jednomu od na- šijeh“. A ko je taj ,od našijeh“ komu je Elektru prikazao? To je, kako prije vidjesmo Hrvat ban i knez Juraj Zrin- ski. Zlatarić veli za nj da je ,od na- šijeh“, što bi mi danas rekli da je ,na- še gore list“. Ne smatra li dakle sebe Zlatarić da je on iste (,naše“) narod- nosti koje i Zrinski, biva hrvatske? Vidalić slavi Nalješkovića kao: ,diku i slavu hrvatskog jezika“ a prije toga govori: uDubrovniče časti našega jezika“. Koji se je jezik dakle razumijevao i za domaće (Dubrovčane) i za strane (Dalmatince) pod ,naški“ prije 300 i | više godina, ako ne jedino hrvatski ? Prošetajte se još i danas po Dubrov- niku, pa nagjite u kakvoj uličici koju staricu, do koje nije doprla moderna »Srpska“ politika, pa je upitajte: Koji jezik govorite? Odgovorit će vam: naš- ki. A vi; Ma koji je to jezik naški? Ma gosparu bogme naški, hrvatski, od- govorit će vam. IV. Slovinski nije za Dubrovnik zoačilo niti znači ,srpski“, nego a RnRČR—R—RnamememeeORROGJOJ leo dovoljno navesti dva velika kralja : Pe- i Dimitra Zvonimira. tako su morali imati dru- kršćansko ime Krešimir i Miroslav, naime prvi Mihajlo, a drugi Stjepan,“ ovome nalazi veleuč. Bulić jedino hrvatski. Znamo da su dubro- vački ,Srbi“ na podlozi laži osnovani i da im je laž i izvrtanje vas temelj, ali da se ovako usugjuju lagati istini i povjesti u lice, nijesmo znali do da- nas. ,Srgj“ naime piše da ,po Stulli- nu rječniku Slovinac je samo homo il- lyricus, a slovinski illirico, all' illirica“. A vigji čuda! Stulli prevagja latinsko nillyrice* sa ,slovinski, h4rvatski; tal. nillirico* sa ,slovinski“ — , hrovatski“ ; uSlovinac“, ,harvat*: ,vir illyricas*; Slovinka“, ,trovascizza“ : ,mulier il- lyrica“; ,fatto di costumi o di lin- gua illyrica“ prevagja sa ,poharvatjen“ (Klaić: Hrvati i Hrvatska str. 37-38 ) Je li dakle čisto i bistro da je za Stul- li slovinski isto što i hrvatski? Ne ra- zumijem, kako se može ovako izvrtat istina, ako ne za dat sebi gusta izbri- sat ovu stavku u riječniku i tad, na- ravno, pisat kako se hoće! Za stare Dubrovačke pisce (Nalješkovića, Zla- tarića, Menčetića, Vetranića, Gazarića, Pavlovića, Stulli, Bruera i za sve 0- stale, koji ne kažu izričito kako ovi, ali ipak drugijem riječima to potvrgju- ju) slovinski je isto što i naški, a naški i slovinski isto što i hrvatski. To naj- bolje potvrgjuju i dubrovački pjesnici Junij Palmotić i Ignjacij Gjorgjić. Pr- vi broji mogju Slovince mnoge narode, ali u toj rpi naroda slovinskih ne na- braja Srbe; a Gjorgjić ubraja megju Slovince čak i divlji narod Samojede, ali ne spominje Srbe. Ovdje mi je još nadodat, što zgodno opaža ,Crv. Hr- vatska“ (1891 br. 34) da Stulli frazu »fatto di costumi illirici“ ni ne preva- gja sa poslovinjen nego jedino sa po- hrvaćen, što je očiti znak da Slovinac, slovinski nije narodni, nego književni naziv, a da u narodu žive samo Hr- vat, hrvatski. Da je ,Slovinac“ i ,slovinski“ samo književni naziv a da jje narodni naziv samo hrvatski, te da je slovinski sino- nim sa hrvatski, to nam najbolje do- kazuje Ivan Filipov'ć, koji je živio u XVII i XVIII. vijeku (rodio se u Ce- tini kod Sinja). Oo je godine 1704 u Mlecima štampao *njigu: ,P:sma....“ Tu knjigu završuje ovim riječima : ,Svag- da nam bilo ime Isusovo u pomoć..., i.... naše zemlje protekturi ....igve- ga slavnoga slovinskoga naroda i jezi- ka hrvatskog.(, Hrv. Branik“ 1893 br. $ ) Što ,Srgi“ kaže da se je g. 1364 pisar dubrovačke republike potpiso : sja Niko Bijelić djak arpski“ nije ču- do, niti se tijem može dokazat ,srp- da je bio ubijen od bana Pribine, po- što je kraljevao četiri godine. Njegova supruga Margarita, rimska plemenita- šica, da je preminula u Dubrovniku kao opatica (dumna).“ 1 pokojni i pročitao je bio ove vijesti u trogirskom Anonymu. ,Nave- a pi on, njeke sanimive, od dru- manje poznate podatke, ne upuš- tajući se ovdje u je o njiho- voj istinitosti“; ali o zadnjoj, naime o Miroslavu inače Stjepanu, i 0 ženi mu Margariti kaše, da je imenik ovdje u- svojio predavanje, koje se i u dubro- vačkim ljetopiscima odsiva. *) Ja cijenim da pokojni Rački nije se htio upuštati u razglabanje onih ,za- nimivih podataka“ baš za to jer su mu sivo“ Dubrovnika, jer ko zna je li on bio Dubrovčanin ili odakle nabavljen za pisanje čirilicom (bosančicom) kako je piso, a drugo potpiso se ,djak srp- ski“, jer je tijem hotio kazat da piše uSrpski“, da je ono upisao ,srpski“, da umije pisat ,srpski“, ali ne na srp- skome jeziku nego srpskijem slovima (srpskom azbukom). A to nije ništa o- sobita, jer i danas mnogi nazivlju ći- rilsko pismo srpskim, a prije nadasve, jer kako Radetić kaže: ,Uz pismo »Slovensko“ postoje i drugi uazivi.... kao za glagolicu: pismo bugarsko, hr- vatsko, jerolimsko, ilirsko i bukvica, a za ćirilicu: pismo srpsko, alphabetum servianum, rusko, kirilsko it.d.“ (Ra- detić: Predavanja o knjizi staroslaven- skoj. Senj 1896. str. 95). A nije li i naš veliki pjesnik Petar Preradović, u pismu što ga je piso Vuku ćirilicom, piso da piše ,srpski“ ? Tijem nije Pre- radović zaisto mislio ni hotio reći da piše srpskim jezikom, nego srpskim pismom. Što ,Srgj“ navagja da se slovinski dijeli od hrvatskoga u primjeru: ,bi- skupu zagrepskomu i svega hrvatskoga orsaga i slovinskoga“, nije ni najmanje to tako kako se na prvi mah čini, jer se tu ima razumjet: biskupu naroda u kraljevini Hrvatskoj i ostaloga naroda slovinskoga (koji nije u kraljevini, ali je isti što i onaj). Ja bih reko da je ovaj dokaz baš u prilog da je hrvat- stvo sinonim +a slovinstvom. (Svršiće se). Josip Onyszkiewiez. Širom domovine. Vrgorac, 28 aprila. (Nova prone- vjerenja.) Nevjerojatno, a ipak isti- nito! Za istrage i uapšenja u pozna- tom procesu naše općine, na čudo sva- čije nadležni nijesu bili našli shodnim da raspuste općinu, već skalupili od ' preostatka vijeća krnjastu upravu. a kad bi tekom istrage i ovi podlegli op- tužbi, ponovili bi istu komediju, i tako emo bili sretni da smo tri puta imali izmjenu upraviteljstva u vrijeme istra- ge od 1 godine, a da je još potrajalo, možda bi bili doživjeli i više takovih promjena sve naime dotle, dok bi i je- ditog bilo a da nije pod optužbom. — Ovakovo je nezakonito stanje bilo po- državano s mnogo viših razloga, nego li je pitanje ekonomske propasti jedne krajine, a možda najvise intrigom slav- ne ere, pa i dosta opravdano jer sitno pitanje treba i zapostaviti višem cilju! To je tako i bivslo u Vrgorskoj kraji- EEEENEEEEESNENEINNSSSNSSNSNNANJENNNE Za tim, nakon što je pomnjivo uspo- redio vijesti sadržane u napisu 8a 0- nim što ih donosi Anonym dubrovački ljetopisci, osobito Resti, za- vršuje svoju temeljitu raspravu ovim riječima : ,Ljepše potvrde riječima tro- girskoga Anonyma ne može se željeti, Jelena nije mogla da bude žena Stje- pena Miroslava, jer je ovaj imao za ženu Margaritu Rimljanku ; s toga mu je Jelena mogla biti samo majkom kao što i u napisu; a Krešimir njezin su- prag. so narodno nosio je ime Mihaj- la, kako se u napisu spominje. Napis je kršćanski, pa su u njem narodna i- mena ispuštena i za Jelenina Ra ro- i sa sina. Da li je pak Stjepan - slav poginuo g. 949, kao što većina drži, ili g. 958, kao što Ano- nym piše. malo mari Glavno je, što je j jeno, da je kćer tasta na prim o ime Mihajle, Ovaj je mao od god. 932 prijestonicu u Solinu, Restić o je njegova supruga podigle više ava, izmegiu ostalih onu sv, Mari od Otoka. Poslije smrti Krešimira Mi- hajla (945?) došao njegov sin Miroslav-Sijepan, oženjen ; rimskom plemkinjom Margaritom. Ovaj je_ jednom sa svojom suprugom trogirski i, povjesnički Tomislav bio . prvi hrvatski kralj, da on nije imao : ni, pa & toga i vidimo danas da ta la- koumaost nadležnih nosi žalosne po- sljedice, biva pokazuje se uovi ,Il Pa- namino di Vrgorac“, Današnje upraviteljstvo pretražujući spise odnoseće se na više spomenutu krnjastu upravu pronašlo je novih pro- nevjerenja i nereda, za koje je obavi- jestilo Državno Odvjetništvo u Spljetu & ovo je sve te spise preuzelo pod svo- ju paska i vrhu istih već je počelo pra- viti izvide. Drzovitost tih tobožajih u- pravitelja ne da se pojmiti, jer kad su kadri bili još za istrage nastaviti pa- šaluk svojih stričevića što bi bilo da su po nesreći na upravi ostali?! Ima baš zanimivih megju tim zaplijenjenim spisim, tako megju ostalim opaža se da je mjesec februar za njihova uprav- ljanja brojio 81 dan; ima dobrinjsk dvo- strukih namirnica za jedan te isti na- slov, strugotina, koje kad gledaš pra- "ma svijetlosti pripoznaješ deliju i smi- | ješ mu se, kako se je džilituuo nepo- | godiv cilja; i još toliko drugih stvari, ! koje jamačno neće izbjeći bistrom oku ! hvalevrijednog Državnog Odvjetništva. 4. P. \ — Blato. Pišu nam: Čujemo da će iza | nezakon tih izbora prestati napokon i pašovanje načelnika autonomaša i nje- govih ortaka. Ovom prigodom rek bi da će izbit na vidjelo i one silne zlo- porabe, što ih općinska gospoda za vri- | jeme svog ostrakizma počiniše. Veseli- mo se da su napokon i na vladi i zemaljskom Odboru otvorili oči i uvi- djeli sve nepodobštine blatske općine | koje neki, nastojeć da ih otkriju, glo- | bom su plaćali svoje dobre namjere. | Iz općine Kunovske javljaju nam, da su predali ostavku svi općinski pri- ! sjednici radi neke nesuglasice s na- | čelnikom. Iz Konavala, 21 aprila. Ovih dana odijelio se od nas čestiti svećenik An- te Anić. Samo dvije godine sproveo je med nama, al toliko je dosta bilo da prirogjenom ljubaznosti osvoji sva- ko plemenito srce ovoga kraja. Rado ga je svak imao, a prijateljima je bi- lo pravo uživanje, kad bi njihovo kolo ispunjao lijepom riječi i finoćom svo- ' jega duha. U istinu od kad nas je o- stavio osjećamo veliku prazninu, nu i- šao je na bolje, pak iako je tamo pre- ko sinjeg mora duhom ćemo mu uvi- jeke biti blizu. J/ošao je med poštene ljude, pak se od srca radujemo Šipa- nu, što sada u svom krilu ima uzorna i savjesna božjeg namjesnika. Tebi mi- pohodio grad Dubrovnik i republici daruvao mnogo zemljišta. *) Njega je (god. 949?) pogubio ban Pribina, na što se je njegova udova ica Mar- garita povukla u Dub i tamo | svršila svoje dneve kao koludrica. Nje- zina svekrva kraljica Jelena proživjela je tskogjer u svetosti svoju sta- rost, uz crkvu sv. Marije od Otoka, je bila god. 976 ssh , Ko bi dvojio o ispra ljučaka morao bi oboriti bes isvora na- vedene historijske izvore, koji, premda Jel o slaž 3 i ia , se li;e u, tu popunjaju“. Ovako osla Bulić. A sada da - priglavim obzirom na sve ono što sam u prošastim člancima o ovome navlaš za nas Dubrovčane zanimivome pred- metu razlazno, Pozoato je, a onome što prošli ćeve t navedoh iz Metropo- boli kala il fbrrči ž g ' mj Step i _*) Anonya trogirski protivno o- NEEE