Hrvatsko ime u Du-
= brovniku i ,,Srgj“.
n

ad III. Osobito nam je drago da
,Srgi, priznava: ,i ako se danas go-
tovo već utrla uspomena srpskoga i-
mena“ (u Dubrovniku).

»Naški* nije nigda u Dubrovniku
značilo niti znači srpski, nego baš hr-
vatski. Evo dokaza: Vetranić pjeva ,a
navlaš kud jezik hrvatski prohodi“ te
nadalje:

Dubrovnik hvaleći i mene pohvali

dvigši me vrhu svih . ....
od ljudi razumnieh našega jezika.

Ovo pjeva u poslanici Hektoroviću.
Po ,Srgju“ dakle Vetranić zove svoj
jezik hrvatskijem jer piše Hektoroviću
Starogragisninu! On nadalje pjeva:
»Vim da nije oholos, i toj zna Bog
, nu je gradu tvomu čast ....i
njih je ostalo . . . . vjekušte zrcalo
jesika našega“. Je li ovdje čisto i bi-
stro da ne može bit bolje da Vetranić,
kad govori o gradu veli ,gradu tvomau“,
o jeziku ,jezika našega“, biva da im
(Bektoroviću i Vetraniću) rodni grad
nije jedan, ali da im je jezik jedan
,haš“ a taj je hrvatski, kako sam pri-
je veli. A ne govori li prije spomenuti
Zlatarić u Elektri, za koju u naslovu
j i i 3 Je
obogatit ovi naš jezik . . . . dahju na
svijetlo prikazavši je jednomu od na-
šijeh“. A ko je taj ,od našijeh“ komu
je Elektru prikazao? To je, kako prije
vidjesmo Hrvat ban i knez Juraj Zrin-
ski. Zlatarić veli za nj da je ,od na-
šijeh“, što bi mi danas rekli da je ,na-
še gore list“. Ne smatra li dakle sebe
Zlatarić da je on iste (,naše“) narod-
nosti koje i Zrinski, biva hrvatske?
Vidalić slavi Nalješkovića kao: ,diku i
slavu hrvatskog jezika“ a prije toga
govori:

uDubrovniče časti našega jezika“.
Koji se je jezik dakle razumijevao i
za domaće (Dubrovčane) i za strane

(Dalmatince) pod ,naški“ prije 300 i |

više godina, ako ne jedino hrvatski ?
Prošetajte se još i danas po Dubrov-
niku, pa nagjite u kakvoj uličici koju
staricu, do koje nije doprla moderna
»Srpska“ politika, pa je upitajte: Koji
jezik govorite? Odgovorit će vam: naš-
ki. A vi; Ma koji je to jezik naški?
Ma gosparu bogme naški, hrvatski, od-
govorit će vam.

IV. Slovinski nije za Dubrovnik

zoačilo niti znači ,srpski“, nego
a RnRČR—R—RnamememeeORROGJOJ leo
dovoljno navesti dva velika kralja : Pe-
i Dimitra Zvonimira.
tako su morali imati dru-
kršćansko ime Krešimir i Miroslav,
naime prvi Mihajlo, a drugi Stjepan,“
ovome nalazi veleuč. Bulić

jedino hrvatski. Znamo da su dubro-
vački ,Srbi“ na podlozi laži osnovani
i da im je laž i izvrtanje vas temelj,
ali da se ovako usugjuju lagati istini
i povjesti u lice, nijesmo znali do da-
nas. ,Srgj“ naime piše da ,po Stulli-
nu rječniku Slovinac je samo homo il-
lyricus, a slovinski illirico, all' illirica“.
A vigji čuda! Stulli prevagja latinsko
nillyrice* sa ,slovinski, h4rvatski; tal.
nillirico* sa ,slovinski“ — , hrovatski“ ;
uSlovinac“, ,harvat*: ,vir illyricas*;
Slovinka“, ,trovascizza“ : ,mulier il-
lyrica“; ,fatto di costumi o di lin-
gua illyrica“ prevagja sa ,poharvatjen“
(Klaić: Hrvati i Hrvatska str. 37-38 )
Je li dakle čisto i bistro da je za Stul-
li slovinski isto što i hrvatski? Ne ra-
zumijem, kako se može ovako izvrtat
istina, ako ne za dat sebi gusta izbri-
sat ovu stavku u riječniku i tad, na-
ravno, pisat kako se hoće! Za stare
Dubrovačke pisce (Nalješkovića, Zla-
tarića, Menčetića, Vetranića, Gazarića,
Pavlovića, Stulli, Bruera i za sve 0-
stale, koji ne kažu izričito kako ovi,
ali ipak drugijem riječima to potvrgju-
ju) slovinski je isto što i naški, a naški
i slovinski isto što i hrvatski. To naj-
bolje potvrgjuju i dubrovački pjesnici
Junij Palmotić i Ignjacij Gjorgjić. Pr-
vi broji mogju Slovince mnoge narode,
ali u toj rpi naroda slovinskih ne na-
braja Srbe; a Gjorgjić ubraja megju
Slovince čak i divlji narod Samojede,
ali ne spominje Srbe. Ovdje mi je još
nadodat, što zgodno opaža ,Crv. Hr-
vatska“ (1891 br. 34) da Stulli frazu
»fatto di costumi illirici“ ni ne preva-
gja sa poslovinjen nego jedino sa po-
hrvaćen, što je očiti znak da Slovinac,
slovinski nije narodni, nego književni
naziv, a da u narodu žive samo Hr-
vat, hrvatski.

Da je ,Slovinac“ i ,slovinski“ samo
književni naziv a da jje narodni naziv

samo hrvatski, te da je slovinski sino-
nim sa hrvatski, to nam najbolje do-

kazuje Ivan Filipov'ć, koji je živio u
XVII i XVIII. vijeku (rodio se u Ce-

tini kod Sinja). Oo je godine 1704 u
Mlecima štampao *njigu: ,P:sma....“
Tu knjigu završuje ovim riječima : ,Svag-
da nam bilo ime Isusovo u pomoć...,
i.... naše zemlje protekturi ....igve-
ga slavnoga slovinskoga naroda i jezi-
ka hrvatskog.(, Hrv. Branik“ 1893 br. $ )

Što ,Srgi“ kaže da se je g. 1364
pisar dubrovačke republike potpiso :
sja Niko Bijelić djak arpski“ nije ču-
do, niti se tijem može dokazat ,srp-

da je bio ubijen od bana Pribine, po-
što je kraljevao četiri godine. Njegova
supruga Margarita, rimska plemenita-
šica, da je preminula u Dubrovniku
kao opatica (dumna).“

1 pokojni i pročitao je bio ove
vijesti u trogirskom Anonymu. ,Nave-
a pi on, njeke sanimive, od dru-

manje poznate podatke, ne upuš-
tajući se ovdje u je o njiho-
voj istinitosti“; ali o zadnjoj, naime o
Miroslavu inače Stjepanu, i 0 ženi mu
Margariti kaše, da je imenik ovdje u-
svojio predavanje, koje se i u dubro-
vačkim ljetopiscima odsiva. *)

Ja cijenim da pokojni Rački nije se
htio upuštati u razglabanje onih ,za-
nimivih podataka“ baš za to jer su mu

 

  

sivo“ Dubrovnika, jer ko zna je li on
bio Dubrovčanin ili odakle nabavljen
za pisanje čirilicom (bosančicom) kako
je piso, a drugo potpiso se ,djak srp-
ski“, jer je tijem hotio kazat da piše
uSrpski“, da je ono upisao ,srpski“,
da umije pisat ,srpski“, ali ne na srp-
skome jeziku nego srpskijem slovima
(srpskom azbukom). A to nije ništa o-
sobita, jer i danas mnogi nazivlju ći-
rilsko pismo srpskim, a prije nadasve,
jer kako Radetić kaže: ,Uz pismo
»Slovensko“ postoje i drugi uazivi....
kao za glagolicu: pismo bugarsko, hr-
vatsko, jerolimsko, ilirsko i bukvica, a
za ćirilicu: pismo srpsko, alphabetum
servianum, rusko, kirilsko it.d.“ (Ra-
detić: Predavanja o knjizi staroslaven-
skoj. Senj 1896. str. 95). A nije li i
naš veliki pjesnik Petar Preradović, u
pismu što ga je piso Vuku ćirilicom,
piso da piše ,srpski“ ? Tijem nije Pre-
radović zaisto mislio ni hotio reći da
piše srpskim jezikom, nego srpskim
pismom.

Što ,Srgj“ navagja da se slovinski
dijeli od hrvatskoga u primjeru: ,bi-
skupu zagrepskomu i svega hrvatskoga
orsaga i slovinskoga“, nije ni najmanje
to tako kako se na prvi mah čini, jer
se tu ima razumjet: biskupu naroda u
kraljevini Hrvatskoj i ostaloga naroda
slovinskoga (koji nije u kraljevini, ali
je isti što i onaj). Ja bih reko da je
ovaj dokaz baš u prilog da je hrvat-
stvo sinonim +a slovinstvom.

(Svršiće se). Josip Onyszkiewiez.

Širom domovine.
Vrgorac, 28 aprila. (Nova prone-
vjerenja.) Nevjerojatno, a ipak isti-
nito! Za istrage i uapšenja u  pozna-
tom procesu naše općine, na čudo sva-
čije nadležni nijesu bili našli shodnim

 

da raspuste općinu, već skalupili od '

preostatka vijeća krnjastu upravu. a
kad bi tekom istrage i ovi podlegli op-
tužbi, ponovili bi istu komediju, i tako
emo bili sretni da smo tri puta imali
izmjenu upraviteljstva u vrijeme istra-
ge od 1 godine, a da je još potrajalo,
možda bi bili doživjeli i više takovih
promjena sve naime dotle, dok bi i je-
ditog bilo a da nije pod optužbom. —

Ovakovo je nezakonito stanje bilo po-

državano s mnogo viših razloga, nego
li je pitanje ekonomske propasti jedne
krajine, a možda najvise intrigom slav-
ne ere, pa i dosta opravdano jer sitno
pitanje treba i zapostaviti višem cilju!

To je tako i bivslo u Vrgorskoj kraji-
EEEENEEEEESNENEINNSSSNSSNSNNANJENNNE

Za tim, nakon što je pomnjivo uspo-
redio vijesti sadržane u napisu 8a 0-
nim što ih donosi Anonym
dubrovački ljetopisci, osobito Resti, za-
vršuje svoju temeljitu raspravu ovim
riječima : ,Ljepše potvrde riječima tro-
girskoga Anonyma ne može se željeti,
Jelena nije mogla da bude žena Stje-
pena Miroslava, jer je ovaj imao za
ženu Margaritu Rimljanku ; s toga mu
je Jelena mogla biti samo majkom kao
što i u napisu; a Krešimir njezin su-
prag. so narodno nosio je ime Mihaj-
la, kako se u napisu spominje. Napis
je kršćanski, pa su u njem narodna i-

mena ispuštena i za Jelenina Ra
ro-

i sa sina. Da li je pak Stjepan -
slav poginuo g. 949, kao što većina
drži, ili g. 958, kao što Ano-
nym piše. malo mari Glavno je, što je
j jeno, da je

kćer

tasta na
prim
o ime Mihajle, Ovaj je

mao od god. 932 prijestonicu u Solinu,  Restić o

je njegova supruga podigle više
ava, izmegiu ostalih onu sv, Mari

od Otoka. Poslije smrti Krešimira Mi-
hajla (945?) došao

njegov sin Miroslav-Sijepan, oženjen ;

rimskom plemkinjom  Margaritom.
Ovaj je_ jednom sa svojom suprugom

 

trogirski i,

povjesnički Tomislav bio .
prvi hrvatski kralj, da on nije imao :

ni, pa & toga i vidimo danas da ta la-
koumaost nadležnih nosi žalosne po-
sljedice, biva pokazuje se uovi ,Il Pa-
namino di Vrgorac“,

Današnje upraviteljstvo pretražujući
spise odnoseće se na više spomenutu
krnjastu upravu pronašlo je novih pro-
nevjerenja i nereda, za koje je obavi-
jestilo Državno Odvjetništvo u Spljetu
& ovo je sve te spise preuzelo pod svo-
ju paska i vrhu istih već je počelo pra-
viti izvide. Drzovitost tih tobožajih u-
pravitelja ne da se pojmiti, jer kad su
kadri bili još za istrage nastaviti pa-
šaluk svojih stričevića što bi bilo da
su po nesreći na upravi ostali?! Ima
baš zanimivih megju tim zaplijenjenim
spisim, tako megju ostalim opaža se
da je mjesec februar za njihova uprav-
ljanja brojio 81 dan; ima dobrinjsk dvo-
strukih namirnica za jedan te isti na-
slov, strugotina, koje kad gledaš pra-

"ma svijetlosti pripoznaješ deliju i smi-
| ješ mu se, kako se je džilituuo nepo-

| godiv cilja; i još toliko drugih stvari,

! koje jamačno neće izbjeći bistrom oku
! hvalevrijednog Državnog Odvjetništva.
4. P.
\ — Blato. Pišu nam: Čujemo da će iza
| nezakon tih izbora prestati napokon i
pašovanje načelnika autonomaša i nje-
govih ortaka. Ovom prigodom rek bi
da će izbit na vidjelo i one silne zlo-
porabe, što ih općinska gospoda za vri-
| jeme svog ostrakizma počiniše. Veseli-
mo se da su napokon i na vladi i
zemaljskom Odboru otvorili oči i uvi-

djeli sve nepodobštine blatske općine

| koje neki, nastojeć da ih otkriju, glo-

| bom su plaćali svoje dobre namjere.
| Iz općine Kunovske javljaju nam,
da su predali ostavku svi općinski pri-

! sjednici radi neke nesuglasice s na-

| čelnikom.

Iz Konavala, 21 aprila. Ovih dana
odijelio se od nas čestiti svećenik An-
te Anić. Samo dvije godine sproveo je
med nama, al toliko je dosta bilo da
prirogjenom ljubaznosti osvoji  sva-
ko plemenito srce ovoga kraja. Rado
ga je svak imao, a prijateljima je bi-
lo pravo uživanje, kad bi njihovo kolo
ispunjao lijepom riječi i finoćom  svo-
' jega duha. U istinu od kad nas je o-
stavio osjećamo veliku prazninu, nu i-
šao je na bolje, pak iako je tamo pre-
ko sinjeg mora duhom ćemo mu  uvi-
jeke biti blizu. J/ošao je med poštene
ljude, pak se od srca radujemo Šipa-
nu, što sada u svom krilu ima uzorna
i savjesna božjeg namjesnika. Tebi mi-

pohodio grad Dubrovnik i republici
daruvao mnogo zemljišta. *) Njega je

 

(god. 949?) pogubio ban Pribina, na
što se je njegova udova ica Mar-
garita povukla u Dub i tamo

| svršila svoje dneve kao koludrica. Nje-
zina svekrva kraljica Jelena proživjela
je tskogjer u svetosti svoju sta-
rost, uz crkvu sv. Marije od Otoka,
je bila god. 976 ssh ,
Ko bi dvojio o ispra
ljučaka morao bi oboriti bes isvora na-
vedene historijske izvore, koji, premda
Jel o slaž 3 i ia ,
se li;e u, tu popunjaju“.
Ovako osla Bulić. A sada da
- priglavim obzirom na sve ono što sam
u prošastim člancima o ovome navlaš
za nas Dubrovčane zanimivome pred-

metu razlazno,
Pozoato je, a onome što prošli
ćeve

t navedoh iz Metropo-
boli kala il fbrrči

ž
g

' mj Step

i _*) Anonya trogirski protivno o-
NEEE