Dubrovnik, 23 Maja. Izmegju dnevnih dogogjaja ove sed- mice najbolnije se mora dojmiti svako- ga Hrvata najnovija izjava sarajevskog nadbiskupa D.ra Stadlera, koju su u povedjelaik priopćile zagrebačke opo- zicijonalne novine. Dr. Stadler sad o- pozivlje sve ono, što je u poznatom svom prosvjedu prikazanom sv. Ocu u pitanju svetojeronimskog spora rekao o diplomatskom pritisku na štetu hr- vatskog imens, a napose što je rekao o diplomaciji austro-ugarskoj, da je ra- dila neprijateljski. Dr. Stadler doslov- ce kaže: Imam ipak u ovoj od mene prinesenoj predstavci nešto ispraviti, :0 se osniva na mojoj neispravnoj supoziciji. Ja sam na me u onoj preponiznoj predstavci rekao: ,da di- plomatski zahtjev naše vlade austro-ugarske, makar su u opće malo blagonakloni Slave- nima monarkije, a još manje Hrvatima, ne bi bili mogli navesti Vatikan na opoziv imena hrvatskoga, da se nije umiješalo knjažev- stvo Crne Gore sa svojim vanrednim diplo- matskim poslanstvom*. Ali sv. Otac sam go- vori; da promjena imena kolegija nije uči- njena s političkih svrha, t. j. da ovakovi u- tjecaji nisu prinudili sv. Oca ua promjenu i- mena hrvatskoga u ilirsko. Uslijed čoga sam glede one okolnosti zamolio u sv, Apostolske Stolice milostivu uputu, pak mi se je i mi- lostivo odgovorilo: da se je sv. Otac sam od- lučio uspostaviti kolegiju sv. Jeronima pri- jašnje njegovo ime, ne možda od tobožnjega političkoga pritiska od Austrije, Ugarske, Cr- ne Gore ili kojega mu drago drugoda naro- da, nego da je tako sam svojom vlastitom incijativom učinio, pošto ie juvidio, da je to jedino sredstvo, da se uklone teškoće, koje su mogle u opasnost metnuti i sam opstanak ko': gija“. Ko ovo razumije? Nema još dva mje- seca dana, da je D.r Stadler prikazao papi svoj prosvjed, na kog su odmah Madžari graknuli kao crne vrane, a za pjima se je poveo i ministar Goluchow- ski. Da nije bilo istinito sve što je u prosvjedu rečeno, ne bi li zar sv. Otac bio na to upozorio D.ra Stadlera, koji u tom slučaju me bi prosvjed bio ni objelodanio, i kog on nije mogao ni o- bjelodaniti bez dozvole papine. Ali nije samo to. Poslije malo dana odgovorio je sv. Otac pismom upravljenim zagre- bačkom nadbiskupu D.ru Posiloviću i tu je izričito kazao, da se je on radi hrvatskog imena zavoda morao nekoli- ko mjeseca boriti. Proti komu se je papa borio ? Da li g 35 i i š li ž iri. i i zi : ti imi :i ga i š ša : i i F ko je poznata, da pokrije blamažu u 0- vom pitanju, prisilila je Vatikan na pro- mjenu imena. Hrvatski delegat iz Dalmacije vitez Vuković iznio je to pred delegacije, & ministar je Goluchowski tad najodluč- nije prosvjedovao, da je austro-ugarska , diplomacija uplivala proti hrvatskom i- menu i da je ona doživjela poraz, jer Crna Gora nije uspjela u onom, što je tražila, te je Stadlerovu tvrdnju ozna- čio kao ,hotimičnu klevetu“ i nadodao ' je, da je ostranjenje hrvatskog imena ' uslijedilo jedino na vlastitu inicijativu sv. Oca. Ovo je bilo lako reći, sli su . fakti drugačije govorili. Drugačije je govorilo papino pismo, drugačije izja- va ministra Szella, pak i ista madžar- ska i njemačka štampa, koja je sa- _ svim blizu grofa Goluchowskomu. Tre- balo je dakle spasiti prestiž austro- ugarske diplomacije, Pred malo dana bilo je javljeno, da se je Goluchowski , obratio na Vatikan, da ovaj uzaastoji ; kod Stadlera, da opozove svoj prosvjed. | U naknadu tome on je obećao, da će ' umirit uzrujane duhove po hrvatskim zemljama. Ovoj se vijesti nije u opće , vjerovalo, ali evo se sada obistinjuje. . Mi smo dapače danas u stanju, da | najpouzdanije javimo, da je u tom po- slu bio ovih dana u Rimu jedan Sta- | dlerov pouzdanik. Vatikanska je diplo- , macija opet jedan put podlegla pritis- | ku i žrtvovala je Dr. Stadlera. Ne mi- | slimo ovim braniti sarajevskog nadbi- skupa, već samo iznosimo neosporive fakte. Dr. Stadler bio je postavljen ili da proti svom uvjerenju posluša svog crkvenog starešinu ili da mu u tom us- | krati posluh i podloži se kaznenom pro- gonu, kojim su mu Madžari prijetili. On je izabrao prvo. Kao svećenik bit će dobro učinio, sli kao Hrvat nije smio nikad toga učiniti. Njegov opoziv još više je ogorčao hrvatski narod, a nije zadovoljio ni Maždare, koji jedna- ko traže da se Stadler odreče svog pa- stirakog mjesta. Zadevoljio je samo Go- luchowskoga. On je dobio igru i spasio je prestiž svojoj diplomaciji. Ali bi i oa imao promisliti nije li na drugu stranu kud i kamo više izgubio, Hr- vatski narod trpi, muči i pamti. Hrvatsko ime u Du- brovniku i ,,Srgj“. VI. Već sam grije spomenuo dubrovač- kog pjesnika Nikolu Nalješkovića koji nabraja gradove u kojim žive ,narod Hrvata“, a megju te stavlja i Dubrov- nik. Sad ću se pozabavit malo podulje s ovim našim hrvatskim pjesnikom, da dokažem kako se on izričito priznava dari Bosne zvani su reges — kraljevi! Ali nije to samo. U navodu srpsk h pisara Srbija je latinski zvana Serbia. Naprotiv, kako se može konatatovati iz mačije a brovačk a Vijeća, i oo: e“ du a ma i tako zvanih , Lettere di Levante“, dubrovačko Vijeće nigda ne označuje Srbiju pod imenom Serbia, nego uvi- jek pod imenom Rascia ili Sclavonia. Isto je s imenom ,Bosnia“, kako ga pišu srpski pisari. Svi dokumenti ono- ga doba pišu Bosau , Bosna“ ili Bos- ina — ,Bosnia“ nigda! Što se je dakle dogodilo ? Evo što. Srpski pisari umetli su sa- tak dobro, te su e vremena učinili Stjepana Kotromanovića — kra- ljem, a rijeći ,Rašcia“ ,Bossina“ na- tog može zateći. tako još jedan put; ,mentita est iniquitaa subi!“ D. V., M. Hrvatom i time ponosi. Prvih dana Ma- ja god 1540 on šalje poslanicu Petru Hektoroviću, u kojoj pjeva: ne samo naš jezik i š njime latinski izvrsno er ti znaš, nu oni još rimski pa opet: ++ . . er scienim do danas rodila nie žena spievalca kako Vas, i u toj da t viku nie bil prilika u našem jeziku ne će bit do vika. te nastavlja : u našem jeziku zač drugi na sviti ne more bit viku ni je bil kako ti. Da je Hektorović Hrvat i ,Srgj“ prizuava. Koji je dakle taj ,naš“ je- zik i što Nalješković pod tim razumi- jeva, mislim da je jasno i da dokazi- vanja ne treba. Hektorovićev je jezik hrvatski. Kad dakle Nalješković nazivlje taj jezik maš“, koji bi drugi mogo bit jezik J)ubrovčani ako ne jedino hrvatski ? U istoj poslanici Nalješković priča, kako mu se šnjelo da vile krune tri paša“ pjesnika, biva: Petra (Hekto- rovića), dum Mara (Vetranića) i Dimi- trić Nikolu. Prije nego ih je upoznao koji su, pita vilu: ,Tko su to od na- šijeh*? On dakle Hektorovića, Vetra- nića i Dimitrića zove ,naši“ pjesnici. Kad je Hektorović Hrvat, što je dakle Nalješković, što Vetranić, a što Di- mitrić ? Isti (Nalješković) šalje poslanicu Hor- tenziju Bertučeviću. U toj poslanici ho će da pohvali ovoga pjesnika da je sla- va, čas i dika svijeh drugijeh pjesnika (onda živućijeh) ne dubrovačkijeh a ta- kogjer i dubrovačkijeh. Tu poslanicu počimlje : Hortense pošteni, slavo svih Hrvata pravo ti zlameni ime trak od zlata; mnogo je vrjemena budući čuo ja glas tvoga imena po svietu ki nam sja. On dakle govori da ,nami“ (biva dubrovačkijem pjesnicima) Bertučevi- ćeva slava sjaje, a dvije crte prije to- ga nazivlje Bertučevića ,slavo svih Hr- vata“. Dakle kad veli ,Hortense slavo svih Hrvata, tvoje ime po svijetu na- ma sjaje“, ne govori li očito da su Du- brovčani (pa i on sam) Hrvati? Kad danas neko kaže, Šenoina slava nam po svijetu sjaje, na koga se odnosi o- no ,nam“, ako ne jedino na Hrvate! Isti Nalješković u poslanici ,Guti gosp. Petra Hektorovića . . .“< pjeva: Od kud je tebi tolika oholas? Od kad li dana bi tolika tebi vlas da moriš čovika, koji je kruna, čas i slava i dika po svitu od svih nas, +e +. . . davši mu tej muke da mu ti priuze i noge i ruke koje su tolike pjesni mam pisalć, Molim te toga rad, ne moj, svi Hrvati da na te plaču sad, hotjej ga parjati. Govori da je Hektorović slava i di- ka od svih nas, plače da su mu pale ruke koje su tolike pjesme nama pisa- le, pa na svrhu govori nemoj da svi Hrvati sad plaču, što ga ti ništiš. Ko smo dakle mi? Ne priznava li dakle izričito Nalješković da su Dubrovčani Hrvati te da je i on kao Dubrovčanin Hrvat? Potpuno je dakle pravo imo Vidalić, kad je Nelješkovića nazvo (9/12 1564) : Časti izabrana Niko i hvalo velika hrvatskoga diko i slavo jezika. Evo kako su &se stari Dubrovčani izričito priznavali Hrvatima i ovim slav- nim se imenom pouosili ko i mi danas, a kamo li da su oni svoj jezik nazivali hrvatskim samo u dopisivanju s Dal. matincima, ili iz kurtoazije, ili (risum tenestis) ,i onako“, Ponavljam stari : Dubrovčani (osim jedinog Zlatarića) ni- jesu nigda svoj jezik nazivali hrvatski, nego slovinski, slavinski, ilirički, naški, dubrovački, ali to je oaš za nas sna- menitije, jer su drugim riječima davali oduška svome srcu i izričito se prizna. vali Hrvatima. A tim su baš dokazali da su oni pod svim gornjim nazivima razumijevali jedino hrvatski jezik, Ovo je povjest Nadodat ću još da je takogjer i du- brovačkijem pjesnicima Aotunu Sasinu i Antunu Glegjeviću (obadva su živjeli i pjevali u 17,40m vijeku) dobro pozna- to hrvatsko ime, te opijevaju sreće i nesreće hrvatskog naroda. Prvi pjeva pjesmu, koju posvećuje Gjiva Buniću i Marku Basegli dubro- vačkoj vlasteli, a u njoj opijeva slavu i junaštvo junaka, koji, ,isječe s ma- lo tisuć Hrvat svu vojsku (tursku) u peče“; a drugi sklada prikazanje ,Zo- rislavu“, u kome pjeva o Hvalimiru kralju od Upgarije, Krešimiru pod i- menom Dragomira sinu kralja od Bos- ne, Celimiru banu od Kroaciie i dru- gijem. Osim toga sve deset lic& koja u ovu radnju ulaze nose čista hrvat- ska narodna imena. U jednome se starome rukopisu, ko- ji mi je imao dobrotu pokazati veleu- čeni gradski paroh dn. Niko Gjivano- vić (a na koji ću se rukopis u drugoj radnji opširnije osvrnut) o Domeniku Zlatariću piše: ,Suddetto Domenico fa poeta insigae in lingua Illirica stam- po un libro in Venezia del 1597 inti- tolato la Tragedia Elektra composta in lingua Croata dedicata all' Illustrissimo Signore Giorgio Conte di Sdrina Con- sole di Sua Maesta Cesirea con una Pastorale et alcuni Epitafij in lingua Illirica“. Ako su dakle istim jezikom pisani ,Epitafij“ kojim i ,Elektra“ i ako je on ,Poeta insigue in lingua Il- lirica“, a , Elektra“ je ,composta in lingua Croata“, koji je tad jezik pisac toga rukopisa razumijevao pod , Illirica*, ako ne jedino hrvatski? Evo ovako su mislili i pisali stari Dubrovčani, & neki mođerni Dubrov- čani moderno i misle i pišu; a zašto i kako, pripovidjet ću dolje. , Cijenim da sam sasvim čisto i bistro pobio sve ono, što ,,Srgi“ piše i doka- zao protivno, biva da je Dubrovnik od starine hrvatski grad, da*mu je hrvat- stvo urogjeno i da su se Dubrovčani svegi dičili i diče se imenom hrvatski- jem. Završit ću ovu raspravicu riječi- ma neumrlog Broza: ,Ko obori ove tvrdnje ozbiljnim i učenim dokazima, neka bude uvjeren, da ću ih se ja pr- vi odreći, jer mi je istina mila mimo sve“. (Slijedi). Širom domovine. Ercegnovi, 25 Maja. (Dolazak na- mjesnika). Prošli utornik prispjeo nam je ovamo iz Kotora, u pratnji kotars. lavara g. Madirazze, g. savjetnika koveca i jednog namjestoištvenog činovnika — gospodin namjesnik Ba- run Handel. lskrcao se je uprav na PSA da vidi krasotu ercegnovske obale, kamo mu otigjoše u susret g. politički Izloženik Vilović i g. Načelnik Gjuranović sa o prisjednikom. Svećenstvo, činovništvo i gragjanstvo čekalo je namjesnika na trgu u varošu. Prvi mu se predstavi g. sudac Balat u ime činovništva, za tim svećenstvo katoličko, onda grčko-istočno, općina, te odlikovani rodoljubi g.g. Nikola bar. Gjonović ljekarnik i De-Mateji biljež- nik. Gosp. Gjouović oslovio je Presvj. Gospodina krasnom patrijotićčnom rije- či, na čemu mu on srdačao blagodari. Po tom je g. namjesnik pohodio opći- nu, katoli žapsku crkvu, urede, škole, crkvu velč. otaca tretoredaca, te grčko-istočnu župsku crkvu na To- pli. Objed je bio na parobrodu ,Dal- mat“, te je namjesnik oko tri sata po podne, radi loša vremena, krenuo ko- čijom u pratoji put Dubrovnika. Grad le bio lijepo okićen, puškaranje mužara slavljenje zvona pri dolasku i polas- ku. Pohod našeg novog g. namjesnika pl. baruna Handela učinio je na svih nas najbolji utisak. On je k na- mi na ko već kao brat, te je našao za svakoga ljubeznivu, umijes- nu, susretljivu riječ, Svukud je g. Na- mjesnik na sve hrvatske govore hrvat- ski odgovarao. Mi koji smo do sada bili vični vidjeti i čuti blaženi ap-tak, zadivila nas je naobrazba i plemenitost ga. gospodina, komu želimo, da ga ospod za jedini zakobiti mukotrpni brvatski narod u Dalmaciji na dugo u radinosti i pravici uzdrži i potivi! Košarni D6 na Pelješcu, Svim druš. tvima, koja su se odazvala posivu Hr- vatake Čitaonice u Košarnomdola | Josip Onyszkiewiez.