RR-A I SP I A UNP prave kršćanske slobode i prave krš- ćanske prosvjete. Najveće je zlo što ni- “gu kršćani. Doduše kršćani su u for- malizmima; ali je pravo kršćaostvo u srcu, u duhu, u osjećajima i u misli. Hoće li prestati ... već jednom ta famozna affaira sv. je- rolimska? Ne bi čovjek povjerovao, da tako ozbiljna, sveta stvar, kao što je to pitanje jerolimsko, može na tako nis- ke grane spasti! Vidi se, da i na po- četku XX. stoljeća laži i opsjene i o- timačina na dnevnom su redu: kao što su bile i za prošloga stoljeća. Rim, to historičko leglo kojekakovih pustolova i renegata: taj Rim, sjedinjene Italije, baš je svoj dobar glas i spram nas Hr- vata prošle godine održao. Kažu, da mi Hrvati nismo na dobru glasu u Italiji, a da Srbi jesu. |Znade se, da Talijan- ci baš nisu glasoviti ni povjesničari a ni Oni valjda ne znadu, da u Hrvatskoj imade grčko-istočnih vjerskih Srba, i da su baš ti hrišćani činili ka- no austrijski ,griuzeri“ grozote po I- taliji. Ta to je opće poznata stvar, da su lički katolički Hrvati poznati kao čestiti dobri ljudi; što se je svatko mogao uvjeriti za prošlih radnja oko Dubrovnika. Gdje bi to spominjali Ta- lijanom srpski diplomat conte Vojnović, renegat hrvatski, te kanonik Vitić i o- stali... Nu kad baš hoće može in fra Stipe u Rimu i u tom poslužiti na ta- lijanskom jeziku. ,Taj drski falsifika- tor istorije svetojeronimskoga zavoda !“ Nebi li ga možebit conte Vojnović u laž ućerao, te mu dokazao te falsifika- cije. Nu ako mu priskoče u pomoć svi srpski historici sa vladikom Ružičićem i sa najnovijim Adamovićem : teško će im biti ama jedan falsifikat dokazati. A najposlije što znadu ljudi oko ,Du- brovnika“, šta je to falaifikat; ta oni sami su sebi svoje osobno srpstvo fal- sificirali: načinivši od svojih hrvatskih otaca sebe Srbima .. I takovi falsifi- katori, da u javnosti progovaraju ! Pitanje svetojerolimsko razne je fa- ze prošlo. Zavod je to svakako bio hr- vatski nu u rukam, recimo, vatikanskim. Ne bi čovjek ni mislio, kako je nami bio baš od slabe koristi. U toin su za- vodu obično bili kojekakvi popovi bes- posličari, koji su bili na teret i smut- nju svojih biskupija! te da ih se rije- še biskupi bi ih poslali u Rim. Eto ih tamo, neka se grizu! Osim nekolicine vrijednih, drugi su nam bili samo na sramotu i ništa drugo... i to do naj- novijega vremena. Vladika djakovački radio je tamo od 60. (godina pr. vije- ka oko preinake toga "zavoda u dogo- voru sa Račkijem, Kostom Vojnovićem itd. U to je ime i na desetke hiljada novaca uložio u zavod. Za knjaza ne znamo, koliko je dao u tu svrhu, mož- da zna njegov ministar pravosugja. U zadnje vrijeme uzeo je stvar u ruke GIMNINEDRSSIPRPESNJESNSESESNPSJPNISPNPENATEENJENO a na koje nijesu bili uoblašteni od se- nata. Smiješno i nemoguće i jedno i | Glavni i neosporivi izvor jest Ljudevitova povelja. Kad u njoj nema one tačke sastavljene na onaj način, kako ju srpski pisari štampavaju, (a nema razloga da je ne bude, kad bi baš senat bio ju napisao) to znači, da je onake nije nigda ni bilo. + # Po onome što bi M. Pucić g. 1861 bio saopćio u ,Pozoru“ i što on na- zivlje ,pactiones“, Dubrovčani bi se bili obvezali na slijedeće: 1) da plaćaju kralju ugarskom svake godine 500 du- kata u zlatu; 2) da se na tri svečana dana u godini pjevaju hvale kralju; 3) vski stijeg na moru i na ko uzbude vodio ili četiri e——m=—— > -zmmarsmmmmmmmmmmmm=mmmmmmmmmdđmmmmmmmmaammmmmmmmmmmnamummmsm= —==mmsasmmzmspmmmsmmnnmmmmmmnmmTmm=m=mmnckkđČi msmesnđgemrnamammm=mmnmmmnnmmmmmnmmamammnmmmnummurumensnmmnsummevammmsemae | onome m ooo m eee vrh-bosanski nadbiskup. Za njega se znade, da je [muž vjere, i radin i us- trajan. U sporazumu ,sa hrvatskim bi- skupima naroč to sa nadbiskupom bar- skim Milinovićem podnio je sv. Stolici osnovu preinake svetojerolimskog za- voda. Rim je učinio svoju u dogovoru sa austro-ugarskom diplomacijom. Da- kle poslije kakovih 40 godišnjih izvi- da, enketa izišao je taj glasoviti bre- ve: uslijed dogovora hrvatskih biskupa, padbiskupa Crnegore i austro-ugarske diplomacije. A tad je nastala ,pasja trka“, koje- kakovi ,probisvijeti“, varalice, pusto- lovi pod zaštitom rimske pulicije, pro- vališe u kolegij, te htjedoše sićar dije- liti. Ustanoviše , vladu svetojerolimsku“ te urbi et orbi“ navijestiše svoju otima- činu. Nastade nešto neobičajna | Poče- lo se dogovarati sa provalnicima, oti- mačima... Dogovaralo se ne bi, da ni- gu ti hajduci bili pod vladinom obra- nom. Ni do danas toj eškiji talijanski sud nije sudio. Inače svi naši susjedi: Magjari, Nijemci, Talijani, et tu mi fi- li Brute: nadbiskup Milinović i on se je pridružio tim prijateljima hrvatskim kao da je otimačina bila pošla za ru- kom. Nu eto čuda javi se Crna Gora u ime srpstva — kao da Milinović ni- je za ništa ni zuao — te da će ona otečejstvo spasiti i nama Hrvatima za- dužbinu u Rimu dohraniti. Iza Pjero- tića i conte Alačevića pojaviše se u Rimu Milinović i coute Vojuović, te zbilja uz pripomoć Rusije i Francuske, uz privolu naše diplomacije istrgoše iz lupeških ralja plijen — ali ga ue po- vratiše Hrvatima, nego uzeše barem saliju. — Ime hrvatsko im je smetalo. Tko će pametan zamjeriti nadbisku- pu vrh-bosanskomu, što je uzavrio na to djelovanje ,probisvijeta“, komu se je Milinović pridružio. Kako je ou či- tavu stvar kroz godine vodio, nije ču- do, što se onako brzo požurio u Rim, Zapriječiti nije mogao, nu svojemu o- gorčenju u ime hrvatskoga naroda dao je oduška. Bilo je preoštro, te nije bi- lo za javnost. Nu megju Hrvatim vrije, ko što vrije po čitavom svijetu: za hr- vatski narod zgodao je izišao prosvjed. Dakako i Rim i Beč i Budimpešta bi- jahu tim prosvjedom iznenagjeni. Da se usugjuju Hrvati prosvjedovati! Mora opozvati .. I opozvao je po savjetu s. Oca. Poslije provale usred bijela dana mo- rao je svaki Hrvat biti uvjerea da nam je ugrožen kolegii. Tu je samo ultima- tum austro-ugarski mogao pomoći. A taj je izostao. Videći nevdlučuost naše diplomacije, kajaz se je cruogorski po- javio. Ili briši ime hrvatsko ili neka »probisvijet“ vlada. Papa nam je zavod, spasiodo nas Hrva- ta će biti u buduća vremena ga pohrvatit. Vrijeme gradi niz kotare kule, vri- jeme gradi, vrijeme razgragjuje. *) Ovaj smo članak primili od odlična rodo- ljuba. Op. Ur. RESE ERSSSSEENNJEISEEEESENSESENNSNNNNPNNSNNNJZNI, »Pozoru“ nijesu prava pactiones kažu sami srpski pisari; da pak ne mogu biti prijedlozi senata učininjeni posla- nicima, to sam gori dokazao. Prave u- garsko-dubrovačke pactiones sastoje od ukupno jedanaest tačaka, i to šest od strane Dubrovnika, a pet od strane U- garske. Kolikogod velik mogao biti ,e/e- kat kod ludovi“ što ću ja, kako veli mudri Nikša, postići preštampavajući prave i nepatvorene dubrovačko-ugar- ske pogodbe, ipak, smatrajući ja svoje čitatelje ne za ladove nego za čeljad zdrava razuma i sposobnu da razabere istinu od laži, pogodit ću drage volje srpskoj šijenci usredotočenoj i iscije- gjenoj u mudroj lubanji Nikše N. te ću ovdje navesti u cjelini one pogodbe, onako kako ih u talijanskom prijevodu navode naši ljetopisci Cerva i Resti, koji su ih ispisali iz arhiva; kako se takogjer nalaze ispisane u ,Annali, ossia Notisie dell' origine della Repub- blica di , raccolte da varij Ma- nuscritti antichi“, koji se nalaze u fra- njevačkoj biblijoteci, i onako kako su u sve i posve potvrgjeni od Ljudevi- tove povelje: m <<. Ja presenza de' quali Elia Saracca Arcivescovo 6e li sudetti Am- basciatori giurando non 8s0lo osi Ma anche il Re e tutto il suo Conseglio alli sacri Evangeli, convennero i Capi- loli, patti & cvaveuzioni tra la Corona u' Uogheria e la Repubblica di Ragu- sa 1a nome d' essa & di tutio 1 popolo di Ragusa, che li Ragusei no porsuaci uč instugati da alcuuo, ma di loro me- Naši dopisi. Iz KORČULE. Kronika. Desetak činovnika, ve- ćinom mladih ljudi, te bilježnik i je- dan trgovac, sastaja se skoro svagdano u gostionu ili kafanu. 10 vam je druš- tvo veseljaka. Činovnici su svi talija- naši samo je jedan hrvat, bilježnik je srbin a trgovac je hrvat. Nazad večeri sastalo se to društvance u ,Casino“ te igrali i na karte veselu igru. Na jednom Porezni Nadzornik Barić, tali- janaš do dna duše, ne imajući obzira od prisutnih hrvata i srbina, bezočno predloži da se čisti prihod igre nami- jeni aa korist ,Lega Nazionale“, Tr- govac i činovnik hrvat naprosto odu- stali onda od daljnje igre. Bilježnik ne reče ni riječi već igrao dalje. Pri svr- šetku igre Barić iznova zapita biljež- nika da li je zadovoljan i da li pristaje na njegov predlog. Nije niti dobro svr- šio bezobrazno pitanje, bilježnik skoči kao lav, te kao izvan sebe na toliku drzovitost golobradog i neskladaog mla- dića izreče mu lekciju da se je jadan vas tresao. Pravo mu reče, da Lega radi ne samo protiva Hrvatima već i proti srbima. Skoro da nije došlo i do gustijeh, da se nije Barić, sa datur gambis, kako što talijani običavaju, o- slobodio meštra. Evala ti bilježaiće. Samo kao kroničar moram spomenuti, da se je izmegju onih činovnika nala- zio i poglavarstveni povjerenik Pavišić i nije prosvjedovao. Pa da nemamo pravo kad velimo da sa ovdje pogla- varstveni činovnici najglavniji agitatori talijanaške stranke. Samo kad bi htio pisati o kotarskom liječniku D.ru Hć- nig-u morao bi napuniti cijeli list, ali svakako na svoje vrijeme. Za prvi put ove godine pri ophodu Tjelova dobila je mjesto i ,Societa Operaia“, pozvana ne pismeno kako o- stali već brevi manu od našeg mon- šignora; hajdemo da vidimo. Dne 8. tek. mj. u ,Casino“ se je producirao po drugi put internacijo- nalni orhestar, Pljeskanju i povlagji- vanju ni kraja ni konca, pri čemu se je isticao naš poglaviti. A kako nebi i ono je njegova zenica. Šiba. Iz PIJAVIČINA. Grid. Ostadoh začugjen, kad pro- čitah onaj člančić u cijenjenoj ,Crve- noj Hrvatskoj“ od dana 31/V. Br. 22, pod firmom: ,Stari Pijavljania“, koji veli da su ga teške okolnosti prisilile uzeti pero u ruke, da tobož opiše šte- tu od grida nanešenu cijeloj ovoj župi. Dopisnik veli: ,sva su sela u ovoj op- ćini oštećena, izuzam Pijavičina, gdje su ostala dva dijela roda zdrava i či- tava“. Pitam ja gospodina starca, gdje se je nalazio u dane, kad je krupa pa- dala od tri do četiri puta na dan? Bit će možda u ,Prnčevoj spili“ sklanjao pjesme! ili je bio kamo drugovdje od- umEmmzm->—z=—————'J [s mz ra, buona e gratuita volonta& Spouta- neamente prvmettevano d' osservare in- violabilmente li seguenti patti, cioč: Lo che essa si sottomette al suddet- to Ba d' Ungheria, et al suo" figlio, che sara herede del Regao d' Unghe- ria, et in maucansa de figli al suo Ne- pote tiglio del duca Stefano, suo fratello. ILo che al presente Ro s' habbino a cantare le lodi nella Chiesa Cattedrale di Ragusa tre volte | anoo conforme si costuma; llLo che in segno della soggezione la Repubblica si servira dell' lusegne e Vessilli del Re tanto per terra quao- to mare nei navigi. IV.o che volendo il Re entrare nella cita di Ragusa, che la Repubblica sia tenuta riceverlo con cento persone, e darli due praozi & due cene; Vo che la Repubblica sia obbligata dare al Re ogoi anno ger il censo du- vati 500 in oro; VLo che se il Re facesse | armata marittima, che la Repubblica dia a spe- we proprie da trenta galere in su una galer&, & servirlo per tulto il tempo che |' armata delle galere regie stesse in mare; o pure, se il re facesse at- mata delle galere in Dalmazia & spese di esse Citta, da dieci galere im su li M. Blauo tonuti dare uaa galera nell' &rmata predetta a spese proprie; ina Che 11 Re possa & suo beneplacitu preudere v una di dieci, o uva di troa- non sla te- sutan prigodom onog teškog bića i ža. losnog stanja ovog puka, koji je u o- nom času gd tuge i žalosti grozae su- ze niz lice lijevao, vrdeći gdje mu is- pred očiju nestaje ploda od svoj h tru- da. Tiča je u istinu uništila dva dijela ploda a trećina ostala (u opće) a ne- koje su obitelji tako oštećene da nije ostala niti petina. A gdje je zaraza cr- na, koja je nastala iza krupe, te se svagdano širi ovim vlažaim vremeni- ma, tako da ga danas neće biti na lozi mjestimice ni četvrtina pregjašnjeg plo- da, a kamo li zdravo i čitavo! Starče! Neka gospoda, kojh se tiče, dogju na lice mjesta, pak će se uvjeriti, ko piše istinu : ili ,Stari Pijavljanin“ ili ja pot- pisani zastupnik odlomka. N. R seoski glavar. Iz BLATA. Seoska Blagajna. Due 8 ov. mj. otvorila se ovdje ,Seoska Blagajna“. Po kazivanju nekih imao je taj dao stići g. M. Vrsalović, nadzornik blagajna, ali ne samo što nije stigao, nego nije ni odgovorio na brzojavku. Ali premda ni- je obećanje ispunio, isto je svečanost krasuo ispala. U narodu vladao neopi- siv entuziazam, u dvorani čulo se je krasnijeh govora. Klicalo se Kralju, presvj. Biskupu Marceliću itd. Upisano je blizu 150 drugova. Sve otmenijega što je u mjestu, bilo je pri ruci, dok se je došlo do ostvarenja Blagajne. Narod se veseli, samo da dobr; Bog da, da se vremenom oslobodimo pandža korčulan- ske ,Casse Mutua“. Najviše su se zau- zeli g. do. I. Šeman, g. B. Dogan, uč. gg. Kunjašić, Cetinić i Marinović-Žma- kalo. Nek im služi na diku i čast, što su ustrajno radili, dokle namisao nije- su sretno izveli. Ugledali se u njih i drugi. Bilo sretno. Iz TROGIRA. Za glagoljicu. Na 10 0. m. se je hr- vatsko drustvo , Berislavić“ obratilo na sv. Kongregaciju za svete Obrede u Rim, putem spljetskog Ordinarijata, za doz- volu pjevane glagolske sv. Mise prigo- dom blagdana sv. Ćirila i Metoda. Toj krasnoj zamisli pridružila su se uz U- gledno Općinsko Upraviteljstvo i druš- i tva Narodna Čitaonica“ i ,Narodaa Glazba“. Iz ovoga se lako razabire, ka- ko se u ovom gradu Berislavića, Luči- ća i drugih velikana ne izostavlja ni- jedna prigoda, koja zasijeca u narodni interes i kako je ovdje sve složno. » Berislavić“. Kao nuzgredno oba- vijestiti ću Vas, g. urodniče, da druš- tvo , Berislavić“ danomice napreduje. Ovo malo otkada se je ustrojilo, već su se obdržavala u dupkom puaoj druš- tvenoj dvorani dva predavanja: 0 hr- vatskomu programu i o glagoljici. Sve je teklo maravski, mirno i uljudno. Društvo , Berislavić“ i u opće cijeli Tro- kir pripravlja se na veličanstvenu pro- slavu sv. braće Ćirila i Metoda. I o to- mu ću Vas u svoje vrijeme opširno o- bavijestiti. Do vidova. Trogiranin. »Queste furono le promesse e li ob- blighi delli nostri; all' incontro si hab- bero promesse del Ra e da tutto il suo corteggio ivi astante, il quale uni- tamente giuro : Io che il Re suddetto sia deffensore contro tutti quelli che volessero mole- stare la citta& di Ragusa e suo di- Btretto ; Ilo che il Governo della citta di Ragusa e suo distretto tanto in terra ferma quanto nell' isole Marittime do- vunque et in qualsivoglia todo e8ssa possedeva all' hora con guardia, che li suoi Statuti, Consuetudini st entrate d' essa citta & distretto, siano in po- testa ea balia de loro cittadini & tege- re, goveraare, commandare 6 ditporre liberameate secondo la volonta et arbi- trio dei cittadini; IILo che il re suddetto habia a con- fermare tutto quello che la citta di MKRagusa possedeva tanto in terra quan- to in mare; IV.o che se alcun Uagherese avesse lite con qualche Riguseo, o all' incoa- trd, che |' attore sia tenuto andare a trovare il giudice e seguire il foro del reo, eccettuato se li contraenti si tro- vassero uel luoco ove fosse celebrato il contratto, perche all' hora ua' o |'al- tro sia tenuto di rispondere innanzi giudice di quel luoco, pero che queste cose non babbiano luoco nelle citta di Dalmazia, in terra di Chelmo, Bosna e Zeuta con li quali la Repubblica baveva certi e Consuetudini parti- colari dall' i