U DUBROVNIKU 21. Juna 1902.

Godina XII.

mrem
.

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u
jea Ugarsku, Bosnu + Herceg :
godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10

kuću, sa Austro-
godinu 10 krun&, na
kruna i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine,

predbrojen i sa došasto polugodište.

EEE SSS GEBA

ovinu s poštom: na

smatra se da je

 

 

 

Svećenstvo i narod.

U početku naših narodnih borba dal-
matinsko svećenstvo prionulo je većim
dijelom uz hrvatski pokret. Nije p1io-
pulo ni najmanje iz kakovih razloga,
koji bi se danas nazvali  klerikalnim, |
nego iz najčišćega hrvatskoga rodoljub- :
lja. Stranka unatoč svećenstvu, koje se
je borilo u njezinim redovima, nosila
je na sebi zdrav liberalni biljeg, na-
ravno u pravom, a ne u framasonskom
smislu ove riječi. To služi i stranci i |
svećenstvu na čast. Bez ma koje bilo
t. z. klerikalne primise, stranka je, baš
radi svojih slobodoumnih načela, naj-
dublje štovala i u zaštitu uzimala reli-
gijozno čuvstvo i religijozna načela na-
roda. Svećenstvo je bilo time zadovolj-
no i za sebe nije ništa tražilo. Palći,
Pavliuovići, Danili i drugi zaazimali su
prva mjesta u stranci, ne zato što sye-
ćenici, nego kao ljudi odučai na koji-
ževnom i političkom mezevu ; zauzimali
su il vusko, kao Klaići, Pučići, Vran-
kovići, Monti, Nodili, Čingnje i drugi.

Tu pristajanje svećenstva uz  hrvat-
gku narodnu stvar onoj je u velike po-
m«glo. Nije joj pomoglo samo ra-
di toga, što je svećenstvo vršilo velik
upliv u narodu, te su prve izborne po-
bjede, bilo političke, bilo općinske, o-
držane osobito u Zagorju, bile  ponaj-
više djelo svećenstva; uego i zato, što
je svećenstvo radi svoga znaoja uživa-
lo velik ugled. Dosta je istaknuti, da
su svećenici bili uz koju rijetku Iznim-
ku za dugi niz godio& na čelu našega
školstva. Navesti ćemo imena  Stipče-
vića, Pavišića, Carića, Pulića, Mischiat-
ta, Ivčevića itd. I ovi, — izuzme li se
Pulića, koji bi bio na diku svakom za-
vodu i svakom narodu — nisu u isti-
nu bili najvrijedniji u našem  svećen-

= pODAtItak

Srpska junačtva u

Dubrovniku i okolici.

Da nastavim.
_ Četvrto srpsko junačivo: Napadaji
i sakidivanja Stjepana Uroša Miluti-
na, srpskog kralja, rečenog  ,svetoga“,
(1282-1321). — Ovaj je biv nezakonit
sin Stjepana Uroša L., o čijim slavnim
djelima prošu put smo govorili; pa
kako se, po riječi Restija, rijetko kad
dogagja da čini aakonita djela onaj,
kome je rogjenje nezakonito, tako 1
onaj ,sveti* Uro& netom sjede na vla-
du započe & nepravdam 1 sakidivanji-
ma. U povijesti posaat je ovaj Uroš
takogjer pod imenom ,monaha“, valjda
za to što se je pod starost biv posve-
tio, po onoj talijanskoj : ,qwando i dia-
volo diventa vecchio si fa monaco“. O
njemu povijest pripovijeda da je dao
oslijepiti vlastitog sina, Zato što je na
D) bila pala sumnja da radi prot nje-
mu. Domaći njegov život bio je sve
drugo nego uredon. Odmetnuo je re-
dom od sebe tri zakonite žene. Kad
mu grčki ćesar Aadronik ll. u Tesalo-

 

stvu. Naobraženost nije bila razširena
kao danas, te se može reći da se je
inteligencija svagjala na dva razreda:
na svećenstvo i na birokraciju.  Sve-
ćenstvo je ipak nadilazilo birokraciju.
Bilo je okretnije, poletnije, svestranije;
a osobito je nekom ljubavlju aktuelno-
sti pratilo rezvitak kulturnoga svijeta.
Jesi li u Zadru htio imati jednu novu
knjigu, bio si stalan, da ćeš je naći u
Sjemeništu, Jedino je u našem Dubrov-

. niku, radi starih slavnih tradicija, svje-

tovni elemenat i bez birokracije,
gao stajati uz bok svećeničkom,
njime uspješno natjecati se,

Na žalost i u svećeničkim redovima
bilo je iznimaka. Bilo ih je u primor-
skim gradovima, navlastito u t. z.  vi-
šem svećenstvu. Ovo je sa biskupima
na čelu razvilo neki vanredni otpor pro-
ti narodnom pokretu i složilo se sa bi-
rokracijom. Na isti način kao što je
birokracija proganjala narodae ljude,
kurije su proganjale narodno svećen-
stvo. Biskupi i kanonici bili su na)lju-
ći — kaku se onda kaživalo — orta-
ci; ,Consortisti“. Opreka megju dušo-
brižničkim svećenstvom u jednu ruku
te biskupima i kanonicima u drugu, bi.
la je jedna od najoštrijih. Naravno da
gvi kanonici i svi biskupi nisu bili jed-
naki; ali fanatizam većine njih proti
svemu što je hrvatsko tako je bio sli-
jep, da kad je pred 82 godine bla.
gopokojni Rački putovao Dalmacijom,
nisu mu ni dozvolili da zaviri u arhiv
spljetskoga kaptola. Onim kanonicima
se je činilo kao da je hrvatski učenjak
neka sablast, Sam pok. Kalogjera spa-
dao je u ono doba u najstrastvenije
autonomaše. Godeaxsi, Maupas, Zaffcoa,
Fosco, ti su sve ljudi jedae škole,

Malo po malo stvari su &e počele i

u tom pogledu na bolje mijenjati. Do-
Game me =a RO? ERADMENOENINNNNNJENAMO
žena, koja je bila sestra bugarskog će-
sara Svjetoslava, te ju daruje Andro-
niku, dajući mu još kao priložak svo-
ju suložaicu Kotanicu. ,Zotankosti o
tome tako su ogavne, vel sam bafi-
šik *), da mi ih se neda ni navagjati“,
Imao je ipak i dobrih svojstava, bio je
dobar i pravedao naprama svojim po-

mo-
te 8

 

*) Nur gegen den Vorfurf ausschweifon-
den Leben iu der Jugead suchen ihu neuere
werbische Geschichtsichreiber vergeblich zu
vertheidigen. Ia diesem Puokte stimimen alle
vou emauder unabhiingigen (Quelien iibereia,
Die Einzelheiteu sind zu emporend, als dass
ich sie hier niederschreibeu konate ( Geschich-
te der Sikdslawischen Latoratur LI. str. 67),

Ocbini pise: ,La sua prima moglie fu ti-
gliuvla del Principe di Valachia, la quale
dopo esser stata cougionta seco in matrimo-
nio ua gran tempo, la o a casa del
suo padre, et preše un 4, fo prima
moglie di suo tratello, facendvia spogliare |' a-
bito mouasticu, di culi u' ora veštita, Ma e8+
sendo dalli Vescovi e altri Prelati di cid ri-
preuo, dopo molto tempo la lascido, maritan-
dosi cou la sorelja di olendoslavo re de' Kul.
gari. i cui amore cssendo ogli ormai saxio,
cerco uu alira di pd uobil legaaggio , . +
U Imperadore fu štora«to d' accennarli della
sua ngzliuola Simonide, ho AL trovava in ota
di 6 nm la quale gli prometteva dare, accio
stosse appo lui iusino «U eta logitima, e poi
che gii fvsse moglie*, Ali naš sveti“ Urot
uleudo in et& ui quarania anni, et ancor pil
olire, consuuo 11 matriuonio cou Simonide

arrivava & otto anni; con

obe per appuuto
cbe la
Podr Bua malrico, no mai potd

Izlazi svake subote.

Pojedini broj 20 para.

Dopisi šalju se

šlo je vrijeme, da se kanonici nijesu mog-
li više birati megju autonomaškim sve-
ćenstvom. Kako su mlagji svećenici rasli,
tako je ovo iščezavalo. Bila je sila birati
kanonike iz redova narodnoga svećen-
stva, koje se je i sa svojim vrlinama
namećalo. Stvar je inače išla s& bisku-
pima. Tu je evolucija išla nešto laglje.
Ipak imenovanjem Ilića i Vodopića, te
preobraćenjem Kalugjere bilo bi se re-
klo da počimlje nova era. Imena Uc-
cellini-a i Marčelić-a učvršćivala su u
toj vjeri. Megjutim razvitak narodu i
političkih prilika doveo je dotle da se
dalmatinski episkopat, Bogu hvala, više
ne smatra kao izoliran faktor. Čitav
hrvatski episkopat danas se smatra kao
jedna cjelina, koju sastavljaju biskupi
Dalmacije, Herceg-Bosne, Banovine i
Istre. Unatoč Flappima i komu slično-
me, bilo bi se u zadnje doba reklo, da
je taj episkopat barem u svojoj većini
nadahnut Strossmayerovim duhom; da
mu je Strossmayer moralni vogja. Bez
sumnje to je bilo vrlo krasno i vrlo
utješljivo. Nije bilo više oprijeke me-
gju višim svećenstvom i onim, koji se
krivo zovesnižim. Svi svećenićki kru-
govi kao da su bili megjusobno stop-
ljeni, a opeta kao da su stopljeni sa
narodom. I narodaoj i vjerskoj stvari
to je moglo biti samo od koristi.

Nu na žalost kao da je u zadnje do-
ba, krivnjom episkopata ili barem jed-
noga njegova dijela, taj sklad zakrkauo,
U sv. jeronimskom sporu, episkopat,
koji je tako lijepo bio započeo, nije do
konca ustrajao. U pitanju glag(ijice pak
neki njegovi članovi nisu na visini svo-
ga položaja. Mjesto da se zauzmu Za
tu narodnu svetinju, kako to zahtijeva
ljubav prama Bogu i ljubav prama na-
rodu, oni su proti njoj i predstavljaju
se kao njezini neprijatelji. Odatle nove
GSNRRENNNEASS NEE EESZESEEES LN ZELSVJSTESTN SEPSA
danicima, dajbudi naprum onim te su
pripadali grčko-istočao) crkvi. Imao je
veliku bogoljubnost napram sv, Nikoli
od Bara, gradio je crkve i manastire.
Srpska crva časti ga kao sveci, da-
juči mu aaslov T'eofora, i svetkujući
mu uspomeiu na 30 oktobra.

Da se je ovaj Uroš posvetio, mislim
i ja da ne može da bude suranje, Naj-
paće, ono što je učiaio Dubrovniku do-
kazvim je da je ts) čovjek bio doprv
do jednog takog stupnja svetinje, da
se zA umrlog čovjeka ne može više ni

aši ljetopisci pripovijedaju ovo : No-
vi kralj Uroš, nezadovoljaa pogodbama,
što je njegov otac bio sklopio & Repu-
blikom, da mu se plaća 2000 perpera
za miraov trapljenje njekih zemalja u
Zahumlju, stade tražit više; Da ne do-
gje do razdora, Republika pristane da
budu zato odabrani dobri ljudi s nje-
zine i & kraljeve strane, koji presudiše
da se unaprijed plaća kralju 2500 per-
pera na godište, Sasvim m Uno& sli-
jedio je čestu navaljivati na zemlje
duorovačke 1 njegovi ljudi bi 86 nasta-
njivali po samostaoim, koji su bili iz-
van grada. i SRO

onese ojeĆe duwu su

kod ko sv, Vida aa Pam, u 4
segradi im samostan sv, Klare us nje-

"kauašn,u Crkva: sv, Vlaha, & kasnije op»

lata i oglasi ptedeje se upravi ,Crvene Hrvatske“ u
Dubrovniku, gdje su utužljivi,
Za oglase, priopćeno zahvale i ost. plaća se 20 para po retku.

Oglasi koji se više uta tis u
' Mrtedalška. Rabepisi se ne vraćaju, & ne-

frankirana pisma ne p

bi i uz razmjeran popust,

rimaju se.

 

opreke, odatle otpori i borbe, odatle
vrlo žalosni pojavi. Jest, mi se danas
nalazimo pred;bolnim antagoniznom me-
gju nekim članovima episkopata u jed-
nu ruku, te ostalim svećenstvom i na-
rodom u drugu. Taj antagonizam može
da postane zlokobnim. Mi nećemo da
u ovom pogledu razvijamo na dalje svo-
je misli, koje se logičnim umovanjem
nižu jedna uz drugu. Dosta nam je da
na nj pokažemo i da pozovemo naše
biskupe neka ozbiljno promišljaju. Taj
antagonizam mogao bi postati izvorom
pošljedica vrlo štetnih u svakom  po-
gledu. I rimska kurija morala bi tako-
gjer biti nešto oprezajja, le ne nagra-
gjivati odlikama Fiappa, biskupa _irre-
dentistu i ne namećati tršćanskim Slo-
vencima njemačke biskupe. Tv sve vri-
jegja narodni osjećaj Hrvata. klrvati
neće političkih biskupa. Neka biskupi
ljube narod, neka budu ne samo rijeći
nego i činom prijatelji starohrvatske
službe božije, a svaka će opreka biti
izglagjena. Mislimo da ne trašimo nuo-
go; mislimo pače da tražimo samo o-
no, na što su već biskupi od sebe duž-
ni, & što će svakako biti na korist i
domovini i crkvi.

 

Crnogorske stvari,

Kotor, 18 Juna.

Cvate Lujo, koji nije (on tako kažel)
suradnik , Dubrovnika“, nadao se od go-
spodara obilau bakšišu za svoje vrlo
problemaučae uspjehe, pomoću Magja-
ra i Talijaoa proti Hrvatima postigau-
te u Rimu, Držao je kao u ruci, da ga
na Ceunju čeka, ako ne baš 100.000

šterlina, kao ono u Londoau lorda Ro-

bertsa na povratku iz Afrike, ili 50.000
kao sada Lo.da Kitschenera, a ono i-
pak srčan samotuljak za potrebe i ob-

veze, koje conte Luju nameće njegova

koli zidom sv, Dominika na istoku, &
razruši Sv. Franćčeska na Jaminam,*)
Bas u tv sretao Uroševo doba pojavi
se u Dubrovniku strašna pošast, i ga
dva godišta pomori silu ljudi; pristugi
i glad, te najposlije i požar, koji na 16
kolovoza požeže sve Prijeko, prostre se

du staroga grada i do svete e na
Lavima izgori Arcibiskupiju i svu oko-
ucu. Maogi htjedoše ostaviti 12 orjeli
Dubrovnik, 1 poći gradit kuće po okol-
nun seluna 1 8e preinjestii u Ikaliju,
ali ih ušdrži izgled

 

m —ma—