U DUBROVNIKU 21. Juna 1902. Godina XII. mrem . CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u jea Ugarsku, Bosnu + Herceg : godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 kuću, sa Austro- godinu 10 krun&, na kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, predbrojen i sa došasto polugodište. EEE SSS GEBA ovinu s poštom: na smatra se da je Svećenstvo i narod. U početku naših narodnih borba dal- matinsko svećenstvo prionulo je većim dijelom uz hrvatski pokret. Nije p1io- pulo ni najmanje iz kakovih razloga, koji bi se danas nazvali klerikalnim, | nego iz najčišćega hrvatskoga rodoljub- : lja. Stranka unatoč svećenstvu, koje se je borilo u njezinim redovima, nosila je na sebi zdrav liberalni biljeg, na- ravno u pravom, a ne u framasonskom smislu ove riječi. To služi i stranci i | svećenstvu na čast. Bez ma koje bilo t. z. klerikalne primise, stranka je, baš radi svojih slobodoumnih načela, naj- dublje štovala i u zaštitu uzimala reli- gijozno čuvstvo i religijozna načela na- roda. Svećenstvo je bilo time zadovolj- no i za sebe nije ništa tražilo. Palći, Pavliuovići, Danili i drugi zaazimali su prva mjesta u stranci, ne zato što sye- ćenici, nego kao ljudi odučai na koji- ževnom i političkom mezevu ; zauzimali su il vusko, kao Klaići, Pučići, Vran- kovići, Monti, Nodili, Čingnje i drugi. Tu pristajanje svećenstva uz hrvat- gku narodnu stvar onoj je u velike po- m«glo. Nije joj pomoglo samo ra- di toga, što je svećenstvo vršilo velik upliv u narodu, te su prve izborne po- bjede, bilo političke, bilo općinske, o- držane osobito u Zagorju, bile ponaj- više djelo svećenstva; uego i zato, što je svećenstvo radi svoga znaoja uživa- lo velik ugled. Dosta je istaknuti, da su svećenici bili uz koju rijetku Iznim- ku za dugi niz godio& na čelu našega školstva. Navesti ćemo imena Stipče- vića, Pavišića, Carića, Pulića, Mischiat- ta, Ivčevića itd. I ovi, — izuzme li se Pulića, koji bi bio na diku svakom za- vodu i svakom narodu — nisu u isti- nu bili najvrijedniji u našem svećen- = pODAtItak Srpska junačtva u Dubrovniku i okolici. Da nastavim. _ Četvrto srpsko junačivo: Napadaji i sakidivanja Stjepana Uroša Miluti- na, srpskog kralja, rečenog ,svetoga“, (1282-1321). — Ovaj je biv nezakonit sin Stjepana Uroša L., o čijim slavnim djelima prošu put smo govorili; pa kako se, po riječi Restija, rijetko kad dogagja da čini aakonita djela onaj, kome je rogjenje nezakonito, tako 1 onaj ,sveti* Uro& netom sjede na vla- du započe & nepravdam 1 sakidivanji- ma. U povijesti posaat je ovaj Uroš takogjer pod imenom ,monaha“, valjda za to što se je pod starost biv posve- tio, po onoj talijanskoj : ,qwando i dia- volo diventa vecchio si fa monaco“. O njemu povijest pripovijeda da je dao oslijepiti vlastitog sina, Zato što je na D) bila pala sumnja da radi prot nje- mu. Domaći njegov život bio je sve drugo nego uredon. Odmetnuo je re- dom od sebe tri zakonite žene. Kad mu grčki ćesar Aadronik ll. u Tesalo- stvu. Naobraženost nije bila razširena kao danas, te se može reći da se je inteligencija svagjala na dva razreda: na svećenstvo i na birokraciju. Sve- ćenstvo je ipak nadilazilo birokraciju. Bilo je okretnije, poletnije, svestranije; a osobito je nekom ljubavlju aktuelno- sti pratilo rezvitak kulturnoga svijeta. Jesi li u Zadru htio imati jednu novu knjigu, bio si stalan, da ćeš je naći u Sjemeništu, Jedino je u našem Dubrov- . niku, radi starih slavnih tradicija, svje- tovni elemenat i bez birokracije, gao stajati uz bok svećeničkom, njime uspješno natjecati se, Na žalost i u svećeničkim redovima bilo je iznimaka. Bilo ih je u primor- skim gradovima, navlastito u t. z. vi- šem svećenstvu. Ovo je sa biskupima na čelu razvilo neki vanredni otpor pro- ti narodnom pokretu i složilo se sa bi- rokracijom. Na isti način kao što je birokracija proganjala narodae ljude, kurije su proganjale narodno svećen- stvo. Biskupi i kanonici bili su na)lju- ći — kaku se onda kaživalo — orta- ci; ,Consortisti“. Opreka megju dušo- brižničkim svećenstvom u jednu ruku te biskupima i kanonicima u drugu, bi. la je jedna od najoštrijih. Naravno da gvi kanonici i svi biskupi nisu bili jed- naki; ali fanatizam većine njih proti svemu što je hrvatsko tako je bio sli- jep, da kad je pred 82 godine bla. gopokojni Rački putovao Dalmacijom, nisu mu ni dozvolili da zaviri u arhiv spljetskoga kaptola. Onim kanonicima se je činilo kao da je hrvatski učenjak neka sablast, Sam pok. Kalogjera spa- dao je u ono doba u najstrastvenije autonomaše. Godeaxsi, Maupas, Zaffcoa, Fosco, ti su sve ljudi jedae škole, Malo po malo stvari su &e počele i u tom pogledu na bolje mijenjati. Do- Game me =a RO? ERADMENOENINNNNNJENAMO žena, koja je bila sestra bugarskog će- sara Svjetoslava, te ju daruje Andro- niku, dajući mu još kao priložak svo- ju suložaicu Kotanicu. ,Zotankosti o tome tako su ogavne, vel sam bafi- šik *), da mi ih se neda ni navagjati“, Imao je ipak i dobrih svojstava, bio je dobar i pravedao naprama svojim po- mo- te 8 *) Nur gegen den Vorfurf ausschweifon- den Leben iu der Jugead suchen ihu neuere werbische Geschichtsichreiber vergeblich zu vertheidigen. Ia diesem Puokte stimimen alle vou emauder unabhiingigen (Quelien iibereia, Die Einzelheiteu sind zu emporend, als dass ich sie hier niederschreibeu konate ( Geschich- te der Sikdslawischen Latoratur LI. str. 67), Ocbini pise: ,La sua prima moglie fu ti- gliuvla del Principe di Valachia, la quale dopo esser stata cougionta seco in matrimo- nio ua gran tempo, la o a casa del suo padre, et preše un 4, fo prima moglie di suo tratello, facendvia spogliare |' a- bito mouasticu, di culi u' ora veštita, Ma e8+ sendo dalli Vescovi e altri Prelati di cid ri- preuo, dopo molto tempo la lascido, maritan- dosi cou la sorelja di olendoslavo re de' Kul. gari. i cui amore cssendo ogli ormai saxio, cerco uu alira di pd uobil legaaggio , . + U Imperadore fu štora«to d' accennarli della sua ngzliuola Simonide, ho AL trovava in ota di 6 nm la quale gli prometteva dare, accio stosse appo lui iusino «U eta logitima, e poi che gii fvsse moglie*, Ali naš sveti“ Urot uleudo in et& ui quarania anni, et ancor pil olire, consuuo 11 matriuonio cou Simonide arrivava & otto anni; con obe per appuuto cbe la Podr Bua malrico, no mai potd Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Dopisi šalju se šlo je vrijeme, da se kanonici nijesu mog- li više birati megju autonomaškim sve- ćenstvom. Kako su mlagji svećenici rasli, tako je ovo iščezavalo. Bila je sila birati kanonike iz redova narodnoga svećen- stva, koje se je i sa svojim vrlinama namećalo. Stvar je inače išla s& bisku- pima. Tu je evolucija išla nešto laglje. Ipak imenovanjem Ilića i Vodopića, te preobraćenjem Kalugjere bilo bi se re- klo da počimlje nova era. Imena Uc- cellini-a i Marčelić-a učvršćivala su u toj vjeri. Megjutim razvitak narodu i političkih prilika doveo je dotle da se dalmatinski episkopat, Bogu hvala, više ne smatra kao izoliran faktor. Čitav hrvatski episkopat danas se smatra kao jedna cjelina, koju sastavljaju biskupi Dalmacije, Herceg-Bosne, Banovine i Istre. Unatoč Flappima i komu slično- me, bilo bi se u zadnje doba reklo, da je taj episkopat barem u svojoj većini nadahnut Strossmayerovim duhom; da mu je Strossmayer moralni vogja. Bez sumnje to je bilo vrlo krasno i vrlo utješljivo. Nije bilo više oprijeke me- gju višim svećenstvom i onim, koji se krivo zovesnižim. Svi svećenićki kru- govi kao da su bili megjusobno stop- ljeni, a opeta kao da su stopljeni sa narodom. I narodaoj i vjerskoj stvari to je moglo biti samo od koristi. Nu na žalost kao da je u zadnje do- ba, krivnjom episkopata ili barem jed- noga njegova dijela, taj sklad zakrkauo, U sv. jeronimskom sporu, episkopat, koji je tako lijepo bio započeo, nije do konca ustrajao. U pitanju glag(ijice pak neki njegovi članovi nisu na visini svo- ga položaja. Mjesto da se zauzmu Za tu narodnu svetinju, kako to zahtijeva ljubav prama Bogu i ljubav prama na- rodu, oni su proti njoj i predstavljaju se kao njezini neprijatelji. Odatle nove GSNRRENNNEASS NEE EESZESEEES LN ZELSVJSTESTN SEPSA danicima, dajbudi naprum onim te su pripadali grčko-istočao) crkvi. Imao je veliku bogoljubnost napram sv, Nikoli od Bara, gradio je crkve i manastire. Srpska crva časti ga kao sveci, da- juči mu aaslov T'eofora, i svetkujući mu uspomeiu na 30 oktobra. Da se je ovaj Uroš posvetio, mislim i ja da ne može da bude suranje, Naj- paće, ono što je učiaio Dubrovniku do- kazvim je da je ts) čovjek bio doprv do jednog takog stupnja svetinje, da se zA umrlog čovjeka ne može više ni aši ljetopisci pripovijedaju ovo : No- vi kralj Uroš, nezadovoljaa pogodbama, što je njegov otac bio sklopio & Repu- blikom, da mu se plaća 2000 perpera za miraov trapljenje njekih zemalja u Zahumlju, stade tražit više; Da ne do- gje do razdora, Republika pristane da budu zato odabrani dobri ljudi s nje- zine i & kraljeve strane, koji presudiše da se unaprijed plaća kralju 2500 per- pera na godište, Sasvim m Uno& sli- jedio je čestu navaljivati na zemlje duorovačke 1 njegovi ljudi bi 86 nasta- njivali po samostaoim, koji su bili iz- van grada. i SRO onese ojeĆe duwu su kod ko sv, Vida aa Pam, u 4 segradi im samostan sv, Klare us nje- "kauašn,u Crkva: sv, Vlaha, & kasnije op» lata i oglasi ptedeje se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopćeno zahvale i ost. plaća se 20 para po retku. Oglasi koji se više uta tis u ' Mrtedalška. Rabepisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne p bi i uz razmjeran popust, rimaju se. opreke, odatle otpori i borbe, odatle vrlo žalosni pojavi. Jest, mi se danas nalazimo pred;bolnim antagoniznom me- gju nekim članovima episkopata u jed- nu ruku, te ostalim svećenstvom i na- rodom u drugu. Taj antagonizam može da postane zlokobnim. Mi nećemo da u ovom pogledu razvijamo na dalje svo- je misli, koje se logičnim umovanjem nižu jedna uz drugu. Dosta nam je da na nj pokažemo i da pozovemo naše biskupe neka ozbiljno promišljaju. Taj antagonizam mogao bi postati izvorom pošljedica vrlo štetnih u svakom po- gledu. I rimska kurija morala bi tako- gjer biti nešto oprezajja, le ne nagra- gjivati odlikama Fiappa, biskupa _irre- dentistu i ne namećati tršćanskim Slo- vencima njemačke biskupe. Tv sve vri- jegja narodni osjećaj Hrvata. klrvati neće političkih biskupa. Neka biskupi ljube narod, neka budu ne samo rijeći nego i činom prijatelji starohrvatske službe božije, a svaka će opreka biti izglagjena. Mislimo da ne trašimo nuo- go; mislimo pače da tražimo samo o- no, na što su već biskupi od sebe duž- ni, & što će svakako biti na korist i domovini i crkvi. Crnogorske stvari, Kotor, 18 Juna. Cvate Lujo, koji nije (on tako kažel) suradnik , Dubrovnika“, nadao se od go- spodara obilau bakšišu za svoje vrlo problemaučae uspjehe, pomoću Magja- ra i Talijaoa proti Hrvatima postigau- te u Rimu, Držao je kao u ruci, da ga na Ceunju čeka, ako ne baš 100.000 šterlina, kao ono u Londoau lorda Ro- bertsa na povratku iz Afrike, ili 50.000 kao sada Lo.da Kitschenera, a ono i- pak srčan samotuljak za potrebe i ob- veze, koje conte Luju nameće njegova koli zidom sv, Dominika na istoku, & razruši Sv. Franćčeska na Jaminam,*) Bas u tv sretao Uroševo doba pojavi se u Dubrovniku strašna pošast, i ga dva godišta pomori silu ljudi; pristugi i glad, te najposlije i požar, koji na 16 kolovoza požeže sve Prijeko, prostre se du staroga grada i do svete e na Lavima izgori Arcibiskupiju i svu oko- ucu. Maogi htjedoše ostaviti 12 orjeli Dubrovnik, 1 poći gradit kuće po okol- nun seluna 1 8e preinjestii u Ikaliju, ali ih ušdrži izgled m —ma—