U DUBROVNIKU 28. Juna 1902. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu smegotježa: za Dubrovnik sa donašanjem e i oglasi PADA se upravi Crvene Hrvatske“ u ro , kuću, sa Austro-Ug , Bosnu i ovinu s poštom: na Izlazi svake subote. gdje su u godinu 10 krun&, na & godine 5 krun&, — sa imosemstvo 10 Za ogioao, zelopćena zahvale i ost. plaća sef AE. kruna i poštarski troškovi. t Oglasi koji se zato tiskaju po bi i uz eran popust. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je Dopisi šalju se Uredništva. pisi se ne vraćaju, & ne- Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju 86. predbrojen i za došasto polugodište. Financijalna nagodba. Eto je već peta godina, što je istekla postojeća financijaloa nagodba megju Ugarskom i Hrvatskom; & nova ne sa- mo da nije obnovljena, nego smo još u prvom stadiju; u onom naime nun- cija. Istina je da su dvije regnikolarne deputacije, ugarska i hrvatska izmije- nile nuncije i renuncije, pače su držale i nekoliko skupnih sjednica. Nu to ni- je dovelo do nijednoga rezultata. Tre- balo je birati nove regnikolarne depu- tacije, pa započeti s nova. Novi nuncij hrvatske regnikolarne deputacije, kaže da je tomu uzrok, što su sabori uz to bili raspušteni. ,Pester Lloyd“ piše drugčije. On kaže, da su Hrvati mnogo tražili, pa da se radi toga nije došlo do sporazumka. Mi mislimo da nije i- stinito ni jedno ni drugo. ,Crvena Hr- vatska“ bila je izmegju prvih, &, ako se ne varamo pače prva, koja je upo- zorila na pravi razlog igre. Magjari produljuju i odgagjaju, jer hoće da pri- je vide, kako će se riješiti nagodbeno pitanje sa Austrijom. Ako im ovo rije- šenje donese novih žrtava, tada će te žrtve naprtiti na legja Hrvatske. Da oni rastežu stvar nekom tajnom namje- rom, vidi se i odatle što se je njihova regnikolarna deputacija konstituirala par dana prije no je saborska zasjedba za- ključena, To je bilo proračunano, Hr- vatski nuncij bio je gotov o Uskrsu; ali ga Hrvati nisu imali komu predati. Clanovi ugarske regaikolarne deputa- cije bili su birani; nu sama deputacija nije postojala, Ona se je konstituirala u zadnji čas da primi nuocij. Sada je ugarski sabor odgogjen do jeseni. Kad se na jesen sastane, tada će izvjestitelj početi ispitivati hrvatski nuncij; pa ko zna koliko će vremena proći, dok ga prouči i dok pripremi renuncij. Prvi put je prošlo trinajest mjeseci. Na taj način moglo bi se zbiti da se još dva puta provizorno produlji postojeća na- godba. A ipak Ugarska i Hrvatska u- govaraju kao dva paritetna faktora. Da je taj paritet iluzoran, dokasuje, bez svega ovoga što se zbiva, jedna okol- nost, na koju mislimo da još do sada uje niko upozorio, Od ugarske strane sudjeluja u ugovorima ministar pred- sjednik i ministar financija. Mi misli- mo da je ministar-predajednik samo u- garaki ministar. Po nekim Lovim teo- rijama on je i zajednički; pa se tako 1 opravdati htjelo, kad je u svoje vrije- vatske strane nema ništa korelativna ovim dvama faktorima. Za ministra pred- sjednika moglo bi se reći da je kore- lativni faktor ban ; ali najvažniji je fak- tor svakako ministar financija. Ovaj pak zastupa samo ugarsku stranu. Financi- jalna struka Hrvatske nije u dogovori- ma zastupana. Gdje je tu paritet? Gdje je paritet, ako ministar financija, koji je zajednički ministar u isto je doba i autonomni ugarski ministar, te kao takav napušta svoje zajedništvo da za- stupa jedino ugarske interese? Numcij većine izragjen je od Dr. Egeradorfera, prama intencijama bana. Autonomni budžet Hrvatske bori se sa velikim po- teškoćama, Ono 44%, što Hrvatska pri- ma od svojih dohodaka, za autonomne potrebe, nije dostatao. Ban misli da bi mu još trebala 3 milijuna kruna Ne znamo je li ovaj račun točan, Za jedno dvije godine mogao bi biti; ali se na- rodne potrebe razvijaju i rastu. Da Hr- vatska dobije taj novac, koji joj treba, mogao bi se povisiti postotak. Nu ban dobro znade da to nebi nikako išlo. Za to nuncij zahtijeva da se u hrvat- ske dohotke unapred izračunaju neki dohotci, koji su se do sada smatrali ili kao zajednički ili kao ugarski. Zahtjev je aasvim pravedan i opravdan. — Što Hrvati plaćaju to je dohodak Hrvatske. Sve dakle što oni plaćaju, mora se u- brajati u hrvatske donotke. — Ali nun- cij većine u velike je manjkav s toga, što to ne zahtijeva kao pravo, nego sa- mo za to da se udovolji potrebama Hr- vatske. Izgleda dakle kao neka milost. Nuacij ne mari ni za pravo ni za čast Hrvatske. Njemu nije do toga ni da se briše tobožnji hrvatski deficit, koji vrijegja hrvatski ponos. Njemu je samo do toga da Hrvatskoj bude stavljeno na raspoloženje nešto novaca više; o- noliko, koliko ban misli da mu treba, a da stroj ne zapne. Separatai votum D.ra Vrbanića po- lazi sa sasvim drugoga gledišta. 1 on po prilici zahtijeva da se u hrvatske dohotke ubroje oni isti dohotci, za koje tu zahtijeva i nuncij većine. Nu njegovo je ubrazloženje sasvim drugčije. Po nje- govu učeuom, temeljitom, nevborivom i rodoljubnom razlaganju, Hrvatska )e, prama ustanovama i duhu nagodbe po- ltički narod sa svojim posebnim teri- torijem. To je ono što Magjari neće da razumiju, unatoć i slovu i smislu na- godbe. Radi toga, što je Hrvatska po- seban teritorij, ona mora biti i jest takogjer posenao financijalao podru- čje. Kad se na to stanovište stavo Magjari, ooda će se 60 ipso svi hrvat- ski dobotci napose računati. Povrede nagodbe na financijalaom polju potića iz owh istih razloga, iz kojih potića sve druge povrede, ne izuzevši ni one jezika ; odatle stv Magjari ne shvaćaju Hrvatsku paritetnim faktorom ; kralje- vinu sa svojim posebnim državnim pra- vom i sa avojim posebaim teritorijom. Kad bi ja shvaćali tako, kako je po pravu i nagodbenom zakonu, tada bi logična posljedica, da bismo bili na či- stu glede dohodaka Hrvatske. Deficit bi tad iščeznuo. Nu bismo li i tada i- mali garanciju, da neće biti zamršaja i pomutnja; bili i tada Hrvatska imala sve uvjete kulturnoga i gospodarskoga napretka i razvitka? D.r Vrbanić misli da nebi, te za otstranjenje svakoga pri- jepora traži samostslne financije. — Hrvatska“ hvali, pače slavi separatni votum D.ra Vrbanića kao znamenito djelo državnika, rodoljuba i naučenjaka. — Jedino mu prigovara, što nije tra- žio samostalne financije i u ime držav- noga prava, i što uz financijalnu samo- stalnost ne zagovara u opće i gospo- darsku, jer, ako Hrvatska mora imati u svojim rukama svoje financije, mora imati takogjer i uvjete svoje porezne snege: gospodarstvo, trgovinu, promet, pomorstvo it.d. — I ,Obzor“, prizaa- jući separatnome votumu D ra Vrbanića ono što mu svatko priznati mora, čini mu, premda opreznije i izmegju reda- ka po prilici iste primjedbe, koje i ,Hr- vatska“, Na svaki način separatni vo- tum D.ra Vrbanića ostaje znamenit, pače monumentalni politički spis traj- ne vrijednosti. Žaliti je što nije saopćen i separatni votum Dr. Franka. Kako je poznato on se je sam obvezao da će ga saop- ćiti pošto dogovori budu dovršeni. Nje- gov separatni votum stoji na čistom temelju hrvatskoga državnog prava, te oštro žigoše nepravde, koje Magjari na- našaju Hrvatima. U deputaciji je istak- nuta bojazan da bi ta oštrina mogla uzrujati Magjare i škoditi samoj hrvat- skoj stvari. Radi toga, dr. Frank, da odbaci od sebe svaku odgovornost, ob- vezao se je da će svoj separatni votum saopćiti novinama, samo onda kad do- govori budu dovršeni. Predlog Općinama. Od g. 914, kad no se je nadbisku E Ivao III. sa svojim područni- povratio u krilo zapadne crkve i njezina vrhovnoga glavara, zavrgla se e strahovita borba izmegju latinskog hrvatskoga življa. I nakon 988. godina ova se je bor- ba neprekinuta uščuvala i njezine zlo- kobne plodove iskušali smo na osobiti način u pitanju svetojeronimskoga za- voda; pitanje ovo, koje zahtijeva od- mazdu Kao što su Latinci, za Velikoga Gr- 2 a a petaih sila nastojali na m saboru od god. Eg i ža i i tEJEEo dii Hoh De ili i = su =# pravu, naime u glagoljici; da nestan toga zavjeta, kojeg su nam ostavili na- ši sveti Apoštoli Ćiril i Metod; da taj amanet pane na što moguće tanje grane. Ako su nam dekle tim izazivim La- tinci dobacili rukavice, naša je dužnost, sveta dužnost, da ih primimo. To nam diktira naša svijest; na to nas sili na- še dostojanstvo. Ili zar ćemo kopati grob toj našoj slavi ? ili ćemo se dati unaprijed ustrašiti od paklenih sluga i mutikaša, koji neuki narod zavode? U lijepom članku: ,Le mouvement ouvrier en Australasie“ ,(BRevue Bleu“ od 11. I. 0. g.) priča se: kako je vr- hovno Utočište, Biće svetih nogu, go- spodar duša, slavoi sin sunca, Nj. Vel. Norodom, kralj Cambodge-a, dao ot- sjeći glavu jednomu svom odviše rev- nomu podaniku. jer je od sigurne smr- ti spasio njegova predšasnika Aug -Dua- ga, pak je za tim on, za nagradu, sve- čano do grobišta dopratio lijes. Ova se priča svakako obistiojuje iu ovoj borbi za staroslavenski jezik. Dok bi nas Latinci htjeli utažiti, u našim narodnim i crkvenim neuspjesima, me- denim riječima i ludim obetanjima, s druge strane nastoje, da našemu naro- du iskopaju grob, u koji da za uvijek zakopaju starobrvatsku službu božju, ta službu skopčanu sa opstankom, sa sjajem, sa veličinom naroda. Rijetko kad je pitanje glagoljice bi- lo na dnevnomu redu, kao što je td danas. Bilo bi pravo, da ne sagje s nje- ga, dok se 0 ne riješi onako, kako se po pravu i povijesti dolikuje hrvatskomu narodu. I do nas je da tako bude. Treba dakle da jedna iskra rasplam- ti srca svih Hrvata; da jedan plamen, plamen ushita, hrabrosti i ustrajnosti u obrani hrvatskih pravica, zahvati sav hrvatski narod. A ko je pozvan, da td iskru zapali? U prvome redu naša općinska vi- jeća. Na našim je opć. vijećima, da a ta svrhu stvaraju zaključke slične oni- ma spljetskoga; da zahtijevaju, da se staroslavenska služba uvede po svim crkvama njihova područja, ć da zauz- me ono odlično mjesto, koje sada, bez ikakova prava, drži latinski jezik. I takova ljubav, prama tomu našemu hr- vatskomu pravu, stvarati će čudesa; & mi oduševljeni našom ljubavi, izvojsti- ćemo, da se hrvatskomu narodu prizna ono, što mu se je bilo priznalo; da mu se povrati ono, sto bijaše oteto 1 na takovu borbu općinska vijeća: prisili sama pomisao : što ta- # : E z s = i rw Ermm—