protivnik hrvatstva i prama tomu je tdesio svoju po- litiku. Sve do pred malo vremena hrvatsko se ime pije smjelo pi spomenuti u zeposjednutim zemljama. ; Poklik »Zivjela Hrvatska“ mnogi su platili tamnicama i izgo- nima, a neki su hrvatski rodoljubi bili materijalno u propašćeni. Naprotiv srpsko ime nije bilo vladi zazorno. Današnji vogje srpsko-pravoslavnoga pokrete, kao Jef. tanović i drugovi, bili su vladini liferanti i njezini naj- bolji prijatelji. Srpska se je agitacja sve više širila, dok Kdllay, uvidjevši njezine posljedice, ne promisli da joj stane na kraj bošnjaštvom, kojemu je Hrvat Jagić založo svoj ugled. Nu i ova smicalica rek bi ne po maže. Grčko-istočnjački elemenat, pomagan izvana, vo- d. agitaciju za srpsku misao, a hrvatstvo usprkos svim naporima postiglo je, da bude pripoznano. Isti Kallay koji do nedavno nije htio da vidi Hrvata u Bosni i Her- cegovini, najviše dopuštajući, da ih ima u tako zvanoj turskoj Hrvatskoj, bio je napokon prisiljen da ih prizna, kako je to pred godinu dvije rekao jednom hrvatskom političaru. Ali hrvatski je elemenat gospodarski i poli- tički neorganizovan, a na žalost i mi se malo ili pi malo ne brinemo za nj. Moglo bi se dogoditi, da se pokajemo, kad ne bude više na vrijeme. Čuvajmo se svakog političkog uspavljivanja i radimo ! —2 O Glas iz Zagreba. Čisto čovjeku stane pamet, kad promotri držanje uekih novina u devizi: ,svoj k svome!“ Ta im je pa- rola svaki dan na jeziku, ali, kad se zadube čovjek u to, te vidi, kako se to drugčije radi a drugčije trubi svijetom, da ,blaženi duhom“ vuku taljige po manovri- ranju tih rodoljuba, kojim je gornje geslo k budućnosti hrvatskog naroda. Re -tvorite neke drem.ke, u njima ćete naći, da treba S:bima vratiti ,šilo za ogojilo“, da kod pjih ne smije njedao Hrvat ništa kupiti, negu svoje novce da- ti svojem čovjeku; ali to je — što bi reko pokojni stari — kumirstvo. Malo dalje se opet preporuča čisti i ovejaui srbin, da se kod njega Hrvati služe i posje- ćuju njegove (ili njihove) izloge. Pa da nismo u tmini ! Ć i I Ali u ovom se zrcali ona hrvatska rečenica, koja veli 0 izborima u Boki. »ue laje kuja radi sela, nego radi sebe“; tako i one U pretprošlom smo broju donijeli govor čas. g aovine, radi onih na zadnjoj strani oglasa, koji su du-| zast, Radimiri o izborima u bokeškim gradovima. Na bro plaćeni, ne treba, da masa zna, da su to oglasi | popunu istoga donosimo i ovaj stvarni ispravak isto srpski ili čivutski; ti su oglasi masna potpora za njih oh “ : o i njihove dioničare. — Da je tim novinam do sreće naroda, muževno bi ustale protiv tugjina, koji nas na svakom koraku prikraćuje — pa makar, što u tom vi- di svoju štetu, tv njega ne ženira, glavno je njemu, da zatuče hrvatsku trgovinu, svijest, ime i ponos! Čime se Hrvat poštena obraza može pred cijelim svijetom ponositi; jer mu u tom premca nema ! Ne može se drugo reći, da je to do toga dovelo, i vatskog izbornog odbora uvršteni, — koja morala su nego pokvarenost, koju pokvarenost treba svom snagom | da dogju u im ik birača b i koli [ liječiti sa svima dopuštenim sredstvima. — si je tee tle toliki ispravci. Ta inače nije moguće, da bude is- U prvom redu, treba da svijesniji Hrva i “e lom | pravaka! — Žao mi je, da se prešlo i na osobnosti, za vazda odreču se ove nehajnosti, koja se krije pod jer ,uomina suat odiosa“. Qg (Vukotić) je spomenuo požrtvovnosti: dosta je i ni makac dalje! Mi hoćemo, prije prečasnog g. kanonika Brničevića, tu diku kotor- da se ono u istinu radi — živim činom, što je potreb- skog svećenstva. Oa je kazao, da je taj vrijedni sve- no, da ziniji glavu zatučemo! Kod tog ćemo čina biti ćenik . . . . (Biankini: ubrojio ga je megju činovnike), na čistu, kad jednom otvorimo oči i razbacimo okolq, je taj svećenik plakao, kad je izišao iz dvorane sebe une, koji nas za nos vode! Ovako je i mkako biranja. G. Vukotić, premda ima kuću na trgu pogla- drugčije. : varstva, ipak je krivo vidio kroz svoje naočale. Ja ću T4 za Boga, zar ne vidimo, gdje sa takovim po- mu naprotiv dokazati, da ga je njegov domorodac au- stupkom gubimo tlo; svakim danom nam niču kd glji. tonomaš nagovarao, da glasuje za srpsko-autonomaškog ve srpske trgovine, koje najpožrtvovnije podupiru kla- kandidata ,Luku Veronu“, Kad je kasnije. dočuo, da baši, radikali, liberali i vrag bi sve znao, koliko sekta on nije autonomaš nego Srbin i kad je izjavio, da će i manjih! — Njima je gluvno, da trgovina u svim gra- | glasovati za moj izbor, onda mu je taj gospodin ka- nama bude u njihovim rakama, pa, kad će to biti, ta- I zao: Dakle vi autonomaš glasujete za Hrvata??, & o- da je sve gotovo, jer ja malo ili nimalo ne držim do voj mu je odgovorio: ,Kad vi mošete biti autonomo- t0g| serbizente, zašto ja ne bih mogao biti autonomo croati- zaote! To je živa istina, — G. predgovornik, apom:- njući imena Sr a činovnika, koji da su b.li ipritisnuti i da nisu glasovali, spomenuo je i poštarskog asistenta Mršulju. Opet kažem, da mi je teško imena iznositi. On se ljuto vara, jer su baš sva tri činovaika na pošti Srba slobodno glasovali za srpskog kandidata. Kako su tazbojničkim četama, političkim agentima (Crne Gore i agitatorima iz Dalmacije. Neosporiva je istina, da je pod upravom g. Kallaya Bosna i Hercegovina napredovala na gospodarskom i kultarnom polju, i ako se mnogo više govori i piše, nego li je istina. Bosanska vleda znala se je pri tomu osobito poslužiti velikom reklamom, u čemu su je naj- više pomagali strani pisci i novinari. Ovi i ne zaviriv- ši u sela, u kojim je još i danas mnogo toga u primi- tivnom stanju, sudili su po modernom uregienju i na- pretku gradova, osobito Sarajeva, te gs toga njihova pričanja mnogo puta izgledaju kao bajke o Potemkino- vim selima. Ali valja i to priznati, da su zaposjednute zemlje pred okupacijom bile na sasvim niskom stepenu kulture, s danas ćeš naprotiv naći uregjenih potoka i rijeka, izgragjenih puteva i željeznica. Dakako Magjari su se već pobrinuli, da od željezničkih pruga oni i pji- hova trgovina i industrija izvuču najvišu korist. I na drugim gospodarskim granama uregjeno je više toga, a jednako i u pogledu škols, u kojim se — mimogred budi rečeno — uči o nekakvoj bosaaoskoj narodnosti. S te je strane Bosna i Hercegovina mnogo naprednija od slobodnih balkanskih državica Srbije, Bugarske, Grč- ke, da Crau Goru i nespominjemo Nu ovo su svijetle strane Kallay-eve uprave; da pogledamo sada tamne. U zaposjednutim zemljama, gdje apsolutno nema privatne inicijative, državni je socijalizam u praksi kao nigdje drugovdje u Evropi. To je shvatljivo, ali je ža- losno, da vlada pušta i protežira tugji živalj, da je to- mu življu dala u ruke najveće rudnike i indastrije, po- godujući mu u svemu, a bijednog seljaka pritiskajući nesnošljivim porezima. Nu još je jedno polje, na kojem je g. Kallay bio uprav nesretan, a to je vjersko i po- litičko polje. Uprav onaj dan, kad je on u Budimpešti slavio svoj jubilej, u tom se je gradu nalazila deputa- cija nezadovoljnih (ovako ih službeno nazivlju) musli- maca i grčko-istočnjaka, a u zemlji se vodi najživlja propaganda, koja siže preko granica. Sve su ovo po- sljedice protuhrvatske politike, koja se je do danas vo- dila u Bosni i Hercegovini. Okupaciji su se, kako je pozaato, najvećma opi- rali Magjari. Današnji ugarski ministar-predsjednik Szell bio je jedan od nepomirljivih njezinih protivnika, te je za to bio onda istupio iz ministarstva. Nu kad je oku- pacija postala gotov čin, Magjarima je bio najglavniji posao, da zapriječe, da se u zemlji vodi uprava pri- rodnim pravcem, naime u hrvatskom duba. Hrvatska je misao najveća zaprijeka ostvarenju njihovih imperi- jalistićnih snova, pa su s toga bili uprli, da je u Bosni i Hercegovini unište. Imenovanje g. pl. K4llay za upra- vitelja tih zemalja imalo je tomu poslažiti. Oa je više godina bio u Beogradu kao generalni konsuo i radio je za savez magjarsko-srpski. U lani objelodanjenim uspomenama pokojnog srpskog ministra i regenta Ri- stića o tomu je opširnije govoreno. Kallay je bio na- pisao takogjer povijest srpskog naroda, u kojoj je na- stojao dokazati pravo Srbije na Bosnu i Hercegovinu. Kao upravitelj tih zemalja kasnije je auktor sam svoju knjigu konfiscirao. U Sarajevo je došao kao odlučan sa tim rodoljubljem, što će k njemu doći Hrvat, d šta kupi za svoje potrebe, za to njemu biti gori « čifata ili tek od Srbiva, koji bi rada, da Hrvat u svo domu robuje svakoj sekti! Za ovaj put dosta je lekcije onima, koje ide, se posla late. XX. Primjedba uredništva. Ovaj smo članak pri mili od odlična rodoljuba, koji je prepatio za hrvatsk stvar, te je ovo napisao u najboljoj namjeri. Pregled. Beogradski ,Mali Žurnal“ donosi u 149. broju uvodni članak o beskarakternosti u Srbiji. U tom članku izmegju ostaloga čitamo i ovo: , Beskarakternih ljudi ima u svima slojevi- ma svakoga društva, ali nam se čini, da ih u Srbiji srazmerno ima pogajviše. Oni se, izgleda, naročito kultivišu, njihova pokvaren: duša, njihova beskarakternost se podržava, vrlo često nagragjuje, te se time daje rgjav primjer, da se samo tim putem može doći do željene mete“. Djak na Velikoj Školi postane socijalista ; kad svrši eto od njega »laskavca, pnzavca, denuncijanta, podla. ca prve vrsti, pa čak i ordinarna špijuna, nitkova“. — Jesu li ovo ,Dubrovniče“ borci »8rpske“ narodne misli od Trsta do Soluna ? * Markiz Mac Swiney, papinski tajni komornik di spada € cappa, izdao je nedavno brošuru: »Le Montćnćgro et le Saint. Sičge“, Moguće, da o njoj opširnije progovorimo, a megjutim ćemo zabilježiti, što smo o njoj i njezinom piscu čitali u beč- kom ,Vaterlandu“. U broju 192. piše taj list, da se pisac bro- šure prikazuje više kao crnogorski politički agent, nego li kao izvjestitelj katoličko-crkvenih odnošaja, što nije časno jed- nom papinskom tajnom komorniku. Crnogorski agent ne krije wvoj animozitet proti Austriji, kojoj Crna Gora ima da u sva- kom pogledu zahvali, što u opće još postoji. — Barski nadbi- skup raspolaže sa 13 svećenika, od kojih su osam talijanskih & dva dalmatinska franjevca, jedan arbanaški pop i dva Crnogor- ca, koji su izučili u kolegijumu Propagande u Rimu. Jedan kle- rik iz Crne Gore još se nalazi u Propagandi. Jedan čini novi- cijat kod franjevaca u — Bordeaux, a drugi čak u Beziers! To je, kako se vidi, malo podalje od Crne Gore, te bi cjenje i bliže bilo u Dalmaciji, ali tu su opet prokleti Hrvati, pak bi se mo- gli i djaci iz Crne Gore zagrijati za hrvatsku misao, koje se knez Nikola najviše boji. Za to ragje u tugjinu i tugjina nego li brata. Divnih Slavena ! njezinom definitivnom pobjedom. Posvoj mletački išao je ponajviše mirnim putem naprijed, kroz više godina. Započeo je 9. jula 1409. kad je kukavac Ladislav Napuljski, protukralj Žigmun- dov, a sin Karla Maloga (Dračkoga) prodao duždu Mi- hajlu Stenu za sto hiljada dukata Zadar, Vranu, Novi- grad i otok Pag. Sada se stadoše redovito od svoje vo- lje predavati u mletačke ruke redom ostali gradovi i otoci: Cres, Rab, Nin, Ostrovica, Šibenik, Omić, Hvar, Brač, Korčula, Kotor, Trogir, a konaćaoo i Spljet, tako da je do juna 1420. Venecija imala u svojoj vlasti sve primorske gradove osim Dubrovnika. Taj mletački po- sjed pako potvrdi napokon nakon bezuspješnoga rato- vanja i kralj Žigmund time, što ga je dne 7, aprila 1433. prodao Veneciji za deset hiljada dukata: dašto, kralj je u istinu unovčio tek svoje pravo na te grado- ve i otoke, jer oni i onako već davno nisu bili njego- vi. Ovim činom proširi se sada ime dalmatinsko i na one gradove i otoke, koji do sada nisa sačinjavali geo-|za to pozvani. Nužao je, da se sve, što bi ma ikada |, ica, tako bi bili mogli učiniti i ostali da ih je grafski i politički pojam Dalmacije, a republika mle-|moglo škoditi hrvatskom narodu, učini neškodljiv.m ; ML G. Vukotić je spomenuo, da je bilo samo % tačka označivala je kasnije (a vidit ćemo još sa što) a to sve zakonitim putem; — ne treba tu činiti nasi. Bokelja, koji su glasovali za me. Meni se čini da svaki nazivom ,acquisto vecchio“ stari posvoj, onaj prvobitni lja, niti kakovih neurednosti, koje bi nas brisale izme- io pra od narod u bezdnu propast, koja i njih za njim čeka ! U ovoj.je stvari dosta da se krenu svi, koji su činovnik, gdje bio da bio, dobiva svoje zavičaj . za razliku od kašnje stečenoga. Zalogje, kao sto su (gla kulturnih naroda — to je svojina srpaka, da se sa vo i po tome svoje aktivno i pasivno izborno pravo. Klis, Drniš, Knia, Sinj, bilo je još uvijek u Hrvatskoj, brutalaosću -i megju se služi. — Mi jednostavno reci- Kaže, da su samo 24 za mene glasovala; neka dok«- & tako i primorje od Rijeke do Baga. Dakle polovicom Mjes od aji ou a ora] sovac ma čem i na tomo, da sh jo toliko Bilo i sa mA pooasinaiiia XV. vijeka već se razumijevalo pod Dalmacijom čitav mjestu, od toga i toga; nemoj kupiti niti svojih nova- G. Vakotić spomenuo je još u prvom govoru ne- primorski i otočni posjed republike mletačke, dakako ća dati tome i tome, Tako isto recimo i trgovcu: k te- ki ,sloduh“, & to se odaosilo na osobu g. Gjivanovića. Ja ga izuzev Dubrovnik, dok je Kotor sa Bokom dobio ime bi će dući Hrvat, da kupi sa svoje novce svoje potre-[neća braniti; on je bio moj tjelesni liječnik. God. 1900 mletačke Arbanije. Ali u to se nagje nov suparnik po- be, koje su mu nužne, nemoj sa cijenom pretjerati, hlepne & to je bilo otmansko carstvo, koje|nego gledaj, da mu niko od tebe jeftinije dati nemože | čajno je on došo u Kotor. — Srbi bijahu protivni se padom Bosne (1468.) stalo primicati Jadranskom | Držimo se hrvats«e poslovice, kOJd veli: sko ćomo |D.ra Kvokvića, a i Hrvati nis zaoru, (Svršić će se), M ne ćomo se guliti“, Pakoi ne smile Ervuk|nj apla. Igak Du Krobnić bada bra. egaka am