zalsca i poderanaca htjela bi gospodariti mjestom, jet,buratinima, koji su š njime bili, javno je vikao, i to
osokoljeni u njihovom neznanstvu i istodobno branjeni (hrvatski (talijanski ne poznaje): ,ovaj pogrdni jezik, o-
od skoro svih činovnika, Ovo nijesu ćakule već fakta.|vaj jezik sluškinja i vilana moramo svi odbaciti, svi
Činovnici su malne isključivo talijanaši, i tu takovi, kao | moramo talijanski govoriti“, Sia mu je glazbar, te će
da je Korčula kakav gradić Italije. Velelučani imali su |bit jadan to čuo od njega pripovijedati, jer u školi ta.
dakle imati najprvo obzira prama njima i mjesto ,Viš-|lijanaške glazbe, pod presjedništvom D.ra Koniga, ko-
ki boj“ morali su svirati koračnicu ,El si“ ili ,dall' Al-|tarskog liječnika, to im je očenaš i zdrava Marija, što
pi al mar“ i ,va ia o goa i onda ne bi bilo|im svagdano učitelj i ravnatelji preporućuju. — Šida.
onog sramotnog zviždanja. Eto što ja cijenim, da su
oni zahtijevali. Ovakove abnormalnosti kao ordje ne-| (Bojan i šieonca ra ačka, 4 aTgusta.
ma, cijenim, u cijeloj pokrajini, a svagdano idemo pa je zasušilu, ve progje a M" d prosjena) o Od kad
gore, jer čim se koji činovnik Hrvat odaleči, eto tilu našoj Rijeci e ie kri saa, da se ne pojavi požar
odmah talijanaša najčistije pasmine. — Jednom autono- : : A Nr S e e željeznica i baš onaj vlak,
maška a sada talijanaška stranka, koja i ako malo, i- e #5 o kq INA A s bre o. i čadu,
pak od kad je općina došla u hrvatske ruke, nešto je ž sa < k 2 ore RN 4 ia oljelom orljeća ima
brojila, nije nigda u ovo 30 godina tako visoko dizala zivot bus e a REMI sli se nigdje
krila, kao u ovo zadnje doba, a to se ima prepisati sela u ovoj općini likoi + Agaj čega i RN
jedino, što joj se je na čelo i vodstvo stavilo činov- E je A tenatirk. ev sav : om Sastjepan :
ništvo, — 1 prvijeh godina činovnici su bili glavni nji-|, gtrahu očekiva, k+d će ri g ej e 1: 00
hovi stupovi kao Alesani, Foretić, ali to su bili poje- mašao selo pretrpjelo je strašan udarac + a siro-
dini ljudi, a u ono doba u cijelom gradu nije bilo više skog požara, koji je uništio sve bašti prig po lanj-
od 8 do 10 činovnika, ostali bi se držali pasivno. Sa-|pPy kako muse i : zrtdje štine poviše kuća.
da pak osim male iznimke svi se drže za jedan štap, sdp mrš 4 E - 2 A uzašćoo dub-
da navsle na nas. — Do nazad malo godina talijansko A Mb sz 4 _ : odio Sotvernih i metara,
je ime bilo ovdje omraženo i kod samih autonomaša ; kad iša: m i općini bilo nak-
bi im kazao da je naziv autonomaš sinqnim talijanašu, aje bez grmlja. Jedasko je i isli: M ima suš-
oni bi te zasovali; a danas činovnici su ih malo po ćeno. Nekomu Sustjepancu, koji je bi vao pla-
malo navikli tomu; te se svi talijanašima nazivlju. Či- |, više stotina bora Gi g S gia o
novnici ih ovaraju da izmegju sebe talijanski govo- i ia i M B
re, da se drže io Arrdacoange tr o čitaju zo e poi se Ze EN je iz Kotora
talijanske novine i da pri anagrafi izjave, da im je ma-|;g ii Sata tlasnik tete a pi ško ie sam 0
ter'nski jezik talijanski (a tamo ga pozoaju kao ja tur- cjenu, ali se je nadšamar još na ni svi m opce.
ski). Uinovn'c' im uštrcaviju ovakove početke, oni ih jedvice povisio procjenu na 20 o iti jedva
uzdržavaju tako u životu, te pod izlikom mržaje pra- mijeisnje priko 000 rata. Riža s š , bilo
ma hrvatskom imenu, podžu im ljubav prama talijaa-| er je gorjelo u Planikama Marija u
stvu. Ovo je plod odgoja u talijanskom duhu kod za- općini, da se zauzme i da 8 popusti Raz ušu našo
darske gimnazije, te općeg odgoja svega, što talijan-| o, pok oma godi-
stvom diše kod svijuh društava u Zadru. — Sreća je meda ora
da su ovo zadnji trzaji umiruće lješine, jer se je na- i ste : vgusta.
rod osvijestio i dobro ih upoznao. — četi 8e, i (Činovnik-agitator). Ima tomu njekoliko mjeseca,
da kad sam se nazad godina razgovarao s nekolicinom " sstalo ing ražajeno mjesto ovdješnjega financijal-
današnjih talijanaša a ondašnjih autonomaša o Viškom eo rijemalka, koje . do tad zauzimao vrli i čestiti
boju, o junaštvu naših ljudi i o kukavičluku talijanske | 00. 8- Jeronima Zanini, čovjek rijetkih sposobnosti,
mornarice, svi su bili kao izvan sebe od radosti, što osobitih vrlina, pravi ures činovničkog stalića; jer ko-
su talijani dobili batina, sada pak, kad su se žalosnom |. Vaše Svijestan i miroljubiv, toliko opet pravedan
zaslugom činovnika i nekojih iredenta inostranaca na- so tajennti sa svela : obziran i ozbiljan da mu pa-
sisali talijanaškog duha, neće ni da čuju o tome govo-|10.70. 00 mogo mu niko ni crno ti oko m glavi ri.
riti, nekako im nije ugodao; & do koje godine, kad se|. Nami, koji ponješto pozaamo ovamošnje prilike i
tim duhom dobro opiju, ne bude li se radikalno na|SroSlanski život, milo nam je al bolno ovo sjećanje na
vrijeme drugčije providjeti, doći ćemo i do gustijeh, | Prošlost, tim više što nam se badućaost njekako na-
Sad kad su praznici, došla nam učeća mladet da meće zastrto crnim oblačinam i pretečnom neugodnom
otpočine, te nam došlo i ono četvero bogoslovaca Kor- glačinom. Goveti se naime po varoša: da su naši po-
čulana iz Zadra, jedina četiri talijanaša izmegju stoti-| ouosići UPrli svim silama i spustili sve moguće udi-
ne bogoslovaca cijele pokrajine. To su vam gojenci i|-" ža ovo važno mjesto njihov miljenik go-
miljenci faktične glave mjesne talijanske stranke, mon-| 20. etina, dubrovčanin, srb, katolik! Mi mu
signora opata Trojanisa. Troje od njih imadu čisto ta.| > Pegovo političko čavstvo nit najmanje ne prigovara-
hjansko prezime: Škrivanić, Foretić, Ivančević — Dy.| 0. SvSp&r Mato dubrovčanin, katolik, gospodar je i
že prosti! Četvrti je u istinu talijanac iz Palje, M :m.| Slom o zid. Ali njega kao pretjeranog srba u avoj-
signor Lavolpicella. U mlagje dane ispovijedao se je <ra LR na onom mjestu i u ovoj varoši ne že-
Hrvatom, tako da nije htjeo jesti iz tanjura, koji nije 1 vidjet. Ti nije Ra ovo, osaj pospar Mato, koji je
imao trobojni rab i natpis ,Bog i Hrvati“, dok mu jel" lega: po Risau u njekoj večernjoj demonstra-
Ivan Batistić, ondašaji načelnik, dao pripadnost opći-| 85 9086 mulcno Poe Srskom glazbom?! Ta nije li
ne Blatske i tako postao austrijskim državljaninom, jer 3 oji se je ovamo uortačio sa najljučim našim
bez toga nebi bio mogao biti primljen u sjemenište. - . ma, proti svojoj braći katolicima Hrvatima?
Sada je on agitator talijanski prvog reda. Zasjede u|. 20, 00 vuo slatko mezimće ovamošnjeg srpskog pi.
krčmu svoga oca, tu šprdeca o telijanstva i drugijem Jonira gosp. Jefia Gojkovića, koji no rado prima ma.
bedastoćama ne samo mjesnoj fakari, već i samijem
i oli. onog činovnika, koji se je kicošio ih
mirnijem seljacima, koji u svetkovinam dolaze u grad svojim zalutalim posrbi sei rot o

po poslu, te idu u krčmu da ručaju. Grehota je da
ovakova glavica ovdje gubi, koa Jorg ad glasa zovite mene, da velikoj Hrvatskoj potkurim, pa

   
 
 
 
 
 
 
    
 
    
  
 
 
 
 
 
 
 
    
 
  
 
 
 
   
 
 
 
 
  
  
 
 
  
 
 
 
 
 
  
  
  
   

Ovaj nam program iznosi , Dubrovnik“ kao
odgovor na saborski govor zastupnika Smodlake,
koji je pozvao sve one, koji se u hrvatskim zem-
ljama zovu Srbima, da skupa s nama rade za o-
stvarenje hrvatske misli, stavivši se na stanovište,
preporučeno im davno od srpskog lista ,Svetovi-
da“. Taj list je pisao, da južna slavenska pleme-
na ne će doći do prave zajednice, ako jedan dru-
gomu ne budu poštovati ime kod kuće. Srbin mo-
ra ostati Srbin u državi svojoj, a isto tako i Hr-
vat Hrvatom u državi, koja je starim hrvatskim
kraljevima osnovana i do danas se je održala.

Može li se promisliti čedmjega i pravednije-
ga zahtjeva od ovoga? Potpuna ravnopravnost o-
bim stranama, ono što se ne dopušta u Srbiji, nek
se ne traži u hrvatskim zemljama. Hrvatska, Sla-
vonija, Dalmacija, Bosna, Hercegovina i Istra jed-
na su zemljišna i narodna cjelina, jedan ih narod
obitava i tom je narodu jedna budućuost. Na tom
teritoriju jedna može bit narodna misao opravda-
na, a ta je hrvatska, jedan program, hrvatski pro-
gram, uzet iz duše naroda a povjesti opravdan.
Nu ,Dubrovaik“ neće ravnopravnosti, neće u hr-
vatskim zemljama hrvatske misli, već hoće od Tr-
sta do Soluna pansrbizam, neće slobodnu Hrvatsku
u svezi s hapsburškom monarkijom, on hoće ne-
kakvu veliku srpsku državu, kojoj bi matica bila
Crna Gora. To je i ništa drugo srpska narodna mi-
sao od Trsta do Soluna.

Blažena iskrenost! Koliko puta nije se ,Du-
brovnik“ bacio blatom na nas i ostale hrvatske
listove, kad smo tvrdili ono isto, što on danas iz-
nosi kao srpski program. Vrijeme je stara mušte-
rija, pak eto vrijeme je dalo nama pravo. Kako
misli srpska stranka provagjati taj program, , Du-
brovnik“ nam ne kaže, a nećemo se ni mi baviti
tim, jer je prosta besmislica. Neka samo zapamte
one riječi zast. Majstrevića: Ako nećete s nama,
a mi ćemo bez vas i preko vas.

ww. e e
Naši dopisi.
Abnormalni odnošaji u Korčuli.
Korčula, 9 Avgusta.

Ćukaj danas, ćukaj sutra, na svrhu sam i doću-
kao, zašto su se talijanaši onako sramotao podnijeli ij
onako ljutito svoj gojev iskazali na dan Sv. Todora.
Koračnica , Viški boj“, koju je divno otsvirala velelučka
glazba pri dolasku, raspalila je živce našijeh protivni-
ks, jer da su im tijem uvrijedili talijansko njihovo čuv-
stvo. I ja krivim Velelučane, što nijesu imali malo ob-
zira prama tom njihovom čuvsštvu, i što se nijesu prije
dobro obavijestili u kakovim okolnostima i u kakvom
ambijentu mi ovdje živimo. — Bili bi doznali, da i a-
ko je općina brvatska kao i cijeli kotar, ipak šaka pu-

kako, time se i ime Dalmacije proširi dalje na istok,
kako je danas. Dakle današnji pojam kraljevine Dalma-
cije nije drugo, nego posljednji opseg mletačkoga po-
sjeda na istočnoj obali Jadranskoga mora. Dakako, i-
zuzetak jesu Dubrovnik sa svojim teritorijem i Boka
Kotorska, koji nijesu pripadali u Dalmaciju mletačku.
Još treba nešto istaknuti. Bojeći se republika dubro-
vačka susjestva mJetačkoga, poslužila se ona original-
nom diplomatskom dosjetkom. Ona pokloni i na sjeve-
ru i na jugu od svoga zemljišta jedan dio, koji je do-
pirao sve do mora carevini Turskoj, i tako nastadoše
Klek kod Neretve i Sutorina pred ulazom u Boku Ko-
torsku, Oba ova komada pripadaju još. i danas Her-
cegovini.

Padom republike mletačke i Campo-Formijskim
mirom (1797.), prešla je sva Dalmacija i Boka Kotor-

ska u ruke austrijske; Dubrovnik ostao je i nadalje dočepati
svoja republika. No poslije bitke kod Slavkova (1805.)| itre i pastorala. Gatta cavat lapidem. Danas kaplja, osbiljaog činovnika, koji ii io

i požunskim mirom pregje taj isti posjed u ruke fran-|Sutra dvije, preksutra korak dalje, dok dostigne žu- sa
cuske, Francuzi dokrajčiše republiku dubrovačku, te je | &edi cilj. ia sva ole INE bi 4 o
utjelove ostaloj Dalmaciji (1808.). Sada se dakle prvi lza poznatog meteža zbog pjevanja, u Žrnovu je ka orom; ali i
put pojimao pod Dalmacijom onaj šeritorij, koji i da-|S%d& sve mirno, samo što u Postrani natad dana troje Ro i: sovj ie ćud, te neće dopustiti
mas čini istu zemlju. God. 1816. baštinila. je Austrija | četvero, što rade kod prota Ira Jenćevića Petrova, pi o80 mjesta. Osobe ai de
dašto, pristrana, 8

dala joj ime kraljevine negda gorljiva Hrvata, kušali su pjevati nekakvu tali- mod :
so SRO NOE Ji jansku pjesmu. Pitani izjavili su, da ih je proto naučio. ze 1 R0 a ro marva. Ma
kolač nije
pa

Jovo čuvaj se da se ne opeknei. Ona i krivog
Doliniošt, to 95 nije s flotiniao betugteo na čita. sa Vašu ruku i poručiti Vam radi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
 
  

 

 

i
3
!
i

svojim radnicima. Postrinjsni su uvijek bili pravi

š

viti kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, uzima ovaj najuo-

Mi suba: šalje od 3003. pošent ie spite Hrvati; ne bi na biralištu nigda jedan falio, dičili se Kotor, 7 Avgusta,
nikom i Bokom Kotorskom. Riječ o sjedinjenju povela|brvatstrom kao svetinjom otaca svojih, Iz toga sela ro- (Ko je fukara?) ,Srpski Glas* u zadnjem broju
se prvi put odmah god. 1797., dakle poslije pada re- dom je naš dičai rodoljub profesor Dm. Niko Batistić, govori nešto o kotorakoj fakari. Evo mu priloga, ko je
publike gospodarice, a od onda se često opetuje u ras-|-— D% čitatelji upoznadu do koje mjere dosiše fanati.|ta fakara, U subotu 2 0. m. naši sebi slavili gu Ilia-
nim prigodama i mjestima. Dao Bog da se stoljetna|Sam nekakvih talijunaških posalaca i derogača, dobra|dsa. Ta večer u narodnoj kafani skupilo se bilo dvae-
težnja što skorije odista ispuni!  D.r Ferdo Šišić, | |1e | Ova da se pripovijedi. Nekakav Ivo takosvani Us. |stak t. s. kotorskih srbe, ili bolje craogoraca, ismegju ko-

jih burada. grajali,