zalsca i poderanaca htjela bi gospodariti mjestom, jet,buratinima, koji su š njime bili, javno je vikao, i to osokoljeni u njihovom neznanstvu i istodobno branjeni (hrvatski (talijanski ne poznaje): ,ovaj pogrdni jezik, o- od skoro svih činovnika, Ovo nijesu ćakule već fakta.|vaj jezik sluškinja i vilana moramo svi odbaciti, svi Činovnici su malne isključivo talijanaši, i tu takovi, kao | moramo talijanski govoriti“, Sia mu je glazbar, te će da je Korčula kakav gradić Italije. Velelučani imali su |bit jadan to čuo od njega pripovijedati, jer u školi ta. dakle imati najprvo obzira prama njima i mjesto ,Viš-|lijanaške glazbe, pod presjedništvom D.ra Koniga, ko- ki boj“ morali su svirati koračnicu ,El si“ ili ,dall' Al-|tarskog liječnika, to im je očenaš i zdrava Marija, što pi al mar“ i ,va ia o goa i onda ne bi bilo|im svagdano učitelj i ravnatelji preporućuju. — Šida. onog sramotnog zviždanja. Eto što ja cijenim, da su oni zahtijevali. Ovakove abnormalnosti kao ordje ne-| (Bojan i šieonca ra ačka, 4 aTgusta. ma, cijenim, u cijeloj pokrajini, a svagdano idemo pa je zasušilu, ve progje a M" d prosjena) o Od kad gore, jer čim se koji činovnik Hrvat odaleči, eto tilu našoj Rijeci e ie kri saa, da se ne pojavi požar odmah talijanaša najčistije pasmine. — Jednom autono- : : A Nr S e e željeznica i baš onaj vlak, maška a sada talijanaška stranka, koja i ako malo, i- e #5 o kq INA A s bre o. i čadu, pak od kad je općina došla u hrvatske ruke, nešto je ž sa < k 2 ore RN 4 ia oljelom orljeća ima brojila, nije nigda u ovo 30 godina tako visoko dizala zivot bus e a REMI sli se nigdje krila, kao u ovo zadnje doba, a to se ima prepisati sela u ovoj općini likoi + Agaj čega i RN jedino, što joj se je na čelo i vodstvo stavilo činov- E je A tenatirk. ev sav : om Sastjepan : ništvo, — 1 prvijeh godina činovnici su bili glavni nji-|, gtrahu očekiva, k+d će ri g ej e 1: 00 hovi stupovi kao Alesani, Foretić, ali to su bili poje- mašao selo pretrpjelo je strašan udarac + a siro- dini ljudi, a u ono doba u cijelom gradu nije bilo više skog požara, koji je uništio sve bašti prig po lanj- od 8 do 10 činovnika, ostali bi se držali pasivno. Sa-|pPy kako muse i : zrtdje štine poviše kuća. da pak osim male iznimke svi se drže za jedan štap, sdp mrš 4 E - 2 A uzašćoo dub- da navsle na nas. — Do nazad malo godina talijansko A Mb sz 4 _ : odio Sotvernih i metara, je ime bilo ovdje omraženo i kod samih autonomaša ; kad iša: m i općini bilo nak- bi im kazao da je naziv autonomaš sinqnim talijanašu, aje bez grmlja. Jedasko je i isli: M ima suš- oni bi te zasovali; a danas činovnici su ih malo po ćeno. Nekomu Sustjepancu, koji je bi vao pla- malo navikli tomu; te se svi talijanašima nazivlju. Či- |, više stotina bora Gi g S gia o novnici ih ovaraju da izmegju sebe talijanski govo- i ia i M B re, da se drže io Arrdacoange tr o čitaju zo e poi se Ze EN je iz Kotora talijanske novine i da pri anagrafi izjave, da im je ma-|;g ii Sata tlasnik tete a pi ško ie sam 0 ter'nski jezik talijanski (a tamo ga pozoaju kao ja tur- cjenu, ali se je nadšamar još na ni svi m opce. ski). Uinovn'c' im uštrcaviju ovakove početke, oni ih jedvice povisio procjenu na 20 o iti jedva uzdržavaju tako u životu, te pod izlikom mržaje pra- mijeisnje priko 000 rata. Riža s š , bilo ma hrvatskom imenu, podžu im ljubav prama talijaa-| er je gorjelo u Planikama Marija u stvu. Ovo je plod odgoja u talijanskom duhu kod za- općini, da se zauzme i da 8 popusti Raz ušu našo darske gimnazije, te općeg odgoja svega, što talijan-| o, pok oma godi- stvom diše kod svijuh društava u Zadru. — Sreća je meda ora da su ovo zadnji trzaji umiruće lješine, jer se je na- i ste : vgusta. rod osvijestio i dobro ih upoznao. — četi 8e, i (Činovnik-agitator). Ima tomu njekoliko mjeseca, da kad sam se nazad godina razgovarao s nekolicinom " sstalo ing ražajeno mjesto ovdješnjega financijal- današnjih talijanaša a ondašnjih autonomaša o Viškom eo rijemalka, koje . do tad zauzimao vrli i čestiti boju, o junaštvu naših ljudi i o kukavičluku talijanske | 00. 8- Jeronima Zanini, čovjek rijetkih sposobnosti, mornarice, svi su bili kao izvan sebe od radosti, što osobitih vrlina, pravi ures činovničkog stalića; jer ko- su talijani dobili batina, sada pak, kad su se žalosnom |. Vaše Svijestan i miroljubiv, toliko opet pravedan zaslugom činovnika i nekojih iredenta inostranaca na- so tajennti sa svela : obziran i ozbiljan da mu pa- sisali talijanaškog duha, neće ni da čuju o tome govo-|10.70. 00 mogo mu niko ni crno ti oko m glavi ri. riti, nekako im nije ugodao; & do koje godine, kad se|. Nami, koji ponješto pozaamo ovamošnje prilike i tim duhom dobro opiju, ne bude li se radikalno na|SroSlanski život, milo nam je al bolno ovo sjećanje na vrijeme drugčije providjeti, doći ćemo i do gustijeh, | Prošlost, tim više što nam se badućaost njekako na- Sad kad su praznici, došla nam učeća mladet da meće zastrto crnim oblačinam i pretečnom neugodnom otpočine, te nam došlo i ono četvero bogoslovaca Kor- glačinom. Goveti se naime po varoša: da su naši po- čulana iz Zadra, jedina četiri talijanaša izmegju stoti-| ouosići UPrli svim silama i spustili sve moguće udi- ne bogoslovaca cijele pokrajine. To su vam gojenci i|-" ža ovo važno mjesto njihov miljenik go- miljenci faktične glave mjesne talijanske stranke, mon-| 20. etina, dubrovčanin, srb, katolik! Mi mu signora opata Trojanisa. Troje od njih imadu čisto ta.| > Pegovo političko čavstvo nit najmanje ne prigovara- hjansko prezime: Škrivanić, Foretić, Ivančević — Dy.| 0. SvSp&r Mato dubrovčanin, katolik, gospodar je i že prosti! Četvrti je u istinu talijanac iz Palje, M :m.| Slom o zid. Ali njega kao pretjeranog srba u avoj- signor Lavolpicella. U mlagje dane ispovijedao se je <ra LR na onom mjestu i u ovoj varoši ne že- Hrvatom, tako da nije htjeo jesti iz tanjura, koji nije 1 vidjet. Ti nije Ra ovo, osaj pospar Mato, koji je imao trobojni rab i natpis ,Bog i Hrvati“, dok mu jel" lega: po Risau u njekoj večernjoj demonstra- Ivan Batistić, ondašaji načelnik, dao pripadnost opći-| 85 9086 mulcno Poe Srskom glazbom?! Ta nije li ne Blatske i tako postao austrijskim državljaninom, jer 3 oji se je ovamo uortačio sa najljučim našim bez toga nebi bio mogao biti primljen u sjemenište. - . ma, proti svojoj braći katolicima Hrvatima? Sada je on agitator talijanski prvog reda. Zasjede u|. 20, 00 vuo slatko mezimće ovamošnjeg srpskog pi. krčmu svoga oca, tu šprdeca o telijanstva i drugijem Jonira gosp. Jefia Gojkovića, koji no rado prima ma. bedastoćama ne samo mjesnoj fakari, već i samijem i oli. onog činovnika, koji se je kicošio ih mirnijem seljacima, koji u svetkovinam dolaze u grad svojim zalutalim posrbi sei rot o po poslu, te idu u krčmu da ručaju. Grehota je da ovakova glavica ovdje gubi, koa Jorg ad glasa zovite mene, da velikoj Hrvatskoj potkurim, pa Ovaj nam program iznosi , Dubrovnik“ kao odgovor na saborski govor zastupnika Smodlake, koji je pozvao sve one, koji se u hrvatskim zem- ljama zovu Srbima, da skupa s nama rade za o- stvarenje hrvatske misli, stavivši se na stanovište, preporučeno im davno od srpskog lista ,Svetovi- da“. Taj list je pisao, da južna slavenska pleme- na ne će doći do prave zajednice, ako jedan dru- gomu ne budu poštovati ime kod kuće. Srbin mo- ra ostati Srbin u državi svojoj, a isto tako i Hr- vat Hrvatom u državi, koja je starim hrvatskim kraljevima osnovana i do danas se je održala. Može li se promisliti čedmjega i pravednije- ga zahtjeva od ovoga? Potpuna ravnopravnost o- bim stranama, ono što se ne dopušta u Srbiji, nek se ne traži u hrvatskim zemljama. Hrvatska, Sla- vonija, Dalmacija, Bosna, Hercegovina i Istra jed- na su zemljišna i narodna cjelina, jedan ih narod obitava i tom je narodu jedna budućuost. Na tom teritoriju jedna može bit narodna misao opravda- na, a ta je hrvatska, jedan program, hrvatski pro- gram, uzet iz duše naroda a povjesti opravdan. Nu ,Dubrovaik“ neće ravnopravnosti, neće u hr- vatskim zemljama hrvatske misli, već hoće od Tr- sta do Soluna pansrbizam, neće slobodnu Hrvatsku u svezi s hapsburškom monarkijom, on hoće ne- kakvu veliku srpsku državu, kojoj bi matica bila Crna Gora. To je i ništa drugo srpska narodna mi- sao od Trsta do Soluna. Blažena iskrenost! Koliko puta nije se ,Du- brovnik“ bacio blatom na nas i ostale hrvatske listove, kad smo tvrdili ono isto, što on danas iz- nosi kao srpski program. Vrijeme je stara mušte- rija, pak eto vrijeme je dalo nama pravo. Kako misli srpska stranka provagjati taj program, , Du- brovnik“ nam ne kaže, a nećemo se ni mi baviti tim, jer je prosta besmislica. Neka samo zapamte one riječi zast. Majstrevića: Ako nećete s nama, a mi ćemo bez vas i preko vas. ww. e e Naši dopisi. Abnormalni odnošaji u Korčuli. Korčula, 9 Avgusta. Ćukaj danas, ćukaj sutra, na svrhu sam i doću- kao, zašto su se talijanaši onako sramotao podnijeli ij onako ljutito svoj gojev iskazali na dan Sv. Todora. Koračnica , Viški boj“, koju je divno otsvirala velelučka glazba pri dolasku, raspalila je živce našijeh protivni- ks, jer da su im tijem uvrijedili talijansko njihovo čuv- stvo. I ja krivim Velelučane, što nijesu imali malo ob- zira prama tom njihovom čuvsštvu, i što se nijesu prije dobro obavijestili u kakovim okolnostima i u kakvom ambijentu mi ovdje živimo. — Bili bi doznali, da i a- ko je općina brvatska kao i cijeli kotar, ipak šaka pu- kako, time se i ime Dalmacije proširi dalje na istok, kako je danas. Dakle današnji pojam kraljevine Dalma- cije nije drugo, nego posljednji opseg mletačkoga po- sjeda na istočnoj obali Jadranskoga mora. Dakako, i- zuzetak jesu Dubrovnik sa svojim teritorijem i Boka Kotorska, koji nijesu pripadali u Dalmaciju mletačku. Još treba nešto istaknuti. Bojeći se republika dubro- vačka susjestva mJetačkoga, poslužila se ona original- nom diplomatskom dosjetkom. Ona pokloni i na sjeve- ru i na jugu od svoga zemljišta jedan dio, koji je do- pirao sve do mora carevini Turskoj, i tako nastadoše Klek kod Neretve i Sutorina pred ulazom u Boku Ko- torsku, Oba ova komada pripadaju još. i danas Her- cegovini. Padom republike mletačke i Campo-Formijskim mirom (1797.), prešla je sva Dalmacija i Boka Kotor- ska u ruke austrijske; Dubrovnik ostao je i nadalje dočepati svoja republika. No poslije bitke kod Slavkova (1805.)| itre i pastorala. Gatta cavat lapidem. Danas kaplja, osbiljaog činovnika, koji ii io i požunskim mirom pregje taj isti posjed u ruke fran-|Sutra dvije, preksutra korak dalje, dok dostigne žu- sa cuske, Francuzi dokrajčiše republiku dubrovačku, te je | &edi cilj. ia sva ole INE bi 4 o utjelove ostaloj Dalmaciji (1808.). Sada se dakle prvi lza poznatog meteža zbog pjevanja, u Žrnovu je ka orom; ali i put pojimao pod Dalmacijom onaj šeritorij, koji i da-|S%d& sve mirno, samo što u Postrani natad dana troje Ro i: sovj ie ćud, te neće dopustiti mas čini istu zemlju. God. 1816. baštinila. je Austrija | četvero, što rade kod prota Ira Jenćevića Petrova, pi o80 mjesta. Osobe ai de dašto, pristrana, 8 dala joj ime kraljevine negda gorljiva Hrvata, kušali su pjevati nekakvu tali- mod : so SRO NOE Ji jansku pjesmu. Pitani izjavili su, da ih je proto naučio. ze 1 R0 a ro marva. Ma kolač nije pa Jovo čuvaj se da se ne opeknei. Ona i krivog Doliniošt, to 95 nije s flotiniao betugteo na čita. sa Vašu ruku i poručiti Vam radi i 3 ! i svojim radnicima. Postrinjsni su uvijek bili pravi š viti kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, uzima ovaj najuo- Mi suba: šalje od 3003. pošent ie spite Hrvati; ne bi na biralištu nigda jedan falio, dičili se Kotor, 7 Avgusta, nikom i Bokom Kotorskom. Riječ o sjedinjenju povela|brvatstrom kao svetinjom otaca svojih, Iz toga sela ro- (Ko je fukara?) ,Srpski Glas* u zadnjem broju se prvi put odmah god. 1797., dakle poslije pada re- dom je naš dičai rodoljub profesor Dm. Niko Batistić, govori nešto o kotorakoj fakari. Evo mu priloga, ko je publike gospodarice, a od onda se često opetuje u ras-|-— D% čitatelji upoznadu do koje mjere dosiše fanati.|ta fakara, U subotu 2 0. m. naši sebi slavili gu Ilia- nim prigodama i mjestima. Dao Bog da se stoljetna|Sam nekakvih talijunaških posalaca i derogača, dobra|dsa. Ta večer u narodnoj kafani skupilo se bilo dvae- težnja što skorije odista ispuni! D.r Ferdo Šišić, | |1e | Ova da se pripovijedi. Nekakav Ivo takosvani Us. |stak t. s. kotorskih srbe, ili bolje craogoraca, ismegju ko- jih burada. grajali,