i jednoj nadi. Neslužbeno općinstvo u kazalištu, na:
banketu, na oprosnom ručku oduševljeno je pljeskalo
braći, braću zanosno pozdravljalo i pozdravilo svaki
put, kad ga hrvatska riječ, hrvatska pjesma prisiliše da|ako ne znaju odijeliti svoje zvanične od svojih gragjan-
dade oduška svojem čuvstvu. To su bili svečani, im-|skih dužoosti, te sve vršiti prama
pozantni i ganutljivi momenti. Takovih je momenata |vjerenju, puklo kud puklo, ma što ih to stajalo, onda
bilo mnogo. Bilo ih je mnogo ne samo, kad je patrio-
tičko općinstvo davalo oduška bratskom hrvatskom je-
dinstvu, nego i slavenskoj solidarnosti. Slovenci i Česi|je slubodno kretati se.
pozdravljeni su urnebesnim frenetičnim aplauzima. U
pjevanju hrvatske pjesme
natkrilili nego su se pokazali i nedostiživi. Na banketu
ushitni je i nedospjetai aplauz pozdravio govor polj-
skoga književnika Lewickoga, a govorio u sla-
venskom duhu onako, kao što i i i slovenski go-
vornici. Kad je u kazalištu tenor Cammarotta otpjevao
kompoziciju splićanina Hatze-a, tski skladatelj bio
je pozdravljen pravom ovacijom. Ovacije su pratile pje-
vanje svih pjevačkih društava napose pak krasnih žen-
skih zborova Mitrovice, Varaždina i Virovitice, pjevač-
kih društava Osjeka i Varaždina, koja su se napose
odlikovala, te pjevačkih društava iz Bosne. Na opros-
noj večeri u ,Kolu“ izmjena najtoplijih bratskih osje-
ćaja megju jednokrvnom braćom bila je živa, odušev-
ljena, neprekidna. U toj izmjeni, najspontanoj što se
pomisliti dade, jedinstvo je slavilo pravi triumf. Jest,
jedinstvo društava u jedinstvu pjesme, jedinstvo hrvat-
skih težnja i srdaca glavna je i sintetička točka čitave
proslave; misao i čuvstvo jedinstva jest kao sjajna nit,
koja je spajala sve faze slavlja od početka do konca.
Taj se uspjeh mora i zanosom i zadovoljstvom zabilje-
žiti. To je ono, što daje osobito značenje slavlju, što
ostaje neizbrisivo, što će trajati, što nas razveseljaje
a i tješi.
74 riječ da nas tješi od osobita je smisla, uva-
žimo li neke pojedine neugodne momente. Zagrebačko
gragjanstvo prihvatilo je prigodu da se zabavlja; ali
ne u svojoj velikoj masi, u svojoj jezgri, \ono nije gla-
vilo pjevače kao što je moralo, ono se nije upustilo u
ni jeduu od onih velikih impozantnih manifestacija, s
kojih se je Zagreb znao jednom odlikovati. To se je
vidjelo osobito pri dočeku društava. To se je vidjelo,
kad je povorka društava išla u crkvu. Bilo bi se re-
klo da ide na sprovod. Ni jednoga pozdrava ni jedno-
ga usklika. Na povratku iz crkve bilo je nešto odu-
ševljenja; ali ne neprekidna, ne postojana, kao što je
to moralo biti. Nu majneugodniji momenat bio je na
banketu. Najneugodniji momenat bila je zdravica prof.
Ivkanca vladi i banu. Dozvolimo da je vlada došla u
susret nekim željama ,Kola“ ; ali zato nije ju išla dru-
ga zdravica; zato nije ju išla zdravica prije one nami-
jenjene samim gostima. Prije banketa ovjenčani su ba-
rjaci raznih društava u zapadnom perivoju. Gdje je vla-
da bila? Pri tome najsvečanijem momentu nje nije bi-
lo, pa se na to nije smjelo zaboraviti. Pod dojmom
njezine otsutnosti + se smjelo ni jednom djelu baa-
keta dati službeni ukočeni karakter.
Ovo o zdravici nije pitanje tako neznatno, kao što
bi se komu moglo činiti. Ono otkriva jednu nepriliku,
jednu ranu u javnom životu prestolnice. Ima činovnika,
koji pošteno, koji patriotički osjećaju. Mi shvaćamo nji-
hovu želju, da ondje gdje se o izborima ne radi, u-
čestvuju u javnom i u kulturnom životu, te da javnom
i kulturnom radu doprinesu svoj kamenčak. To shva-
ćamo i za to ih hvalimo. Shvaćamo i njihovu ambiciju
da u ovom ili onom društvu zauzmu odličnija mjesta,
kako bi razvili uspješniju djelatnost. Ali Z triotičnije
bi djelo učinili, kad bi tu ambiciju žrtvovali. Jer što
se zbiva? Dogje ipak čas, u koji se moraju sjetiti da
su činovnjci sustava, te treba donijeti i istaći razne svo-
je obzire. Mislimo da je i zdravica na banketu bila plod
takovih obzira. Istioa je, vlada je ustupila kazalište i
rasvjetu; a ustupila je i gimnaziju za ukonačenje gosti.
Moglo se je priznati da molbe upravljene joj u tom
smislu nisu bile odbijene i na tomu joj zehvalti. To talijanašku njihovu ćud.
bi u redu bilo. Ali nije dosta, što vlada nije odbila u-
pravljene joj molbe. Njezina je dužnost bila učestvo-
vsti u slavlju i istovjetovati se nekako sa osjećajem,
koji je slavlju pomogao. Budući se sasvim držala da- | qom dapća za jednog takovog radnika, koji se izvan
leko od slavlja, zdravica je bila sasvim peumjesna, o-
provrgao, a sve pozivom na samu nagodbu, da danas
ne bi smjelo biti više nijednoga pravednog ili učenoga
čovjeka, goji bi Hrvatskoj
Gosp. prof. Pliverić, kojega politika ne stoji u skladu
s njegovom teorijom, ne samo da je svojim razlaga-
njem uzdrmao rečeno krivo mnijenje 0 državopravaomu
odnosu Hrvatske prama Ugarskoj, nego je baš i uvje-
rio nekoje državoslavne stručnjake o ispravnosti svoje
teorije. Uzanj je prionuo i profesor Jelinek, koji je
od a odustao i napokon stvorio
= 1 0 re o, odlomcima ve, te Hr-
vatskoj priznao, da je ,odlomak“ države, ali takov, ko-
ji je skoro država.
I ova činjenica najeklatantnije dokazuje, kako je
paše hrvatsko državno pravo čvrsto i neoborivo i kako
e pimo oko bar-
tanja pri :
Moe Ai E a ko ti udi? opet kadija.
Uz hrvatsko državno pravo mi ćemo
življe, najodlučnije razviti misso naše 0-
milo
ti se za što uspješnije širenje misli i za što us-[tačke vladavine, Istom slavnom profesoru Prinetti uije
pro
pješniju obranu aaših hrvatskih interesa
e koji na nas ss sviju strana na u,
—eOoRS
Česi ne samo da su druge|Pošto smo ljudi načela, te nas od načelooga stanovišta
poricao državno svojstvo. | vat odi
gobito ako se uzme u obzir red, u kojem je izrečena | Onakovoj glavici bila bi grehota, da talijanaška stran«
i apologija, kojom je pokagjena, kao da je čitava pro-|ka, na svoje vrijeme, n+ postavi gdjegod *pimea plo-
slava njezino djelo. Ako su dakle naši činovnici slabi, |ču. Najbolje mjesto, usucgjujem se preporučiti, ako bi
do toga došli, bio bi ,nella calle dei pensieri“, gdje je
on učinio toliko mirakula s hrvatskom mladeži.
Moji su članci uznemirili živce više nego jednomu.
Rejavi škerac su učinili ovijeh dana osobito kotarskom
liječniku D.ru Konig, te se sada nalazi u kuri. Da mu
kura bude uspješnija odrekao se nekoliko časti i zba-
cio dosta briga s glave, osobito zbog toga, što je u
zadnje doba upoznao cutis et ni cute one, za koje nebi
neće smesti nikakove česovite mijene, to Zagreb osta-[b'o ni u snu promieslio, da mu kopaju jamu, te ga sa-
da sumonjiće i omalovažuju njegov rad, iza kako se je
njegovom zašlugom toliko godina talijanaška glazba o-
državala, jer svakome je dobro poznato, da unije bilo
njega. bila bi zazad godina, pod presjedaištvom D.ra
Smrkinića, pokopana. Dok je u kuri neću ga zakidiva-
intimnom svom u-
je bolje da se ne izlažu, nego da rade i potpomažu
parodnu djelatnost u onom okviru, dokle misle da im
Zaludu je varati se i zatvarati oči pred istinom.
je za nas uvijek središte i prestolnica svih Hrvata. Ali
red svih njegovih patriotičkih iskaza, pored njegova
iii i materijalnoga napretka, Zagreb je izgubio
svoju nekadašnju vatru, te sam u svojoj velikoj sveu-
kupnosti i cjelini nezna više ni oduševiti, ni dići, ni
boriti, kao što je to jednom bilo, kao što bi to njemu|ti da mu ne naudi, svakako u narednom broju ocijenit
dolikovalo. ću njegov surovi napadaj na trgovca Lupisa u njego-
vom dućanu, ako ne za drugo, ali barem ,a titolo di
cronaca“, kako veli ,Dalmata“, kad hoće da proturi u
javnost kakav maleni grijeh pojedinca. (V. širom domovine)
Pošto kad bi obe glazbe skupa svirale, svaki je
put bilo nereda, izazivanja i napokon zviždanja, općia-
sko upraviteljstvo, osobito zbog nereda na dan Sv. To-
dora, odlučilo je nedopustiti dalje u nikakvoj prigodi,
da obe glazbe skupa sviraju, te je tu odluku priopćilo
e. k. Poglavarstvu i ravnateljstvu talijanaške glazbe,
primjetivši ovoj, da pošto se Kraljev dan približava,
može svirati na 17 u večer ili na 18 tek. mj. od 6 do
8, jer da će od 8 do 1€ sati svirati hrvatska glazba.
Ravnateljstvo ne bilo zadovoljno već potužilo se ravno
Poglavarstvu i zahtjevalo svakako da im bude dopu-
šteno svirati skupa s hrvatskom glazbom. Poglavar iza
dogovora s Načelnikom odobri postupak općine. Tali-
janaši onda, da prkose Općini kao po običaju i da se
ne podvrgnu njezinim naredbama, odustali od sviranja,
te je ovo prvi put otkad jednom autonomaška a gada
talijanska glazba opstoji, da nije svirala na onaj dau.
Svakako sva opravdanja ne vrijede ni šuplja boba, jer
taman na podne ili na ponoći, ali onaj dan morali su
svakako svirati. Talijanaši su se nadali, da će im po-
glavar, kako što je običavao, biti pri ruci, da će mož-
da uništiti Općinsku odluku, ali su se prevarili, te se
na njega zbog toga kruto naljutili
Na Kraljev dan u noći nepoznati još zlikovci,
koje možda ne bi bilo tako mučao iznaći, prilijepili su
na vratima stana kotarskog poglavara Marinkovića ne-
kakvu dosta uvrijedljivu i sasvim gadnu sliku, ispod
koje je bilo nešto napisano tršćanskim dijalektom. Ču-
jem da oružništvo istražuje, nadam se da će svu rev-
nost uložiti. Potreba bi bila da se sličnim zlikovcima
imena javnosti predadu.
Doznao sam da je, zbog nepatriotičnog ponašanja
talijanaške glazbe na rogjen dan Našeg Premilostivog
Kralja, c. k. Poglavar Marioković prestao plaćati mje-
sečni doprinosak istoj glazbi. Njegov je primjer i da
bude š njime solidaran, slijedio je i c. k. šumski po-
vjerenik Horejs. — Čujem da će sličao uraditi i ostali
činovnici, Svakako ja ću i to javiti.
Skoro sam bio zaboravio. Kad se na dan Vele
Gospe vraćala hrvatska glazba iz Sv. Nikole, na Bani-
ćevićevu trgu tri izroda stali ostentativno zviždati. Je-
Pregled.
Crnogorski planovi. Javna je tajna, da je Cr-
na Gora zadnjih godina suovala nekakvu akciju proti
Albaniji, u koju je svrhu bila pozvala sve u inozemstvu
boraveće za oružje sposobne podanike. Na granici je
albaneškoj stalo spremno više četa, ali u sadnji čas
dogje s moćne strane mig i sve se zabašura. Crna
Gora hoće da drugo polje potraži. O tomu pišu iz Du-
brovnika ,Agramer Tagblatt-u“ i ovo:
Prije malo vremena prošao je pobočnik knjaza Nikite,
pukovnik Popović kroz Mostar u Bosnu. Odmah zatim Wabris
urednik ,Dubrovnika“, koji je list, kako je poznato, svoje in-
timne odnose s Cetinjem toliko razvio, da jedan mnogo spomi-
njani državni dostojanstvenik crnogorski, poznat sa svoga ne-
prijateljstva proti svemu što je hrvatsko, u njega piše veći dio
svojih članaka, osjetio je neodoljiva potrebu, da potraži lijeka
svojoj boli u kupalištu Kiseljaku nedaleko Sarajeva, pošto je
već čudotvorno Se ovoga kiseljaka prokušao prošle go-
dine Ali njegova ga bolest nije smetala da osobito mnogo opći
sa muslimanima, koji se na Kiseljaku liječe. To su bili većinom
mladi ljudi, s kojima je revno tražio doticaja, držeći sigurno,
da će ovi njegovim gita prikazivanjima voljnije prignuti u-
ho, nego oprezni i iskusni ljudi. Kupalište Kiseljak je odavna
mjesto sastanka bosanskih pol Tu je bio sklopljen i pisme-
ni sporazumak megju muslimanskim i grčko-istočnim vogjama,
o čemu se je mnogo govorilo; a što su ,Srbi“ isprva
ricali, dok sada opet to s nekom ostentacijom naglasuju. Ka-
m je naime prije nekoliko nedjelja jedan odlični gospodin bio
pozvao ,srpske vogje“ Bosne i Hercegovine na dogovor, da se
stvori neki modus vivendi, naglašeno je sa hrišćanske strane,
da su zapriječeni pismenim sporazumom, koji su učinili sa mu-
glimanskim nezadovoljnicima, da se upuste u obvezujuće ras-
prave. Da se ovo sve dogagja u isto vrijeme, nije to slučajno.
Na podnožju Lovćena snuju se sigurno svakojaki planovi.
Naše je mišljenje, da dopisnik pretjeruje važnost
jednog Popovića i Fabrisa. Ovi su slični jedino ope-
retnim junacima iz kakove Offenbachove operete i ni-
šta drugo.
we o e
Naši dopisi.
Korčula, 26 Avgusta.
(Kamaleonti. Hrvatski nasivi mjesta i ulica i ta-
ti. Zo ih stenianje eijomike glasbe
na Kraljev dan. Poglavar Marinković. Izasivi.) Naši : :
protivnici do potrebe znadu se pretvarsti ulpalaćito dan je Dadaš sin Jos posla užnika, drugi je nekakav
t. je u prigodi promijenjivati boju. Tu sam sposobnost|Sovač Portolan Biskup, & je Sessa Tikva, Opo-
opazio osobito kod radmika. Kad ovi ne mogu naći rad-| menuti od oružnika, odgovoriše da oni poznadu dobro
nje u mjestu, traže je po okolici. Nekoje sam u zad-|sakon i da moga slobodno ranom Dočao sam da ih
nje doba vidio raditi u Žrnovu, Račišću, Blatu, Veloi-|i8 oružnik tužio. Jadni savedenjaci, nemojte se samo
laci, Smokvici, Čari i Pupnatu, onda po cijelom poluo- | ookalati, Bo oi 06 i e e s ra
toku, nekoje na Visu, u Kotora i Dubrovnika. Kadldo“: caviedočene Hrvate, ali su dobili lekciju, kakovu
Hrvatskoj a S veliki u a. zo su zaslužili, te repom megju nogami kući se M
a.
nasitu i napoje, & vrate se Onda zbace hrvatsku
kabanicu, koju su onako bili navukli i pokazuju pravo Hvar, 24 Avgusta.
(Oproštaj s liječnikom Dr. Bibicom). Težak bija-
Nagju ovdje svoje stare kam
še stanovnicima Hvara oproštaj s Dr. Baldom Bibicom.
8
pilane i meštre, peujuć Hrvate, dapače i hvaleć se,
su ih zavarali, pjevaju veselo onu del ,si“ i ple [U petak nas je ostavio, da do malo dana pogje u Gruž,
do; gdje je imezvian općinskim liječnikom. Radajemo se
ćaju čak zaostatke doprinoska ,Legi“. Za
Gružu, što dobiva onakova liječnika. Poštenjak do skru-
vastao velikim Hrvatom, a ovdje energično |poloznosti — Hrvat ne vikač nego skroman al požr-
zahtjevao, kad je bila anagrafa. kako je to ,Dalmata“ | tvovan radnik — u društvenom o u fin i skladan,
peporačao, da mu bude metnut talijanski kao mate-|pravi kavalir, stekao je ljubav svih slojeva pučanstva.
ou Ovakove beznačajnike morao bi svaki Hr-|Al u čem se osobito ističe Dr. Bibica, to njegovo
Kasat će mi se, mi ih nepoznavamo, vjera-|marao i duševno zanimanje za bolesnike, u kojemu uz
kako nam se prikažuju. Propitajte se, ljudi božji, | dugu praksu i temeljitu učenost sjajno uspijeva. Miran,
kakvog ovdašnjeg uplivnog Hrvata i bit ćete od-|tih, ljubezan djeluje na bolestnika i okoliau kao angjeo
obariještoni. tješiteli, što ga moralao i fizičao i liječi. Težak
Nazad dana hvalevrijednim nastojanjem Općine|je to gubitak za nas, al moramo, da se pokorimo sud-
tavljene e s dotičnim nazivima na razli- | bini, U srijedu prije polaska ova prirediše mu broj-
gla Strossmayer, Ka: (oni prijatelji skupnu večeru u Hotelu ,Carice Jelisave“,
navelić, Banićević, Tolentić nas našeg velikog (gdje je iz pojedicih nmazdravica i pozdravnih besjeda
proslavlje- | odjekoula opća žalost zbog toge, što nas svako brzo o-
— Strancu bit će od koristi|stavlja. U četvrtak večer mu je pred stanom pjevački
muzikalaog društva Hek.
drugim ve-|torovića, kojemu je prvi i z«slušni predajednik bio, pri-
pohvalno da|redio uspjelu oprosnu serenadu, iz koje je osobit? vri-
Bogom“ spjevan od poletaog Da. J.
M e O i O
se na 0 maogo n da 86 sa
zadaji put oprosti s dobrim Dr. Baldom, s
mu i milom dječicom, [ mi se ovim pridru-
žujemo o; ganuću, pa ti želimo, dragi Doktore, da
ti budeš Gružu ono, što si nama u svakom pogledu bio
i da te tamo svak bes raslike obljubi, kako smo te lju-
ili mi svi ovamo. Sreća te pratila s Božjim blagoslo-
om us dobru ti obitelj, a ne zaboravite nas, kao što
-[mi nećemo Vas zaboraviti.
učno
mjesta
od
mah
?
i
|