Br. 86. polugodište. Autonomija, kultura i narodnost. 118 Kao što je autonomija, za koju se tobože bore naši protivnici, samo licumjerstvo, laž i fikci- ja, tako je isto i kultura. Autonomija je riječ, kojom se služe proti misli našega narodnoga je- diustva, u kojemu da bi se samostalnost naše po- krajine utopila; kultura je riječ, kojom su se do zadnjih vremena isključivo služili proti našim re- vendikacijama pogledom na jezik. I danas se tom riječi služe; ali se ne služe isključivo. Kad se u- tiču autonomiji, to može da bude političko nače- lo, premda u našem konkretnom slućaju nema smi- sla. Kad se utiču kulturi, onda to više nije poli- tičko načelo; onda je to uvreda. Dozvolimo za je- dan čas absurdum, da se naš narod nalazi na onom niskom stepenu kulture, kako to pripovijedaju naši protivnici. Kad on traži svoje škole, kad on hoće svoje urede, kad zahtijeva da bude uzgojen u svom narodnom jeziku, te da mu se u njegovu jeziku sudi i u njegovu jeziku š njim upravlja, onda je to znak, da on hoće da se podigne, da mu je do napretka na polju kulture i prosvjete, Grvena Hr Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa domašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto 0 DUBROVNIKU 6. Septembra 1902. Izlazi svake subote. Pojedini brej 20 para. l MARE sići gatstvo patriotičke talijanske književnosti. učenja talijanskoga jezika i talijanske knjige ne odričemo. Bilo je, a i danas je u Dalmaciji Hr- vata, koji poznaju kud i kamo talijanski jezik bolje od onih, koji se Talijanima zovu. Je li ikada koji talijanaški publicista u Dalmaciji pisao onako ta- lijanski kao što Natko Nodilo? Možda najljepši članci na talijanskom jeziku u Dalmaciji potekoše od Matije Bana i od Nika Pučića velikoga. Pred tri godine izašla je u Italiji jedna vrlo vrijedna knjiga o našim prilikama, pa je i ona spominjala neke hrvatske današnje novinare i upozorivala na njih one u Italiji, u želji da bi ovi talijanski pi- sali, kao što to pišu naši hrvatski novinari. Nego, ako se ne odričemo učenja talijanskoga jezika i talijanske književnosti, nitko pa nitko nema prava, da nam to učenje nametne; do nas stoji, isklju- čivo do nas i do naše uvigjavnosti, hoćemo li i koliko učiti talijanski. Ako je jednom kultura bila privezana uz talijanski jezik, kao što prije ovoga uz latinski, danas više nije tako, Narodi su se razvili, a time razvili svoju narodnost, svoj jezik, svoju umjetnost, na čisto narodnom temelju. Bez sumnje da u kola prosvjetnih naroda Italija još i kako bi dostigao druge narode. U tom slučaju, ko-( danas zauzima odlično mjesto, ali njezin jezik ni- ja bi bila dužnost onoga življa, koji se tolikomlje više nikomu neophodan. Danas se uče i drugi svojom kulturom hvasta, koji toliko do kulture|jezici, ne manje od talijanskoga; pače više od nje- drži? |Poduprijeti svim mogućim silama to naše nastojanje i tom nastojanju radovati se. Što na- protiv ta gospoda čine? Našem narodu kažu: Za tebe nema napretka; kultura ti brani kulturu. Na stranu, da je to besmislica: nu nije li to pravo ga. Uči se franceski, uči se engleski; uči se nje- mački, a u zadnje doba i ruski. Talijani sami, ako neće da u kulturi zaostanu, moraju prevagjati rus- ka remek-djela. Pojedini narodi i pojedini ljudi uče ove tugje jezike, za koje oni sami drže, da varvarstvo? Nisu li pravi varvari oni, koji se u-|su im nuždni. To vrijedi za druge narode; to vri- tvaraju da su nosioci kulture, a kad tamo opiru(jedi i za nas. Mi nismo kao kamenice na dnu mo- se svakom kulturnom napretku našega naroda. Nego, Bogu hvala, naš narod nije na onom niskom stepenu kulture, kako to kleveću naši pro- tivnici. U istinu, zaokupljen u borbama proti T'ur- skoj, da spasi Evropu, on je zaostao bio. Ali, dok je radi borba proti Turčinu, čamio u tmini, svi- jetlila je najvećim sjajem luč hrvatske prosvjete u Dubrovniku. Na taj način kontinuitet u razvit- ku naše prosvjete nije se nikada prekinuo. Naša umjetna poezija počimlje doduše sa Marulićem; ra, da ćemo se uvijek držati jednoga tugjega je- zika, Birati ćemo po našoj miloj volji, po našim potrebama, po našim prilikama. Moguće da ćemo dati prednost talijanskom jeziku; ali to će jedino stajati do naše slobode. Za sada i u prvom redu što hoćemo, to je da naša vlastita kultura bude narodna, da bude hrvatska, Bez narodnoga jezika nema kulture. Kad je vladao jedan jezik, kulturni su bili pojedini razredi, nu o kulturi narodu nije moglo biti govora. Ko hoće da nam nameće tali- no naša narodna, koja svjedoči u savršenosti i o|jansku kulturu, taj laže jer taj u opće neće kul- bogatstvu našega jezika, te o sposobnostima naše- | ture. ga naroda, stara je, koliko je star naš narod. Pri- Tugjinska kultura može uzgojiti pojedince, nu ne jedan narod. Za to govoriti o kulturi tali- je Marulića i dubrovačkih pisaca mogli smo ne i- jauskoga naroda, o krasotama talijanskoga jezika mati umjetne književnosti ; ali smo imali narodnu pjesmu, ali rodnu umjetnost. ali smo imali jezik,|uema smisla, Ovdje se radi jedino o pravu i 0 smo imali na- [narodnoj kulturi. I narodni jezik i narodna kultu- ra naše su pravo, a u današnjim vremenima i na- U Dubrovniku naša se je književnost razvila|ša najsvetija dužnost. Oni koji se služe talijanskim do najvišega i najsvijetlijeg stepena. Kad je počeo | jezikom, tako brzo razmahati, | protivnici brzo napredovati baš za to, |ziku samome nanašaju najveću uvredu. Kad su o- ilirski pokret, i mi smo mogli tako mogao se je ne bi li spriječili našu narodnu kulturu, su kulture i varvari, a talijanskom je- što smo imali tri čvrste podloge: narodnu pjesmu, (ni bili na vladi, što su učinili za našu kulturu, dubrovačko-dalmatinsku književuost i prirodnu spo- [za našu prosvjetu? Ništa. Slijedili su mletačke tra- sobnost naroda. Hvala tim tako čvrstim podloga-(dicije, htjeh su nas držati u neznanstvu. Gdje su ma, mi smo mogli, da u po vijeka prevalimo to-[škole, koje liki put, za koji se je drugim narodima vjekovalih i zasnovali ne bi smisla imale. gi nejnaprodnij kulturni narod. Nema kulturnih uvjeta, mo najinteazivnije i najuspješnije. O višem dakle ili o nižem stepenu kulture|htjeti ograničiti kulturu na poj pojedine krajeve, a isključiti od nj anahronizam najgore vrste, to je negacija kultu- vrijeme ne pozna u tom skim poslima, te odgoju i fi nemože biti govora. Ko se stavlja na to stanovi- šte, počinja najveću bedastoću. Kad naši protivni- ci zahtijevaju neke privilegij u hrvatskoj zemlji, onda oni tvrde dvoje, jedno absurdnije od drugoga. Najprije tvrde, da je kul- tura privezana uz talijanski jezik; drugo da kul- tura jednoga naroda mora biti tugja, Mi znamo ga sve krasote talijanskoga jezika i za sve e za talijanski jezik|re. Demokratsko naše pogledu razlika. Narodoi jezik može jedini da o- vijetljen bio, naj- digao. Ali i kad bi bili kojih mi|htjeli zauzimati se za škole, sve bi uzaludno bilo.|/s nebismo imali; nema područja, ni u lijepoj knjizi,| Talijanski jezik može uzgojiti i naobraziti poje-| vječnu sramota, samo ni u nauci, ni u umjetnosti, na koje mi ne radi-(dince na obalama; ali ne može može samo narodni jezik. U današnje doba pak, - edine osobe i na|»Dubrovaik“) uvijek 9 e narod, to je bi mia bi, da ismegju su oni zasnovali? Nema ih; a da sul; BA ke Njima je bilo|oje dopre. htjelo. Mi smo sa drugim narodima mogli ajestijdo toga da narod drže u neznanstvu, jer su bili|tfisite isdajom za sofrom prosvjete. Mi smo danas kao svaki dru-[svijesni da narod, kad bi pros ji narod, u pravom smislu riječi|prije bi se proti njima uzgojiti narod. To | proglasiše se Godina XII. Mi se|lji kulturu dali, mi smo njezini zatočnici, mi zastupnici prosvjete proti tmini i varvarstvu na- ših protivnika. POOnONNNMVWVVMVANAN 5 DUBROVNIK, 6 Septembra. Ipak se miče! Mi ge Hrvati rado pozivljemo i osvrćemo na prošlost. To nije tako veliko zlo, kako bi neki htjeli, jer se iz prošlosti možemo mnogo šta do- bra naučiti, a u prvom redu naučit ćemo se, kako nam ne valja raditi. Prošlost i to ne daleka pruža nam pri- mjer, da je jedno od najvećih zale, koje je hrvatsku stvar mnogo i mnogo natrag porinulo, bilo uvijek pre- komjerao strančarstvo. U stranačkoj zaslijepljenosti ni- je se gledalo na korist cjelokupnog naroda, već na ko- rist dotičae stranke i strančice Je li stranački protiv- nik htio učinit što dobra, to se nije smjelo dopustiti, već se je udaralo po njemu, krstilo ga svakojakim na- zivima, a narod je uz vječno prepiranje i pa»vanje o- nih, koji su bili pozvani, da ga vode, danomice sve većma zaostajao u napretku Ali stranaka bilo je i bit će dok je svijeta. O tomu nema sumnje, to je neizbje- živo. Nu za to se može i mora izbjeći megjusobno ne- potrebno trvenje izmegju ovih stranaka, koje se više a formi nego li u bitnosti razilaze. Čemu dakle, da na- še stranke, koje hoće slobodnu i nezavisnu režu jedna na drugu, mjesto da u svim onim pitanjima, koja su im zajednička, složno rade ? Nije tomu davno, da smo u članka o financijal- toj samostalnosti istakli želju, da se svi nezavisni ele- menti u Hrvatskoj združe i u tom najbitnijem i naj- aktuelnijem pitsnju složno rade. U istom smo članku upozorili na veseo pojav u zagrebačkoj opozicijovalnoj štampi, koja je prestsla da se izmjenično grdi, te se skoro svaki dan nalszi složna u obrani hrvatskih pra- va. Naglasili smo, da to nije plod nikakovih pregovora o slozi, što je u ostalom i bolje. To je nosti zagrebačkih političara, koji su spoznali, dosadašnjom metodom ne može dalje. Teško je, kad se svaka stvar mora iz iskustva naučiti, sli je opet bolje sratiti se i 8 pO puta nego li sve iznova početi graditi, Naše razlaganje o financijalnoj samostaloosti palo je u cjelini kao ,znak vremena“ »Hr- vatsko Pravo“. Bit će se više nego jednomu naše mi- sljenje pričinilo odveć optimistično, Pa ipak se nijesmo prevarili. Najnoviji razvitak dogogjaja daje nam potpu- no pravo. Stranačka je borba izmegiu opozicija u Za. grebu sasvim jeniala, Danas da ,Hcvatsko Pravo“ oam svjedoči zabrinutost u vladinim rar su razumjeli, da se i bez bučnih pregovora i rasprava moše bolje postigauti cilj. 4% hrvatstvo, klik- oulo je neki dan ,Hrvatsko Pravo“, u kolo svo one, koji šale raditi #a DE Dema o u oni, ko- i velimo: Herostrat upal lom Dubrovniku; neki i vjest us Kolombovo i presno ostiljeliia us Dobrovački (tako u i ! i i : nikakvo razlike, ako ž% g oo sa Dubrovnik i i E hi : ,. vatska Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su utožljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaja po pogodbi i us ras- mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne primaju se. #0