Br. 86.

 

 

polugodište.

 

Autonomija, kultura i narodnost.
118

Kao što je autonomija, za koju se tobože
bore naši protivnici, samo licumjerstvo, laž i fikci-
ja, tako je isto i kultura. Autonomija je riječ,
kojom se služe proti misli našega narodnoga je-
diustva, u kojemu da bi se samostalnost naše po-
krajine utopila; kultura je riječ, kojom su se do
zadnjih vremena isključivo služili proti našim re-
vendikacijama pogledom na jezik. I danas se tom
riječi služe; ali se ne služe isključivo. Kad se u-
tiču autonomiji, to može da bude političko nače-
lo, premda u našem konkretnom slućaju nema smi-
sla. Kad se utiču kulturi, onda to više nije poli-
tičko načelo; onda je to uvreda. Dozvolimo za je-
dan čas absurdum, da se naš narod nalazi na onom
niskom stepenu kulture, kako to pripovijedaju naši
protivnici. Kad on traži svoje škole, kad on hoće
svoje urede, kad zahtijeva da bude uzgojen u
svom narodnom jeziku, te da mu se u njegovu
jeziku sudi i u njegovu jeziku š njim upravlja,
onda je to znak, da on hoće da se podigne, da
mu je do napretka na polju kulture i prosvjete,

Grvena Hr

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa domašanjem u kuću, sa
Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na
po godine 5 kruni. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne
vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

       

0 DUBROVNIKU 6. Septembra 1902.

Izlazi svake subote.

Pojedini brej 20 para.
l MARE sići

gatstvo patriotičke talijanske književnosti.
učenja talijanskoga jezika i talijanske knjige ne
odričemo. Bilo je, a i danas je u Dalmaciji Hr-
vata, koji poznaju kud i kamo talijanski jezik bolje
od onih, koji se Talijanima zovu. Je li ikada koji
talijanaški publicista u Dalmaciji pisao onako ta-
lijanski kao što Natko Nodilo? Možda najljepši
članci na talijanskom jeziku u Dalmaciji potekoše
od Matije Bana i od Nika Pučića velikoga. Pred
tri godine izašla je u Italiji jedna vrlo vrijedna
knjiga o našim prilikama, pa je i ona spominjala
neke hrvatske današnje novinare i upozorivala na
njih one u Italiji, u želji da bi ovi talijanski pi-
sali, kao što to pišu naši hrvatski novinari. Nego,
ako se ne odričemo učenja talijanskoga jezika i
talijanske književnosti, nitko pa nitko nema prava,
da nam to učenje nametne; do nas stoji, isklju-
čivo do nas i do naše uvigjavnosti, hoćemo li i
koliko učiti talijanski. Ako je jednom kultura bila
privezana uz talijanski jezik, kao što prije ovoga
uz latinski, danas više nije tako, Narodi su se
razvili, a time razvili svoju narodnost, svoj jezik,
svoju umjetnost, na čisto narodnom temelju. Bez
sumnje da u kola prosvjetnih naroda Italija još i

kako bi dostigao druge narode. U tom slučaju, ko-( danas zauzima odlično mjesto, ali njezin jezik ni-
ja bi bila dužnost onoga življa, koji se tolikomlje više nikomu neophodan. Danas se uče i drugi
svojom kulturom hvasta, koji toliko do kulture|jezici, ne manje od talijanskoga; pače više od nje-

drži? |Poduprijeti svim mogućim silama to naše
nastojanje i tom nastojanju radovati se. Što na-
protiv ta gospoda čine? Našem narodu kažu: Za
tebe nema napretka; kultura ti brani kulturu. Na
stranu, da je to besmislica: nu nije li to pravo

ga. Uči se franceski, uči se engleski; uči se nje-
mački, a u zadnje doba i ruski. Talijani sami, ako
neće da u kulturi zaostanu, moraju prevagjati rus-
ka remek-djela. Pojedini narodi i pojedini ljudi
uče ove tugje jezike, za koje oni sami drže, da

varvarstvo? Nisu li pravi varvari oni, koji se u-|su im nuždni. To vrijedi za druge narode; to vri-
tvaraju da su nosioci kulture, a kad tamo opiru(jedi i za nas. Mi nismo kao kamenice na dnu mo-

se svakom kulturnom napretku našega naroda.
Nego, Bogu hvala, naš narod nije na onom
niskom stepenu kulture, kako to kleveću naši pro-
tivnici. U istinu, zaokupljen u borbama proti T'ur-
skoj, da spasi Evropu, on je zaostao bio. Ali, dok
je radi borba proti Turčinu, čamio u tmini, svi-
jetlila je najvećim sjajem luč hrvatske prosvjete
u Dubrovniku. Na taj način kontinuitet u razvit-
ku naše prosvjete nije se nikada prekinuo. Naša
umjetna poezija počimlje doduše sa Marulićem;

ra, da ćemo se uvijek držati jednoga tugjega je-
zika, Birati ćemo po našoj miloj volji, po našim
potrebama, po našim prilikama. Moguće da ćemo
dati prednost talijanskom jeziku; ali to će jedino
stajati do naše slobode. Za sada i u prvom redu
što hoćemo, to je da naša vlastita kultura bude
narodna, da bude hrvatska, Bez narodnoga jezika
nema kulture. Kad je vladao jedan jezik, kulturni
su bili pojedini razredi, nu o kulturi narodu nije
moglo biti govora. Ko hoće da nam nameće tali-

no naša narodna, koja svjedoči u savršenosti i o|jansku kulturu, taj laže jer taj u opće neće kul-

bogatstvu našega jezika, te o sposobnostima naše- | ture.

ga naroda, stara je, koliko je star naš narod. Pri-

Tugjinska kultura može uzgojiti pojedince,
nu ne jedan narod. Za to govoriti o kulturi tali-

je Marulića i dubrovačkih pisaca mogli smo ne i- jauskoga naroda, o krasotama talijanskoga jezika

mati umjetne književnosti ;
ali smo imali narodnu pjesmu, ali
rodnu umjetnost.

ali smo imali jezik,|uema smisla, Ovdje se radi jedino o pravu i 0
smo imali na- [narodnoj kulturi. I narodni jezik i narodna kultu-

ra naše su pravo, a u današnjim vremenima i na-

U Dubrovniku naša se je književnost razvila|ša najsvetija dužnost. Oni koji se služe talijanskim

do najvišega i najsvijetlijeg stepena. Kad je počeo | jezikom,
tako brzo razmahati, | protivnici
brzo napredovati baš za to, |ziku samome nanašaju najveću uvredu. Kad su o-

ilirski pokret,
i mi smo mogli tako

mogao se je

ne bi li spriječili našu narodnu kulturu,
su kulture i varvari, a talijanskom je-

što smo imali tri čvrste podloge: narodnu pjesmu, (ni bili na vladi, što su učinili za našu kulturu,

dubrovačko-dalmatinsku

književuost i prirodnu spo- [za našu prosvjetu? Ništa. Slijedili su mletačke tra-

sobnost naroda. Hvala tim tako čvrstim podloga-(dicije, htjeh su nas držati u neznanstvu. Gdje su

ma, mi smo mogli, da u po vijeka prevalimo to-[škole, koje
liki put, za koji se je drugim narodima vjekovalih i zasnovali ne bi smisla imale.

gi nejnaprodnij
kulturni narod. Nema kulturnih uvjeta,

mo najinteazivnije i najuspješnije.

O višem dakle ili o nižem stepenu kulture|htjeti ograničiti kulturu na poj
pojedine krajeve, a isključiti od nj
anahronizam najgore vrste, to je negacija kultu-
vrijeme ne pozna u tom skim poslima, te odgoju i fi

nemože biti govora. Ko se stavlja na to stanovi-
šte, počinja najveću bedastoću. Kad naši protivni-
ci zahtijevaju neke privilegij
u hrvatskoj zemlji, onda oni tvrde dvoje, jedno
absurdnije od drugoga. Najprije tvrde, da je kul-
tura privezana uz talijanski jezik; drugo da kul-
tura jednoga naroda mora biti tugja, Mi znamo
ga sve krasote talijanskoga jezika i za sve

e za talijanski jezik|re. Demokratsko naše
pogledu razlika. Narodoi jezik može jedini da o-

vijetljen bio, naj-
digao. Ali i kad bi bili

kojih mi|htjeli zauzimati se za škole, sve bi uzaludno bilo.|/s

nebismo imali; nema područja, ni u lijepoj knjizi,| Talijanski jezik može uzgojiti i naobraziti poje-| vječnu sramota, samo
ni u nauci, ni u umjetnosti, na koje mi ne radi-(dince na obalama; ali ne može

može samo narodni jezik. U današnje doba pak, -
edine osobe i na|»Dubrovaik“) uvijek 9

e narod, to je bi mia bi, da ismegju

su oni zasnovali? Nema ih; a da sul; BA ke

Njima je bilo|oje dopre.
htjelo. Mi smo sa drugim narodima mogli ajestijdo toga da narod drže u neznanstvu, jer su bili|tfisite isdajom
za sofrom prosvjete. Mi smo danas kao svaki dru-[svijesni da narod, kad bi pros

ji narod, u pravom smislu riječi|prije bi se proti njima

uzgojiti narod. To | proglasiše se

Godina XII.

Mi se|lji kulturu dali, mi smo njezini zatočnici, mi

zastupnici prosvjete proti tmini i varvarstvu na-

ših protivnika.
POOnONNNMVWVVMVANAN 5

DUBROVNIK, 6 Septembra.

Ipak se miče! Mi ge Hrvati rado pozivljemo i
osvrćemo na prošlost. To nije tako veliko zlo, kako bi
neki htjeli, jer se iz prošlosti možemo mnogo šta do-
bra naučiti, a u prvom redu naučit ćemo se, kako nam
ne valja raditi. Prošlost i to ne daleka pruža nam pri-
mjer, da je jedno od najvećih zale, koje je hrvatsku
stvar mnogo i mnogo natrag porinulo, bilo uvijek pre-
komjerao strančarstvo. U stranačkoj zaslijepljenosti ni-
je se gledalo na korist cjelokupnog naroda, već na ko-
rist dotičae stranke i strančice Je li stranački protiv-
nik htio učinit što dobra, to se nije smjelo dopustiti,
već se je udaralo po njemu, krstilo ga svakojakim na-
zivima, a narod je uz vječno prepiranje i pa»vanje o-
nih, koji su bili pozvani, da ga vode, danomice sve
većma zaostajao u napretku Ali stranaka bilo je i bit
će dok je svijeta. O tomu nema sumnje, to je neizbje-
živo. Nu za to se može i mora izbjeći megjusobno ne-
potrebno trvenje izmegju ovih stranaka, koje se više
a formi nego li u bitnosti razilaze. Čemu dakle, da na-
še stranke, koje hoće slobodnu i nezavisnu
režu jedna na drugu, mjesto da u svim onim pitanjima,
koja su im zajednička, složno rade ?

Nije tomu davno, da smo u članka o financijal-
toj samostalnosti istakli želju, da se svi nezavisni ele-
menti u Hrvatskoj združe i u tom najbitnijem i naj-
aktuelnijem pitsnju složno rade. U istom smo članku
upozorili na veseo pojav u zagrebačkoj opozicijovalnoj
štampi, koja je prestsla da se izmjenično grdi, te se
skoro svaki dan nalszi složna u obrani hrvatskih pra-
va. Naglasili smo, da to nije plod nikakovih pregovora
o slozi, što je u ostalom i bolje. To je
nosti zagrebačkih političara, koji su spoznali,
dosadašnjom metodom ne može dalje. Teško je, kad se
svaka stvar mora iz iskustva naučiti, sli je opet bolje
sratiti se i 8 pO puta nego li sve iznova početi graditi,
Naše razlaganje o financijalnoj samostaloosti
palo je u cjelini kao ,znak vremena“ »Hr-
vatsko Pravo“. Bit će se više nego jednomu naše mi-
sljenje pričinilo odveć optimistično, Pa ipak se nijesmo
prevarili. Najnoviji razvitak dogogjaja daje nam potpu-
no pravo. Stranačka je borba izmegiu opozicija u Za.
grebu sasvim jeniala, Danas
da ,Hcvatsko Pravo“

oam svjedoči zabrinutost u vladinim rar
su razumjeli, da se i bez bučnih pregovora i
rasprava moše bolje postigauti cilj. 4% hrvatstvo, klik-

oulo je neki dan ,Hrvatsko Pravo“, u
kolo svo one, koji šale raditi #a DE
Dema o u
oni, ko-
i velimo:

 

Herostrat upal
lom Dubrovniku; neki i

vjest us Kolombovo i
presno ostiljeliia us

Dobrovački (tako u

i

!

i

i
:

nikakvo razlike, ako

ž%
g

oo sa Dubrovnik i

i
E
hi
:

,.

vatska

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku,
gdje su utožljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku,
a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaja po pogodbi i us ras-
mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

frankirana pisma ne primaju se.

#0