> dozom neritih ambicija, i na toj podlozi razvio se bratoubilački boj žestinom. pokušaše i po navještenju o- drugim okršajem, da izmire odopići, Pucići, Kazali i mno- Slovinstva. ,Srbi“ im se flonje dviju plemena. ,Srbi« u aOrbi“ e smetne. Tako se i do- demagoštvo (1?) Puci- iti glavnu riječ. Uz Puciće, da isplutaju ljudi, kojih Dao DO dučišliča tetke ua. ove za svoj Srpska misao nagje u Dubrovniku : mržnju i korist, a sjeme joj bješe zavist i E si : U tz i < a. š š đ ' i ž š g : i i i de it Hoi Hi i svoj Dalmaciju ju raznese potpiren vjerski fana- podupiranje izdišućih talijanaša i Ljubišino ša- purenje s onijema, koji mogu. U Hrvatskoj ju presadi ifikacija Hrvatske; Šumanovići, Popovići-Vacki to ie ortakluk Matijevića, to su zastupnici većine. to su čeda onoga, koji je pacifikovao Hrvatsku, i samo tom potpo- rom ta nova ,Narodna“ misao, te nas hoće da spasi (?) Slavenstvu, slavi svoj triumf! Petnsest je godina otkako Srbi izabraše Zagreb sa središte svoje organizacije. Materijaloo isisavanje i isturivanje i prije ijevalo, ali ne bješe im korist f o je nep od naših kultarnih tečevina, za to hajd u Zagreb. Što Hrvat steče, biti će i njima tečevina, a Zagreb će biti paralizovan za Hrvatstvo srpskim središtem, koji će se podići na hrvatskom duhu. Paklenski amišljaj! Ali strast je izdajnica! Kul- gradi na grdnji i psovci; se izgrdi prošlost Hrvatima. Mladenac ,Srbin“ nabaci se blatom na ilirski preporod prostorijama Hrvatskog glazbenog zavoda ne bjehu pozvani priregjivači na red, i ne zuamo sa odluku, da im se veće te prostorije ne dadu. ,Sr- bobran“ grdi a ,Vrač pogagjač“ ismjehuje sve, što je dopušta . . . Pod egidom se po tim izrodima naviještala bor- mu se protumačilo, da to za nj kriv, da je prekipjelo i da je Zagreb krvavih zgoda? Pregled. Srpskoj gospodi oko ,Dubrovnika“ kao da se ni malo m a ovi naši kratki pregledi, u koje kadi- kad presadimo kakav mirisav cvijet iz vrta srpskih lo- povština i sramotnih djela, samo u toliko da naši či- taoci imadu pravi pojam o srpskim tobože nezavisnim državicama, kamo bi nas neki mahnici htieli, da odvu- ču. Liute se na nas i još samo što nijesu rekli, da sve u Crnoj Gori i Srbiii počinjaju . . . Hrvati. Ljuti se ,Dubrovnik“ zaboravljajući, kako on i godina zlorado pabirči sve, što god može hrvatskom narodu, pa makar i lažno bilo Sad nam stavlja pod nos pissnje zagrebačke ,Hr- vatske“ 0 Htjeli smo mu na to odgovoriti, ali je naša sagrebačka družica, koja u uvod- nom članku u broju 27 pr. mj. piše izmegju ostalog i ovo: eke nama vne novine, kao n. pr. Dubrovnik“ htjele di glorabiti 1 -r člansk (o Zagrebu), te ga stavljaju pod Crvenoj Hrvatskoj“. Nego ,Dubrovnik“ zaboravlia na dvo- lia, da je i sama ,Crvena Hrvatska“, U prvom redu saboravlia, da je ia lja, da u tome baš, možemo i hoćemo da istinu kažemo, onda tako: Pro EKE VI Ona Dis atas priznajemo“. »Dubrovnik“ upozorio nas je na bečki on više puta punio svoje stup- ih proti FS i I : z i i k : MISI UH ii Prijižiitg iii i i i i ze ž i : Hi i : i š : i s g 8. i : i i E : i e Fi: #-i ii dž i l i ii fi i tij : i Hi h ž i 3 s : i govini, koju me je stid i imenovati. Eto ti u HH i Znjević Promislite Onda, što će bit govorili manje , va&- pitani*| Nu pije čuda. Srbija je danss, po priznanju beogradskog ,Dnevnog Lista“ najsramnija i nsjnemoral- nija zemlja u svijetu. Taj list nedavno je ovako karak- terisao Srbe i Srbiju: Jedan bedan narodić, sa dva milijona sirotinje, sa pola milijarde duga ; jedna zemlja sa nadničarima od groša i činov- nicima od dvadeset hiljada dinara; jedna nepoštena vlada iz ne- sposobnih ljudi, iz pijanih ministara ; jedna iscijepana i gladna vojska sa puno zlatnih generalskih epoleta; jedna crkva sa u- kaljanim mitrama; jedno činovništvo sa puno odličija i prljavih dela; jedno predstavništvo u kome predsedavaju zelenaši, u ko- me presugjuju špijuni i falzifikatori; jeduo novinarstvo u ruka- ma policijskih dostavljača, u kome pišu robijaši . . . .“ 2 e o Naši dopisi. Čilipi u Konavlima, 15 septembra. (Mlada misa). Jučer se je »lavilo veliko slavlje u našijem pitomijem Konavlima. Taj dan je prikazao prvi put pekrvnu žrt+u Bogu velč. Da. Miho Arbulić, sin kršoih Konavsla. Ovu rijetku slavu nije odavna te- žački konavoski sin slavio. Kroz osam dana prije ave- čanosti milozvučna zvona naše Matice nav.ještala su o- vo neobično slavlje. U oči svečanosti bio je rasvijetljeno zvonik naše Matice, a sa zvonika bacale su se umjetne vatre. Ranijem jutrom zvona Matice i mužari bdie na- rod na uranak, a megjutim kite se zvouik i kuće hr- vatskijem trobojnicama. Oko osme ure, eto ti nam iz Dubrovnika hrvatske glazbe sa članovima pjevačkog društva Gundulić da na“ razvesele svojijem pjevanjem i sviranjem, te tesko uzveličaju ovu našu domaću slavu. Megiutim pristupa vrijeme složbe Božije. Iz mladomisni- kove kuće diže se mepregledna povorka, koju otvara hrvatska trobojnica uz hrvatsku glezbu, a za njom sva seoska mladost u svečanoj narodnoj nošnji pod barjaci- P9 ima uz pucanje pušaka. Za njima mladomisnik uz prat- nju Preč. kanonika Lijepopili, Mp. župnika Da A. T+r- deića i svijeh konavoskijeh župnika. Na 10 sati dogjo- še u crkvu sv. Nikole, gdje mladomisnik započe sve- čanu sv. Misu. Iza sv. evangijelja popne se na propo- vjednicu Preč. kan Lijepopili, te progovori svojom po znatom govorničkom vještinom o časti svećeničkog sta- liša i o dužnostima napram narodu. Da išta ovoj pro povjedi prigovorimo, nijesmo u stanju, jer nijesmo do- rasli da ocijenimo onakog govornika. Sve je u crkvi gledalo propovjednika, a njegove riječi prodirale su u srce, da se mnogo oko suzam orosilo Pu svečanoj B +- žijoj službi istijem redom kao i prije prate mladomie- nika kući, gdje pozvanici oko 200 ih na broju zasje doše za sjajno uregjenu sofru Preko objeda svirala je hrvatska glazba i pjevačko društvo Gundulić razvese- lilo je nazočne hrvatskom pjesmom. Čulo se je više li- jepijeh nazdravica a osubito ona Prečasnog kan. Lije popili mladomisniku i hrvatskoj domovini. Po konavos- kome običaju na pečenome čula se je i lijepa starin- ska konavoska zdravica, koju je napio Luko Kalačić puk. Pera iz Čilipa, a koju bi bilo željet da mlagji na- raštaj ne bude zapuštat, kako što je na žalost i počeo. Mladomisniku je stiglo više čČestitaka i brzojava od strane prijatelja i dičnijeh rodoljuba, a megju kojijem i našeg Da. Iva Prodana. Ova će proslava ostat neiz brisiva u srcu Kunavljana. Naš Da. Miho, tvome se veselju veseli tvvja svojta, pleme i prijatelji & i hrvat- ska domovina, kojoj ćeš ti bit novi apostol. Korčula, 17 Septembra. Kad su talijanaši uvidjeli, da se šibanjem nešto poluči, da zastupnici u saboru &a novine neprestano iz- našaju pa vidjelo istinita fikta, da je napokon i pogla- var odobrio naredbu općiue u predmetu sviranja glazbe na kraljev dan i to za prvi put, jer je morao, kad oni to vidjeli, onda eto ti goropsdnih dopisa u , Dalmati“, u rimskoj ,Tribuni“ i u nekakvoj drugoj pokrajinskoj i uvreda. iz- vrćanja istine, laži od početka do svrhe, izmišljutina i što ti ja znadem. Jedan nj hov vijeroi privrženik, pri- povijedao mi potaoko, kako su došli do zaključka da gone Hrvate i poglavara (?). Sastali se dakle Hugonotti, da odluče i vijećeli na dugo. Najprvo je bilo saslušano « [mnijenje orakula s pslaca, koji s jednom rukom pre- «| poruča oprezaost a drugom raspaljiva to više strasti. Presjedao je D.r Smrkinić, koji je sit do očiju, htio bi se osloboditi one čeljadi jer mu dodijala neprestana bor: ba, ali ne može niti smije. Ne može jer ga stranka si- luje, a ne smije jer tako hoće Jupiter tomans, onaj koji danas u stranci vedri i oblači, prof. Girardi ili D.r Prinetti, koji je dandanas faktotum, i & kojim nema šale. Oa tako hoće a doktur mora slušati. S profosu- rom su svi glazbari, sva mlagiarija i u opće svi tali jana&i, protivni su mu nešto malo autonomaša, ali ti se malo broje. Neka ssmo kušaju protiviti mu se uče o. doživjeti će u stranci prevrat, pravu šizmu. — to je nekad bio D.r Boxich u Spljetu, to je profesor Girardi ovdje, — Osim doktura bili su jošter na sa- stanku profesor Girardi, L ubo Smrkinić, Andrette, Ka čić, Skrivanić, Benussi i Lavolpicella, je profesor predlagao, to se ad oltransa. M orakul s palaca et i prperčki opresaost i a mjerenost, snao sE . i o E ih s& ERE i 8 = h ž3 z F i o8 =8 iili PH i f ii *'% “s hjima vgodilo ; osobito je ugodilo fukari, koja sisa 8v6, što je novo i tugje, kako spužva, a bolji moraju za njom jer ona u strsnci njihovoj odlučuje — U onom sastanku sedmorice jedan je neprestano vikao: valja šibati poglavara, kako rade Hrvati, inače slabo po nas. Dictum, factum. Nadjeveni kuljen uzeo ulogu za ,Dal- mata“, drugi za ,Tribunu“ a treći za onu treću gnus- nu novina. Ali si duo faciunt idem, non est idem Ja neću da branim nikoga nego prispodabljam naše i pji- hovo orugje. Ako ga Hrvati šibaju, zaslužuje, jer im se uvijek pokazivao protivnik, te su ga šibali gentel- maaski, w rukavicama; ali onako izdajnički alla napo- letsna i bez razloga nije on nipošto od njih zasluživao, jer hoćeš nećeš, on ćuti kako oni, niihova je kreatura. Velim izdajnički, jer jedan od poglavica stranke svag- dano š njim opći i kalaši, što mu trebuje, pa ma jed- nom prestao ga pozdravljati, proglasvje ga čisto i bistro svojim pristešom ali da takovih pristaša netrebuje stran- ka i kaže da ga je štedio zbog obiteljskih obzira. Ovo je izdajstvo, zloća, pokvarenost, a do takvog niskog ste- pena borbe nije nigda hrvatska stranka spala. Kad su se talijanaši igda onako kavalirski podnijeli prama svo- jem protivniku, kao što Hrvati nazad dana prama Dr. Konigu? Hrvati svojom inicijativom bez da je to iskso doktor, posredevali su kod Lupisa da se stvar uguši. Zašto to? Jer Hrvati zvadu se boriti, ali osvetei zla ne žele nikomu. Svakako našijem ljudima preporučam veliku opreznost, jer svoj toj komediji i barafi malo vjerujem. G'avni pobočnik generalu stranke profesuru Gi- rardi jest nekakav zlatar Andretta. On ga nadahnjuje a poznato je njihovo sajedaičko pošteno djelovanje, ko- je ili prije ili poslije izbit će u javnost, jer tako mora da bude, Po meni svakako neće, neka ih, ali isti nji- hovi prijatelii i sumišljenici to će uraditi samo da ih se jednom riješe. Još jedan dokaz da pokažem Girar- dinu moć. Oa obilazi svagdano društvo ,Casino“ čita novine a članom nije. Ako presjednik društva ima smje- losti, neka ga pokuša odalečiti, doživjet će bulikana kakvog nije stranka nigda imala. Pozuata kamarila, koj ima glavni štab u palacu i koja je nazad vremena imala glavnu riječ u stranci ostaje uvijek moćni faktor. Bez nje ne zaključuje se ništa, ona i danas stvara i kroji planove i intrige proti Hrvatima a orakul joj je glava. Svakako orakul nešto je izgubio svoje moći koja je sada prošla na profesu- ra. Ipak orakul ostaje uvijek faktična glava stranke o- sobito za raprezentaocu, diplomaciju i vanjske poslove a prof+sor je glava za unutarnje. Pa da nemam dakle pravo kade kažem i opetujem da je ovdašnja stranka iredentička ? 1? Na 31 prošlog Augusta imali smo pučku sveča- nost u bašći Frana Josipa IL, priregjenu od hrvatske mladeži, U svečanost nije uljezivala politika, već sama nevina zab va, što je općenito bilo poznato. Ipak naš dobri opat, ta perla od čovjeka, zabranio je klericima da prisustvuju, jedino s toga, što su svečanost priredili Hrvati. Kad se glazba iz bašće vraćala a ja na uzbr- dici, gdje Gobo kuću gradi, pred mojim očima neobič- na pojava kao da se silna prašina uzvitlala. Neki de- ran do mene idući usklikne glasno: eno ,Wurmbranda“, drugi pak bježeć viče ,Galetto, Galetto*. Pomislim da nije možda zbog vjetra u luku pristao ,Wurambrand“, te se vojnika izkrcalo a ove kakav kadet predvodi. Ni- šta od svega toga, prašine nestalo, predamnom nogami koprca, klima i potresuje glavom kao da su ga muhe ropsle, neki neobični čovo, modernim ali zamazanim salonom, koji &e na njemu lašti kao zelenbaču koža, & za ojime oprezno stupa masa mularije dovikujuć jedan drugome, kao da se izmegju sebe kara ,bubi in kof“ i glasno se smije Prijatelj mi pojavu rastumači, veleć mi ono ti je poštarski činovnik Galasso, kog dječurlija u šprdnju uzima. Sažalim ga u sebi misleć, čovo u koje je ruke upao, te da ga ohrabrim Onim mu se do zemlje, ali on sve jedno ponosito stupa, te ima izgleda, da će se jednom do ministra uspeti, I se glazbi pridružih te uz sviranje koračnice stupasmo da- lje do grada. Krivi Mato Kakić mesar i glazbar talija- naške baode rodom s Vrlike, dakle puro sangue, stao glazbi gviždati. Ufam se da će Općina učiniti svoju i paučiti ga pameti Neznam kako je svršilo sa oojjem, što su istoj glazbi zviždali na dan Vele Gospe i što še nijesu odazvali na posiv Općine. Pola uficijozni organ talijanske vlade, rimska ,Tri- buna“ u broju 240 bavi se našim novoljsma. Dočuo sam da je onaj dopis pisao ovdje od gorirečene klke, te poslan u Zadar nekakvom Italu, je opći dopis- Dik ,Tribune“ za svu Dalmaciju. Ja im se od srca ra- dojem, što su napokon bili iskreni, te & toga no rasu- mijem, kad se koji od njih ljuti i tuži da ih mi kom- promitujemo, što ih nazivljemo talijanima & dtuštva talijanska S onom njihovom ispovješću, oni su čisto i bistro izjavili i pot da društvo Casino, O- E. a