ena sti ED
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa |
Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10
po godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 kruni i poštarski troškovi. Ko ne
vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.
Zrtvina žrtva.
Najljući neprijatelj slavenstva bješe zanago
Oton knez Bizmark. On ustroji trojedni savez, ko-
ji po njegovoj ispovijesti bijaše naperen proti Ru-
siji i Francezkoj. Ovo ga pak nije smetalo, da ne
bi imao drugi, tajni ugovor sa Rusijom proti Au-
striji Ovako on, a nazbilj to nije bilo drugo već
pokušaj da odijeli i omrazi Rusiju i Francezku,| qanašnja uzgojitelji : 1 imi nii
: s i a i zgojiteljica podanika, koji joj nijesu po-
koju htijaše osamljenom. Sklopljenje trojnog sa- uci lee dopuštanjem podizanja škola tu rjega
veza oda Rusiji vizantimstvo Njemačke politike i
ova odbi sa gnušanjem ugovore. Bizmark svojom
ispoviješća ubi snagu trojnoga saveza, jer po ci-
ničnom priznanju nepoštenih sredstava, kojima se
željezni kancelar služio eda Njemačkoj pribavi he-
gemoniju, naravno je, da koli Italija toli Austrija
ne vjeruju Njemačkoj i da se nastoje osigurati
proti eventualnom zbliženju Njemačke Rusiji. Ita-
lija je to već učinila, približila se je Francezkoj.
U zadnje doba talijanski se kralj Viktor Manojlo
nasmijao na Pelletanov govor. Kralj je rekao, da
mu Francezka ne zadaje ni najmanje brige, jer
da je s ajom najpouzdanije sporazuman. Za sre-
dozemno more da je sve uregjeno i udešeno, ina-
ko pak stoji sa Jadranskim, radi kojega bi moglo
doći do teških zapletaja. S kim bi mogao da na-
stanu zapletaji, o tome je šteta i riječ bataliti.
Što Austrija na to? Kako se ona osigurala proti
dotičnosti njemačke politike, koju je začeo Bizmark,
čovjek, koji je sve, pa i obraz podredio brutalnoj
sili, gvožgju, vatri i krvi. Austrija se hoće osloniti
na Italiju, kao da će njezino zalegje biti zalegjem
i njoj. Koliko je takovo umovanje lakomisleno i
štetno, lako je shvatiti, jer je javna tajna, da se
interesi Austrije i Italije križaju, a da je najno-
viji prijatelj Italije vezan za nju tradicijom soja i
krvi i da se savez ili sporazum onda sklopio, ka-
da se počelo da govori o uskrisenju latinskih sojeva.
Jadransko more zadaje brige talijanskom kra-
lju, a u Istri i Dalmaciji svud je Talijan mažen
i poduprt. Sve za obzir i volju saveznika. Ima li
Austrija od Njemačke u tome valjda koristi, što
joj njezini podanici snijevaju rasap; što svud, gdje
god Nijemac živi, odjekuje: , Wacht am Rein“ ?!
Od Italije joj valjda korist u nezadovoljstvu dvi-
ju pokrajina, po kvjima je velevlast; dvije po-
UNS EEENNEEENESENSZEZEEENSSINEESNEENIINNINSNNNI
PODLLSTAR.
Još tri ,dokaza“.
Da likvidscija onoga ,blaga božjega“, na koje me
gospar Vice bio uputio, bude potpuns, osvrnut mi se
je još ma tri ,tnjiževna podatka“, koja bi, po njemu,
imala potvrdit opstojanje srpskog imena u narodu sta-
rog Dubrovnika.
,Godine 1638 (tako pišu) stajaše u jednom du-
brovačkom oglasu, da se taj oglas oglašuje ,na srp-
skom jesiku, da ga svako moše bolje rasumjeti“.
A di p(rijmo N(ovem]bre 1638.
De e(ojefsul)to de' Sig[no]e Of[icis]li si grida &
si proclama |' ipfr[arcrit)to tenore in linga Serviana
O) DUBROVNIKU 4. Oktobra: 1902. | Godina.: XII. ,
kruna, na
krajina, koje se uvijek mimo drugih odlikovahu
vijernošću prama zakonitoj dinastiji? Austrija je
danas nesumnjivo žrtvom svojih saveza, a sve za
to, jer se htjede bezuvjetno zavećati za Bizmarko-
va kola. Austrija se sada vidi osamljena, prinuž-
dena da sklapa saveze po nju nekorisne. Austrija
je žrtva političke kratkovidnosti i svoje diploma-
cije, koja nije nikada u obzir uzela pravičnost
prama tri dijela Austrijskih podanika. Vlada je
Naše škole.
Mnogo se pisalo i govorilo 0 našim školama, ali
ipak sve zaludu. Mješte da naše škole budu kuća u
kojoj se mladost odgaja u čeličnosti značaja i harakte-
ra, one su tlo s kojega, se žanje zao klas da kasnije
poda gore sjemenje. Današnje su naše škole zato, da
ubijaju harakter a stvore mlitavost.
Qsvrnimo se najprije na pučke škole. Pučka je
škola kuća, u kojoj se uče mala dječica, da nedostave
ono što ih je majka započela učit, te još da se sprave
za nastup u srednje škole ili i u svakidanji život. Pa
kako se tamo odgajaju ta nevina dječica? Mješte daih
se pouči i da im se naglasiva narodnost, da se nauče
biti ponosni i da upozuadu što su, sve 8e moguće čini,
samo da se ne bi kojim činom ili rječju učitelj usu-
dio spomenuti štogod o narodnosti. U pjevanju djeca
se uče kojekakve ludorije da pjevaju, a o rodoljubnoj
pjesmi ni govora. Bože sačuvaj, da bi se učitelj usudio
zapjevst s djecom jednu rodoljubau pjesmu. Ta to je
politika, to je djeci . . . . smrtni grijeh!
A pogledajmo pučke škola naših protivnika. U
Dalmaciji ima šaka pridošl'ca, koji hoće da se naziv-
lju ,Srbima“. Oni imaju koli muške toli ženske kou-
fesiunalue pučke škole, I ta je leglo sijanja mržnje na
Hrvate. na hrvatsku zemlju, na onu zemlju koja ih hra-
ni i uzdrži. Ne samo da se tu djeci govori i uči 0 na-
rodnosti, ali ih se papaja mržojom na Hrvate. Od sve-
ga što pjevaju a nije srpsko, jedino je kraljevka, a
og alo sve same srpske pjesme nadahnute velikosrpskim
duhom. A zašto su te škole? Njihova je svrha jediao ta,
da raznerogjuju djecu, pa ipak takve škole. se trpe i
sve im je dopušteno i vlada ih mirao gleda. A iz tih
škola proizlazi onaj duh, koji čini da se već nevinome
pravoslavnome djetetu na licu čita skrajni fanatizam i
mržnja na sve što je domaće, što je hrvatsko! Ima o-
pet nešto malo izroda u našoj zemlji koji bi htjeli biti
nekakovi bajagi Talijavci. Imaju i oni svoje ,scuole
della lega“, u kojima se sije mržoja na sve hrvatsko i
ulijeva zmijski otrov u ona nevina srdašca. Šaka jednih
a šaka drugih, a ipak obojica imadu sve što žele, ima-
ju svoje škole, gdje ne uče djecu kako bi imali, nego
gdje ih traju i ništave. A mi domaći, mi kojih ima 90%
u Dalmsciji nemamo škola! Dapače baš da ugodimo o-
noj dvojici izrod&, učinjeno je da naše škole nijeeu
škole: tako da oni osim što jedni imaju konfesioaal-
IAEA sms NON
jezika dopušta da se uzgoje generacije ljudi, koji
se u svom narodu nalaze tugji, kopilani bez maj-
ke i braće. Naravno je, da ovi ljudi kašnje na-
stoje legitimovati sebe i svoje težnje, nastoje i-
mati jednu domovinu, a pokli ne mogu u svojoj
domovini, pokli im tu mogućnost ne dopuštaju ni
granice monarhije, naravno je, da preko granica
teže. , Talijani“ dalmatinski i istarski teže za Ita-
lijom, hoće da se dobave domovine. Italija savez-
nica očito podupire, agituje i čisto izrazuje svo-
je težnje. Austrijska joj diplomacija ide na ruku
iz obzira (!) a ko trpi? Trpe jadne talijanske tr-
govačke kolonije, trpe Dalmacija i Istra.
Eto nagodba izmegju Austrije i Ugarske za-
pinje? Zapinje radi klauzole za talijansko vino!
Ugarski se ministar Szell opire ponovnom sklop-
ljenju klauzole, jer se mnogim deputacijama obve-
zao, da se klauzola ne će obnoviti: Szell eto odr-
žava svoju riječ, Goluchovsky nastoji da ga sklo-
ni, Goluchovsky zajednički ministar. Ministar se
Szell protivi radi svoje riječi, a Austrija, koju ve-
že odluka parlamenta, potaknuta od Bjankina, a
prihvaćena jednoglasno od svih stranaka, ona pri-
staje, dapače nastoji, da se klauzola obnovi. Au-
strija dakle mora da iz nužde pristane na nešto,
čemu joj .se parlamenat opire, jer je po nju i na-
rode štetno. Dakle Austrija je žrtva svojih save-
za. Italija joj gleda ocijepiti najpotrebitije, najvjer-
nije pokrajine, u njima pomaže i podupire uzgoj
veleizdajničkog elementa; Italija joj trgovinu sla-
bi, dovodi dvije trgovine do bijede i prosjaštva a
Austrija nustoji, da potpiše ovakove ugovore.
Austrija je žrtva, ali Dalmacija i Istra, ko-
jima se tu o glavi radi, one su narodnosno i eko-
nomski žrtvine žrtve.
oeaONNNNMVVVNNMNMN 2
SEEN EZEENZNESENNNNNNNENSNSNNSNZNNNNNNNNNIN
dilo ono isto što i s onim drugim već dobro pozuatim,
koji su na sgražanje svega poštenoga knojiževnoga svi- godinu,
jeta u »Dubrovniku“ već bili izneseni od naših toli lamom turili u svijet njekakav ,dokumenat“ ovome ali-
obrtnih i toli domišljatih srpskih pisara.
Najprije molim ja njih lijepo da mi kažu: iz ko-
ga su izvora crpili onaj _,dokumenat“? Zbilja je za. | ondje
mjerno, da dok su sa ostale, kako vidjesmo, za stvar
pimalo vrijedne navode izvor naveli, za ovaj pavod ko-
ji bi ipak sa njih njeku pasju paru vrijedio, nikakva
izvora ne navagjaju! A: meni se čini da u ovom sluča-
ju dokumenat“ vrijedi onoliko koliko izvor iz koga je
crpljen; inače čitatelju otimlje se mogućnost da na.
vod kontroliše te se osvjedoči o njegovoj autentičnosti.
p(er] magg'or intelligooza d' OgDuno alla Loggia del još štampanih
Col. p. Ivan Kiviero plangente me florio Stay quaato
segue: Po sapovjedi gospode Off.la od Pragmatike, da-
va se na sadnje svakomu od kojemudrago je vrste....*.
Da pravo rečem, kad bi ovaj navod bio baš su-
tentičan, om bi megju svima bio jedini koji bi za Srbe
nešto vrijedio — sko se može reći da što vrijedi jedan
jedini osemljeni navod napram sa najmanje deset dru-
gih, i jačih i bistrijih, koli opstojenje hrvatskog imena
u staromu Dubrovniku neosporivo potvrgjuju. Ipak, čud-
pjivih snakova o svojoj vjerodostojnosti, da se čovjeku
od sebe nameće misao, da se i s ajim ne bude doga: