Malo razgovora.
gjenog da u Zagrebu ugovara s banskim vijećem za
združenje Dalmacije s Hrvatskom, i da ju je odbio za
to, što »posnajući vrlo dobro duh, koji je vladao megju
Pod naslovom ,Stjepan Radić pred sudom“ pre- | Dalmatincima, osobito paka megju onom strankom, ko-
štampava Dubrovnik“ iz ,Branika“ izvješće o sudbe-|ja se smatrala kao izobrašenija i koja je stala na čelu
noj raspravi, gdje se megju ostalim u pogled zloglas- svakoga javnoga pokreta, a s druge strane poznavajući
nog članka o Hrvatima izašlog u beogradskom , Srpskom
Književnom Glasniku“, meću u usta optuženiku Stje-
panu Radiću slijedeće riječi: ,Uvjeren sam, da bi ,Srp-
ski Književni Glasnik“ rado bio primio moj odgovor ne
samo za to, što sam mu saradnikom, nego i s toga, što
se i sam taj ugledni list ogradio protiv raslaganja do-
tičnog pisca, rekavši u bilješci, da se ne slaže s tim pi-
sanjem a pogotovo ne s onim što je o Hrvatima reče-
no. Istina Bog, tu lojalnu ogradu, nije, žalibože, donio
zagrebački ,Srbobran“, ali se to lako mrglo dogoditi
s toga, što se ta ograda beogradskog lista nije nalazi-
la ispod samoga poznatoga članka, nego otrag megju
bilješkam, tako da je onaj, koji lista pažljivo ne čita,
mogao previdjeti,“
Dalje se priča, kakoje g. Radić zamolio bio ured-
ništvo ,Obzora“ da doslovce preštampa onu bilješku i
ogradu beogradskog lista, ali da mu je urednik ,Ob-
zora“ odgovorio, ,da je redakcija ,Srbobrana“ sigurno
gnala sa tu bilješku“ ali da je perfidija sa strane iste
redakcije, što nije donijela“.
Iz ovoga se razabire troje. Prvo, da i sam Stje-
pan Radić neizravno priznaje da članak ,Srpskog Knjiž.
Glasnika“, preštampan bez one ograde od ,Srbobrana“,
bio je onaj te je izazvao poznate demonstracije proti
Srbima. Inače što bi se on bio toliko mučio da svojim
odgovorom u ,Glasniku“ ublaži dojam rečenog članka ?
Drugo, da je po sudu samog ,Srp. Knj. Glasnika“
sasvim netemeljito sve ono što je u članku ,Srbi i Hr-
vati“ bilo rečeno proti Hrvatima.
Treće, da ako je perfidiju iskazao ,Srbobran“ tim
što ni prije ni poslije nije htio da štampa bilješku i
ogradu ,Srpskog Knjiž. Glasnika“, još su veću perfidi-
ju počinila uredništva ,Srpskog Glasa“ i , Dubrovnika“
kad, znajući vrlo dobro za rečenu ogradu, nijesu ipak
o tomu ništa javili. Mi znamo da se u novinama obič-
no prije čitaju bilješke nego članci. Što je urednik ,Ob-
zora“ rekao gospodinu Radiću, očevidna je istina, te se
samo ludima može dati razumjet da uredništva pome-
nutih srpskih listova nijesu znala za onu ,lealou“ o-
gradu, kako ju gosp. Radić nazivlje.
a.
: ze
— Što ima novo?
— Sve je staro, samo je novitat bilješka iz dnev-
nika pokojnog Dr. Iva Kaznačića, koju je priopćio u
»Srgju“ njegov sin Antun Kaznačić pod natpisom: ,Jed-
na žalosna uspomena god. 1861“, i koju je zadnji ,Du-
brovnik“ htio objesit o veliko zvono.
Mi ne shvaćamo kakve su namjere potakle gosp.
Antunx Kaznačića da iznese na javnost onu bilješku,
koju, po riječima samog pokojnog njegova oca ,nije
niko imao pročitati“, &a još manje pojmimo kakva se
usluga čini uspomeni D.ra Iva Kaznačića onim saopće-
njem. Po onoj bilješci izlazi da je god. 1860 Dr. Ka-
značić odbio ponudu učinjenu mu od namjesnika Ma-
mule da bude izabran članom poslanstva odre-
HHH
te njeki dubrovački trgovci na prolasku kroz Trebinje
bjehu zlostavljeni i porobljeni od njekih Uroševih; voje-
voda što su onda zapovijedali u Trebinju, Konavlim i
Dračevici, dapače su ti isti vojevode bili prodrli u zem-
ljište dubrovačko plijeneći po Zatonu i Rijeci. Ne mo-
gući republika razumjet stvar radi postojećeg do onda
prijateljstva s Urošem, potuži mu se, nu istodobno o-
brati se na Mladjena, bosanskog bana, sina hrvatskog
bana Pavla, ,velikog prijatelja republike“, kako ga na-
zivlje M. Pucić, *) neka bi on posredovao kod Uroša,
da štete budu nadoknagjene. Stvar
Uroš se obradova što nije tom
E
l
s
ž
|
i
i
.- |E
|B
ši
:
e
i
i
i
austrijsku politiku . . .“ —
»Izobraženija stranka“ koja je onda ,stala na če-
lu svakog javnog pokreta“, to je stranka autonomaška.
Narodni književnik Dr. Kaznačić odbija ponugjenu mu
čast da poradi za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom
za to što je opazio da je ondašnja autonomaška veći-
na proti aneksiji! Neka ovo razumije ko hoće, mi doi-
sta ne razumijemo.
»Ali, veli se dalje u ,žalosnoj bilješci“, njeki w
Dubrovniku bili su se vatreno zanijeli sa to sjedinjenje.
Pitamo: ko su bili ti ,njeki“ Dubrovčani vatreno
zaneseni za sjedinjenje s Hrvatskom g. 1860? To su
bili svi ponajbolji Dubrovčani sa dubrovačkim plem-
stvom na čela. Dosta je spomenuti imena Nika Pucića
Velikoga, koji je za to, naročito do kralja hodio, Meda
Pucića, koji se za sjedinjenje u ,Obzoru“ perom borio,
Palića, Gjorgjića i drugih. Sadašnji tako zvani Srbi bi-
li su takogier vatreno za sjedinjenje. Ako dskle Dr.
Kaznačić nije s njima bio, molimo s kijem je bio?
Tri mjeseca iza ponude namjesnika Mamule izašao
je u ondašnjem ,Pozoru“ dopis iz Dalmacije, gdje se
o Dr. Kaznačiću ovako pisalo: ,Gospodin Ivan Kazna-
čić doktor u lječništvu, koji radi svojih zasluga u na-
šoj slovenosti i radi bistrine svoje pameti, mogao se je
da uzdigne usporedice najvećijem mnašincem (ako je i-
stina što od tuda kažu pošteni ljudi) za nas je propao,
propao bez iskupa. Jer govore ne samo što koraca 8
našimi protivnici, nego što je još sramotnije, služi im
u njekih tajnih i bezimenih poslovih, budući ne samo
pismeno no i otvorenije upravlja ih brzojavom, kako bi
bolje proizveli stvari i prevarili onaj dubrovački od vie-
kovah glasoviti slavenski narod. Da Bog dao da sve
budu laži !“
Pročitavši ovaj, kako se veli u bilješci, ,gadni“
dopis, Dr. Kaznačić umislio se da je potekao od osobi
novitom ,izgometu* toliko podnijela, "strankom Degoć-
nom i nedostojnom imena što ga nosi! Cijenimo da je
ovo dosta, i da ne služi više za upoznaju ljudi koji o-
vake infamije bilježe, štampavaju i preštampavaju.
Naši dopisi.
Kotor, 16 Oktobra.
Ogorčenjem ispanjuje dušu rodoljuba atentat na
narodnu budućnost, koji se od nekog zemana sistema-
tički provodi, da nam plemenitom narodu, otme _pod-
mladak, tu jedinu narodnu uzdanicu, da mu svakim sre-
stvima ugrabi sve, što ima, budućaost njegovu, tvrdim
avjerenjem, da otruje li mu mladost, tim mu je i život
otrovao; tš šta je drugo mladost, do li tvrdi i meoborivi
temelj na kom se zida zgrada narodne svijesti i na-
pretka? Zato treba za rena ubiti svijest u mladosti, a
gdje to, ako ne u školi ?
Dubrovački ogavni čin, kao da je i u Kotoru morao
imati odjeka. Prof. Midžor, ovejani Srbin, poznati ju-
nak, ne može se ni u školi uzdržati, & da mne oda
svoje ,veliko-srpske“ sanje i otkrije svoj ,srpski“ fa-
natizam, te da udovolji svetom ,srpskom“ programu u
poglavitoj njegovoj zadaći, da zlobno izazivlje i najpo-
dlije vrijegja Hrvate bez obzira na istinu. U sedmom
razredu počinje učenje povijesti hrvatske i srpske knji-
ževnosti, no prije toga treba se osvrnuti na jezik i nje-
gova narječja, kao i na oblsst, koju oni zauzimlju, Ali
prije neg se toga prihvati, smatrao je g. profesur shod-
nim da se upusti u povijesno raspravljanje, ne bi li i
na tom polju odnio sjajni lovor-vijenae, poput njegovih
samišljenika profesura u Dubrovniku. Poznata je stvar,
da je profesuru stroga dužnost držati se teksta uvijek,
a osobito u političkim pitanjima, koja su preveć škak-
ljive naravi, no tko iole razumno sudi, dopustiće mu,
da se udalji od knjige, te potanje i opširnije govori o
predmetu, ali samo u slučaju, kad je uvjeren, da to u-
čenicima može koristiti i da ih zanima, nipošto pak on-
da, kad mu je vrlo dobro poznato, da bi time mogao
ne samo jednog, do li više njih, i to u najnježnijim i
najsvetijim osjećajima, memilo uvrijediti, a to nava-
koje do toga doba ne samo nijesu nimalo ljubili svoj (gjajuć pisca, komu se malo ili nimalo može vjerovati,
narod, niti za njega marili, nego su ga prezirali i jav-|jer preveć pristran. Spomenuti naime profesur započeo
no se protivili svemu u čemu su mislili uvidjeti upliv|je svoje velezanimivo predavanje povjesnim auktorite-
slavjanske ideje“; pak zabilježio u svome dnevniku ovo:|tom Konstautinom Porfirogenitom, te naveo onu stavku
»Evo kakvijem podlijem klevetam javni organ sa-
dašnjega hrvatskoga pokreta nagragjuje moje, neka i
malene zasluge u slavenskome književstvu. Jaoh se ju-
goslavenima da ih samo ovaka izgomet ljudstva preka-
zuje pred izobraženim svijetom | Zahvala Bogu za ova»+
ke podle klevetnike ja tam za vjekuvječanstvo propao!“
Slušajući ovaku jadikovku, ne činili vam se čuti
glavnog saradnika ,Srgja“, Luka Zoru, koji je navlaš
ovo štampao, gdje bolno jadikuje nad propalim manda-
tima ?
Ali zadnja je najbolja. ,Što ponosito mogu reći
— završuje bilješke — jest da to postupanje pjekijeh
kolovogja jedne stranke, koja se nedostojno i besočno
nasvala narodnom . . .“
Dr. Kaznačić nazivlje ovdje slavnu i rodoljubnu
narodnu stranku od g. 1860, koja je u borbi proti sta:
GHEENIEEREESENEEHNSENNHEHNROENNHINNANERIHSHENEHRSEEENRNR
pripadaju srpskom kraljestvu +), te se naljuti na Du.
brovčane er su bili dali dvije galije u pomoć Mlečići-
ma, Pristupi k tome slučaj da se je njeki dubrovački
plemić Minčetić bio zatvorio sa njekoliko ljudi, Uroše-
vih protivnika, u jedou tvrgju zvanu Oštrovića, te U-
roš pisa Republici da je to bilo učinjeno s njezinom
voljom i privolom u svrhu da osvoji onu tvrgju. Du-
njegova djela ,de administrando imperio“, koja, je, prem-
da povjesno oborena, bila uvijek najuspješnijim srestvom
i oružjem u rukama naših krvnih neprijatelja, tih slo-
vena-neslovena nazovi-Srba. Naglasio vam je, dabome,
kako on piše, da Hrvati u Dalmaciji siža do rijeke
Cetine, u Bosni do Vrbasa, a u Banovini do Save. Ja
ću se za čas ovdje zaustaviti, te uprav ti nekoliko upi-
ta na g. Midžora, da iz njih uvidite, kamo je on sve
smjerao svojim predsvanjem. Što vas je, gospodine, po-
taklo, da se toliko udaljite od predmeta, te spomenete
ime pisca, o kom u knjizi ni spomena nema, i tako
stupite ua povijesno polje, jeli to iz naukovne potrebe
ili zlebnom namjerum, da se direktno oborite na smjer
hrvatske politike? Ta i spisatelj hrv. čitanke za više
razrede, bio je tako pravedan. ili bolje tako nepravedan
Dalje u prilogu.
NEEE ES SSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTSSTVSSNSTNSSNNNSA
nevolji obrati se tada Republika na Stjepana Kotroma-
novića, bosanskog bana, neka on isposluje da Uroš pri-
stane mučiti republiku i da se ustanovi trajni mir is-
megju nje i kralja Bosanskom banu i novim za to po-
slanim dubrovačkim poslanicima pogje posao sa rukom,
te kralj dopusti Minčetiću da izagje slobodno iz Ostro-
vice, te bude dopraćen pod stražom u Dubrovnik, isto-
brovačko Vijeće odgovori da ono nije nipošto bilo uči.|dobno pusti kralj na slobodu sve dubrovačke trgovce,
njeno njegovim nagovorom, miti da je ijedan Dubrov.|čim bi utvrgjen mir izmegju Uroša i Republike.
se je sam Minčetić
š
Uroševu ćud najbolje označuje M. Pucić kad piše
svoju robu; ali da|da je to bio čovjek prevrtljiv, spravan danasda sklopi
ruke kralju; nejmir & sutra da ga sruši %), koji nije mario ni za kakve
da se osveti na iskazane mu usluge, jali pogodnosti, mjereći sve stvari