Br. 44.

 

U DUBROVNIKU 1. Novembra 1902.

Godina XIL

Crvena Hrvatska

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa
Austro-Ugarsku, Bosnu s Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruvi, na
po godine 5 kruva. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne
vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

| Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku,

Izlazi svake subote. gdje su utušljivi. Za izjave, priopćena, sahvale plaća se 40 para po retka,

a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i us ras-

mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-
frankirana pisma ne primaju 8e. a

 
 

Pojedini broj 20 para.

      

s - pa napokon im doviknuli,
Srp sko novinstvo istina. spas i da su oni u to ime započeli s Hrvatima
u do istrage, kako da se Hrvat raduje takovom napretku ?
Zagrebački su iskazi bili pravo plijeno srpskom i|sto se pak tiče ,Srba u Dalmaciji“ oni u svom ,Du-
Srpskom“ novinstvu. ,Odjeci na sagrebačke isgrede“|hrovniku“ u naspomenutom članku ne rekoše ino već:
napunjahu stupce paimenovanih novina, i postadoše stal- | Hrvati ustadoše, da brane Srbima, da ih unište, a to
nom rubrikom. Ova je rubrika iznosila napadaje na Hr-|je bilo jedino srestvo, kojim bi nas sjedinjenju privukli.
vate iz svih slavenskih i strinih novina, pa napokon |Koliko je ovaj članak prožet slavenskom idejom cije-

i napadaje berlinskog lista ,Zagdlatf“, a hrvatski list
splitsko Jedinstvo“ branilo Srbe u istoj ovoj godini,
od napadaja istoga list», da je ovo bracki i slavenski
rad, ne će zanago niko ni pusumnjiti. Ovo bi tek bilo,
u pogledu slavenskog ćuvstvovanja i pravedne (?) od-
mazde Hrvatima. Nije nam namjere, da nikoga podu-
čimo što je poštenje i što se zahvalnošću zove, pak se da-
lje nećemo baviti njihovom čistom pisanijom, već ćemo
nastojati da otkrijemo (?) dali je mimo gpravičnosti u
njih jošte i istinitosti; nastojati ćemo, da otkrijemo (?)
dali je njima do svoje obrane i obraza, dali rade na
korist svojoj sdeji (7), nastoje li da prosvijetle svoje
čitatelje i time ih učvrste u Srpstvu, ili im je pak do
toga, da svoje čitatelje savaravaju i stvaraju od njih
mameluke, koji do mržnje prama Hrvatima meće ino
znati niti čuvstvovati.

Naše je mnijenje o novinstvu mjesto različitije od
njihovoga, pa dajemo čiteteljima na prosudbu ko od
nas pravičaije misli, Mi smo do sada uvijek držali, e
je prva zadaća novinstvu, da u svojoj kući upre na gnji-
lež prstom, te da ga iz svoje kuće istrijebi; držasmo,
da se pokazujuć nevaljalo svoj narod čuva od iste bludnje.
Nije tome vele vremena, a naši ći se čitatelji toga sje-
ćati smrsismo izmed zuba, da nas Zagreb posvema ne
zadovoljava, ovjesismo se o sitnice, samo da bi time
pospješili narodnje usavršivanje. Ovako mi, a oni? —
Idemo da vidimo: Kaka se ono dogodiše u Zagrebu
izgredi proti ,Srbima“ naš sumješćanski ne kolega ,Du-
brovnik“ donese uvodni članak, kojega mu pravo-srpske
novine pohvališe. Štv je taj člansk i kako zborio? Ža-
lio je, da Hrvatime shvaćaju napredak ,Srba u Hrvat-
skoj“, kao svoj napredak, pak je nadovezao, e će time
Hrvati polučiti da se ,dalmatinski Srbi“ još većma o-
daleče od misli sjedinjenja. Tu bi mu svak, neupućen
morao, da dade pravo, kada mu nebi bili pozuati uzroci
zagrebačkih izgreda. Njegovi ih čitatelji pak poznavahu
jer je posljednji uzrok u svojim stupcima donio. Jeli
moguće, da misaona čovjek uzme u dobro ovakovo pi-
sanje, pokle zna da su ti ,Srbi u Hrvatskoj“ nijekali

u njihovoj kuć: Hrvatima svaku prošlost i budućaost,
(RENNES PISTI JAPANA VAREINNNC

bODLIS daš.

Puccinova ,La Bohame“.

Iza jake , Manon“ prbnu ispod pera ženij«loog
meštra Puccina nježna i čuvstvena , Bohome“. Svijet je
primio oduševljenjem, a oduševljenje bješe opravdano,
jer ona danas, kao i prvih dana dragošću i milotom
opčarava i sanaša.

Oro par riječi nije sa to, što bi smo mi sumajil, |U

da naši štioci nijesu proštili glasovitu Murgerovu pri-
povjetku ,Scones de la vie Bohdme“ iz koje vješto i
podesao iscrpiše i sastaviše ,libretto“ Giacosa $ Illica,

ova dva knesa talijanskih libretista; već je sa to što je

s
ž

nimo, da je suvišno govoriti. Poštenoj novini i novini
koja nije šovenska do skrajnosti, bijaše da reče barem:
Žalimo, da Srbi uzeše kao geslo uništenje najbliže bra-
će, to je težak grijeh, kojega treba pred Slaven-
stvom okajati. Prosto im bilo zatim pisati kako hoće
o ogorčenju Hrvata i o njihovoj suprotivničkoj najezdi
na hrvatske Srbe (71? 1) Ovako, kako su pisali, nijesu
drugo učinili već dali pljusku istini i moralo,
žalosnim klačen sinova jedne slavenske zemlje nasmi-
jali se mefistoskim smijehom. Kada je hrvatski novinar
Radić bio pred sudom i izrekao svoju znamenitu obra-
nu, u kojoj se je kao barjak nad glavama uzbibanim
strašću istakla vedra duša Hrvata, & to u dobi, kada
su najvećma strasti bile raspaljene, potjeraše Srbi jače
no ikada ogavnom stazom izvrćanja. Radić, kada ga za-
pitaše, dali je on prijetelj Srba, odgovori, da nije pri-
jatelj Srba, da to može biti Magjar, jer je on kao Hr-
vat isto što i Srbi, sin jednoga naroda. U ovoj je izjavi
istavljena još jedna misso, koja je najvažnija u cijelom
njegovom govoru. Radić je nastavio govoreći, da on
kako Hrvat radi u hrvatskom smislu, te da on u hr-
vatskim zemljama pozna samo brvatsku misao, kao pra-
vu. Radić je ovim istakao pravednost hrvatske ideje i
ogradio se proti srpskom rovarenju, on je u ovom svo-
me govoru pozapravu zanijekao ovakove Srbe i njihov
rad. Srbi su riječi Radićeve razvikali i prenijeli cijelo
tudbenu raspravu, jer je Radić osudio zagrebačke do-
gagjaje. Radić pri ovakovom mišljenju nije drukče ni
mogao, ali ako je Radić požalio iskaze, nije zato odo-
brio uzrvke, a način kojim oni to donesoše, nastoji, da
stvar tako prikaže. Srbi su time riječi ovoga čovjeka,
kojega istakoše kao apoštola slavenske misli sloupotre-
bili. Radić je priznao da je onaj sramotni članak bio
povodom dogagjajima, o kojima govorimo, time što je
bio odlučio odgovoriti u istom listu, koji ga je donio,
a& to, da mu dojam smanji.

da je Hrvatskoj u Srpstvu |udariše u velike hvale Radiću, s u isto se vrijeme snje-
borbu |govim riječima izdajnički poslužiše.

Ne znamo što je sramotnije već azeti čovjeka, ko-
ji te obranio i iskazao ljubav, jer si mu kućni rod, kao
oružje da istom ljubavlju i obranom, kojom te nadario
udariš na vlaštu mu kuću.

Ovo bi bilo nepoštenje prama Hrvatima i varanje
svojih čitatelja, a ako je novinstvu zadaća, da svojim
štiocima bistri i učvršćuje narodnu svijest, ne znamo u
koliko će se to postići prostim izvrtanjem i lažima, jer
ne samo, da ti siromaci-štioci neće imati bistrog pojma
o svojoj snazi i razvoju, već neće poznati niti vrijed-
nost i jakost svojih protivnika. Ovim bi bilo već do-
voljno dokazano, koliko ovako noviastvo odgovara svo-
joj svrsi. (A ovake novine Srbi nazivlju trijeznijem i hva-

a nad|le ih. Op. sl.)

Novosadski je mitropolijski zbor pak upravo po-
razna činjenica, pisanje o njemu pravo je zrcalo srp-
skih šovena i ,rada“ njihovih novina.

Novosadski se zbor sakupio, da osudi zagrebačke
iskaze, ovako prividno; a nažbilj nije bilo drugo
politička igra srpskih radikalaca. Srbi, radikalci (kojoj

im se madjarske novine do sita narugale radi pozuate
IV. tačke u odluci zbora, kojom madjarima nude Hr-
vatsku. Ovo bi nazbilj prevršilo svaku smiješnost, da
mimo smiješaost nije i žalosti i sramote po cijelo Sla-
venstvo, ere može, da ovakove ljude porodi.
Novosadski je zbor bio pravi škandal i zločin ne
samo naperen na integritet jedne slavenske države, već
na cijelo Slavenstvo a napose na Srpstvo. Sgražali su
ge na ovaj zbor svi čisti srpski elementi, a koliko su
do njega držali i ,Srbi iz Hrvatske“ najbolje riše nji-
hovo neprisustvovanje. Kogod bi mogao zaključiti po
tome, da se ,Srbi iz Hrvatske“ ubrajaju u čisti srpski
elemenat. To ne stoji, pokle ,Srbi iz Hrvatske“, njih
šaka odoše na taj zbor a to su baš bili oni, koji bi
se mogli nazvati čistim elementom, to je bila ona šaka
Srba“, koja stoji u opreci sa sistemom. ,Srbi“ koji
drže sa vladom i koji su oslon, na kojemu se Huenova
strahovlada osniva ne odoše, a ,Srbi“, koji su samo-
stalni i koji su prividno proti Madjarima ovi prisustvo-

Srbi mješte, da se trijezno (po svom mišljenja) | jednostavan : Srbi“ vladinovci to su sluge Madjara, a
pozabave Badićem, mješte, da se suprotive njegovim | ,Srbi“ oporbenjaci
mislima, (jer ih ne dijele, pokle doniješe onaj članak), sku, svoja domovinu, jedino da nahude Hrvatima. Koji
oni se toga ohvatiše, da se pred slijepcima operu; Srbi()e od njih dvoje prljaviji, zaisto je teško opredijeliti.
|N SSESSSSSSSSSSSESEESSSSSSSSSSSI »Srpske“ su novine za ove gadove, ove trgovce
četvrto se dogagja u Parizu, u potkrovlju, tu se R0-| slavenskih duša bile oduševljene, što više, one nasvaše
dolfo, pjesnik i Marcello, slikar rvu šalom, eda tubože ovaj zbor sjajnom manifestacijom Srpstva. Što mi sne-

AA jutri uešie zige iiaa O E O ISS PPDS ee
izražuje svoje ,dvogovure“, koje prati orhestar čistim, :
ritničkim kontrapunktom. ilo
Prethodna bučaa intonacija najavlja sada dolazak ovaj list
prijatelja Colline, filozofa, Obilje se šale i satire ras- u. Čale
a čeretanjem orhestra, sve do pljusa veselja, koje bro isvi-
prati praskanje Rodolfove drame bačene u poči za ogri- ipak ma
jev, pa se tiho i tajanstveno gubi us dire harfe, us vromeaima me-
kratke i rijetke, ali jako izrazite kajde. njegovo či-
Tuga se dojimlje slušatelja, a na jednom ga zvoa- a po tome
ko ciliktanje orhestre trgae. Dolazi Schawnard, muzi- njegovo stvar u ovim
čar. Orhestar ga časti osobitim veseljem. Schawnard simpatičan
je muzičar, a po tome nosi jaranima novaca i na izbor kolega, koji
pića i jestvina. da u gj
Orhester se veseli skupnom im veselju: Svi u Hrvate ukopaju nemaju
svijet, u raskošje slatkog ušivanja . . . .! - Dos sita Pi
o da zamjeri orhestru ugrišljiv too, kojim s4- njihovo no-

 

kojim završujem i ja, uvjeren da će večeras bolje pro- Oni sa mam
slijediti umjetnici u našem teatru. Iksić. neprijatelji, pa što se veća mahnitost njih pri-
Emma to će nam lakle biti, da s njima obdračanamo,