Br. 44. U DUBROVNIKU 1. Novembra 1902. Godina XIL Crvena Hrvatska Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu s Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruvi, na po godine 5 kruva. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, Izlazi svake subote. gdje su utušljivi. Za izjave, priopćena, sahvale plaća se 40 para po retka, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i us ras- mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne primaju 8e. a Pojedini broj 20 para. s - pa napokon im doviknuli, Srp sko novinstvo istina. spas i da su oni u to ime započeli s Hrvatima u do istrage, kako da se Hrvat raduje takovom napretku ? Zagrebački su iskazi bili pravo plijeno srpskom i|sto se pak tiče ,Srba u Dalmaciji“ oni u svom ,Du- Srpskom“ novinstvu. ,Odjeci na sagrebačke isgrede“|hrovniku“ u naspomenutom članku ne rekoše ino već: napunjahu stupce paimenovanih novina, i postadoše stal- | Hrvati ustadoše, da brane Srbima, da ih unište, a to nom rubrikom. Ova je rubrika iznosila napadaje na Hr-|je bilo jedino srestvo, kojim bi nas sjedinjenju privukli. vate iz svih slavenskih i strinih novina, pa napokon |Koliko je ovaj članak prožet slavenskom idejom cije- i napadaje berlinskog lista ,Zagdlatf“, a hrvatski list splitsko Jedinstvo“ branilo Srbe u istoj ovoj godini, od napadaja istoga list», da je ovo bracki i slavenski rad, ne će zanago niko ni pusumnjiti. Ovo bi tek bilo, u pogledu slavenskog ćuvstvovanja i pravedne (?) od- mazde Hrvatima. Nije nam namjere, da nikoga podu- čimo što je poštenje i što se zahvalnošću zove, pak se da- lje nećemo baviti njihovom čistom pisanijom, već ćemo nastojati da otkrijemo (?) dali je mimo gpravičnosti u njih jošte i istinitosti; nastojati ćemo, da otkrijemo (?) dali je njima do svoje obrane i obraza, dali rade na korist svojoj sdeji (7), nastoje li da prosvijetle svoje čitatelje i time ih učvrste u Srpstvu, ili im je pak do toga, da svoje čitatelje savaravaju i stvaraju od njih mameluke, koji do mržnje prama Hrvatima meće ino znati niti čuvstvovati. Naše je mnijenje o novinstvu mjesto različitije od njihovoga, pa dajemo čiteteljima na prosudbu ko od nas pravičaije misli, Mi smo do sada uvijek držali, e je prva zadaća novinstvu, da u svojoj kući upre na gnji- lež prstom, te da ga iz svoje kuće istrijebi; držasmo, da se pokazujuć nevaljalo svoj narod čuva od iste bludnje. Nije tome vele vremena, a naši ći se čitatelji toga sje- ćati smrsismo izmed zuba, da nas Zagreb posvema ne zadovoljava, ovjesismo se o sitnice, samo da bi time pospješili narodnje usavršivanje. Ovako mi, a oni? — Idemo da vidimo: Kaka se ono dogodiše u Zagrebu izgredi proti ,Srbima“ naš sumješćanski ne kolega ,Du- brovnik“ donese uvodni članak, kojega mu pravo-srpske novine pohvališe. Štv je taj člansk i kako zborio? Ža- lio je, da Hrvatime shvaćaju napredak ,Srba u Hrvat- skoj“, kao svoj napredak, pak je nadovezao, e će time Hrvati polučiti da se ,dalmatinski Srbi“ još većma o- daleče od misli sjedinjenja. Tu bi mu svak, neupućen morao, da dade pravo, kada mu nebi bili pozuati uzroci zagrebačkih izgreda. Njegovi ih čitatelji pak poznavahu jer je posljednji uzrok u svojim stupcima donio. Jeli moguće, da misaona čovjek uzme u dobro ovakovo pi- sanje, pokle zna da su ti ,Srbi u Hrvatskoj“ nijekali u njihovoj kuć: Hrvatima svaku prošlost i budućaost, (RENNES PISTI JAPANA VAREINNNC bODLIS daš. Puccinova ,La Bohame“. Iza jake , Manon“ prbnu ispod pera ženij«loog meštra Puccina nježna i čuvstvena , Bohome“. Svijet je primio oduševljenjem, a oduševljenje bješe opravdano, jer ona danas, kao i prvih dana dragošću i milotom opčarava i sanaša. Oro par riječi nije sa to, što bi smo mi sumajil, |U da naši štioci nijesu proštili glasovitu Murgerovu pri- povjetku ,Scones de la vie Bohdme“ iz koje vješto i podesao iscrpiše i sastaviše ,libretto“ Giacosa $ Illica, ova dva knesa talijanskih libretista; već je sa to što je s ž nimo, da je suvišno govoriti. Poštenoj novini i novini koja nije šovenska do skrajnosti, bijaše da reče barem: Žalimo, da Srbi uzeše kao geslo uništenje najbliže bra- će, to je težak grijeh, kojega treba pred Slaven- stvom okajati. Prosto im bilo zatim pisati kako hoće o ogorčenju Hrvata i o njihovoj suprotivničkoj najezdi na hrvatske Srbe (71? 1) Ovako, kako su pisali, nijesu drugo učinili već dali pljusku istini i moralo, žalosnim klačen sinova jedne slavenske zemlje nasmi- jali se mefistoskim smijehom. Kada je hrvatski novinar Radić bio pred sudom i izrekao svoju znamenitu obra- nu, u kojoj se je kao barjak nad glavama uzbibanim strašću istakla vedra duša Hrvata, & to u dobi, kada su najvećma strasti bile raspaljene, potjeraše Srbi jače no ikada ogavnom stazom izvrćanja. Radić, kada ga za- pitaše, dali je on prijetelj Srba, odgovori, da nije pri- jatelj Srba, da to može biti Magjar, jer je on kao Hr- vat isto što i Srbi, sin jednoga naroda. U ovoj je izjavi istavljena još jedna misso, koja je najvažnija u cijelom njegovom govoru. Radić je nastavio govoreći, da on kako Hrvat radi u hrvatskom smislu, te da on u hr- vatskim zemljama pozna samo brvatsku misao, kao pra- vu. Radić je ovim istakao pravednost hrvatske ideje i ogradio se proti srpskom rovarenju, on je u ovom svo- me govoru pozapravu zanijekao ovakove Srbe i njihov rad. Srbi su riječi Radićeve razvikali i prenijeli cijelo tudbenu raspravu, jer je Radić osudio zagrebačke do- gagjaje. Radić pri ovakovom mišljenju nije drukče ni mogao, ali ako je Radić požalio iskaze, nije zato odo- brio uzrvke, a način kojim oni to donesoše, nastoji, da stvar tako prikaže. Srbi su time riječi ovoga čovjeka, kojega istakoše kao apoštola slavenske misli sloupotre- bili. Radić je priznao da je onaj sramotni članak bio povodom dogagjajima, o kojima govorimo, time što je bio odlučio odgovoriti u istom listu, koji ga je donio, a& to, da mu dojam smanji. da je Hrvatskoj u Srpstvu |udariše u velike hvale Radiću, s u isto se vrijeme snje- borbu |govim riječima izdajnički poslužiše. Ne znamo što je sramotnije već azeti čovjeka, ko- ji te obranio i iskazao ljubav, jer si mu kućni rod, kao oružje da istom ljubavlju i obranom, kojom te nadario udariš na vlaštu mu kuću. Ovo bi bilo nepoštenje prama Hrvatima i varanje svojih čitatelja, a ako je novinstvu zadaća, da svojim štiocima bistri i učvršćuje narodnu svijest, ne znamo u koliko će se to postići prostim izvrtanjem i lažima, jer ne samo, da ti siromaci-štioci neće imati bistrog pojma o svojoj snazi i razvoju, već neće poznati niti vrijed- nost i jakost svojih protivnika. Ovim bi bilo već do- voljno dokazano, koliko ovako noviastvo odgovara svo- joj svrsi. (A ovake novine Srbi nazivlju trijeznijem i hva- a nad|le ih. Op. sl.) Novosadski je mitropolijski zbor pak upravo po- razna činjenica, pisanje o njemu pravo je zrcalo srp- skih šovena i ,rada“ njihovih novina. Novosadski se zbor sakupio, da osudi zagrebačke iskaze, ovako prividno; a nažbilj nije bilo drugo politička igra srpskih radikalaca. Srbi, radikalci (kojoj im se madjarske novine do sita narugale radi pozuate IV. tačke u odluci zbora, kojom madjarima nude Hr- vatsku. Ovo bi nazbilj prevršilo svaku smiješnost, da mimo smiješaost nije i žalosti i sramote po cijelo Sla- venstvo, ere može, da ovakove ljude porodi. Novosadski je zbor bio pravi škandal i zločin ne samo naperen na integritet jedne slavenske države, već na cijelo Slavenstvo a napose na Srpstvo. Sgražali su ge na ovaj zbor svi čisti srpski elementi, a koliko su do njega držali i ,Srbi iz Hrvatske“ najbolje riše nji- hovo neprisustvovanje. Kogod bi mogao zaključiti po tome, da se ,Srbi iz Hrvatske“ ubrajaju u čisti srpski elemenat. To ne stoji, pokle ,Srbi iz Hrvatske“, njih šaka odoše na taj zbor a to su baš bili oni, koji bi se mogli nazvati čistim elementom, to je bila ona šaka Srba“, koja stoji u opreci sa sistemom. ,Srbi“ koji drže sa vladom i koji su oslon, na kojemu se Huenova strahovlada osniva ne odoše, a ,Srbi“, koji su samo- stalni i koji su prividno proti Madjarima ovi prisustvo- Srbi mješte, da se trijezno (po svom mišljenja) | jednostavan : Srbi“ vladinovci to su sluge Madjara, a pozabave Badićem, mješte, da se suprotive njegovim | ,Srbi“ oporbenjaci mislima, (jer ih ne dijele, pokle doniješe onaj članak), sku, svoja domovinu, jedino da nahude Hrvatima. Koji oni se toga ohvatiše, da se pred slijepcima operu; Srbi()e od njih dvoje prljaviji, zaisto je teško opredijeliti. |N SSESSSSSSSSSSSESEESSSSSSSSSSSI »Srpske“ su novine za ove gadove, ove trgovce četvrto se dogagja u Parizu, u potkrovlju, tu se R0-| slavenskih duša bile oduševljene, što više, one nasvaše dolfo, pjesnik i Marcello, slikar rvu šalom, eda tubože ovaj zbor sjajnom manifestacijom Srpstva. Što mi sne- AA jutri uešie zige iiaa O E O ISS PPDS ee izražuje svoje ,dvogovure“, koje prati orhestar čistim, : ritničkim kontrapunktom. ilo Prethodna bučaa intonacija najavlja sada dolazak ovaj list prijatelja Colline, filozofa, Obilje se šale i satire ras- u. Čale a čeretanjem orhestra, sve do pljusa veselja, koje bro isvi- prati praskanje Rodolfove drame bačene u poči za ogri- ipak ma jev, pa se tiho i tajanstveno gubi us dire harfe, us vromeaima me- kratke i rijetke, ali jako izrazite kajde. njegovo či- Tuga se dojimlje slušatelja, a na jednom ga zvoa- a po tome ko ciliktanje orhestre trgae. Dolazi Schawnard, muzi- njegovo stvar u ovim čar. Orhestar ga časti osobitim veseljem. Schawnard simpatičan je muzičar, a po tome nosi jaranima novaca i na izbor kolega, koji pića i jestvina. da u gj Orhester se veseli skupnom im veselju: Svi u Hrvate ukopaju nemaju svijet, u raskošje slatkog ušivanja . . . .! - Dos sita Pi o da zamjeri orhestru ugrišljiv too, kojim s4- njihovo no- kojim završujem i ja, uvjeren da će večeras bolje pro- Oni sa mam slijediti umjetnici u našem teatru. Iksić. neprijatelji, pa što se veća mahnitost njih pri- Emma to će nam lakle biti, da s njima obdračanamo,