tustra- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10
Socijalistički zbor.
Zabilježili smo, da su socijaliste onomadne drža-
ji u Spijetu javan zbor. Radilo se je, da se i u Dalma-
ciji osauje stranka sa socijalno-demokratskim progra-
mom. Zbor je internacijomslista dovršio pjevanjem . . .
hrvatske narodne himne. Ne znamo, ali mislimo, da se
jus migdje na svijetu pije nacijonslnom himnom završio
zbor cervenijeh, a eto kod nas — u zemlji iznimaka —
i ova se je iznimka dvgodila. Zabilježili smo ovo i po-
jut ostalih naših listova, poradovali smo se, jer gospo-
da ili bolje — zovimo ih njihovim jargonom — drugo-
vi staužeri onog zbora, koliko god propovijedali o in-
teruacijonalizmu i bratstvu svih radnika bez razlika na-
rvdnosti, ipak nijesu drugo nego slijepo oružje u ruka-
ma nepnjatelja hrvatskog naroda. Dopustit ćemo, da
oni mijesu svijesni toga, kao takogjer ne ćemo se o0-
sruuti mi na nedavnu izjavu predsjednika društva za
si euje talijanskoga jezika, senatora Villari-a, da su so:
c alisa u našim primorskim krajevima najbolji kvas
lege uscionale“, društva za izoarogjivanje hrvatskog
| slovenskog puka. Preći ćemo preko toga, jer bi nam
se moglo preubaciti, da soc jaliste nijesu dužni edgova-
reti za izjave, koje ne potiču od njih.
Zaustavit ćemo se časom samo na javno djelova-
nje socijalne demokratske stranke, da dokažemo, u ka
kvoj su grdnoj opreci njezine pristaše sa propovijeda-
nom naukom. Mislimo na socijalno-demokratičku orga-
uzaciju u Trstu. Nije tomu davno, kad je u Trst do-
iazio neki zastupnik iz Italije, (imena mu_se ne 8po-
minjemo) i megju radništvom širio Marksovu pauku.
bijesno je proti tamošnje talijanske gospodujuće klike,
a za razlog je navagjao pored ostalog i ugnjetavanje
sluveuskog puka. To je bilo pred malo godina, a da-
ua? Danas je na čelu tršćanske socijalne demokracije
ueki Pittoni, bivši vojnički časnik. Taj vajni vogja i
njegovi drugovi u službi su talijanske kamore, koja se
već dvadeset godina odlučav opire ustanovljenju u Tr-
siu jedne jedincate slovenske pučke škole. Ropska ovi-
snuat socijalista od iredentističke klike najjasnije je is-
bila na javu pred malo mjeseca, kad su socijalisti htje-
li strajkovima prisiliti vladu, da zabrani izlazak jeduo-
mu listu, koji oštro i krvavo šiba gospodu talijansku
wa inaglstratu.
PODALILA XK.
1.
Duli
I, Mašwranić,
lspite je zrelosti svršio s odlikom. Vrijedan je to
bio učenik. Zaam da su ga učitelji u velike falili i
sroćnu mu budućaost proricali. Doduše bio je prepuki
siromab, a to je i njegova sreća bila, jer da je slu-
čajno bio bogataš, Bog zna kad bi bio gimnazijske klu-
te uštavio. KRijetko je kada imao sreću, nove knjige ku-
piu; pije bilu čijem, Dosta mu je bilo vidjeti izlizano
odijelo, da se njegovo siromaštvo prosudi.
Ipak, što znsm, nikada nije bio bez krune u die.
pu. Ko mu je to davao? lasno je pogoditi. Razmazana
1 priučao tapa djeca bogataša, niti zaali, niti imali vo-
lje priprave napravljati i .kućoe sadatke isragjivaki, a
Ou ne bio ljen, pa mu to i unosno bilo, Ervala mu, &
ko je lud neka doma stoji.
2.
Sutradan nakon dovršena ispita srelosti, svi su
habitarijenti imali ukupnu večeru — oprosnu večeru.
Učinili su i djelo uljudaosti, pozvali su naime i svoje
profesure i ako su kroz vrijeme obuke na ajih sub lo-
lili, Oni dakako, nijesu došli. Je li, da se no islože,
e li, da ostanu na svojoj visočini gdje ih Zeusove stri-
Jele ne će doseći, to ne zoam, to su posli gosposki.
Što je bilo najviše :zazorno jest, da se u oči večere
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa
, godine 6 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne
sti list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto |
tuzdijeliše na dva tabora. Srbi uo htjeli & Hrvatime, kao | došvulo riječ, Z2a0
Ga uljeva voćke jednoga stabla. Jednom bilo kad se u cijene, koga radi, nikako oub—ijao i muški se: podigao“ ćete &
0 DUBROVNIKU 29. Novembra 1902.
krupna, na
Na zboru je bio talogjer i jedan predstavnik za-
grebačkih socijalista. Ovi su kud i kamo , ljepši“ od
tršćanskih drugova. Dok potonji ne samo što se nijesu
odrekli svoje narodnosti, nego čak hoće da ju i drugim
naricu, zagrebački su drugovi ortodoksniji i od samog
Marksa u pogledu narodnog pitanja. Svoje pristajanje
internacijonalizmu oni tako shvaćaju, kao da moraju u-
vijek i svud biti proti hrvatstvu, pa su u tomu tako
daleko doprli, da navaljuju na društvo sv. Ćirila i Me-
tuda, koje svake godine otvori nekoliko novih škola u
zapuštenoj Istri. Zbilja pred ovakovim pojavama čovjek,
koji simpatiše s radničkim pokretom, mora da stane i
upita se kamo to vodi Njemački su sccijaliste — dobri
Nijemci, talijanski vojoju za iredentu, & hrvatski ue ss“
mo što neće da znadu za hrvatstvo, već se proti njemu
na naj nelojalniji način bore. A nema još dva mjeseca
dana, da je — ne spominjuć druge — jedan od osj-
svjetljijih umova n egju socijalistima, zastupnik Igoac
Daszyaski u berlinskoj smotri ,Socialistische Monats-
hef e< odlučno zagovarao, da socijalizam ne smije biti
protunarodao, već se mora postaviti na narodni temelj,
jer kad je slobodan i nezavisan jedan narod, mora da
i pojedincima bude bolje.
Zbor je socijalista u Spljetu bez svake sumbje
namjeravao, da pod obrazinom socijalizma zada udarac
hrvatstvu. Pokušaj nije uspio i to nas veseli, ali naše
veselje ne smije prelaziti granice. Ideja se je socijali-
zma uvukla u našu pokrajinu, i svaki napor bio bi u-
zaludan, da ju uništi. Stari čudak Maks Nordau u jed-
nom svom djelu negdje veli, da su mnogobrojni
oni, koji se ni najmanje ne zanimaju metafizičkim pi-
tanjima ; njima je papina enciklika isto tako malo za-
nimljiva kao Dsrwinova teorija. I politika ne može da
privače velik dio puka; i mnogo je brojnije, nego što
se obično misli, ono mnoštvo, kojemu je sve jedoo ži-
vi li u državi spsolutističkoj ili republici. Ali nema kul-
turn čovjeka, komu se svaki dan ne prikazuje pitanje
dobitka i potroška. Pojave ekonomskog života opaža i
ašjzacučeniji čvvješ. Svako, ko ima i malo svijesti, ne
samo da osjeća potrebe, nego se tuži, ako mu ih je te:
sko zedovoljiti i buni se, ako mu je to ne moguće Pri-
govorit će nam se, da socijalizam ne moše u Dalmaci-
ji ubvatiti korjena, jer kod nas nema nikakve induetri-
je, & po tomu ni radnika, koji žive u apsolutuoj bijedi.
Prigovor nema mjesta, Nema sumnie, priznajemo, da
ti tabora dijelili, a to u hrvate, srbe 1 talijaue. Od-
kada pak talijanaca nestalo, odkad ih pijavica ušmrk-
nula tako, da se o njima više i ne govori, kao da ih
nikada ni bilo nije, sama ta dva tabora ostala. Te ve.
čeri dakle, hrvati bili sami na večeri; sve sama pušta,
vrijedna mladost, puna duha i nauka i svake dobre vo-
lje. Oh da ih Bog takove usčuva!
3.
L:jepo su skladao i mirao večerali, Ka došla pe-
čen'a, kad rumena ambrozija zapjenila a mašta se raz:
vila, zdravice, te onda govori, počeli kao da iz rukava
siplju, Stuluravnatelj, po križovačkom štatutu, davao
dvžvolu, sad ovome sad onome, da govori. To je bio
moli kraljić u velikoj kraljeviai, Govori su, dakako,
tekli u najpatrivtičaijem dubu. Sudeći po govorima i
yo pleskanju th mladih divova, i nehote ti na um pa-
dahu glasovite rijeći velikog Korsikaaca; ,L3s Croate;
sunt les premiera soldate du monde“ ta to je bilo pr-
vu njihovo ratno borište. Svi su bili spravni svoju ek.
uistenciju za narod žrtvovati. Svi odlučni u svojemu hr-
vatskom jeziku svoje nauke dovršiti, svi, nebi ate vje-
rovali! ustreba li ćak u Beč popečitelju svoju nerušlji-
vu odluku javiti. Makar nikad mjesta u slučbi
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika
gdje su utožljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retka,
a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi, i us z&s>
mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
frankirana pisma ne primaju se.
kod nas nema radnika u onom smislu. kao e onim se08-:
ljama gdje je razvijena industrija, što mi — nuzgred-
no budi rečeno — teško osjećamo. Nu zar zato nije -
god pas akutoije socijalno pitanje nego li u mnogim. ;
drugim zemljama, u kojim buji socijalizam?. Eto, da -
navedemo jedan primjer, pitanja o uregjenju učiteljskih : -
plata. Koliko se godina ovo pitanje povlači, koliko se
o njemu razbija glavu, a još nije. ni iz daleka uregjeno,
još dau danas bijedni patnik, raznositelj prosvjete, mo-'
ra da se zadevolji zaslužbom manjom nego li jeu jed-
nog t:honoše. A što će biti, kad ovaj umni proletari-
jat, imamo primjera u drugim zemljama, očajavši baci
se objeručke u krilo one nauke, koja mu obećava zlat-
na brd+, i kad povuče za sobom brojni poluizobraženi
elemenst, koji ne mogavši se dočepati kakvog činov»
ničkog mjests, kuburi svakojako s dana pa dan? Nu
još to nije najgora pogibe'j.: Velika i usudna pogibelj leži
u propadanju našeg seljaštva. Držalo se je prije u upće,
da u : grarnim predjelima ne može biti apsolutae i fizi-
jološke bijede, nego samo relativne. Izkustvo nas protiv-
nomu uči. Dosla je da se o tom uvjeri, zaćiju veći.dio sa-
gorak h sela. Bijeda je danomice sve to veća. Svake godine
umire čeljadi od glada, kriminalistika raste. Tim je sve
rečenu. Onaj koji još nešto prosjeduja seli se iz do-
movine, a sve više ih bježi u gradove i povećava broj :
proletarijata. Kod kuće ostaju većinom oni, koji nemaju
u sebi poduzetnoga duha, a ti su bez milosti osugjeni,
da propanu. Zlo je, me može biti gore, ali je istinito,
A što smo mi do sad učinili, da zapriječimo propada. -:
oje seljačkog puka? Nekoliko ,seoskih zajmovnih bla-
gajna, koje jedva životare, i koje bi imale iščapati puk
iz ruki grabežljimh kamatoika. To je sve. Privatne ini«
cijative nem», & vlada se bavi svim drugim, samo ne
onim, "to bi u našem slučaju (bila dužoa. Zastupnici i |,
Općine iscrpljuju sve svoje snage u mastojanju, da se
ne ob .svi vinska klauzela s Jialijom. Lako im to: po«:
gje ze rukom, otole će biti samo relativna korist, Do-
bit će samo pojedini, i to veoma maleni broj,
a cije o;
lom ć: ostalom pučanstvu bit svejedao ko i: do sad. : :
svo viša
Puk je naš od sebe konservativan, ali kad ga
bijeda dovede do očajanja, niko.se neće smjeti čuditi,
ako on prigrli i naj &
nema ništa, ne može ništa ni izgubiti,
Evo razloga, za što bi socijalizam mogao
uhvatiti dubok korjen. Ako hoćemo da pok
azumtuntaanotermattaaovitentpssNo SRI +6 i
sa svoga otođića — Mramorni mu& Zavlada cijelom >:
dvoranom. bič
to, gospodo? Zar tako brzu saboraviste, da
osša prava ošišana, da smo od tada svi
Narod kojemu je sve pusti mrak pa i iste |
čene, nsrod koji mora, da o samim mrvicama
je mu dobicivaju oni isti koji mu je on lice
E
i
š
:
ko-
HB
moželi ga se gospopom nazvati? Uh kakov
kamen, braćo moja, nasloni o srce moje
i hrabrom našem narodu razmišljam, ob '
ž
š
i
šli
ii
fuisset — orbis adoraret slavica sceptra
lag kineških zidina prsa otaca našijeh stajahu prot
i
:
i
ži
H
tf?
ne
bili, al od svoje nakane ae odustati. Pa da to nijolgg mažem
Kulmea rodoljublja? Ato to nije, onda ne
moglo biti drugo. '
4
Napokon došao i na njega ned. Stoloravactslj mu |i
je vrlo dobro, da ga svi suučenici|c0 raže, sa
i
+.
sMo
nauke, jer onaj koji
kod ;nas
'