Tražio sam dan rogjenja tvoga sl ga ne nagjob. +Proz stare zaprašene knjižurine čuh samo, da mi pro- tako ra šlost šanula ime roditeljke tvoje, ime, sotona. U davni- jem vjekovima igrala si se na obalama Eufrata i Ti- grisa. Po Kananu, po Feniciji, na visokoj Himalsji i po planinama Hindukuša, još se poznaju stope tvoje. Mi- letskom si tirjanu Histieju o vratu visila, vračarici si Kirki u pomoći bila, a na maratonskoj si ravnici lice po- krila. Sram te bilo, ohola bludnice, vukodlače, roda moga. Ne čekaj, da ti šešir skinem ; prije će glava s vrata moga, nego li pred tom Jezabelom šešir moj. Što više tražiš od hrvackog roda moga? Zar ni- jesi sita, tigro, jeno ne ugvoždena ? Malo ti je možda, što nas navels, da na svoje, vje- kovima i povjesti slavno hrvacko ime pošvećeno, tugju krpu prišijemo, te ga u zakutak potisnemo ? Zar ti dosta nije, nezasitna pantero, da ti i slova žrtvovasmo svoja? Malo ti je, otrovnice zmijo, što srba primismo kao brata, hoćeš da se sada s nami dogodi ono što zmiji 8 ježom? Lukava si, gadna, preovejana, lijo. U srcima sinova domovine naće, najprije si znala vjeru svojim ogavnijem plaštom nehajstva ugušiti, jer gi stalna, stara krvnice naša, da vjera ugušena s njom je i svako domovinsko čuvstvo ugušeno. Sad plešteš rukami, kad vidiš tolike ugledne gragjane, svoje crkve zapuštati a u risćanske vrvjeti — sram ih bilo — do- movinu to boli, al tebe ne, jer znaš, da je poturica go- ri od turčina. Zaamo, znamo, kukavice crna, da ti srce raste, videći gdje sinovi naši svaki nehrvacki pokret, mjesto da ga u zametku uguće, & oni ga djetinjarijom krate, te mu slobodnu stopu puštaju, dok ta djeca ponarastu i u naše se rušitelje pretvore. Al dokle ćeš tako, ljuta vrano? Bijedna domovino moja. Znam da su ti stoljetae suze oči popile. Zuam da ti stoljetni jauk uši zaglušio, & nevolja koljena satrla. Znam ds ne možeš, al uzmi o- saloni se ob ovu prosjačku štaku, koju ti prosjak hrvat nugja da se prošetaš, da vidiš, kako nehajstvo bahato prkosno sjedi, ne, ne na pragu dušmana našijeh, ne- go ua srcu rogjene djece tvoje, od kojih si pohranu o- čekivala. Prošetaj se ako ti prije kap ne pane. Prošetaj se, da im prezirom dobaciš: etiam tu Brute.“ lud vapili: Prije glavu, nego tebi, gorda neman;, šešir skinuti. Osvijestiti će se sinovi starog slavnog Dubrovm- ka, tog zumbula hrvatskijeh gradova. Premuti će se od sna jer će ih sjena otaca njihovijeh podbosti. Sjetiti će se, da s onijem, kojima su oći njihuvi gracka vrata za- tvarali, grliti se ne smiju, ako ne za drugo & ouov ba- rem, da ne vrijegjaju spomen pokojnika svojih — svetu GEES 1 počeh. Vaša ljepa zemlja, duše lijepa, dapače bolja nego li one Vi soate što je. Vojnik je vojnik, Marsom zaslijepljen, ne zna u Onom času mi što radi, ni što čini. ljed mu pamet pomuti. Ja vam ne ću sada kazati, kako su talijani na našu hrvatsku vojsku, vrelo uije 1 rastopljeu: pokal probjevali. Kako su ih razbojnički mrčvarih. No jer su to opet bili vojnici, jer je bio rat kad strast kolana no imade, ja ću im sve to oprostiti, kako i vi mojim hrvatima oprostit morate. Al kaži ti meni, svkole moj, oja bi rijeka mogla ograti sramotu lijepe vaše zemlje, koju su vam Caseru | njegovi ortaci pred cijelim svi- po rješa sama, nego kojo more? i dama a, če. Še me usprednulo. |nuh onom talijancu, godinu 1817. , [njeno 67 razbojaika, tslijana, dok je tra- [tamnicama ništa manje nego 11000. zločinaca, ću ti|se je po [Italiji brojilo ništa drugo nego 80.000. ras- ću se|bojnika. No sreća mu da otišao, e pasja vjera, Sjetiti će se vjere otaca, velikana svolih. koja ie splemssna bila, da usr jedti im vjeru ili 'm sr ce raniti, bijače jedno te isto; ako pehtjet budu, da u povijesti budućem pokoljenju na stid i zator ostanu, 4] to se dogoditi neće, jer te iste nijeme zidine pravom Dubrovčaninu to ne dopuštaju — emblem njihove vje- re tu je uzidan, kojega nit zub vremena, nit halavo ne- hajstvo nikad izbrisat neće — Ne, neće, dok vijeka i uspomene Dubrovčani bude. Ako je Helada imala svoje Epgsminonde i Pelopi- de, imeo ih je i slavni Dubrovnik i imati će ih, a oni će biti oni, koji će nam prstom upačiti, koju stazu da zapustimo, kojom bi, da udarimo, da hrvacki Dubrov- nik na novo odahne, da budemo svoji na svome. : vw. e . Naši dopisi. Spljet, 1. Dec. 1902. Usor našoj omladini. Bez sumnje je srce svakog plemenitog Hrvata ostalo razdragano čitajući po novi- nama, da su abiturjenti vel. gimnazije u Spljetu 1901-1902. prigodom sretno položenih ispita zrelosti poklonili Družbi Sv. Ćirila i Metoda za Istru tisuću kruna. Tek što je taj uzor naše mladeži izašao iz spo- gimnazijalnih, odmah se je sjetio svoje tužne domovine. Ta požrtvovnost i ljubav naše mladeži razgrijava nas nadom u bolju budućnost svoje domovine. Stalni smo, da se tomu nijesu ni iz daleka na- dali gospoda oko vladina stola u Zadru, &a pogotovo namjesnik g. Handel i pokr. školski nadzornik g. Za- vadlal, koji su htjeli od naše mladeži stvoriti , valjane &novnike.“ Oui su očekivali drugačije portrete svojih pitomaca, koje '83 mislili ma svoju stazu navrnuti — na štetu hrvatstva. Žao će im biti čuti da su ih sve njihove nade prevarile, sva njihova nastojanja izjalo- vila; ali dok njih taj plemeniti korak naše omladine žalosti, nas to veseli i potiče na uporniji i sjegurniji rad: Taj nas korak mora u istinu 84 dva stanovišta veseliti; lokalnoga i universalnoga. Hrvatski gimnazij- ski djaci u Spljeta nijesu mikad tuliko podmjeli, kao pod apsolutnom vladavinom direktora g. Kosa, tog »eksexutivnog 1 ipfvrmativnog orgaua“ namjesnika bar. Haudela. Kao da su se svi dušmani Hrvatstva bili svom gilom oborili na sgljetsku gimnaziju. Djačima se hrvat- skim svaki korak bilježio postanovitim ,Amtsm&auer“, a direktor bi Kos potanko obavlještao ć k. kot, Pu- glavarstvo 0 svakom dogagjaju u Gimnaziji. Sva hrv društva bila su djacima zatvorena, pak 1SkIOZ Zabavna \mmmmnn nn m m ————————————————==— i jao si ga onomu, koji bi provirmio u koji hev lokal ; čekala bi ga najoštnja kazna, Svakom je Spljećan inu dobro poznata zabrana djacims, da prisustvuju Maru li- evo) proslavi; svaki se djak dobro spominje onih daza Givilizacije“, kad Je direšlvI Kos zvio na Zapisnik djake prijavljene od raznih ,Amtswšnuer-4“, koji ih vidješe poći u koji hrv, lokal. Hrvatskom su imewu Lila vrata glumoszije satvorana. Llrvalska e; uvpće claveu- ska povijest uje ni predavala, a od kojiževnost se učilo samo ono, što mije mi malo diralo u živće osjetljive vladine gospode. Naprotiv se je djacima silom utjera- Jelnac, 1ngleč 1 Bpsnjvlač, ku da jače juriša, ua bijedue hrvate. A u meni opet sve vre i kipi. Prijatelj me po- gleda, ali me tako osjetno pogleda, ko da mi hiw reći: pusti jadan, to je šala. Bio je 1 on doduše hrvat, al va ouijeh koji bi pustio, da mu zaušuićva ouhu na lica ubijes. bio je jedau od obijeh maogih hrvata, koji bilo iz obzira, bilo 12 prijateljstva, 1 rećunu, ako ho- ćeš, ćak 12 učtivvuti, pustali bi, da 80 ma hrvate sa, svijet nasamaci, da im se oći Kopaju, da ih se gujeći, samo da mu se reče, da je uljuda& osoba. K gjavolu ulična ul udavat Tv je kukavić.u«, of boo Bruje ke zuauo brauiti, wie duelvjao vili do ga bvžje su Co KL): Tasovi Ljudi nije čudu, da sutra poslanu slijepo vrugie u ogavuijem rukama wF&s& duslišau Ua. Iv su preve 8u- puuačuc mjeluriće. Po oličuuemm v&.Dalia uafvd ulzad po može na bolje kreuuu, Ne 1m« U, stv u brk sažali, jer kad ptića ptuću jede, jata bržo nestaje. g - 7. Srce mi je tok tuklo, ko da će prolomić grude: Ma da mi je tu pokojni otač Dio, rajska mu dlsa, Dio kojoj bijaše ucij a da _mm————————————————————————_—————— .|to mu opet nije vao tobožnji austriianski patriotizam, koji ne pripoznaje u Autrji nikakvog elemouta do njemačkog. Siiku druga pisuena radnja bila je iz povijesti Austr jske, recte njemačke, i dok se je o Leopoldima, Rudolfims, Fridric/ma učilo, da se tako izrazimo, koliko su konja imali, nije se marilo za to, ko je nastavao Dalmaciju u srednjem i novom vijeku, ill ko je bio taj Tomislav. Sve ovo spomenuh s toga, da se vidi, kako i koliko je atentirao švapski duh, da uguši narodnu svijest kod naše omladine. Promotrivši ovo, jasno će nam biti. ko- liko se moraju razočarati stanovita klanjajuća se go- gospoda, kad vide nade svoje pokopane, s želje svoje opustjele... ... . Neka se svi oni u Zadru, osobito pak g. namjesnik Handel i njegov eksekutor Zavladal uvjere, da im je zaludan svaki napada) na narodau svijest naše omladine: u njoj ljubav domovine nikad ne zamire. Toliko s mjesne strane. S općenitog pak gledišta mnogo bi i mnogo morali govoriti u pohvalu naše spljetske omladine, koja može služiti na uzor svoj hr- vatskoj mladeži. Velika se nemarnost i nehajstvo po- čelo uvlačiti a našu omladinu. Sve drijema, i bavi se koji put kao 1z dosade narodnim prilikama. Ima i izni- maka, no te kao da potvrojuju pravilo. Nećemo spo- minjati razne struje, kojima krenu naša omladina, samo ćemo reći to, da biva svakako, samo ne onako, kako mora biti, a za korist i boljak naše mile domovine. Žao nam je bilo, da naša mlagja generacija propušta u megjusobnim prepirkama domovinu svojoj sudbim;, i da u svom drijemežu zaboravlja na stanje njezino. No sad kao da opet ,zora puca“ kao da se opet pre- poragja ona owladioa, u koju domovima svu nadu po- stavlja. Spljetskoj omladini ostaje haran čitav narod hr- vatski. Dao Bog, da se u nju ugleda sva naša owla- dina, te da se svi složno pod jednim barjskom borimo za spas 1 sreću svoje domovine. S. N. M. Lopud, #. Prosinca. Čitamo, da se je u Lošinju Malome porinuo u more na 20. studenoga krasni i udobu parvbrod vla&s- uišt+a gosp. Iva Račića. Već je vrijeme, da nam dogje taj dugu 1šČeRIVANI NOVI parobrod, jer kakvoga sino do sada imali tv ne može niko sJjerovati, već onaj, koji ga je vidio 1 8 njime putovao, Prije je valjalo prim'ti sav red vd duše, pa se onda u njega ukrcati, ne po ružuvme vremenu, nego 1 pu tasimi. Eto hvala Bogu dolazi nam povi parobrod. S njegovim dolaskom zabo- s[ravljamo na sve prijašnje a osobito na ono, što je gusp. Račić ubećao, kad je uzeo na svoju odgovornost parobrodsrsku prugu Stou-Gruž, da će nas opskrbiti novim i udobaim parvbrodom najdalje do prvoga lsto- uada a eto i studeui progje a novi nam se parobrod još ne pokazuje iza Sv, Marije već stara karkaša , Ston“, ud kojega se očekuje s dana na dan bojati da ne pro- pane sa svim putnicima. Zaboravljamo još 1 to, što je ubećao, a ne izvršio gosp. Račić, da će se na njego- vone parvbrvdu zboriti isključivo hirvatski sa strane Slijedi u prilogu. Bubikug Mullat-a, kuju 1žuoli Za Prusku: fcauču soy rata ? Ako ju ne pozuate, čaj te ju; ,Svagdje smo stekli postivanje, no nigdje ljubavi. Šćedvh dalje, #1 ni- jemac me takv pauterski pogledao, da su mu oči živu vatru sipale, ustade a kako ustade tako ga 1 nestade. Sreća njegova, a da ne bio bi 1 gorčijih čuo. Ootav Juši Španjvle€ + Fruućaš, S raujslću ua, - meuuh Ameriku, uemilvsrdaog Koites-a | Gusllmoćiua, a uavlas pokrajinu Pauuko, 1 to bi dosta, da ostaje Frauce4 sam. Usla.ui. u, te oudućh i Gjega svlidati, Počeh talu 14 uBljega. C+& ud 1647. gudice, Čacaoci vaši rekuh, za trideset godišujeg rata anali su pijeućevati, a prvobi vojuići vaši počiujali su najstrađulje Zločine, paće kiali 1 vavili uedužuu djeca Ubijali ljude bez učrvka, dižalv se, ua je slaba kazua, stoga su ih pekli na vatri, bacali u peć, rožali im ruke i Dogo. uši | 608 i prea. Na odrežauo pete sijali: su 204, u ušlima 81 ža- polj vali sumpor, postupali su kasu mArha a6 poštupi mai Dvi. Zubli, reavb, Wa Će to Mul foCi da su vlčuo mi sad žao bilo, što ne napome-|strari i vojnici Beraharda Weimacskoga činili. To vje- o-|rujem, i te kako još gorijeh. Ma dakle? Jesu li sami istih ajedalu u|hrvati, kako bi ste vi hotjeli, varvari ? Gdje je njihovo kada | varvarutvo ? 9. Francuz me ljubazno pogleds. Ozo mu bil, puno ljubavi kO majčina dojka mlijeka : te će iza male stanke. Ervala junače i kad bi sav svijet hrvatskoga vojnika da me bocka i bocka.|omrčiti htio nije kadar, jer to hrvatski vojnik zasluži, nije, I kad bi hrvatski vojaik bio počinio kakovu ljagu, u svojstvu i što mu se slobao pri- diva, to ju je on kroz dugi i dugi nis godina, slovao