Tražio sam dan rogjenja tvoga sl ga ne nagjob.

+Proz stare zaprašene knjižurine čuh samo, da mi pro- tako ra

šlost šanula ime roditeljke tvoje, ime, sotona. U davni-
jem vjekovima igrala si se na obalama Eufrata i Ti-
grisa. Po Kananu, po Feniciji, na visokoj Himalsji i po
planinama Hindukuša, još se poznaju stope tvoje. Mi-
letskom si tirjanu Histieju o vratu visila, vračarici si
Kirki u pomoći bila, a na maratonskoj si ravnici lice po-
krila. Sram te bilo, ohola bludnice, vukodlače, roda moga.

Ne čekaj, da ti šešir skinem ; prije će glava s
vrata moga, nego li pred tom Jezabelom šešir moj.

Što više tražiš od hrvackog roda moga? Zar ni-
jesi sita, tigro, jeno ne ugvoždena ?

Malo ti je možda, što nas navels, da na svoje, vje-
kovima i povjesti slavno hrvacko ime pošvećeno, tugju
krpu prišijemo, te ga u zakutak potisnemo ?

Zar ti dosta nije, nezasitna pantero, da ti i slova
žrtvovasmo svoja?

Malo ti je, otrovnice zmijo, što srba primismo kao
brata, hoćeš da se sada s nami dogodi ono što zmiji 8
ježom?

Lukava si, gadna, preovejana, lijo.

U srcima sinova domovine naće, najprije si znala
vjeru svojim ogavnijem plaštom nehajstva ugušiti, jer
gi stalna, stara krvnice naša, da vjera ugušena s njom
je i svako domovinsko čuvstvo ugušeno. Sad plešteš
rukami, kad vidiš tolike ugledne gragjane, svoje crkve
zapuštati a u risćanske vrvjeti — sram ih bilo — do-
movinu to boli, al tebe ne, jer znaš, da je poturica go-
ri od turčina.

Zaamo, znamo, kukavice crna, da ti srce raste,
videći gdje sinovi naši svaki nehrvacki pokret, mjesto
da ga u zametku uguće, & oni ga djetinjarijom krate,
te mu slobodnu stopu puštaju, dok ta djeca ponarastu
i u naše se rušitelje pretvore.

Al dokle ćeš tako, ljuta vrano?

Bijedna domovino moja. Znam da su ti stoljetae
suze oči popile. Zuam da ti stoljetni jauk uši zaglušio,
& nevolja koljena satrla. Znam ds ne možeš, al uzmi o-
saloni se ob ovu prosjačku štaku, koju ti prosjak hrvat
nugja da se prošetaš, da vidiš, kako nehajstvo bahato

prkosno sjedi, ne, ne na pragu dušmana našijeh, ne-
go ua srcu rogjene djece tvoje, od kojih si pohranu o-
čekivala.

Prošetaj se ako ti prije kap ne pane.

Prošetaj se, da im prezirom dobaciš: etiam tu
Brute.“

lud vapili:
Prije glavu, nego tebi, gorda neman;, šešir skinuti.

Osvijestiti će se sinovi starog slavnog Dubrovm-
ka, tog zumbula hrvatskijeh gradova. Premuti će se od
sna jer će ih sjena otaca njihovijeh podbosti. Sjetiti će
se, da s onijem, kojima su oći njihuvi gracka vrata za-
tvarali, grliti se ne smiju, ako ne za drugo & ouov ba-

rem, da ne vrijegjaju spomen pokojnika svojih — svetu
GEES

1 počeh. Vaša ljepa zemlja,
duše lijepa, dapače bolja nego li one
Vi soate što je. Vojnik je vojnik, Marsom zaslijepljen,
ne zna u Onom času mi što radi, ni što čini. ljed mu
pamet pomuti.

Ja vam ne ću sada kazati, kako su talijani na
našu hrvatsku vojsku, vrelo uije 1 rastopljeu: pokal
probjevali. Kako su ih razbojnički mrčvarih. No jer su
to opet bili vojnici, jer je bio rat kad strast kolana
no imade, ja ću im sve to oprostiti, kako i vi mojim
hrvatima oprostit morate. Al kaži ti meni, svkole moj,
oja bi rijeka mogla ograti sramotu lijepe vaše zemlje,
koju su vam Caseru | njegovi ortaci pred cijelim svi-
po rješa sama, nego kojo more?

i

dama a, če. Še
me

usprednulo. |nuh onom talijancu, godinu 1817.

, [njeno 67 razbojaika, tslijana, dok je
tra- [tamnicama ništa manje nego 11000. zločinaca,
ću ti|se je po [Italiji brojilo ništa drugo nego 80.000. ras-
ću se|bojnika. No sreća mu da otišao, e pasja vjera,

Sjetiti će se vjere otaca, velikana svolih. koja ie
splemssna bila, da usr jedti im vjeru ili 'm sr
ce raniti, bijače jedno te isto; ako pehtjet budu, da u
povijesti budućem pokoljenju na stid i zator ostanu, 4]
to se dogoditi neće, jer te iste nijeme zidine pravom
Dubrovčaninu to ne dopuštaju — emblem njihove vje-
re tu je uzidan, kojega nit zub vremena, nit halavo ne-
hajstvo nikad izbrisat neće — Ne, neće, dok vijeka i
uspomene Dubrovčani bude.

Ako je Helada imala svoje Epgsminonde i Pelopi-
de, imeo ih je i slavni Dubrovnik i imati će ih, a oni
će biti oni, koji će nam prstom upačiti, koju stazu da
zapustimo, kojom bi, da udarimo, da hrvacki Dubrov-
nik na novo odahne, da budemo svoji na svome. :

vw. e .
Naši dopisi.
Spljet, 1. Dec. 1902.

Usor našoj omladini. Bez sumnje je srce svakog
plemenitog Hrvata ostalo razdragano čitajući po novi-
nama, da su abiturjenti vel. gimnazije u Spljetu
1901-1902. prigodom sretno položenih ispita zrelosti
poklonili Družbi Sv. Ćirila i Metoda za Istru tisuću
kruna. Tek što je taj uzor naše mladeži izašao iz spo-
gimnazijalnih, odmah se je sjetio svoje tužne domovine.
Ta požrtvovnost i ljubav naše mladeži razgrijava nas
nadom u bolju budućnost svoje domovine.

Stalni smo, da se tomu nijesu ni iz daleka na-
dali gospoda oko vladina stola u Zadru, &a pogotovo
namjesnik g. Handel i pokr. školski nadzornik g. Za-
vadlal, koji su htjeli od naše mladeži stvoriti , valjane
&novnike.“ Oui su očekivali drugačije portrete svojih
pitomaca, koje '83 mislili ma svoju stazu navrnuti —
na štetu hrvatstva. Žao će im biti čuti da su ih sve
njihove nade prevarile, sva njihova nastojanja izjalo-
vila; ali dok njih taj plemeniti korak naše omladine
žalosti, nas to veseli i potiče na uporniji i sjegurniji rad:

Taj nas korak mora u istinu 84 dva stanovišta
veseliti; lokalnoga i universalnoga. Hrvatski gimnazij-
ski djaci u Spljeta nijesu mikad tuliko podmjeli, kao
pod apsolutnom vladavinom direktora g. Kosa, tog
»eksexutivnog 1 ipfvrmativnog orgaua“ namjesnika bar.
Haudela. Kao da su se svi dušmani Hrvatstva bili svom
gilom oborili na sgljetsku gimnaziju. Djačima se hrvat-
skim svaki korak bilježio postanovitim ,Amtsm&auer“,
a direktor bi Kos potanko obavlještao ć k. kot, Pu-
glavarstvo 0 svakom dogagjaju u Gimnaziji. Sva hrv
društva bila su djacima zatvorena, pak 1SkIOZ Zabavna

 

\mmmmnn nn m m ————————————————==—

i jao si ga onomu, koji bi provirmio u koji hev lokal ;
čekala bi ga najoštnja kazna, Svakom je Spljećan inu
dobro poznata zabrana djacims, da prisustvuju Maru li-
evo) proslavi; svaki se djak dobro spominje onih daza
Givilizacije“, kad Je direšlvI Kos zvio na Zapisnik
djake prijavljene od raznih ,Amtswšnuer-4“, koji ih
vidješe poći u koji hrv, lokal. Hrvatskom su imewu Lila
vrata glumoszije satvorana. Llrvalska e; uvpće claveu-
ska povijest uje ni predavala, a od kojiževnost se učilo
samo ono, što mije mi malo diralo u živće osjetljive
vladine gospode. Naprotiv se je djacima silom utjera-

 

Jelnac, 1ngleč 1 Bpsnjvlač, ku da jače juriša, ua bijedue
hrvate. A u meni opet sve vre i kipi. Prijatelj me po-
gleda, ali me tako osjetno pogleda, ko da mi hiw reći:
pusti jadan, to je šala. Bio je 1 on doduše hrvat, al
va ouijeh koji bi pustio, da mu zaušuićva ouhu na
lica ubijes. bio je jedau od obijeh maogih hrvata, koji
bilo iz obzira, bilo 12 prijateljstva, 1 rećunu, ako ho-
ćeš, ćak 12 učtivvuti, pustali bi, da 80 ma hrvate sa,
svijet nasamaci, da im se oći Kopaju, da ih se gujeći,
samo da mu se reče, da je uljuda& osoba. K gjavolu
ulična ul udavat Tv je kukavić.u«, of boo Bruje ke
zuauo brauiti, wie duelvjao vili do ga bvžje su Co KL):
Tasovi Ljudi nije čudu, da sutra poslanu slijepo vrugie
u ogavuijem rukama wF&s& duslišau Ua. Iv su preve 8u-
puuačuc mjeluriće. Po oličuuemm v&.Dalia uafvd ulzad
po može na bolje kreuuu, Ne 1m« U, stv u brk sažali,
jer kad ptića ptuću jede, jata bržo nestaje.
g - 7.
Srce mi je tok tuklo, ko da će prolomić grude:

Ma da mi je tu pokojni otač Dio, rajska mu dlsa, Dio

kojoj bijaše ucij

a da

 

_mm————————————————————————_——————

.|to mu opet nije

vao tobožnji austriianski patriotizam, koji ne pripoznaje
u Autrji nikakvog elemouta do njemačkog. Siiku
druga pisuena radnja bila je iz povijesti Austr jske,
recte njemačke, i dok se je o Leopoldima, Rudolfims,
Fridric/ma učilo, da se tako izrazimo, koliko su konja
imali, nije se marilo za to, ko je nastavao Dalmaciju
u srednjem i novom vijeku, ill ko je bio taj Tomislav.
Sve ovo spomenuh s toga, da se vidi, kako i koliko
je atentirao švapski duh, da uguši narodnu svijest kod
naše omladine. Promotrivši ovo, jasno će nam biti. ko-
liko se moraju razočarati stanovita klanjajuća se go-
gospoda, kad vide nade svoje pokopane, s želje svoje
opustjele... ... . Neka se svi oni u Zadru, osobito pak
g. namjesnik Handel i njegov eksekutor Zavladal uvjere,
da im je zaludan svaki napada) na narodau svijest naše
omladine: u njoj ljubav domovine nikad ne zamire.

Toliko s mjesne strane. S općenitog pak gledišta
mnogo bi i mnogo morali govoriti u pohvalu naše
spljetske omladine, koja može služiti na uzor svoj hr-
vatskoj mladeži. Velika se nemarnost i nehajstvo po-
čelo uvlačiti a našu omladinu. Sve drijema, i bavi se
koji put kao 1z dosade narodnim prilikama. Ima i izni-
maka, no te kao da potvrojuju pravilo. Nećemo spo-
minjati razne struje, kojima krenu naša omladina, samo
ćemo reći to, da biva svakako, samo ne onako, kako
mora biti, a za korist i boljak naše mile domovine.
Žao nam je bilo, da naša mlagja generacija propušta
u megjusobnim prepirkama domovinu svojoj sudbim;,
i da u svom drijemežu zaboravlja na stanje njezino.
No sad kao da opet ,zora puca“ kao da se opet pre-
poragja ona owladioa, u koju domovima svu nadu po-
stavlja.

Spljetskoj omladini ostaje haran čitav narod hr-
vatski. Dao Bog, da se u nju ugleda sva naša owla-
dina, te da se svi složno pod jednim barjskom borimo

za spas 1 sreću svoje domovine.
S. N. M.

Lopud, #. Prosinca.

Čitamo, da se je u Lošinju Malome porinuo u
more na 20. studenoga krasni i udobu parvbrod vla&s-
uišt+a gosp. Iva Račića. Već je vrijeme, da nam dogje
taj dugu 1šČeRIVANI NOVI parobrod, jer kakvoga sino do
sada imali tv ne može niko sJjerovati, već onaj, koji
ga je vidio 1 8 njime putovao, Prije je valjalo prim'ti
sav red vd duše, pa se onda u njega ukrcati, ne po
ružuvme vremenu, nego 1 pu tasimi. Eto hvala Bogu
dolazi nam povi parobrod. S njegovim dolaskom zabo-

s[ravljamo na sve prijašnje a osobito na ono, što je

gusp. Račić ubećao, kad je uzeo na svoju odgovornost
parobrodsrsku prugu Stou-Gruž, da će nas opskrbiti
novim i udobaim parvbrodom najdalje do prvoga lsto-
uada a eto i studeui progje a novi nam se parobrod
još ne pokazuje iza Sv, Marije već stara karkaša , Ston“,
ud kojega se očekuje s dana na dan bojati da ne pro-
pane sa svim putnicima. Zaboravljamo još 1 to, što je
ubećao, a ne izvršio gosp. Račić, da će se na njego-
vone parvbrvdu zboriti isključivo hirvatski sa strane

Slijedi u prilogu.

Bubikug  Mullat-a, kuju 1žuoli Za Prusku: fcauču soy
rata ? Ako ju ne pozuate, čaj te ju; ,Svagdje smo
stekli postivanje, no nigdje ljubavi. Šćedvh dalje, #1 ni-
jemac me takv pauterski pogledao, da su mu oči živu
vatru sipale, ustade a kako ustade tako ga 1 nestade.
Sreća njegova, a da ne bio bi 1 gorčijih čuo.

Ootav Juši Španjvle€ + Fruućaš, S raujslću ua, -
meuuh Ameriku, uemilvsrdaog Koites-a | Gusllmoćiua,
a uavlas pokrajinu Pauuko, 1 to bi dosta, da ostaje
Frauce4 sam.

Usla.ui. u, te oudućh i Gjega svlidati, Počeh
talu 14 uBljega. C+& ud 1647. gudice, Čacaoci vaši
rekuh, za trideset godišujeg rata anali su pijeućevati,
a prvobi vojuići vaši počiujali su najstrađulje Zločine,
paće kiali 1 vavili uedužuu djeca  Ubijali ljude bez
učrvka, dižalv se, ua je slaba kazua, stoga su ih pekli
na vatri, bacali u peć, rožali im ruke i Dogo. uši | 608
i prea. Na odrežauo pete sijali: su 204, u ušlima 81 ža-
polj vali sumpor, postupali su kasu mArha a6 poštupi
mai Dvi. Zubli, reavb, Wa Će to Mul foCi da su vlčuo

 

 

 

mi sad žao bilo, što ne napome-|strari i vojnici Beraharda Weimacskoga činili. To vje-
o-|rujem, i te kako još gorijeh. Ma dakle? Jesu li sami

istih ajedalu u|hrvati, kako bi ste vi hotjeli, varvari ? Gdje je njihovo
kada | varvarutvo ?

9.
Francuz me ljubazno pogleds. Ozo mu bil, puno
ljubavi kO majčina dojka mlijeka : te će iza male stanke.
Ervala junače i kad bi sav svijet hrvatskoga vojnika

da me bocka i bocka.|omrčiti htio nije kadar, jer to hrvatski vojnik zasluži,

nije, I kad bi hrvatski vojaik bio počinio kakovu ljagu,
u svojstvu i što mu se slobao pri-

diva, to ju je on kroz dugi i dugi nis godina, slovao