Iz hrvatskog sabora. Komedija je svršena, započimlje se nova. Hrvatski je sabor glasovao indemnitet ,srpskim“ trgovcima, koji su prigodom rujanskih demonstracija bili oštećeni. Ta- ko će isto glasovati i produljenje financijalne nagodbe g Ugarskom, koja Hrvatskoj faktično svake godine oti- mlje 15 milijana kruna, a na uzvrat tomu mora lirvat- ska svaki dan slušati, kako ju Magjari uzdržavaju i plaćaju za nju deficit. A šta bi drugo čovjek i očekivao od današnjeg sabora kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije | U zemlji, u kojoj je sloboda štampe stegnu- ta,tako, da se ni najnevinije stvarine smiju objelodanji- vati, već moraju da traže utočište na Rijeci, u Ugar- skoj ili Austriji, u zemlji, gdje samo dva postotka i- maju pravo glasovanja; u zemlj:, u kojoj su izbori po- stali širom svijeta glasoviti radi vladinih nasilja, gdje se zatvaraju izbornici, do potrebe i kandidati, gdje ovim nije dopušteno ni sastajati se sa svojim biračima ; gdje nema slobode sakupljanja ni govora, pa ni u istom saboru, zašto se u ostalom brine drakonski poslovnik i sabor- ' ski predsjednik; u zemlji, u kojoj nije dopuštena slo- boda savjesti ne može biti drugačiji ni sabor. Zastup- nikom ne može niko biti izabran, ako ga ne će vlada. Pa 1 sami opozicijonalni zastupnici većim dijelom mo- raju da njoj ,zahvale“, što se i njima nije dogodilo 'kao ostalim njihovim drugovima saborskim ka&odidatima, Koji mjesto izbora naprotiv bi doživjeli svakojaka pro- gonstva. Njihov izbor valja pripisati tomu, što je vladi potrebna opozicija, pa je s toga neke od njih propusti- la a svoju je većiau već unaprijed imenovala. Bez o- ' pozicije ne da se ni pomisliti jedno ustavno, makar s - mo na imenu takovo bilo, tijelo. Da nema ono desetak opozicijonalnih zastupnika, koji su za nesreću još k to- mu razdijeljeni u tri stranke, morao bi naravnim pro- 'tesom u samoj vladinoj stranci buknuti prevrat, pak bi današnja tugjinska vlada u Hrvalskoj da se uzdrži mora- la formalno ukinuti sve ustavne slobodštine, koje i onako faktično gazi, te vladati ap3olatistički, sto bi u ostalom, neka je narod izmučen i iscrpljen, ipak izazvalo burnu reakciju ili bi ta vlada morala otstupiti. S ovog razlo- ga mi smo i danas mišljenja, da bilo vrijedno razmiš- ljati o tomu, da opozicijalni zastupnici ostave saborni- 'cu, da tu ne gube uzalud sile, nego da u zemlji raz- mahaju i držu živu agitaciju sa postigauće elementar- nih ustavnih prava, slobodnih izbora, prava sakupljanja i govora itd. Valja zaći u narod, organizovati otporau snagu, ekonomski ga podignuti. Šta u današnjim _okol- nostima mogu tih desetak opozici onalaca ? Eto vidje- smo i za ove rasprave. Opozicija je poslala u debatu sve svoje sile, prave govornike, koji nijesu vladi nijed- nu oprostili i bjelodano joj dokazali, da se ona ne dr- ši ni sjenke ustavuosti, kad je čak putem naredbe na- metla porez gradu Zagrebu, i ne saslušavši njegovo vi- jeće, već dapače zabranivši grad. zast. o tomu i goroiiti. NEESON čnosti. O njegovom bezuačaju. Gdje ko mu sto 1 oštro dometnuo, al koja fajda kad mu čelo od borove kore tvrgje bilo. On je sve to snosio. Za govorkanje ga nije niti najmanje glava boljela. Njemu je tako bilo unosno. Jedne večeri sjedeći za stolom svojom ženom, pričao joj koliko mu mjesečno ta dvoličaost novaca nanese. Kad ga upitala: kaši mi dragoviću moj, al istinu mi kaži, grizeli te ipak dusevnost sbog svoje domovine, kad ju, tako, kO što kozu ua pazaru prodavaš? Rasko- lačiv oči, nekako je tupo blenasto, pogleda, te ošinuvši desnom po svojoj ogromnoj trbušini, evo, reče, domo- vina moja. A da se za nju i srcem i dućom skrbim, ako nijesi slipa u oba oka, kakav nam je svag- ti meni i za Hrvate i za Srbe i ga Telijane, Ko bolje dariva ovoj domovini mojoj, onoga ću i braniti bolje, Zar misliš, da sam tako lud, da ću činiti ko što nekoji ćuci i čine: glodat uzdu da se lo- me zubi, valaj to ne. Ja se držim one; vuk na ovcu Najučeniji vladinovci, pravnici i sveučilišni profesori nijesu &e stidili braniti takovo gazenje ustava. Je li to Bogu, da plače! Nu od iskvarenih ljudi, ne možemo se boljemu ni nadati, nemoralna i silnička ih vlada sili. Nigda za to kao sad nijo bilo aktuelaije pitanje zajed- ničke borbe proti sustavu. To je dužnost svih oporbe- nih stranaka i toj dužuosti one se ne smiju oteti, ako ne će, da i na njih pane velik dio krivnje radi nevolj- nog stanja Hrvatske. o e e Naši dopisi. Ston, 9. Prosiuca 1902. Velecijenjeni gosp. uredniče. U 49 m broju ,Crve- ne Hrvatske“ čitao sam dopis Lopuda glede paroproda »Ston“ g. I Račića. O spomenutom parobrodu dosta se čulo po našim novinam, pa se slažem u svemu, što se u opće o njemu reklo; nego nikako se nemogu slo- žiti, što se prigovara glede uporabe jezika na paro- brodu u spomenutom dopisu. Nije istina da je današnji kapetan talijanac i da hrvatski ne će da govori. On je naprotiv čovjek, koji rado govori krvatski, hrvatske pjesme pjevs, te se hrvatom ispovijeda, što mi najbolje znamo, jer med nami živi. S mrnarima gotovo svegj hrvatski zbori, & tako i 8 putoicima. Ali je naša slaboća, da mi sami, a osobito kad smo u putu, počmemo govoriti ta- lijanski, pa je uljudnost kapetanova, da talijanski od- govara. Glede jezika ne krivimo kapetana, već našu ludu ambiciju. Svi mrnari su naša čeljad, pa ne samo što hrvatski govore, već i poznaju čeljad u svojoj okolici, Što se pako tiče vještine pomorske kapetanove, u tomu je g. Račić bio sretan, jer ne samo što po svim la- kama vještački dolazi i polazi, da li osobitu vještinu iskazuje pri izlazu i ulazu u Ston za tmastih i kišlji- vih noći. I da nema vrijednog kapetana Stuparića, više bi puta putnici na Šipanu ili na Brocima noćili, ili u stonj- skim mladinama nasukani pomoć očekivali. Ako paro- brod ,Ston“ u svoje vrijeme u Gruž odnosao u Stop na vrijeme dolazi, čim g. Račiću manje zanoveti sa starijom vlasti zadaje, to se sve ima zafaliti gosp, Stu- pariću, pravomu i juaačkom pomorcu. Stari pomorac. Korčula, 3. Decembra 1902. Moram ostavit za čas sve ono što danomice opra- vljaju i ponavljaju naši famozni talijanaši HGug e com- pagni D.ra Prinetta i Toma Trombetta, jer držat mu se je nekog reda i ispunit moje obećanje te prosljediti sa snijevanjima započetim dne 7. Oktobra o. g._br. 42. »Crvone“, koje sam morao preginuti jer moje crtice drugom gradivu posvećene; evo me dakle na posao : Drugo Orakulovo snijevanje. šega štitnika. oto se više dubim u mislima, ko je bio onaj, to se više uvjeravam da mora biti on, 8 Onim niko mi rijeći, kao da ga nigda mi buio na svijetu. Jedne zimske zakišljive večeri, susretoh prijatelja gdje spješi, što ga noge nose. Podpazuhom mu nekakav omot. Hijedoh ga zaustaviti, no prije nego mu rekoh, on će ti meni. Cekaj me doma, za par minuta eto me k tebi. Moram da ti nešto važna pripovjedim. Otigje on, otigjoh i je, nagagjajuć, što to može biti. 8. Malo, veoma sam ga malo čekao, Došavši, sjedne do mene i počne, da pripovijeda. Ovo ti je drugi mje- sec, dragoviću moj, da vunom nesretniku svaki dan no- sim hranu, na put božji. Ne ima prebijene pare. Živi ti je to Lazar. Da ga vidiš, nije nego sama kost i koža. Jedva se po kući vuče. Žena i sin mu, Bog sna gdje|jem, su. Dali se u svijet, pa eto, 0 njima ni glasa ni pri- glasa. Dobro ako nijesu jur gdjegod otegnuli papke,|dina, iskahu oni koji ti je svijeća na izgoru. li koji nas od ma bojim se. A on? I njegovim vijernim i poštenim prekomorskim drugom. Ja poznajem dobro moje pasiće, te sam uvjeren da mje- šćanin nije mogao ondje biti. Eh, nesretniče, što si se došao prtiti, i zašto i donio i uveo u našu jednom vla- dinu, od svakog poglavara strshnpočitateljau stranku, te nesretne početke, koje mi smrde po anarhizmu. Upravo me nešto goni u sebi i govori, nastoj da oda- lečiš tog čovjeka, koji će inače još gore upropastiti stranku Što će meni, da moramo biti njemu zahvalni, što se po nekojim kućama natuca nešto talijanski i da dječurlija i fukara pjevaju dan i noć nekakve ireden- tičke tršćanske pjesme; to mi je deveta, kada to stranci više škodi nego koristi, jer se Hrvati sve više uspa- ljuju, borba biva svagdano to žešća, a stranka gubi sve više povjerenje vlade. Hoćeš nećeš, nijesu ni oni u Zadru tukci, te vide da se naša stranka sve više približaje prekomorskoj braći, i da se šnjima istovje- tujemo., I taj nesretni Villari došao je sve to više nas kompromitirati, nije se mogao ustrpjeti, mogao nam je vjerovati, da mi lisice u zajedničke interese ulažemo. Sreća da sam star i da neću doživjeti fiois autonomiae. Drugo dokturićevo snijevanje. Per bacco još je ovdje, neće da posluša. Bio je otišao i nadao sam se da se neće povratiti. Iz Zadra me prijatelji svjetuju, da ga odalečimo, ali come si fa, kad su njemu noge ad olova, te su se njegove žile raz- granale od fukare do samijeh poštarskih i političkih činovnika, on im je prijatelj i učitelj, te ga slijepo sli- jede. Svi ga ljube, te nema dana da šnjim ne vidim onoga nervoznoga i onoga drugoga što ga zovu, pippi in coffa, šnjim vidim pope i popiće, zlatare, brijače, dućandžije, glazbare i sve derogaće. Svi od njega pri- maju savjete i svi se kreću, kako on hoće. A ja? osta- vili me na cjedilu. Čini mi ih se vidjet, kad štogod oprave i kad ih Općina osudi, ili kad im je potreba kakav dopis za ,Dalmatu“, svi će trčat k meni, pa: ajuta S. Gennaro; kad ih pak zbog mojih preporuka oslobodim iz škripca, oni tada: ćapa S. Gennaro. — Štuf sam : dao bi neznam što da oni vražji šiba hoće umuknuti. Najviše se jedim i grizem, da napokon mo- ram i ja plesati kako taj famozni Prinetti svira, i tako nijesam više capo di primo ma di secondo ordine; a a to me ubija, ne jer sam možda ambicijozan, jer u koliko sebe poznam tu manu nijesam nigda imao, već radi mjesta i časti, što u stranci uživam. Pa na svrhu svrha nije ni časno ponizit se, Moram se osvetiti, — Šajim izdiri. Doćim ovo pišem, pušim cigaretu ,Feiuer Herze- gowina Rauchtabak“ od 34 pare, ali neka mi oproste gospoda, koja nam ga tako jefiino darivaju, nije baš sfeiner* mogao bi biti ) bolji, 8 toga do koga je neka providi. Preporučit mi je velevrijednom i susretljivom Upravitelju Pustarskog Ureda gosp. Sambunjak da bi naredio neka se za rana užeže svijeća u pridvocju ureda Blijedi prilog. Pred ostarnicima ruševina. Ta, ispod ogoluzavog, mrka argja, sjedi o bok moj, geniju roda moga. Al prije sustavi čemer susu svoju. Zoam, da ju osušiti ne možeš, jer se ovdje teške uspo - mene bude u pameti tvojoj. A i kad bi ju osušiti mo- gao, ne smiješ, ako ti je do ponosa stalo. Al &to rekoh, do ponosa, kad je to biser-zrno, neuvehle slave tvoje ? Od plača ti vidju sjajne oči iščiljiše. Od tuge ti rumen-ruža na ubavom licu povenula. Teška si, teška, gorka suzo, al samo onome koji plakati zaade. Tu, ko što izrael ajegjaše na vodoma vavilonski- sjedi, da razmišljamo ..,..... O stablo nehajatva objesimo harfe svoje. Dolje izmegi onijeh tvrdijeh zi- nam se nametnušse, da pjevamo, svoga odvratiti nastojahu, da se veselimo. Malo ma je malo; vjerujmi još života pred kugjeljom.|Pjevajte s nami pjesmu pobjednicu. Nije se mogao nadati rekoh. Da pjesmu od vesolja, u naručju našijeh, onijeh koji bi htjeli da majčino mli- pogazimo, da samih sebe zavaramo ? Ako zabora-