Br. 62 Godina XIlL..
- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi. ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku
| gdje su atužljivi, Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku,
U DUBROVNIKU 24. Decembra, 1902.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa
Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 krapi, na
io godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne
vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i
polugodište.
Dubrovnik, 24 Decembra 1902.
Nošim pretplatnicima i čitaocima.
Dauašnjim se brojem završuje dvanaesta godina
opstanka našeg lista, pa ćemo se ovom zgodom s ovo-
ga mjesta malo poraggovoriti s našim cijenjenim pret-
plataicima i čitaocima.
Borba za opstanak, koja je prirodna u svakom ži-
vućem biću, ragja u čovjeku nagonom za napretkom.
Borba je za opstanak i sačuvanje naše hrvatske narod-
aosti probudila iza višestoljetnog drijemeža našu stari-
ju generaciju, koja je udarila temelj našem narodnom
papretku, Danas, :i ako smo još daleko od cilja, ipak
možemo ponosno pogledati, kako je zadnjih četrdeset
godina maprijed pokroćila hrvatika misao i napredova-
lo osviještenje. našeg puk». :Qnog, koji protivno misli,
upošerujemo na razliku izmegju dan danas i dobe, kad
je paševala u našim krajevima svemoćna i otugjena
burokrac.ja. Dobar: dio zasluge za to pripada hrvatskoj
štampi, Roja daleko od svih spekulativnih cil eva ima
jedino uzgojau zadaću i vrši apostolat u hrvatskom na-
rodu. bil A
I naš je list izazvala borba za opstanak. Kad je
on pred dvaosest godina zasnovan, mrak je vladao: u
našem slavnom gradu; htjelo se je, da se izbriše s lica
zoinlje hrvatsko ime, da u hrvatskom i slavenskom Du-
Liovniku ne bude ništa hrvatskoga ni slavenskoga. U-
sladosmOo tada i stavismo se na branić hrvatstva i po-
novisimo stare tradicije, koje 'su vezale Dubrovnik s hr-
valsšim narodom. Od tada je naš rad otvorena knjiga
u kojoj muže-svako čitati; Naglasit ćemo samo, da je
naa misao, brvatska misao orijaškim korakom napre-
dovala, pa mislimo, da me ćemo bit nečedni, ako spo-
leema, du je :4omu i naš ist mnogo doprinio i do-
prinije& će jvš u borbi za konačnu posvemašnja pobje-
du. Ogatanak našeg lusta ne bi s tuga smio bit ravao-
dušan hrvatskim rodoljubima. Da se obezbijedi njegov
opstanak pošrtvovni su:rodoljubi pred malo mjeseca za-
acuvali oDubdrovačku hrvatsku Gakaru“. Oni učiniće, što
su mogli, & skd je red na našim štovanim pretplataici-|dušmana, a sa mora dolijećao krvni gusar, da ti
ma, da svojom pretplatom pomogau, jer od redovita|kućuv ogujište isprekovrati, a tugom obaspe ku-
plaćanja saviši napredak ne samo lista nego i tiskare. |Ćuji prag. Lrpožu si svikumo, zataji i ustrpljenja.
Prije u tagiej tiskari, list je za tisak mogao ostati du- |A kažu, mili rode, da je strpljena spašen : to će
žao, dok (08 ne bi nemarni predbrojnic nakamili ispu. (86 + tebi dogoditi stari Ziopataiće: sunce će osva-
niti svoju obrezu. Danas to nije moguće. Radnike no-|nuti i ua tvoja vrata, i ti ćeš uz braću Hrvate
ve, recimo. baš naše tiskare valja plaćati redovito sva- |dućekati boje daue, dočekati bolji i veseliji Bo-
ke sedmice, ja to se me može, ako se predbrojba na list |/žić! Ako se kod pojedinca promjene na brzu ru-
ne plaća unaprijed i molimo p. m. gospodu predbrojni- |ku dogagj
Izlazi svake subote.
za došasto
Pojedini broj 20 para.
| -a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više peta tiskaju po pogodbi, i uz £as-
| mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
| frankirana pisma ne primaju se.
opće molimo sve naše predbrojnike, da nam pošlju pret- (sloga i sporazum rastu, i ti ćeš dočekati veseli
platu za nastajnu godinu. Naš ćemo list svim dosadaš
njim predbrojn cima redovito slati do konca Mirta, s
ko do tog roka ne podmiri pretplatu, bezuslovao će:
mo mu ga obasštaviti. Konačdo molimo našu gospodu
čitaoca, da se i oni u što većem broju pretplate na
list. M: se pouzdavamo u fjihov patriotizam i stalai
smo, da će se odazvati našoj molbi i pretplatom na
lat doprinijeti kamićak za pravednu našu stvar i šire-
nje naše hrvatske misl. o naše strane pak obećaiomo
da ćemo i se dalje pod barjakom hrvatskog narodnog
i državnog prava bor.ti za osviještenie hrvatikog puka
24 sjed njenje hrvatskih zemalja. za istinu, pravedn.st
i napredak. Ovim željama i nadama ispunjeni kličemo
svim
čestih Vam Božić i Novo Ljeto.
Uredništvo i Uprava ,Crvene Hrvatske“.
NADVVVANV\WIVA
i ><. >.
Na Božić.
Mili rode moj! Eto ti veselog Božića da te
okupi oko badnjaka, da te razveseli i nujne misli
od tebe odaleći. Godine postale nerodne; zemlja
postala tvrda i škrta, nevolje te obuhvatile sa
svake straue, i igraju mahnito svoje kolo, da se
iznesvijesuš: ali tvrda tvoja vjera, tvrdo pouzda-
uje u dobrog Spasitelja, ne dopusta ti, mili rode,
da očajavaš, da simalakš8 a ljutoj borbi, koja ti
se namiće, da budeš Hivat u hrvatskoj zeimlji, da
budeš ravan ostalim podanicima maše monarhije,
da sjedeš kako brat už braću tugje uaroduosti 1
jezika, a ne kako izimećar pri vratima tugjeg go-
spodara. | craijeh si daua proživio kukavče, kad
mijesi znao hoćeš li omrkauti, gdje si osvanuo, kad
ti bilo bježati, otučati se, braniti svoj prikrajak
zubima i noktima, kad ti s brđa prijetila najezda
gjaju, te je san život; kod naroda, mili
ke, koji su saostali plaćaosjem za prosla 1902 i pret. |rode moj, to ide sporo i veoma na dugo; sve si
prušla 1901 godinu, da svoj dug što prije namire, a u
zoDaLTAK
»Prod-Gundulićevim spomenikom “.
ši
nevolje u hrabro prekužio, čil si zdrav i snažan,
govori, govori dakle, da te slušam, da objavim narodu
svome, bezakonje i tralost.
1 nijemi spomenik ko da oživio, počae:
dan, veseli Božić, kad ćeš sjestit kako gazda n
domu svomu, napijati kako čestiti ban domaćin
sreći svojoj, jedinstvu svomu, miloj Hrvatskoj !
Znaci ne varaju; nego su dapače najbolji oslon
borbi tvojoj, najtvrgji uvjet skoroj slavi tvojoj,
Još malo godina, i ragjat će zemlja neharnica, i
ti ćeš pirovati uz braću svoju. Ugledaj se, mili
rode, u mili grad svoj, u svoj Dubrovnik, stari je
patnik to, stari pregalac, koji je više puta bio na
rubu propasti, a više puta isplivao posred valovja,
izdigo se posred ruševina. Na nj su srnuli jedan
za drugim, kuga, požar, pustošenje, trešnja, ali su
tvrdi ostali bedemi njegovi, a još tyrgje duše i
srca milih sokolova njegovih: pak mu je opet gra-
aulo sunce, opet nasmijala se sreća, opet se om
izdigao visoko, visoko, u slavi svojoj, u moći svo-
joj, u dici radi, pitomiue i znanja. I suačani mu
zraci napravili svijetlu krunu oko tjemena, a na-
rodi ga gorda i ponosita slavili. Veseli se, mili
rode, Dubrovnikom tvojim, koljevkom tvojom, tvr-
dim štitom tvojim. 1 ova je godina, tvrda godina
oskudice i glada, veselo osvanula milomu gradu
tvoma. I ose smo godine, mi braća Hrvati pokto-
čili naprijed orijaškim korakom, koji napunja iiašo
duše. radosti, a postojane nam uade ulijeva da će-
ino, kad dobri Bog bolje pomože, pokročiti i mno-
go bolje i dočekati ono što svi želimo i očeku-
jemo ko ozebao suuce. Ove su godine dubrovački
Hrvati otvorili hrvatsku tiskaru, koja se eto gizda,
kako djevica u naponu snage djevičanske, u na-
ponu ljepote svoje. To je velika, golema stečevina, ,
koja uam pruža sre istvo da mahamo zubljom pro-
svjete, uapretka, koji narodima davaju najviše ko-
isti i ugleda. Do lani smo bili usilovani kucati na
druga vrata, davati naše radnje pod kiriju, dočim
danas, imamo vlastitu kuću, vlastitu radionicu, vla-
stito guvuo, velika zlatna slova spovjedaju i tebi
mili rode moj, da je hrvatska tiskara tvoje terište,
spovjedaju tugjincim da si i ti zavrijedio da od
sirote tugjim mlijeko. gojene, postaneš sam sebi
svoj. Badu) se mili rode, kako se raduje mili grad
tvoj, Nati smo ostali pri tomu; uvjereni da je ži-
vot pojediuca, dakle i naroda borba, i krvava bor-
ba, mi nijesmo sustali, nego smo uskrisili i još
bolju, ustauovu, lrvacku vjeresijsku baaka ; i to
ne sami; jer novca nigda dosta, kuća je jama,
kako se u narodu kaže, nego s pripomoći mile na-
še braće Hrvata preko Velebita i Slovenaca, da
i ta ustanova očigledno spovjeda ono, što svi vje-
> zmmiinam 4
ko se u njemu, sve što je sveta gazi | hara. Kako, nam
se svetinje trune, kako nam tlo ugrabiti žele, kako vas
od majčine dojke otrgauti hoće, Kako ni vjera ista, 0-
Pogledaj i vidi kako sam poništen. Zar vam mje|ibilje i obilježje naše, pred njim sveta nije? Sve što je
stalo, svi koji prolazite ovuda? Ruzapese mrežu noga-
ma mojima, oboriše the mauznako, opustošiće me, te
neprestano tatin.
Usukani kao grdne lije nametnice, dogjoše mi na
Nijema k0 te mrke vrat: svojim nehajstvom predadoste me u ruke meni
nomilih iz kojih se moram, & ne mogu podigouti. Vaš
se, srce moje. Ne kle.|ine nehaj teško sajašio, licumjerstvo me njihovo obra-
čaj mi slabašao koljeno. Još malo koračaja, eto nasna|ailo. U ruke onijeh
moje,
s
i
:
g
ž
g
š
koji ockvrniše slavu hrvatske dje. '
me sapustiste, Zvah prijatelje | Ski Dušan od vas nauka tražio?
Ja širim ruke, al nema nikoga da me tješi, Neg+
sveto za cjje ne svetu, sve što kimeričao za nj je re-
alno; vjeca mu je deveta, dubrevačtvo mu je ništa, ne
ažarili ga s-Lovćena sunce, |
U sred hrvatskog Dubrovnika, zazor vami, dopu-
stiste, da se tugjin pelivani, da za tugju šubaru, naše
hrvatsko perje zadjene, da se hrvatskom hiljom zagrće,
bes koje bi na osebi, siromah, poginuo. Zar da oni vas
uće? Zar tako brzo, 1851. gud. saboraviste kad je srp-
dašnja slava naša posts megju vami kao nečista žena.
Neprijatelj vam naumi da raskopa zid dubrovačke vile,
a vi drijemate. .
ojsdi ime i slavu našu?
Koga ću vam uzoti za svjedoka? Nije vam doste,
što nad vami pljeskaju rukama svi koji prolaze, zvižde
[i mašu glavom za divatum vilen Dubrovnika ? Zvišde i
skrguću subima govoreći; prošdrijesmo. Koga ću vam
Zar ne vidite kako rasteže uže, kako nastoji da
uzeti sa svjedoka? Da opvjene taj mlobtvi narod, eve. |