ma A 0 a

i

 

NRIRRRNRR A II NR I I I I E MM

Njemačke težnje.
Napisao za ,U. H.“ Ivan Andrović.

Lane sam u jednomu članku ,ob Iredenti-
zmu“ u našoj ,C. H.“ opazio pozivajući se na ri-
ječi talijanskih kraljeva Alberta Viktora Emanue-
la 1. i Umberta I., kako je cilj talijanskoj težnji,
da svoje granice protegne preko Dalmacije i lstre.

No, težnji talijanskoj odgovara i ona njema-
čka. Koja će pobiediti ?

Nehotice sam napisao ovaj zadnji upit. Velju
nehotice. jer ljubim svoj hrvatski narod i svoju
majku Hrvatsku, a u pobjedi bilo prve, bilo dru-
ge težnje samo hrvatska stvar štetuje. To je ono,
što mora zanimati i opreznim činiti sve hrvatske
rodoljube. Pred općom pogibelji morao bi se ras-
plinuti domaći razdor: a strast, prkos, osvetu, s: -
bičnost pojedinih ljudi zamijeniti ljubav, snošlji-
vost, rad, požrtvovnost.

U čemu leži t& njemačka težnja ?

God. 1863. njemački list: ,Wuchenschrift des
Nationalvereins“ u članku: ,Njemačka narodna
politika u odnošaju napram inostranstva“ kaže se:
»Položaj Njemačke kad ona st+ne jednom na šla
stite noge (,Wenn es endlich Herr seiner selbst
geworden“) — a sad je poslije Sedana i Sadove
stala — mora se uzeti u obzir... “; te se u VI.
tački posvećenoj Slovencima kaže: ,vrlo su oz-
bilinoga značenja zamršsji, u koje će biti dove-
dena Njemačka kroz svoje pogranične interese
spram slovenskih naroda ..... Najneznatniji put
izmegju Slavena jesu Slovenci, malobrojni, bez
povjestničke samosvijesti (7) i slaboga narodnoga
čustva (?)... U svim tim tačkama stvari sasvim
obratno stoje Česi, koji su najpogibeljniji živalj
od sviju Slavena, koje uključuje u sebi Niemač «a.“
.... Ne smije ujedinjena Njemačka nikada i
nikako (,nie und nimmer“) ustupiti svoje mor-
ske posicije na Adriatiku. Trst i puna galijeva,
bogata na lukama Istra moraju ostati u posje-
du Njemačke. Ovi predjeli temelj su njezine po-
morske moći, i šila su šivota njezine budućno-
sti... Mi ne mislimo, da bi se nalazilo njemačkih
političara, koji bi s onoga razloga, što se na A-
driatiku njemački probitci srazuju (,collidiren“)
g onim taljanskim, cijenili kao nuždnu posljedicu
načela narodnosti ustupiti poziciju Njemačke na
gredozemnomu moru.“ Pak završuje : ,1 kada bi
bila osjegurana pozicija Njemačke u sredozemno-
mu moru ipak bi uvijek bila kukavna samo sla-
boća (,ebirmliche Schwiche“) jedino za voliu dok-
trinarizma odreći se navedenih pozicija, koje su za
rasvitak i oživotvorenje smožnosti naše buduće dr -
šave (,Zukuuftsstaates“) bezprigovorno osobi-
to samašne.“

Tako se je eto pisalo g. 1863.

God. 1900 ,Kolnische Volkszeitung“ u članku
,Grobari Austrije“, pišući o njemačkim n*cijonal-
cima, kaže, da su oni ,dali nazrijeti. da bi im od
alijance Austrije s Njemačkom bio miliji sukob
megju obim državama, kod kojega bi pripadala
uloga semljenoga lonca Austriji, a željesnoga Nje-
mačkoj ... U Austriji ne taje ojemački nacijonal-
ci, da je njihova najveća želja da budu anektira-
mi Njemačkoj.“ Čianak se završuje: ,Nema li u
Austriji dolične odlučnosti, da se opre agitaciji.
koja ide za podjelom područja države, onda će se
obistiniti proročanstvo fraucuskih listova, da će
za nekoliko godina u sporu megju Njemačkom i
Rusijom o posjed Česke i dunavskih zemalja o-
dlučiti mač.“

Imade li koja razlika izmegju pisanja g. 1863
i g. 1900%

Da su Njemci u Austriji, za svoje izvandr-
žavne težnje potpomoženi od braće i u Njemač-

mim i ——m—m<€<S<— — zu ——sSm——<€<m=S<men—_ —————————————— =

 

Navestit ću samo njekoje.

Moltke kaže, da Njemačka ne gleda dobrim
okom što Austrija ima neko pravo i budućnost
pad dunavskim zemljama, te da će doći dan, kad
će ona te zemlje skučiti pod svoju vlast.

Voy dr. Seep tvrdi, da će Adistrija s vreme-
nom morati postat, uslijed saveza, jedno te isto
tijelo sa Njemačkom.

Bley, prigodom objelodanjenja poznatih Ba-
denjevih jezičnih naredaba, kojim se je uspored
njemačkom jeziku davalo pravo i čeakomu, piše,
da je time Habsburska kuća falila svojoj misiji i
da nijemstvo gazi.

Waldersee pozivlje Vladu, da nastavi djelo
Vilima I.

Thormana savjetuje Talijance, da ne posve-
ćuju svoju pažoju južnomu Tirolu i sudbini Trsta,
te veli da će raspad Austrije pospješiti riješenje
njemačkoga carstwa. |

Paul de Ligarde, kaže, da Njemci Tr:t sma-
traju svojim životnim pitanjem, te da će on na
Jugu biti megja Niemačke.

Pisac njeke zanimive brošure priznaje poteš-
koće pronaganid«“ općega njemsčkoga carstva, te,
uzprk s tomu. poz vlja vladu, da u takozomu po-
duzeću ne susta, da prigrli svaka i najeroznija
srestva, pik da će ipak njezino djelo bit ,in den
richtigen Granzen “

Nego za pomenutim pišcim ne ostaje niti
s4m njemački sar Vilim IH, koji je u svom govo-
ru, držanom 11 listopada pr. g. — kada se je
naime bacio temelj u Saslburgu kod Homburga
zgradi muzeja rimskih starodrevnosti — nri svr-
šetku naglasio, govoreći, da. kao što su Rimljani
ponosom govorili ,civis romanus sum“, da se i-
sto može kazati i od Nijemaca: ,njemački sam
gragjanin “ Zar se u ovim riječima ne sadržavaju
težnje Vilima II za universalnim carstvom ?

Čuveni Francuz Ives Guyot u članku pod na-
slovom: ,Narodi onako kako nam se prikazuju“,
a u trećemu otsjeku: ,Austrija i Njemačka“ ka-
že, da on ne vjeruje u pogihelj sa strane Njema-
čke, dok znade, da niti car Vilim ne će htjeti, da
se pripojenjem Austrije, Njemačkoj pomnoži broj
katolika pod njegovim žezlom, te dekapitilizira
Berlin u korist Beča.

Neznam, jer nijesam prorok niti prorokov sin,
od kolike je vrijednosti tvrdoja Guyotova. Ja sva-
kako o njoj dvojim, a za to mi daje razloga, što
sam do sada naveo i koliko bi još mogao Da bi
Otac narodi dao, da Guyot pogagia !

Jamačno iz navedenoga proizlazi jedna stra-
šna istina: Njemci — kso i Talijsnci — teže za

jadranskim morem i Istrom Te zemlje po pravu, '

po geografiji po narodnosti pripsd+ju Hrvatima i

Slovencima. Ali to je mršava utjeha, ,T-že pre- .

teže“ k+že poslovica. Dva su t» plem'ni, dva ko-
losa pr+ma hrvatskomu narodu, koji se nslazi na
jednoj prekretici.

Uzalud nim se je uzdati u neizvjesno, tro

' šiti svoje snsge u kavgi ; sko ne budemo složaj i

| gvijesni svoje patriotićne dužnosti nas čeka pro-

past. Danas pravicom gospoduie sila. Ko će do

| 200 godina pitati, da li su Buri ili Eoglezi imali
pravo ? Ko danas pita, da li su Rimljsni imali
pravo razoriti Kartagenu, osvojiti Mitridatovo car-
stvo ; da li je Aleksander imao pravo osvajati tu-
gja carstva ?

Hrvati! Najprije proučimo stvar o sudbini
naše domovine, kojoj sa sviju strana prijeti pogi-
belj, sa tim se isjavimo sa ono što je najskodnije
i to branimo sVi, ako neće mo da nam sudbina
liči na smaja od hartije, koji se doduše moše i
visoko usdići, al i tada visi o koncu, te savisi 0
ćudi djetinjoj, wx čijim je rukama taj konac.

 

Naši dopisi.
Kotor, 30 Decembra.
U zadnje doba Spljetsko , Jedinstvo“ ćesto

ge i sićušne osvete. U hr. 102 povlači se i ie.
pravlja uslijed primljenog pisma iz Boke, da bo-
koski Hrvati nijesu Frankovci, pa kaže da je tu

sumnju nametalo (I) pisanje ,Crv. Hrv.“, koja
da je pisala (ma kad?), da se bok. Hrvati neće
držati kompromisa. — U br. 103 Antonije ide
i dalje pa doslovno kaže, da ,nije istina, Što su
pisali neki listovi, da su birači u Boci proti g.
Burčiću. Dapače, čim se počelo pisati na poznati
tendeciozni način, i po listovima isticati druga i-
mena, birači su se izjavili svojim vogjama, da o-
ni i misle i hoće opet birati g. Borčića. Donosi-
mo i ovo, pa bi sada htjeli znati samo jedno: ko
je ,Crvenu Hrv.“ i još neke listove ,ovlastio“ da
onako pišu i siju smutnju? Željeli bi znati, jer
mi imamo dovoljno razloga posumnjati, jesu 4
baš oni dopisi iz Boke Kotorske i pisani u Boci
Kotorskoj“. — Ovako piše ,Jedinstvo“. A mi mu
na ovo odgovaramo, da su istiniti dopisi, koji su
izlazili u ,Crvenoj Hrv.“ vb ovim izborima iz
Boke, i da je u njima sadržano mnijenje bokeških
Hrvata. Istina je da su bok. Hrvati bili protiv
ponovne kandidature Borčićeve u južnim gradovi-
ma, kao što i protiv Zorine kaadidature u vele-
porezvištvu. Umro je Vranković pak Stražičića
ne možemo k njemu poslati, da se uvjeri o istini
ove tvrdnje, 6 kojci su se bavili naši dopisi u
PCrv. Hrv.“, — ali ga za to šaljemo k pretsjed-
niku Izbornog Odbora u Siljetu“ i k zastupniku
vitezu Vukoviću. Nek se kod njih propita Straži-
čić, pak će mu oni znat povijedati kakova je pro-
tivnost bila u Boki protiv Borčića i Zore. Ako
su kašnje popustili bok Hrvati voditi daljiu opo-
ziciju protiv Borčića, razlog je bio taj, što je
Spliet, koji imade najviše izbornika. iznio Borči-
ćevu kandidaturu, protiv koje nije ustao ni Du-
brovnik ni Makarska. Tako je Borčić bio progla-
šen kandidatom kompromisa, i tad naravao mo-
radoše pristati na njegovu kandidaturu i bok.
Hrvati, radi stege i načela. Ovako stoje stvari. —

I glede biranja zastupnika za vanjske bok.
općine ,Crv. Hrv.“ bila je tačno obaviještena. Pa
ako je izbor svršio onako. kako je već poznato,
pripisat je našim posebnim okolnostima. Naši in-

teresi zahtjevali su onakovo držanje naših hrv.
biranih birača.

Neka bude uvjereno ,Jed.“, da bi pametnije
i rodoljubuije radilo, kad se nebi prtilo u naše
bokeške stvari, kako smo mu mi već jednom kroz
ovaj list poručili. Jer ono svojim onakovim pisa-
njem više nam štete nanosi, nego li koristi. Ra-
zumije li? —

A mi ćemo i u buduće, bez pomoći Stražiči-
ćeva ,Jedinstva“, složnim radom nastojati, da što
bolje koristimo našoj hrvatskoj Boki.

Vrgorac, polovinom Decembra 1900.

Pitat će se stu je s Vrgorcem, e o njemu ne
čuje se ni glasa ni glasnika. — Biće da se je
stanje promijenilo odkad se je zbio poznati dogo-
gjaj sa našom općinom Formalno zbilja promije-
milo se, jer su ostranjene neke ličavsti & uprave,
a skalupila se od preostale operne družbe druga.
Ne seta, ko bio da bio, simo da se cilj provagja.
Tako i jest, na uprasu je dobavljen gosp. Petar
Audriješević, bivši Grački načelnik, & znamo što
je i koliko je ovaj Gospodin učinio za narodnu
strauku u kotaru Makarskom, Gornjo-Primorskom
i našem. — Mi smo bili dokazali nezakonitost,
koja je počinjena time, što se općina nije raspu-
stila uz poznata uapšenja i povedene istrage. —
Kako se sam u više prigoda hvalisao, tome su u-
zrokom doskočice i furbarije našeg Petra, dakako
potpomažen i nadahnut ozgara i koji je za to
naročito bio poslan. Ali što će se, vremena su

takova i da se neupustimo u razlaganja pečatimo :

kazati će da nije jadnije i šalostnije općine do
naše. Krivi su tome oni, koji su htjeli silom da
položaj ue štedeći malo koje sreatvo,