ma A 0 a i NRIRRRNRR A II NR I I I I E MM Njemačke težnje. Napisao za ,U. H.“ Ivan Andrović. Lane sam u jednomu članku ,ob Iredenti- zmu“ u našoj ,C. H.“ opazio pozivajući se na ri- ječi talijanskih kraljeva Alberta Viktora Emanue- la 1. i Umberta I., kako je cilj talijanskoj težnji, da svoje granice protegne preko Dalmacije i lstre. No, težnji talijanskoj odgovara i ona njema- čka. Koja će pobiediti ? Nehotice sam napisao ovaj zadnji upit. Velju nehotice. jer ljubim svoj hrvatski narod i svoju majku Hrvatsku, a u pobjedi bilo prve, bilo dru- ge težnje samo hrvatska stvar štetuje. To je ono, što mora zanimati i opreznim činiti sve hrvatske rodoljube. Pred općom pogibelji morao bi se ras- plinuti domaći razdor: a strast, prkos, osvetu, s: - bičnost pojedinih ljudi zamijeniti ljubav, snošlji- vost, rad, požrtvovnost. U čemu leži t& njemačka težnja ? God. 1863. njemački list: ,Wuchenschrift des Nationalvereins“ u članku: ,Njemačka narodna politika u odnošaju napram inostranstva“ kaže se: »Položaj Njemačke kad ona st+ne jednom na šla stite noge (,Wenn es endlich Herr seiner selbst geworden“) — a sad je poslije Sedana i Sadove stala — mora se uzeti u obzir... “; te se u VI. tački posvećenoj Slovencima kaže: ,vrlo su oz- bilinoga značenja zamršsji, u koje će biti dove- dena Njemačka kroz svoje pogranične interese spram slovenskih naroda ..... Najneznatniji put izmegju Slavena jesu Slovenci, malobrojni, bez povjestničke samosvijesti (7) i slaboga narodnoga čustva (?)... U svim tim tačkama stvari sasvim obratno stoje Česi, koji su najpogibeljniji živalj od sviju Slavena, koje uključuje u sebi Niemač «a.“ .... Ne smije ujedinjena Njemačka nikada i nikako (,nie und nimmer“) ustupiti svoje mor- ske posicije na Adriatiku. Trst i puna galijeva, bogata na lukama Istra moraju ostati u posje- du Njemačke. Ovi predjeli temelj su njezine po- morske moći, i šila su šivota njezine budućno- sti... Mi ne mislimo, da bi se nalazilo njemačkih političara, koji bi s onoga razloga, što se na A- driatiku njemački probitci srazuju (,collidiren“) g onim taljanskim, cijenili kao nuždnu posljedicu načela narodnosti ustupiti poziciju Njemačke na gredozemnomu moru.“ Pak završuje : ,1 kada bi bila osjegurana pozicija Njemačke u sredozemno- mu moru ipak bi uvijek bila kukavna samo sla- boća (,ebirmliche Schwiche“) jedino za voliu dok- trinarizma odreći se navedenih pozicija, koje su za rasvitak i oživotvorenje smožnosti naše buduće dr - šave (,Zukuuftsstaates“) bezprigovorno osobi- to samašne.“ Tako se je eto pisalo g. 1863. God. 1900 ,Kolnische Volkszeitung“ u članku ,Grobari Austrije“, pišući o njemačkim n*cijonal- cima, kaže, da su oni ,dali nazrijeti. da bi im od alijance Austrije s Njemačkom bio miliji sukob megju obim državama, kod kojega bi pripadala uloga semljenoga lonca Austriji, a željesnoga Nje- mačkoj ... U Austriji ne taje ojemački nacijonal- ci, da je njihova najveća želja da budu anektira- mi Njemačkoj.“ Čianak se završuje: ,Nema li u Austriji dolične odlučnosti, da se opre agitaciji. koja ide za podjelom područja države, onda će se obistiniti proročanstvo fraucuskih listova, da će za nekoliko godina u sporu megju Njemačkom i Rusijom o posjed Česke i dunavskih zemalja o- dlučiti mač.“ Imade li koja razlika izmegju pisanja g. 1863 i g. 1900% Da su Njemci u Austriji, za svoje izvandr- žavne težnje potpomoženi od braće i u Njemač- mim i ——m—m<€<S<— — zu ——sSm——<€<m=S<men—_ —————————————— = Navestit ću samo njekoje. Moltke kaže, da Njemačka ne gleda dobrim okom što Austrija ima neko pravo i budućnost pad dunavskim zemljama, te da će doći dan, kad će ona te zemlje skučiti pod svoju vlast. Voy dr. Seep tvrdi, da će Adistrija s vreme- nom morati postat, uslijed saveza, jedno te isto tijelo sa Njemačkom. Bley, prigodom objelodanjenja poznatih Ba- denjevih jezičnih naredaba, kojim se je uspored njemačkom jeziku davalo pravo i čeakomu, piše, da je time Habsburska kuća falila svojoj misiji i da nijemstvo gazi. Waldersee pozivlje Vladu, da nastavi djelo Vilima I. Thormana savjetuje Talijance, da ne posve- ćuju svoju pažoju južnomu Tirolu i sudbini Trsta, te veli da će raspad Austrije pospješiti riješenje njemačkoga carstwa. | Paul de Ligarde, kaže, da Njemci Tr:t sma- traju svojim životnim pitanjem, te da će on na Jugu biti megja Niemačke. Pisac njeke zanimive brošure priznaje poteš- koće pronaganid«“ općega njemsčkoga carstva, te, uzprk s tomu. poz vlja vladu, da u takozomu po- duzeću ne susta, da prigrli svaka i najeroznija srestva, pik da će ipak njezino djelo bit ,in den richtigen Granzen “ Nego za pomenutim pišcim ne ostaje niti s4m njemački sar Vilim IH, koji je u svom govo- ru, držanom 11 listopada pr. g. — kada se je naime bacio temelj u Saslburgu kod Homburga zgradi muzeja rimskih starodrevnosti — nri svr- šetku naglasio, govoreći, da. kao što su Rimljani ponosom govorili ,civis romanus sum“, da se i- sto može kazati i od Nijemaca: ,njemački sam gragjanin “ Zar se u ovim riječima ne sadržavaju težnje Vilima II za universalnim carstvom ? Čuveni Francuz Ives Guyot u članku pod na- slovom: ,Narodi onako kako nam se prikazuju“, a u trećemu otsjeku: ,Austrija i Njemačka“ ka- že, da on ne vjeruje u pogihelj sa strane Njema- čke, dok znade, da niti car Vilim ne će htjeti, da se pripojenjem Austrije, Njemačkoj pomnoži broj katolika pod njegovim žezlom, te dekapitilizira Berlin u korist Beča. Neznam, jer nijesam prorok niti prorokov sin, od kolike je vrijednosti tvrdoja Guyotova. Ja sva- kako o njoj dvojim, a za to mi daje razloga, što sam do sada naveo i koliko bi još mogao Da bi Otac narodi dao, da Guyot pogagia ! Jamačno iz navedenoga proizlazi jedna stra- šna istina: Njemci — kso i Talijsnci — teže za jadranskim morem i Istrom Te zemlje po pravu, ' po geografiji po narodnosti pripsd+ju Hrvatima i Slovencima. Ali to je mršava utjeha, ,T-že pre- . teže“ k+že poslovica. Dva su t» plem'ni, dva ko- losa pr+ma hrvatskomu narodu, koji se nslazi na jednoj prekretici. Uzalud nim se je uzdati u neizvjesno, tro ' šiti svoje snsge u kavgi ; sko ne budemo složaj i | gvijesni svoje patriotićne dužnosti nas čeka pro- past. Danas pravicom gospoduie sila. Ko će do | 200 godina pitati, da li su Buri ili Eoglezi imali pravo ? Ko danas pita, da li su Rimljsni imali pravo razoriti Kartagenu, osvojiti Mitridatovo car- stvo ; da li je Aleksander imao pravo osvajati tu- gja carstva ? Hrvati! Najprije proučimo stvar o sudbini naše domovine, kojoj sa sviju strana prijeti pogi- belj, sa tim se isjavimo sa ono što je najskodnije i to branimo sVi, ako neće mo da nam sudbina liči na smaja od hartije, koji se doduše moše i visoko usdići, al i tada visi o koncu, te savisi 0 ćudi djetinjoj, wx čijim je rukama taj konac. Naši dopisi. Kotor, 30 Decembra. U zadnje doba Spljetsko , Jedinstvo“ ćesto ge i sićušne osvete. U hr. 102 povlači se i ie. pravlja uslijed primljenog pisma iz Boke, da bo- koski Hrvati nijesu Frankovci, pa kaže da je tu sumnju nametalo (I) pisanje ,Crv. Hrv.“, koja da je pisala (ma kad?), da se bok. Hrvati neće držati kompromisa. — U br. 103 Antonije ide i dalje pa doslovno kaže, da ,nije istina, Što su pisali neki listovi, da su birači u Boci proti g. Burčiću. Dapače, čim se počelo pisati na poznati tendeciozni način, i po listovima isticati druga i- mena, birači su se izjavili svojim vogjama, da o- ni i misle i hoće opet birati g. Borčića. Donosi- mo i ovo, pa bi sada htjeli znati samo jedno: ko je ,Crvenu Hrv.“ i još neke listove ,ovlastio“ da onako pišu i siju smutnju? Željeli bi znati, jer mi imamo dovoljno razloga posumnjati, jesu 4 baš oni dopisi iz Boke Kotorske i pisani u Boci Kotorskoj“. — Ovako piše ,Jedinstvo“. A mi mu na ovo odgovaramo, da su istiniti dopisi, koji su izlazili u ,Crvenoj Hrv.“ vb ovim izborima iz Boke, i da je u njima sadržano mnijenje bokeških Hrvata. Istina je da su bok. Hrvati bili protiv ponovne kandidature Borčićeve u južnim gradovi- ma, kao što i protiv Zorine kaadidature u vele- porezvištvu. Umro je Vranković pak Stražičića ne možemo k njemu poslati, da se uvjeri o istini ove tvrdnje, 6 kojci su se bavili naši dopisi u PCrv. Hrv.“, — ali ga za to šaljemo k pretsjed- niku Izbornog Odbora u Siljetu“ i k zastupniku vitezu Vukoviću. Nek se kod njih propita Straži- čić, pak će mu oni znat povijedati kakova je pro- tivnost bila u Boki protiv Borčića i Zore. Ako su kašnje popustili bok Hrvati voditi daljiu opo- ziciju protiv Borčića, razlog je bio taj, što je Spliet, koji imade najviše izbornika. iznio Borči- ćevu kandidaturu, protiv koje nije ustao ni Du- brovnik ni Makarska. Tako je Borčić bio progla- šen kandidatom kompromisa, i tad naravao mo- radoše pristati na njegovu kandidaturu i bok. Hrvati, radi stege i načela. Ovako stoje stvari. — I glede biranja zastupnika za vanjske bok. općine ,Crv. Hrv.“ bila je tačno obaviještena. Pa ako je izbor svršio onako. kako je već poznato, pripisat je našim posebnim okolnostima. Naši in- teresi zahtjevali su onakovo držanje naših hrv. biranih birača. Neka bude uvjereno ,Jed.“, da bi pametnije i rodoljubuije radilo, kad se nebi prtilo u naše bokeške stvari, kako smo mu mi već jednom kroz ovaj list poručili. Jer ono svojim onakovim pisa- njem više nam štete nanosi, nego li koristi. Ra- zumije li? — A mi ćemo i u buduće, bez pomoći Stražiči- ćeva ,Jedinstva“, složnim radom nastojati, da što bolje koristimo našoj hrvatskoj Boki. Vrgorac, polovinom Decembra 1900. Pitat će se stu je s Vrgorcem, e o njemu ne čuje se ni glasa ni glasnika. — Biće da se je stanje promijenilo odkad se je zbio poznati dogo- gjaj sa našom općinom Formalno zbilja promije- milo se, jer su ostranjene neke ličavsti & uprave, a skalupila se od preostale operne družbe druga. Ne seta, ko bio da bio, simo da se cilj provagja. Tako i jest, na uprasu je dobavljen gosp. Petar Audriješević, bivši Grački načelnik, & znamo što je i koliko je ovaj Gospodin učinio za narodnu strauku u kotaru Makarskom, Gornjo-Primorskom i našem. — Mi smo bili dokazali nezakonitost, koja je počinjena time, što se općina nije raspu- stila uz poznata uapšenja i povedene istrage. — Kako se sam u više prigoda hvalisao, tome su u- zrokom doskočice i furbarije našeg Petra, dakako potpomažen i nadahnut ozgara i koji je za to naročito bio poslan. Ali što će se, vremena su takova i da se neupustimo u razlaganja pečatimo : kazati će da nije jadnije i šalostnije općine do naše. Krivi su tome oni, koji su htjeli silom da položaj ue štedeći malo koje sreatvo,