ako ne drugo već po tome, što nacijonalno srp- stvo nema nikakova temelja da postoji, pošto uz istovjetnost jezika i sjegurnost vjere, hrvatstvo daje pravoslavnim kolik i srpstvo u nacijonal- nom pogledu. Dokazuje to nadalje činjenica, što u programu našeg t. zv. srpstva glav- ni je stožer negacija hrvatstva i prava narodnog obatanka u državnoj zajednici; dokazuje to dona- pokon činjenica da se je t. zv. srpstvo družilo proti hrvatstvu sa zajedničkim narodnim protiv- nicima, a to logično nemože se shvatiti već kao borbu političkog srpstva sa hrvatstvom. Dosadašnji pioniri srpsko-hrvatske sloge bi- li su ili pritajeni srbi, koji narkozom te sloge nastojabu mutiti pojmove u brvatskom narodu i sistematično ubijati hrvatsku svijest, te ga pri- premati za posvemašnje posrbljenje, ili su bili dobroćudni hrvati, opojeni i omamljeni velikom jednom riječi, u kojoj se pok skriva jedna od najvećih pogibelji za hrvatsvo. U svakom je pak i u ovome pitanju historia magistra vitae, te kao što njemci, talijani, grci pak i srbi riješiše svoje narodno pitanje nijemstvom, talijanstvom, hele- niomom i srpstvom, tako i hrvati nemogu da riješe, niti će riješiti svoje narodno pitanje već samim hrvatstvom, a povjesi neće za ljubav idea- lista i političkih budala promijeniti svoj aksio- matični tek u riješenju narodnih pitanja. Kao što smo već pripomenuli ideja o slogi srba i hrvata pojavila se je dosad više puta a pojaviti će se i u buduće dok hrvatstvo ne bu- de podpuno svjestno svog isključivog narodnog značaja, te dok nestane one žalostne pometnje pojmova koja nalazi žrtava i kod čestitih hrvata, kao što je D. M. Tu ideju narodni zdrav razum više je puta osudio i od nje se uvjek tudjio po- čimljući od jugoslavenskih utopija do akrobatija dra. Potočnjaka, Dušana Mangera i drugova, te i D. M. neće niti može biti bolje sreće. Nego ob ovom predmetu drugi put opširnije. Od stanice gdje je ostavila za sobom zagr- ljeno srpstvo sa hrvatstvom Željesnica je odjurila i dospjela u Italiju odkle nam se poručuje da se vratimo na gojenje talijanskog jezika i kulture. Opet dakle idilična bheena koinm D M hoće da ve sma naj A 0 AA AIR zabavi hrvatstvo. Mi ovdje nećemo gubiti puno , riječi, nego ćemo upozoriti D. M. da bi lako mo- | za doći do sukoba sa hofratom Jagićem, koji pre- poručuje njemačku kulturu i jezik, Hrvatstvo da se ne zamjeri ni Mikačiću ni Jagiću najbolje će uraditi, ako ostane kod gojenja hrvatstva, ta kul- tura danas nije ni njemačka ni talijanska ni ki- PIRAN neska već sveopća svojina, a naš jezik hvala Bogu / ni u čem ne zaostaje za ostalim jezicima prosvi- jetljenih naroda. Mi bismo inače bili zahvalniji D. M. da nam je svoje nazore o talijanskoj kul- turi i shodnosti gojenja talijanskog jezika pa na- šim žalima povjerljivo i prijateljski priopćio, nego da ih šalje u svijet na , Željesnici“ gdje se nezna kamo će stići i kako li će biti tumačeni. Nego i ob ovom drugi put malko opširnije. Za danas ćemo zaključiti da se o , Željesni- ci“ ne smije napisati ona konveocijonalna prepo- ruka, da uaime nijedna hrvatska kuća nebi smje- la biti bez nje, pak makar Dalmacija i ne doži- vjela Splitske željeznice. Split 19/1 1901. : i i g ži iii ih Hi = il eirRši Hi | i ti sE: H h: š i: E : : ž i i : ne velikodušnika. 20 čitavih dana odsutan bijaše u misiji, kako bi se kula u ostavini Kukuljevoj primljena, častno spasila..Na upravi općine ostav- lja nam presjednika pod obtužbom, a vigjalo se je po čitave dane kišati i bivšeg pisara sada pod optužbom Petra Jelavića, a u glavno ko je u u- redu da bi te uz kakav posao primio, jest dečko od 16-17 godina i bivši pisar, desna ruka Kuku- ljeva, Mato Katavić, recte Indriš. To vam je slika kad na upravi nije našeg Petra, a kad je on tad je terno gotovo, i to je današnje upraviteljstvo Vrgorske općine. Pitalo se ko je činio dovesti Andrijaševića za tajnika na našu općinu, jer znamo čisto i iz- vjestno da vijeće i ako krnjasto wu tome nije pi- tano. Pitalo se koliko bere svoje plate, (govori se 10 kruna dnevno) ni to nezna nam niko kazati, ali zna zato oguljeni narod, koji svejedno iste pri- reze, travarinu i drugih sijaset nameta nesmilje- no plaća. Andrijašević je zasio isto kao na babo- vinu svoju, nepozvan od koga je imao biti pozvan, a poslan od onog koji nije imao pravo i nije smio poslati ga. Nek se oprosti na smio, jer nije tako — ta pod slavnom erom nije toga smjeti, nego kazasmo: može eh, što nemože ? ! U nas može da pali, da u općini larmaju i prpoše se oni koji su pod istragom za zlodjela počinjena; može da pali su dva dijela vijećnika, koji su kumovali svemu što se je užasna dogo- dilo pod upravom naše općine; može da pali da je ured po dane i dane prazan, jedino dečko ma- li za stolom gdje plaoduje; može da pali sasvim tim da već 9 vijećnika manjka, i još toliko toga, što Buže zdravlja, biće prigode da ih nižemo. — Prigovara se da novo upraviteljstvo nema šta raditi s novim, biva, da je ono novo, a staro ne- ka odgovara za ono što je počinilo; ali, nuti mu- drolije, ne odgovara se u koliko je novo. — Ko će zdrave pameti kazati da je novo zato što su tobože ponovno bili birani. — Novi su samo njih 16, ostali su (20) stari, dakle blizu dvije trećine, & dosta je kad bi ih polovica bila, a da zato p iravu i zakonu, općina imala bi se raspustiti. — Jeli se raspustila, nije, a čekamo da vidimo hoći u tada kad optužnici izagje i kad ješ nek zakvači ? A. 8 Pogled po svijetu. Austrija. — Bečki parlamenat, službeno se javlja, otvorit će se na 31 tek. mj. 4 Kraljica Viktorija. — Eugleska kraljica Viktorija umrla je na 22. ov. mj. Na času smrti stajali su uza nju svi njezini dalji i bliži rogjaci, megju njima i car Vilim. Kraljica Viktorija se rodila god. 1819 na 24 svibnja, kao jedina kći vojvode od Kenta i kneginje Luise Viktorije Sasko- Koburške. Nakom smrti kralja ,Vilima bude pro- glašena kraljicom i okrunjena 23 juna god. 1838. Udade se za kneza Alberta Sasko-Koburškoga. Iz toga braka porodi se devetero djece. Prva joj je kći Fridrika, danas carica udova njemačka, maj- ka cara Vilima, zatim je sin Albert, oženjen sa kćeri danskoga kralja. Kraljica Viktorija bijaše ustavna vladarica u najvećoj mjeri i nikada se ne ogriješi 0 narod- ne slaboštine. Pod tom vladaricom Engleska je procvala i dosegla do moći, kakve nikada nikakav narod na svijetu nije imao. Naslijedio je njezin sin Albert. O njemu kažu da je raskalašen, da se mnogo više zanima za igre, plesove i plesači- Protiv Bura operira engieski pukovnik Haig. U životom, koji joj je dao veliki kurfiršt, sada će nastojati opet Vilim II., da položi osnove budu- ćoj Germaniji. Englesko-burski rat. — Buri u Kapskoj napreduju, osobito brzo idu naprijed u istočnom kraju, dočim se na zapadu tek polagano pomiču. Transvalu kod Spring+a kraj Johannesburga, gdje se nalaze rudnici, gotovo svaki dan se biju boje- vi, pa se čini, da su Springs djelomice Buri već zauzeli. U Oranju morali su ostaviti Englezi gradove Rouxville i Smithfield i uzmakli prema Alival- northu. Jeerust na zapadu od Pretorije opkolili su Buri. Po dnevnom iskazu od 20 'ov. mj. umrlo je na ratištu 47 engleskih vojnika, i to 33 od epi- demičkih bolesti, pošaline i srdobolje, koje haraju megju engleskom vojskom. Druge vijesti javljaju, da kuga hara megju Englezima Iz Standertona dolazi vijest, da je u Carmelu bila u subotu konferencija burskih komandanta, kojoj su prisustvovali Luis Botha i Dewet. Botha je presjedao. Vijećalo se o pitanju, hoće li se pokoriti Englezima, ili će provaliti u Natal. De- wet je bio za provalu u Natal. Stranka mira je podlegla. Rat će se nastaviti i o predaji ne može biti govora. Domaće vijesti. Nova slika Celestina Medovića. — Slav- ni hrvatski slikar Celestin Medović izradio je no- vu sliku ,Dolazak Hrvata“, koja je genijalnije djelo i od samih ,Bakanalija“. Prikazan je veli- čajan prizor, kako sa visoke planine njekoliko , savršeno složnih osoba gledaju zapad sunc«+ na Jadranskom moru, te kliču od udivljenja, ili po- , niču nikom od strahopočitanja pred ljepotom bo- ! žje prirode. Uvažena ilustracija, ,Die Moderne Kunst“ proglasila je Medovićeve , Bakanalije“ jed- nim od najgenijalnijih čjela devetnaestoga vijeka kod svih naroda. Hrvatski umjetnici. -— Na natječaju za skica novih krunakih hankanota gudielniu takogie i hrvatski umjetnici Čikoš i Crnćić. | Izbori na Rijeci. — Prekojućer su se o- bavili municipalni izbori na Rijeci. Ispadak izbo- ra nije nam još poznat. Autonomaška stranka no- si D.ra Mayliiodera. Riječki Hrvati su držali sa- stanak pod presjedanjem Erasma Barčića, da se dogovore, kako će se držati glede izbora. Učesni- | ka u tom sastanku bijaše do 80, iz svih strana- ka, od najžešćeg radikala do najvećeg oportuni- ste. Mnogo se raspravljalo, i svačija se uvažila. Odlučilo se većinom glasova neučestvovati izbori- ma, da se učestvovanjem ne bi njekako priznalo sadanje stanje stvari na Riieci, koje je po Hrvate nesnosno i nepravedno, a ipak ne bi Hrvati ništa izvojštili. Stanovništvo Zagreba. — Uvjereni da će naše čitaoce u velike zanimati porast stanovništa naše hrvatske prijestolnice, donosimo njeke po- datke iz popisa prošlog decembra. Za počasno i besplatao zvanje popisnih povjerenika prijavilo ge do 400 osoba, a sudjelovalo je faktično 357 njih. Megju ovim bilo je najviše aveučilišnih gragjana, do 93 na broju. U svem po stanju od 31 decem- bra 1900 u području glavnoga grada ima 2*989 kuća, 18.106 nastanjenih stanova i 57.930 žitelja gra- gjanskih i vojuika nastanjenih u privatnim stano- vima, te 1.190 privremeno otsutnih gragjana. Broj vojništva smještena u vojarnama nije ubrojen, ali ubrojivši i ono, tada je stanovništvo Zagreba kon- cem prošle godine izaosilo preko 60.000 duša. Još veće iznenagjuje ogromni prirast pučanstve, po kome Zagreb spada megju prve gradove Eu- rope. Grad je naime god. 1890 brojio samih 38742 duša, po tom je u 10 godina pučanstvo ponaraslo sa 19.188 ili 49.51%. Godine 1890 Dubrovnik je bio skoro kolik i danas, a eto kros to vrijeme u Zagrebu se načinila do tri Dubrov- nika. — U prijestolnici imade do 12 ulica sa preko 1000 stanovnika, dok sama ,llica“ broji 6431 stanovnika. Ako Zagreb bude još sa ciglih 10 godina o- vako: napredovati, god. 1910 hrvatska prijestolui« ca brojit će preko 100,000 stanovnika.