Paljetkovanje. Velika Hrvatska i hrvatska državna misao. Hrvatska ideja u stranome svijetu nije do sada uvijek najbolje prolazila. Mi se sami malo brinuli, a tugjinci i protivnici prikazivali nas sva- kojako. Puno predsuda i neznanja. Težnja i po- kret za ujedinjenjem hrvatskog naroda prikaziva- la se fantastično kao neka ,Velika Hrvatska* po- gibeljna i neostvariva. S toga nam je bilo ugodno, kad smo pročitali u bečkoj dobro uregjivanoj smo- tri ,Die Zeit“ (br. 339 i 340) članak ,Velika Hr- vatska i hrvatska državna misao“. Na pragu dva- desetoga vijeka javlja se opet jedna narodna ide- ja: hrvatska — veli u uvodu pisac zabilježen pseu- donimom jedan Hrvat“, te s toga je vrijedno is- pitati, je li ta ideja osnovana i ima li životne sna- ge. Temeljito i jasno izvješćuje o hrvatskoj po- vjesti, razvitku državnopravnoga odnošaja Hrvat- ske prama Austro-Ugarskoj, o prilikama Hrvatske poslije hrvatsko-ugarske nagodbe od god. 1868 i o financijalnom odnošaju Hrvatske prama Ugar- skoj. Spominje, da Hrvati spadaju megju najeta- rije narode u Evropi. Ugovor izmegju Hrvata i Kolomana god. 1102. potvrgjuje da su Hrvati stu- pili s Ugarskom u personalnu uniju, i da je Br- | vatska ostala nezavisnom državom. Ističe kako su Hrvati god. 1527 u Cetinu izabrali Ferdinanda Habsburškoga hrvatskim kraljem, te g. 1712, de- set godina prije madžara, od njih nezavisno, pri- mili pragmatičku sankciju Karla VI Spominje ka- , ko su se Hrvati za Josipa II., da očuvaju svoja prava, bili pristali s Ugarskom, te kako je svaka sveza god. 1848. prekinuta s Madžarima, kad su se ovi uzjogunili, i nijesu više nalazili na karti Hrvatsku. Prelazi na eru apsolutizma, ua povrs- tak ustava u Ugarskoj god. 1867., te doslovce opaža: Da je samo god. 1867 Hrvatska, Slavo- nija i Dalmacija bila uregjena u samostalno dr- žavno tijelo, bosansko bi pitanje bilo s.mo po se- bi riješeno, neopravdana pretežnost Ugarske bila bi svedena na pravu mjeru, gospodarska pitanja monarkije dobila bi sasvim drugi oblik, bosanske i dalmatinske željeznice nikada ne bi bile tako riješene, kao u posljednjim ministarskim konfe- rencijama u Budimpešti. Takogjer mnoge politič- ke nezgode bile bi monarkiji uštegjene, do op- strukcije u današnjem opsegu ne bi bilo došlo. Nepravda, koju su austrijski političari Hrvatima : učinili, danas se gorko osvećuje. — Mi ćemo na- stojati da ovaj lijepi sastavak u cjelini donesemo. #* Kampanilizam nedubrovčana. Dubrovnik treba Dubrovniku povratiti, to je poklič naših Srba u oči sv. Vlaha. A znate kako? valja ga izvući iz hrvatsko-dalmatinskoga kola; valja ga povratiti tobože srpskomu narodu. Du- brovnik treba Dubrovniku povrstiti, naime valja ga predati Fabrisu s Korčule i njegovoj družini, koja je od svukud iz svijeta došla u ovaj naš pi- tomi grad. Srbi vole, Srbi cijene, Srbi poštuju Dabrovnik, i za to su se družili s autonomašima, i za to su deset godina njihovog pašovanja gazili narodni harakter ovoga hrvatskoga grada. Srbi hoće, iza kako su ga i ekonomički upropastili, da ga osame, da ga otugje. Srbin ne može biti nego pravoslavni, kliče vladika zadarski, a 8 njim i» choro svi popi i kalugjeri. A naši Srbi, baš u o- či sv. Vlaha, dubrovačkog parca, pozivlju i kume svakoga, ko je proti Hrvatima, da Dubrovnik u _ to kolo privedu, da se nekakvom srpstvu povrati. Na, Dubrovnik je Dubrovniku povraćen. Svršilo je tugje, srpsko-autonomaško pašovanje u njemu. Du- , brovnik je povraćen Dubrovniku, jer je sada u njemu Dubrovčanin Hrvat u svojoj kući, povraćen je hrvatstva, te će on opet u kolu drugih hrvat- skih gradova zaigrati kolo za narodni, za hrvat- * U svezei od 16 pr. mj. ,Nuova Antologia“ članka ,Nel Montenegro“. Cuido Cora priča da je bio i u Splje- sa okolicom jedva je stotinu talijanskih obitelji. To mu je potvrdio gosp. talijanski konsuo ,Dalmato“ valja prosvjedovati! Crimen mm = —>=ammmmmmmmmmmmrummmmmzmamsmsmamN=cmmamammmmnsaz Pogled po svijetu. Sumorno je nebo nad bečkim parlamentom. Prva sjednica bila je burna. Dok su njemački ra- dikalci klicali Burima, kad je presjednik po go- dinama spomenuo smrt Viktorije, češki su prijeti li. ,S nama ćete imati posla“ doviknuo je jedan ministarstvu, ,ako u prijestonom govoru bude i jedna riječ protiv nas!“ To je bio prvi poklič, to je preludij novog zasjedanja. Je li pak prijestoni govor umirio duhove? Po vijestima što ih dosad imamo, ne možemo dati stalna odgovora, nu dr- žimo da je to teško, dapače nemoguće. Prvi dio programa Korberova, više je idealan nego prakti- čan. Ondje je nabrojeno radnja za četiri zasjedanja, a ne za jedno. Politički dio pak ne može da u- miri Slavene ; u njem se govori o potrebi jednog jezika za sve grane uprave. Dakle opet ,jedan je- zik“, jezik saobraćaja“, ,državni jezik“ ili kako se već zove, a u suštini prevlast njemačkog a podregjenost drugih jezika | Po svemu ne treba biti preveliki pesimists, a da prorokuješ skoru smrt novom vijeću. A onda? Opet dvije smrti i ovog puta bliže pas. Na 30 prošlog preminuo je Barun Pražak, stari češ- ki političar i vrli patriota. Bješe ministrom za Taaffe-a prvo čeških zemalja, pa od 81-88 mini- strom pravde. Tu je za Slavenstvo dosta učinio, te ako i mi Hrvati imademo koju mrvicu u po- gledu jezika, njegova je zasluga. Iz Vršca pak stiže vijest da je preminuo od 75 godina umni i čestiti srpski patrijota Svetozar Miletić, vogja Sr- ba iz Ugarske u sedamdesetim godinama. Obojici _ vječni pokoj ! | Po Balkanu malo nova. U Srbiji se izvagjaju ' promjene u vojsci, a po Bugarskoj raste nezado- voljstvo protiv kneza Ferdinanda, te se pronose glasovi i o pretendentu nekom Batembergu, zetu i kneza Nikole. | Kretsko pitanje regbi da se primiče kraju, i da će Kreta biti pripojena Grčkoj, dok Kupsko prijeti, da s nova nikne U doba kupskog rata Sje- verni Amerikanci vikaše, da se bore za potpunu slobodu Kube, ali nadogjoše zatim imperijalisti- čne težnje, pa bi sada htjele Savezne Države, da im se prizna protektorat nad Kubom. Nu Kuban- ci kao da 0 tom ne će ni da znadu i u svom u- stavnom nacrtu i ne spominju Savezne Države. Početkom godine pisao je lord Kitchener ne- kom svom prijatelju u Rim: ,ja nastojim da u- , vjerim Burce, da se uzalud opiru.“ Mislili još ta- ! ko engleški lord, mi ne znamo, znamo samo, da | burska oporba nije jalova, a to počeše da uvigja- ju i u samoj Engleškoj. Više od krvi straši ih zlato. Zlato je po Engleza sve. Dok po poljanama afričkim padaše mladost engleška, jedan je bio povik: borba do uništenja! Nu kad Burci okre- nuše da dinamitom uništuju zlatne rudokope, krv se ohladila i sve više raste težnja za mirom i u samoj Eeugleškoj. Bit će tomu uzrok što se je svijetom rastrubilo, da će Vilim II., taj miljenik Eduarda VII., i o kom pariški Journal duhovito kaže, da izgleda on pravi nasljednik Viktorije, preuzeti ulogu pomiritelja. Ta vijest bit će lažna, ipak je simptomatična. Svakako Burci napreduju i po zadnjim vijestima regbi da su Dewet i Bo- tha prodrli u Kapsku, nadodali se tomu vijesti koje stižu o strijeljanju onih Buraca koji se za mir zauzimlju, vidimo najbolje kako je Roberta prenaglio kad je svijetom razglasivao svršetak rata. —(0 i Pismo iz Beča. 5 februara 1901. U današnjoj sjednici carevinskog vijeća, br- vatski poslanici predadoše ovu državno pravnu iz- , java: Hrvatski zastopnici drže svojom dužnosti izjaviti da — i ako Dalmacija de facto nalazi se megju kraljevinama i zemljama zastupanim na ca- _ revinskom vijeću — ipak de jure sačinja čest cje- lokupne hrvatske kraljevine To pravo temelji se ' ma cetinskom ugovoru od g 1527 i na pragmati- ; čnoj sankciji od god, 1712, & utvrgjeno je nadalje po novnim izjavama i zaključcima zakonodavskih fak- tora kraljevina Dalmacije i Hrvatske, I dan da- i nas je priznato u javnom pravu Austro-Ugarske Momsrhije i potvrgjeno u krunidbenoj prisegi N. V. kao kralja ugarskog i hrvatskog. To pravo bi- lo je naglašeno u mnogijem adresama hrvatskog sabora i u kraljevskim reskriptima, za tim u član- ku III carske diplome 20 listopada i u carskoj diplomi 26 veljače 1861, koja se tiče državno prav- nvg odnošaja kraljevine Dalmacije. Ta stavka gla- si: Pošto nijesmo još konačno odlučili o državno- pravnom odnošaju naše kraljevine Dalmacije pra- ma kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, & tuga ze- maljski red za kraljevinu Dalmaciju, privremeno se uvodi. Konačno bilo je to pravo sakcijonirano paragrafima 51. 65 i 66 hrvatsko-ugarske nagod- be od god. 1868, koja je bitni dio javnog prava Austro-Ugarske Monarhije. Ti članci potvrgjuju da Dalmacija pripada teritoriju kraljevine Dalma- cije, Hrvatske i Slavonije. Hrvatski zastupnici u- čestvovat će ustavnom radu zastupničke kuće, a- li ne smije to biti na uštrb državno-pravnom o0- dnošaju kraljevine Dalmacije. Nastojanje hrvatskih poslanika, da se svi Hr- vati i Slovenci združe u jedan klub, nije uspjelo. Dr. Šušteršić i njegovi pristaše ne htjedoše na ni- jedan način pristati, da se u zajednički klub pri- me i tri liberalna Slovenca iz Kranjske, i sto- ga ustanoviše svoj posebni klub — Slavenski cen- trum — u kom su devet slovenskih, dva češka klerikalca i četiri rusinska poslanika. Danas iza sjednice carevinskog vijeća skupiše se hrvatski i pet slovenskih zastupnika i odlučiše ustanoviti svoj ,Hrvatsko-slovenski klub“. Novi klub je iz- dao ovaj proglas : »Hrvatsko-slovenski klub stojeći na kršćan- skoj podlozi, zauzimat će se svim zakonitim sre- stvima za narodne pravice Hrvata i Slovenaca i za njihov svestrani napredak na kulturnom i go- spodarskom polju. Osobitu pozornost posvetit će pitanju izgragjenja željeznica u južnim pokraji- nama monarhije. Pripravan je uzajamno podupirati pravedne zahtjeve svih ostalih slavenskih naroda, te u tu svrhu stupiti u što uža svezu s njihovim zastu- pnicima. Uvažava uvjerenje onih svojih članova, koji su za oživotvorenje hrvatskoga državnoga prava, te uzimlje na znanje pravno ograničenje, koje su izručili zastupničkoj kući dne 5 februara 1901. Ovaj proglas potpisaše Ferjančić, Perić, Ploj, Biankini, Robič, Spinčić, Ferri, Ivčević, Šupuk, Borčić, Zaffron, Vuković, Plantan i Dr. Tavčar. Otsutni zastupnici Dr. Klaić i Gabršček izjaviše, da i oni pristaju. Klub je izabrao Dr. Ivčevića predsjednikom, a Dr. Ploja zamjenikom. Žalosno, da u Beču mi ne možemo zabora- viti neke prepirke. Mjesto 2 kluba mogao je biti samo jedan hrvatsko-slovenski klub, koji brojem članova mogao bi štogod uplivati i bio bi zastu- pan u svakom odboru. Širom domovine. Crui koralj. — Neki ribari u Boko-kotor- skom zalijevu, pod Perastom, nedavno su isribali jednu lijepu granu crnoga koralja. Vlasnici bi je poklonili kakvom narodnom hrvatskom muzeju, ali ne bez novčane nagrade, jer su posve siro- mašni ljudi. S toga ko želi dobaviti rečenu rijet- kost, nek se prijavi uredništvu našega lista, gdje će moći koralj razgledati i cijenu utanačiti, — Crveni koralj gubi vrijednost, ali ne crni, jer 80 rijetko gdje nalazi, te je pravo čudo da ga ima i u našem moru. Nije nam poznato, da ga je iko do sada izribao. Proslava sv. Tripuna. — Pišu nam iz Kotora, 4 Februara. Preksinoć i jučer svečanost našeg pokrovitelja Sv. Tripuna bila je obavljena običuim sjajem. Samo grehota, što je ružno vrije- me zapriječilo mnoge iz daljega da svečanosti pri- sustvuju. Pontificirao je Presvijetli i naš Biskup Frano Uccellini. Isa evangjelja u slavu Doa Ivo Stjepčević, :