9

Godina XI.

TSKA

i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske: a
ku, gdje su utužljivi,
Za oglase, priopćeno, sebesisijA. gleda se 20 para po retku.
bi i uz razmjeran popust.
pisi se ne vraćaju, & ne-

Br. 10. U DUBROVNIKU 0. Marta: 1901.

(RVENA HR

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanje.. “'
kuću, pa Austro- Ug Bosnu $ Hercegovinu s poštom 4
godinu 10 kruna, na po godine 5 krun&, — sa inosemsi:
kruna i poštarski troškovi. a

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se.

JR
Mi.

 

 

Izlazi svake subote.

Du
Oglasi koli se više puta pažnju peibo

Dopisi šalju se Uredništva.

predbrojen i za došasto polugodište.

Dubrovnik, 9 Marta 1901.

Pojedini broj 20 |

  
  
 

vor, bio je tek u očima Madžara ,cimbalum

Pod okriljem kotarskog poglavara Blešića u | titienus“.

Kotoru se nastoji da se ušanči sve što je tamo
protivno i tugje hrvatstvu u jedno društvo pod
imenom ,Austrije“. Tu smo vijest mi već prije
iznijeli, ali mnogo vjere ne mogosmo u nju da
položimo, jer i ako nas već s iskustva teška ne
resi dječija naivnost, ipak sam zdrav razum neke
vijesti odbija. Kako vjerovati da kot. poglavar
Blešić, za kog se nadasmo da ga Boka već rado-
vati ne će, nema prečeg posla nego da protiv hr-
vatstva u Boci diže kule? Nu dobra vjera u do-
bar razum i ovaj nas put izdala i vijest se po-
tvrgjuje.

Kada bi bili uvjereni da je to samo Blešiće-
vo maslo, mi bi se danas s njim pozabavili, nu
pošto ga poznamo kao ,dobru slugu dobra go-
spodara“, znamo da se on nije na taj korak odlu-
čio bez višeg miga. To je pak ono što daje stva-
ri drugu važnost, a nas sili da preko Blešića mu-
kom mimoigjemo, a stvarju se dublje zabavimo.

U Boci su dvije stranke na poprištu; hrvat-
ska i srpska. Preostatci stare autonomije ne mo-
gu se više strankom nazivati, njih ima da ih ne-
stane, oni su preživjeli.

Pored takog stanja stvari, naravno je ko ra-
di protiv hrvatstva u Boci, radi za srpstvo. Da
se za srpstvo radi i odakle se radit nebi imalo,
mi smo već bili vikli, i što se sada pod kumova-
njem Blešićevim zgagja, nije no stara igra ali sa-
mo pod novom formom. Ta forma nas danas naj-
više zanima, i koju hoćemo da raskrinkamo.

Naši Srbi, ma koliko se komu začudno čini-
lo, navikli su na više milovanje. Palača kraj Sv.
Šimuna bila im dojilja iz koje se mlijeko sipalo
da ojača tugje hranče u ovoj hrvatskoj zemlji e
da je drobi. I oni dobro pitani ojačali, pa se gdje
i zaboravili. Valjalo je i preko volje zadarske go-
spode uzde pritegnuti. Trebalo je, pa se učinilo,
al vaija mu na neki način opet i pomoći: i raz-
dor puče u srpskoj stranci. Preko noći od naših
Srba stvorili se Milaševci i liberali. Nek se ma-
njina igra mučenika, da se većina gosti. Sad se
ide korak dalje. Pod Blešićevim finim prstima ple-
te se plašt ,Austrije“ da se njim pod Lovćenom
zakrija i Milaševi i ,Dubrovnikovi“ Srbi, pa da
se otole protegne cijelom Dalmacijom na zator
hrvatstva.

Stvar je prilično vješto udešena, ne poriče-
mo, pa baš za to htjeli smo da je raskrinkamo.

 

Madžarska prama Hrvatskoj.

Zagreb, 6 Marta. Poslije 15 mjeseca očeki-
vanja stigao je napokon renuacij ugarske kralje-
vinske deputacije. Javnost ga je velikim
mom iščekivala, ali da će pak renuacij biti
mom i onakav kakav je u istinu, tomu
se nije niko nadao. Ne samo odbija glavne
zahtjeve hrvatske deputacije, nego ih sreće nekom
ironijom, kojom jasno hoće označiti podregjenost
Hrvatske Ugarskoj. Navesti ćemo samo neke stav-
ke iz tog renuncija.

U njem se prigovara Hrvatskoj, što se usu-
gjuje tužiti, kad joj je Ugarska od god. 1888-1897
morala na račun zajedničkih posala ,nadoplatiti“
o kn; pr Me SRE godinu 3.365.000

k se, da prosv e opozicije, kao
da Ugarska Hrva“ “u uzdržaje, nije ni e
vidi se da tolikokrat u e

uo, ua javnim pučkim skupštinama odbija prigo

i for-

U renunciju se dalje kaže, da ima jedva koja
europejska država na svijetu, koja bi mogla 44%,
svojih javnih dohodaka obratiti na onakove poslo-
ve, koji spadaju u krug autonomne uprave Hr-
vatske, te da je od god. 1868 do 1897 narasao
trošak za slične poslove u Ugarskoj za 136%, a
u Hrvatskoj za 318 %,. Istina, da je izmegju pau-
šala od god. 1868 sa 2100.000 for., i izmegju
autonomnog budžeta od god. 1897 sa 8800.000
for. razlika od 318%, ali je istina i to, da se
je kroz to vrijeme sjedinila hrvatsko-slavonska
krajina sa materom zemljom, a teritorij čitave
sjedinjene krajine veći je nego što je bio opseg
civilne Hrvatske god. 1868. Ovo je pak sastavljač
renuncija D.r Falk naumice propustio, da ironija
bude veća. Naša je ,velikodušnost“ — ističe se
u renunciju — velika, jer eto vidite Hrvati: U
Hrvatskoj na 100 četvornih km. dolazi 3:87 km.
željeznica, a u Erdelju 3:23 km. Ali mi pitamo,
zašto je D.r Falk izabrao Erdelj, a nije htio U-
garsku, gdje na 100 četvornih km. dolazi 5:26
km. željeznice?

Glede zahtjeva u našem nunciju, da se višak
dohotka od točenja pića prema $. 69 zak. čl. 35
1888 doznači hrvatskim gradovima, renuucij od-
govara, da se neće glede ovoga upuštati u kakav
pregovor, jer da je ,sak. članak 25 — 1889 i
ovo potonje savezno sa wuregjenjem narav potro-
šarine imajućih dohodaka hrvatsko-slavonskih op-
ćina i gradova pridržao kao predmet posebne sa-
-konske odredbe.“ Jasno je što se ovim sprema
našim općinama, koje su po nagodbi od god. 1868
imale pravo da pobiru potrošarinu za meso i za
vino. Ovo njihovo pravo znatno je osakaćeno bilo
najprije zakonom o točarini a za tim zakonom o
točenju pića, a sada im poručuje madžarski re-
nuncij, da će još štošta doći. Madžarski renuncij

obećaje, da će preporučiti svojem saboru da ,ve-
ledušno i nadalje nadoplaćuj, manjke Hrvatske
za zajedničke poslove“, Nama te veledušnosti ne

treba, nek nam dadu svoje financije, pa mirna
krajina. Kad je početkom god. 1870 nastala fuzi-
ja izmegju bivše unionističke i narodne stranke,
pa iz te fuzije proistekla regnikolarna deputacija
imala da obavi reviziju nagodbe. od god. 1868,
tad je hrvatski odbor bio izjavio najglavniju želju
u pogled financijalnih ustanova da ,Hrvatska i
Slavonija svojim financijami i državnim dobrom
samostalno upravlja, plaćajući ugarskoj zajednič-
koj državnoj blagajni redovito svote koje bude
dužna pridonositi za skupne poslove.“ Čemu Ma-
džari nijesu htjeli odmah tu želju u djelo prive-
sti, kad oni od Hrvatske ne imaju nikakove ko-
risti, već dapače štete, jer joj moraju manjke na-
doknagjivati? Utisak je renuncija i u samom vla-
dinom taboru prouzročio pravu konsternaciju, te
se kaže da je i sam položaj bana uzdrman.

Za 11 0, m. sazvana je sjednica članova ,na-
rodne“ stranke, da se regnikolaruoj deputaciji da-

du napuci za daljnji rad, a glasa se da će hrvat-
ska deputacija ovoriti na madžarski renuncij
posebnim proti renuncijom. Ko pozna vladinu

strauku u Hrvatskoj, može unaprijed znati što će
se dogoditi, ali svakako idemo, da vidimo, Im.

 

Nečuveno.

Bečki dnevni list ,Reichswer“ donosi ovu
obavijest: Ministarstvo pravde traži za kancela-
rijsku službu kod dalmatinskih sudova natjecate-
lja, i računa u prvom redu na podčastnike, koji
već posjeduju svjedočbu činovničku, ili će ju po-
stići kroz malo vremena. Natjecatelji ne aja
biti dalmatinci. Moraju poznavati onomjesne ze-

maljske jezike, smati odlične sposobnosti, mirnu
io ju, odio točnost i dišipli-
i hrvat-

nu w uredu. Natjecateljim, koji talij
ski ijo navim av poraju, du niza se
gu besprijekorno, odana su bar #8800 4.

frankirana pisma ne primaju se.

 

pućeni, za vrijeme prakse bit će pružena prigoda,

da se u njima sasma usavrše it.d.*

Ovo nije samo povrijeda temeljnih zakona na -
rodnog prava i najprostije pravde, ovo je najsmje -
lija drskost, najnečuveniji bezobrazluk, što se u
ustavnoj zemlji može počiniti. Djeca ove nesretne
zanemarene zemlje ne smiju dakle u njoj kruha
naći, to je tugjincima reservirano. Poznavanje hr-
vatskog jezika u ovoj hrvatskoj zemlji deveta je,
traži se samo pruska vojnička dišiplina. Ovo na-
dilazi sve što do sad doživjesmo !

 

Pogled po svijetu.

Ministru predsjedniku Korberu regbi da je po-
šlo za rukom, da odvrati Mladočehe od opstruk-
cije. U sjednici od 5 0. m. parlamenat je vladin
predlog o kontigentn novaka izručio brez
čitanja vojnom odsjeku. Nije sumnje, da i o
predlog samo privolom Mladočeha mogao proći,
pa se za to novine i politički krugovi pitaju, ka-
kve su koncesije oni dobili. Većina ih nagagja da
su te koncesije samo gospodarske naravi. — Što
nije bilo moguće Eo k kući, postigla je
gospodska zbornica. Odgovorila je naime na pri-
jestonu besjedu adresom, koja je plod kompromi-
sa megju ljudima najoprečnijih načela. Dosta je
da spomenemo da je jedan Rieger potpisao tu a-
dresu, u kojoj se naglašuje i ako indirektno ne-
kakva prednost njemačkog jezika u višim sfera-
ma. uprave.

— U engleskoj zastupničkoj kući odigrao se je

u utornik prizor, kakvog ne pozna povjest engle-
skog parlamentarizma. Na m je bio p
o zajmu 17 milijuna funta. Kad je imalo
glasovanje, irski zastupnici ne htjedoše da glasu-

ju. Predsjednik ih pozva na red, ali uzalud. Na
predlog Balfourov zastupnička kaća zaključi da se
isključu za nekoliko sjednica. Presjednik pozove
Irce da se odaleče iz zbornice, ali oni ne htjedo-
še da se maknu s mjesta. Napokoa je predsjednik
bio prisiljen da pozove policiju, koja je silom sve

jednog po jednog zastupnika vukla iz zbornice..

Svaki se je branio, koliko je mogao, te je odstra-
njivanje više vremena trajalo,

 

Listovi iz Zagreba.

6 Marta.

— U ugarskom saboru razdijeljena je nova
osnova zakona o iakompatibilitetu, Ovom se o0-
snovom hoće da pooštri zakon od god. 1875, da
se naime pročisti parlamentarizam. U državoprav-
nom pogledu za nas je osobito zanimiv $ 16 ove
osnove. On glasi: ,Odnos, u kojem stoje hrvat-
sko-slavonski zastupnici prama &vom vlastitom &a-
boru i m svojoj vlastitoj vladi, ne dira se o-
vim onom“. Ova osnova zakona, kako vidite
smijera na zajednički sabor, a to je povreda,
zajednički sabor ne ima. prava samoj

da što ustanovi pogledom na
još manje pak to može učiniti
se ova osnova zakona odnosi samo na ugarski
bor onda navedeni $ 16 bio bi