Dubrovnik, 6 Aprila.
Kakogod se shvaćala povjest rodnoga nam
nazivali, nego ću Slovjenima.
vjensko čuvstvo, koje se odsijeva već
prvih naših pjesnika, ispočetka nam
nekako nejasno: ,Oko tebe s oba kraja
je svud država“ pjeva naš neumrli
e sve tamnija. Srbi mu stanuju u
Macedoniji i Tračiji spram Troje, Moškovski se |'
kn&z jedva dvaput spominje, o Češkoj je malo go-
vora, a Poljake slavi kao ,strenitelje turskih si-
la,“ kao kršćane, kojim je sveta zadaća uništiti
»istočnoga ljuta zmaja“.
Nijesu jasniji pojmi o slovjenstvu pi ostalim
vinstvo“ ne
gje se u Dubrovišiku čovjek, koji -se stao tim pi-
tanjima zanimati. To je Orbini, čije djelo ,Il re-
gno dei Slavi“ dade ruski car Petar Veliki pre-
vesti na ruski. Istina iz jedne pretjeranosti pre-
gje Orbini u drugu, šireći slovjenstvo i preko
prirodnih mu granica, a za primjerom toga Kola-
rova predhodnika povedoše se pozniji Dubrovčani,
ali svakako je to djelo znamenito, jer je spduie-
nik slovjenskih osjećaja tadašnjeg Dubrovnika.
Ljubav Dubrovčana prama slovjenstvu bila
je donekle platonična, kao što su bile i aspira-
cije Kolara i njegovih drugova i učenika.
Slavenska uzajamnost, kako, su je shvaćali u
tridesetim godinama prošlog vijeka, besmislena
je, jer joj fčli realne i historijske podloge, jedno
je ipak postigla, a to je zanos za slavenstvom,
kojemu i mi Hrvati mnogo dapače sve imamo,
da zahvalimo. Ko zna kad bi se Hrvati bili pro-
budili na nov, na narodni život, da se Gaj, Vraz
i drugi nijesu sagrievni na idejalima pjesnika
kćeri slave“ i da se nijesmo Gatili dijelovima
jednoga plemena, koje nam je pružalo barem ne-
kakav moralan oslon u titanskoj borbi proti tu-
gjinštini, koja je bila poplavila naše krajeve? Ni-
jesu imali ni crkve ni svećenika, da nam sahrane
narodnost, te smo se podigli u ime slavenstva :
ono nam je davalo snage, da suzbijemo napadaje,
a ujedno nas je tješilo i nadom u bolju buduć-
nost, kazujuć nam kao dokaz prošlost, jer su ovi
m mmm
krajevi samo ond& uspijevali, kad su živjeli svo-
jim životom, a netom ih tugjin skući pod svoje
gospodstvo, prva mu je briga bila, da ut&mani
narodnu svijest, jer dok smo te imali nije mu bi-
lo moguće izrabiti nas u svoje svrhe.
Htjeli smo baš sada, kada Dubrovnik doče-
kuje goste, koji su dohrlili iz svih slovjenskih
strana, da upozorimo na tradicije Dubrovnika i
na ono što Hrvatstvo duguje ideji slavenskoj i
kako treba, da je uzdržimo i dalje kao paladij,
koji nam jamči bolju budućnost. Istina, nauk i
iskustvo ne dopuštaju nim više, da slavensku u-
zajamnost shvaćamo, kao što su je njezini začet-
shvaćali. Jedan slovjeniski jezik, jedna kultu-
to su utopije, u koje ne vjeruje
s5E
i
se nećemo ni mi Hrvati za ničiju
+
ši;
gs:
vezalo jednako porijetlo, trebalo bi
jednaki interesi. Slavenska uzajam-
će pusta riječ drugovdje, u Austriji, kad
bilo, trebalo bi je stvoriti, jer samo po-
tile:
E
na svojoj zemlji i kućištu.
e.
koji će se ovih dana držat u Dubrov-
skog novinatskog kongresa. U broja od 31 Marta
kaže, da se ne bi više osvrtao na to, da im se
Nije prilika, a nije ni vrijedno, da 46! posii
bavimo novom teorijom ,Dubrovnika“, koji razli-
ne pruža zgoda, da još nešto napišu, što su bili | kuje slavenstvo u opće od slavenstva austro-ugar-
dijelom samo patukli, a dijelom premučali, Mi , skog, i po kojoj se odmeće uzajamnost Slavena u
bismo pak rekli, ovo ponovno osvrtanje nije dru-
go nego uzmicanje, ali kao što čovjek, kad zagrezne
u blato, sve više upada, tako i novi razlozi ,Du-
brovnikovi“ otkrivaju sve više golotinju njego-
| davno prije njih konstatirali, samo na naše po-
| ruke, oni su vriskali. Ali ne možemo, da primu-
vih pristaša. -
Pitali smo ih zašto su se lani primali odbor-
ništva za priček baloeološkog kongresa, a odbija-
ju sudjelovanje pri slavenskom kongresu. Oni nam
odgovaraju, da ih je gorko iskustvo u veoma krat-
ko vrijeme naučilo, da u interesu svoga dostojan-
stva i političkoga uvjerenja moraju svaki poziv
sa strane općine odbiti, pa vele, da od balneološ-
kog kongresa imadu na rabošu osim sitniša : pot-
poru Hrvatskoj Glazbi, uzimanje ,Crvene Hrvat-
ske“ kao općinski list i svetkovinu Sv. Vlaha.
Kad bi oni bili iskreni, ne bi.se mogli na
-Općinu žaliti već samo s jednoga razloga, i to da
je ona upravo obzirom ma njihovo dostojanstvo i
političko uvjerenje s njima uvijek preveć dobro
postupala. Da je to tako, svjedoči najbolje ono, što
oni isti proti toj općini iznose. Smiješni su kad
kao gravamen ističu potporu Hrvatskoj Glazbi,
Zar bi ti ljudi htjeli, da za ljubav njihovu Du-
brovnik ne uzima ni općinske glazbe ili bi pak
— odd njih se ništa čudili ne bi — zahtijevali da
hrvatska općina podupire srpsku glazbu, da joj
Dubrovnikom pronosi la marcia del si i da Srbe
predvodi u borbi protiv Hrvata. Ludo je kad se
kriju i za svetkovinu Sv. Vlaha, prvo što se nemaju
tu radi čega žaliti, a kad bi recimo i bilo uzroka,
tad je isti uzrok postojao i lani, kada su se stran-
cima na uslugu postavljali. Što pak da rečemo o
"Crvenoj Hrvatskoj“? I da mnabroje kukavna tri
uzroka, trebalo im se je uteći otvorenoj laži. Mi
znamo, da je za ,Dubrovnik“ teško pojmit neod-
visan list i da rado traži u svakom svoju priliku.
nCrvenoj_ Hrvatskoj“ do nedavna je vidio kuri-
ju gospodarem, sad od jednom, kad mu iđe na
uhar, nazivlje je općinskim listom. ,Crvena Hr-
vatska“ nezavisan je list i Ne pozna gospodara do
naroda komu služi; a ,Dubrovnik“ bi pametnije
radio, kad bi, mjesto da nama otkriva gospodara,
svoga bolje tajio.
Ali to su sve doskočice, u koje ni sam , Du-
brovnik“ ne vjeruje. Pravi razlog odreci iznio
nam ga je sam i ako nehotice i kroz retke. Po-
tvrgjujući, da je grof Khuen-Hedervary zabranio
u Zagrebu držati novinarski kongres, kaže da se
je prošli put zlo izrazio, kad je rekao, da je vls-
da zabranila kongres u Spljetu, a trebalo je reći:
' da su zabranili održati novinarski kongres u
; svak hote, du sačuva svoju narodna '
Spljetu Hrvati, upravitelji općine Spljetske na
mig onijeh koji inogu.“
Potvrgjuje dakle, da je madžarska vlada,
čije su glavno uporište ,Srbi“, zabranila kon-
gre3 u hrvatskoj prijeston'ci, a hoće da zabavi
spljetskim Hrvatims, što su tobože na mig onijeh
koji mogu, onemogućili da se u Spljetu drži,
Istaklo se je nekoliko puta, koji su uzroci bili,
da u Spljetu nije bilo kongresa i pisanija ,Du-
brovnikova“ nije drugo no izvrtanje. Ali u tom
imade izjava, koja majbolje označuje ponašanje
naših Srba za kongresa. Ondje oni govore 0 mi-
imena, povjesti i jezika. Ali krv se gu onijeh koji mogu, a kad za nj znadu zoak je,
i ne smije zatajati: Slaveni pa kakogod , da su ga oni spaćili, znak je da je taj mig bio
preči su nam nego tugjinci, a u Austriji | onaj, koji im je dao direktivi za njihovo ponaša-
nje, a oni uvijek ,dobra raja“ migu su &se oda-
zvali. Da, slavenski se je kongres imao osujetiti
i u Dubrovniku, a za sredstvo su toga imali slu-
| žiti dubrovački Srbi svojom odrekom. Zaključak
|
i
možemo postići i jedni i dru- ' je logičan. Ako oni, koji mogu, nijesu htjeli vi-
djeti slavenski kongres u Dubrovniku, Srbi du-
slavenskih novinara u habsburskoj , brovački, da su Slaveni i Dubrovčani, imali su
toliko više odazvati se pozivu općine i skupno
gledati uveličati taj kongres. Nema mizerije, koja
ih je mogla i smjela u tom zapriječiti, & kad
tugje orugje i klin u hrvatskom tijelu.
nijesu učinili, najbolje su dokasali, da nijesu dru-
| monarkiji Austro-Ugarskoj. Ovo potonje je jedi-
ni logični zaključak srpske politike kod nas, pa
! smo spravni, da ih s te iskrenosti i pohva-
limo. Da oni tako misle, mi smo u ostalom bili
čimo kad istodobno hoće, da se prikažu mućeni-
cima, izloženi tobože na milost i nemilost nas
Hrvati. Smiješno je zblja do ironije, kad se oni
grade našim mučenicima, oni za koje se u ovijem
krajevima ne bi ni znalo, da ih razni mogućnici
nijesu protiv nas stvorili.
Nu kako da se nazove njihovo ponašanje,
po kom, dok otvoreno niječu solidarnost au-
= stro-ugarskih Slavena i nastajai kongres naziv-
lju pukom paradom, ,Dubrovnikov“ urednik
na tom kongresu za svoj interes zagovara reso-
luciju ! Kako složiti njihovo ponašanje i rovanje
" protiv kongresa sa platoničnom izjavom, koju , Du-
brovnik“ kubitalnim slovima preštampava: ,Srbi
Dubrovčani radosno pozdravljaju slavenski novi-
narski kongres i željeli bi ga dostojno pričekati“.
Bizantinci !
Sve8 to našim ,Srbima“ nije dosta. Nije do-
sta, da' poslušavši sirenske glasove otkazaše- lju-
bav i prićek braći, koja dolaze u ovaj grad, u
komu je gostoljublje tradicijonalno, nije dosta, da
tim pokušaše da dubrovačko ime pred svijetom
obruče, već im se još nešto hoće. U ovom ča-
su, kad svaka bratska razmirica treba, da za-
mukne, kad se braća kao braća sastaju je-
dinom težnjom, da u izmnjeničnomu oslonu snage
nagju, šta radi ,Dubrovnik“? Sije razdor megju
braćom i sluga gospodara komu je geslo: ,Divi-
de et impera,“ dijeli unaprijed braću, što se u
slozi sastaju, na manjine i većine. Stare rane, što
nas bole, podražuje i pritiskajuć tjesnije jačijem,
a to je baš obilježje raje, napada na Poljake i
Hrvate. Mi ih braći sa to prstom pokasujemo,
nek ih po djelima suđe. Kad bi mi Srbi bili, te
strančarstvo i mjesne zadjevice ne bi znali zabo-
raviti u ovakim časovima, s njihova bi ponašanja
samo od veselja kliktali. Nije bilo ljepše prilike,
da se pred cijelim Slavenstvom otkriju, e da ovo
vidi, kakvog protivnika u slavenskom odjelu & s
dubrovačkom etiketom pred sobom imademo.
Ex fructibus eorum cogaoscetis e08!
= PROGRAM
za
111, KONGRES SLAVENSKIH NOVINARA
u Habsburškoj Monarkiji
DNE 8 APRILA 1901. U DUBROVNIKU.
Gg. članovi kongresa sastat će se dne 8. a-
prila 1901., točno u 9 sati prije podne u zgradi
gradske vijećaice, dd kuda će krenuti u crkvu sv,
Vlaha da prisustvuju sv, Misi.
Istoga dana u 10 ssti prije podne sastat će
se gg. članovi kongresa u prostorijama opredije-
ljenim za kongres, koji će se obdržavati slijedećim :
Dnevnim redom.
I. Pozdrav članovima i gostima kongresa.
1I. Izbor predsjednika, dvaju potpresj. i tajnika,
III. Gosp. Dr. Ant. Beauprć, urednik ,Caa-
sn“: Izvješće 0 djelovanju II. kongresa
slavenskih novinara, obdržavanoga u Kra-
kovu 1899.
IV. Gosp. Dr. Prokop Gregr, izdavatelj ,Na-
rodni Liaty“ : Izvješće o korespondencionoj
kancelariji sa šlaveosko povinstvo u mo:
narkiji i predlozi k tomu.
V. Gosp Fr. Howorka, urednik ,Glasa Na.
roda“ ; Izvješće o konstituiranju društvi
slavenskih novinara u monarkiji i predlo-
si k tomu.
VI Gosp. Dr. Marijan Zdziechowski, pro-
fesor Jagiellofiskoga sveučilišta, predlaže
resolaciju :
e pe slavenskih novinara, pesa
oš preokret re u EEE
sti literarne i političke i pi