slavenske komade. 'u večer u čast gostima bila i pjevajući otprati ga do kuće. — U sati saku-

je ,Placa“ rasvijetljena s nekoliko električnih
svjetiljaka.
U Nedjelju.

Prije podne razgledaše gosti gradske zidine i
posjetiše domorodni muzej, gdje im je gosp. rav-
natelj Kosić ljubezno tumačio. Deputacija novina-
ra pogje na poklon gosp. načelniku Dru. Peru
. Čingriji. — U ,Hrvatskvj radničkoj zadruzi“ na-
še radništvo upriliči ovacije Dru. Tresiću Paviči-
ću i Šandoru Gjalskomu. Dr. Tresić pozdravi hr-
vatske dubrovačke radnike i zaželi da i dalje dr-
žu visoko barjak hrvatski. Gjalski pozdravi du-
brovačke radnike kao cvijet cijelog hrvatskog ra-
dništva i potakne ih da uvijek goje ljubav prama
rogjenoj riječi i prama rogjenoj grudi. U ime rad-
ništva zahvali im se g. Radovani,*a pjevači ispje-
vaju nekoliko rodoljubnih pjesama. — Po podne
je bio

Izlet na Lokrum.

U 3 sata parobrodi , Ančica“ i ,Marija“ s ne-
koliko lagja prevezoše izletnike na Lokrum. Na
pristaništu je čekala Hrvatska Općinska Glazba i
Hrvatsko pjevačko društvo Gundulić. Otkrivenim
glavam slušalo je ovćinstvo ,Hej Slovani“ i ,Li-
jepa naša domovino. Izletnici razgledavši perivoj
i samostan, zatravljeni ljepotom i uzvišenosti pri-
rode, posjedaše za trpezu u borovi hlad na pro-
planku kraj divne morske obale. Visoko u zraku
ponosito se vijala hrvatska troboja. Okrijepivši se
hladnim jelima i slasticama, zaredaše zdravice.
Prvu izreče g. Dr. Melko Čingrija, pozdravljajući
slavensku braću u ime hrvatskog Dubrovnika,
vjerna tradicijama. Vi dogjoste, reče, u naše tije-
sne zidine, al nagjoste široko srce. Sto vidjeste
na našim licima, ono je isto u našim srcima. Naz-
dravlja svim Slavenima i pozivlje ih da se sje-
te i bijedne Hrvatske. (Oduševljeno klicanje : Ži-
vljela Hrvatska. Glazba svira: Lijepa naša domo-
vino). — FEhrenberg u ime Poljaka odzdravlja
zahvaljujući gostoljublju hrvatskoga Dubrovnika
i diveći se njegovoj veličanstvenoj prirodi. —
Tuma snažnim glasom reče da svi, koji dogjo-
še u Dubrovnik gsačuvat će vječnu uspomenu
na ovaj dan. Na njih je učinilo neizbrisiv do-
jam krasota i veličanstvo prirode i tradicijo-
nalno gostoprimstvo stare hrvatske Atine. —
Svetozar Hurban  Vajansky plačući (dugotrajni
burni povici : Živio) reče da je došao kao pred-
stavnik onog  mučeničkog, ali slavenstvu  vi-
jernog naroda slovačkog ispod Tatra. (Povici ;
Živio mučenik slovačkog naroda). —  Pukl reče
da poznavanje slavenske prošlosti jamči napredak
svih slavenskih naroda. Naglasi osobito narodno
jedinstvo Hrvata i Slovenaca. — Vladimir Osipo-
vić Ščavinski reče da kao predstavnik Crvene Ru-
sije donosi bratski pozdrav Crvenoj Hrvatskoj.
Velika Rusija na sjeveru pružit će jednom ruku
velikoj Hrvatskoj na jugu. Nazdravlja jedinstvu i
slobodi hrvatskog naroda. (Burni aplauz i pokli-
ci: Živjela slobodna Hrvatska). — Dr. Tresić naz-
dravlja svim slavenskim plemenima. Slovacima,
preko kojih — ako nas bije knut — idu kola i
koje u roblje prodavaju. Poljacima, koji su došli
u postojbina hrvatskog pjesnika velikana Gundu-
lića, koji je opjevao njihovu slavu. Kako je Isu-
krstu — reče — pred tri dana bila razdijeljena
haljina, pa danas On uskrsnu, tako je i Poljska
razdijeljena, ali će uskrsnuti. Česima, koji prvi
tugjinstva stoje nepomični i kao ovaj
otočić odbijaju od sebe udarce valova, Slovenci-
koji rascijepani biju boj s dušmanima i Ru-

piše se učesnici kongresa u općinskoj dvorani.
Gosp. načelnik daruje za uspomenu svakom včes-

i

niku jednu zlatnu iglu nabodaču. Utole pogjoše |

svi u crkvu sv. Vlaha, gdje velč. O. Stjepan I-
vančić otpjeva glagolsku misu.

Kongres.

U 9 sati i 45 časova otvori Dr. Šime Maz-
zura kongres u Bondinom kazalištu, koje je bilo
prvi put iza restauracije otvoreno i električni ra-
svijetljeno.

Lože su bile puna otmenog općinstva.

Dr. Massura kaže da je odlikovan, što mu
je panulo u čast da otvori ovaj kongres. Nazivlje
dobrodošlicu svijem. Vi dogjoste — reče — gdje
raste zimzelen maslina i palma razastire svoja
pere, a to su emblemi mira i slave megju Slave-
nima. Naglasuje slogu, jer putem sloge doći će
Slaveni do ugleda i moći (Živio). Dogjoste u zem-
lju, u kojoj prebivaju Hrvati, u Dubrovnik biser
hrvatskih gradova, a ne samo hrvatskih nego i
slavenskih. Dogjoste u domovinu hrvatskog pje-
snika Gundulića (Slava), koji je opjevao slavnog
kralja Vladislava poljačkog. Dogjoste u grad, koji
je dao hrvatstvu i slavenstvu čitav niz književni-
ka, učenjaka i diplomata; u grad Čubranovića,
Palmotića, Rugjera Boškovića itd.; u grad koji je
u potonje doba dao Kazalia, Puciće, Klaića, Bud-
mania i onog muža širokih ideja, koji je danas
na čelu dubrovačke općine, u rodni grad Dr. Pe-
ra Čingrije (Burno odobravanje i usklici: Slava
Dubrovniku, živio Čingrija). Želi od srca, da se
Dubrovniku povrate dani sjaja, slave i moći. Za-
hvaljuje na prijateljskom pričeku (odobravanje.
Slava Dubrovniku). Trećem slavenskom novinar-
skom želi sretan uspjeh. (Odobravanje). Sjeća se
preminulih novinara, članova prijašnjih kongresa,
Grabovskog, Hubačeka, Turnovskog i drugih.
(Kongresiste ustaju na noge). Ovaj čin pieteta
zabilježit će u zapisnik.

Zatim uzme riječ načelnik gosp. Dr. Pero
Čingrija. Njegov govor bio je na više mjesta bur-
no povlagjivan, a kad je svršio aplauzu i pokli-
cima nikad kraja. Prenosimo ga u cjelini.

Govor g. načelnika Dr. Čingrije:

Gospodo! Zapala me neočekivana čast, da
kao načelnik ovog grada pozdravim sakupljene u
sredini njegovoj predstavnike slavenske štampe iz
cijele Habzburške monarhije.

Ovaj znameniti izraz slavenske solidarnosti,
veseli Dubrovnik, kao znak novih vremena i na-
vještaj bolje budućaosti.

Ne bilježi, istina je, povjest naša ljudi, što
bi pripadali vašoj struci, jer se ova podigla za
doba naše dekadence. Ali se vi nalazite na onoj
maloj grudi, što je nekad našoj ,hram podigla ri-
ječi“, gdje još zvuči velepjesan kraljevića Vladi:
slava, kojom se epopejom Dubrovačka književnost
uzdigla do svojeg vrhunca, slaveć viteška djela
naroda poljskoga u ono doba, kad je Poljska bi-
la jedna i velika. (Živio!)

Naše književne zasluge za slavenstvo u pro-
šlosti, još i dan danas daju ugodnih odsjeva; a
velik je odsjev i sam dolazak vaš. Jer je prošlost
a ne sadašnjost ona, što vas je k nama dovela.
Prošlost je vladala kormilom plavi, iz koje ste
stupili na naše tlo; u jednu riječ, prošlosti treba
da zahyalimo, da zvijezda, što ravna našim ude-
som i danas neobičnim svjetlom na našem nebu
blista, kad vas vidimo sakupljene u našem krilu
kao mile i žugjene goste. (Živio !)

ši
i
ši

ii

H
ili
Hi

i
li

g
ž
F
i

:
i
#:

H
|

$

i

ROSSEN EE RR NISI NIS SISE SENEVE O. EM TT 0000 7 PV RME

Tim nestade one vlade, trijeznosti i razbort
koje uspjelo je, da izbjegne za dugi niz vijekova,
na kopnu turskoj sili, s mora pohlepama mletač-
koga lava, tako da se ma naše drevne bedeme ni-
kad ne pope ni turski polumjesec ni zastava mle-
tačkoga Marka. (Burno odobravanje).

Pretrpljene bijede, da tako rečem, uspavaše
Dubrovnik i ostaviše ga u dugom mrtvilu, u kom
ga zateče pokret narodni, što sredinom minulog
vijeka zahvati cijelu Evropu.

Dubrovnik je odmah uvidio mjesto, koje ga ide.

Nadahnut starim svojim tradicijama u borbi

' za narodno načelo izmegju gradova, koji leže na

|

i

'

ovoj jadranskoj obali, bi megju prvim prvi, što
podigne narodnu zastavu i pozove svoje sinove,
da se oko nje okupe.

Moj zavičaj u tom pogledu znao je dobro
procijeniti duh novih vremena, te je prvim časom
uvidio, kako proces narodne evolucije od njega
zahtjeva, da to mjesto zauzme i tu nepomičan o-
stane, svijestan, d& bi inače prikratio sebi i pos-
ljednu nadu u mogućnost, da se ikad više uzdi-
gne do starih visina.

Gospodo — to vam je u kratko naša prošlost.

O sadašnjosti, mislim, da je bolje, da se nje
ne taknem, tim više, što bi, kao suvremenik i
najboljom namjerom mogao biti ne sasvim nepris-
tran sudac. Ostavimo dakle povjesti, da o njoj sudi.

Mjesto toga dopustite mi, da vas nešto za-
molim, a to je: da, kad se povratite svojem obič-
nom radu, sjetite se kad i kad ovog našeg ai
vašeg grada i javite slavenstvu, da su u njemu
književnost, znanost i kultura svake vrste slavili
svoje pobjede još onda, kad bar za neke današ-
nje mogućnike slavenstvu nesklone nije ni znao
svijet. Javite kako je on, pošto se uzdigao do
neobične veličine, podlegao svojemu udesu, a i-
pak mu ostaje velika utjeha, da putniku, koji ga
za prošlost pita, ponosno pokaže na grobove svo-
jih starih. (Odobravanje).

I pravo je za to bilo, da kad je vječna Pro-
vidnost današnje prilike udesila tako, da ne do-
puste, da vi držite III. sastanak vaš u glavnom
gradu mile nam Hrvatske, u. našem Zagrebu, u
gradu sadašnjosti, . zatražiste utočište u  gra-
du prošlosti. (Živio! Na zdar!)

Bila je dužnost naša, da se odazovemo i to
učinismo sa vrućom željom, da vam u svemu u-
godimo, pak ako nijesmo uspjeli, molimo da nam
oprostite. (Glasovi: jeste).

Tim sam gospodo svršio, te mi ne ostaje,
nego da požudim najbolji uspjeh vašemu radu !
(Burno dugotrajno odobravanje i poklici : Živio !).

*

D.r Maszura govori, da će se držati tradi-
cija prijašnjih kongresa, s toga predlaže, da se
N. V. kralju brzojavno dade izraz homogijalnosti
i da se brzojavno pozdrave predstavnici Slavea-
stva D.r Rieger, bivši ministar Dunajevski i bis-
kup Strosmajer. (Opće povlagjivanje). Predlaže da
se u presjedništvo izaberu: gosp. Mihail Chilinski
za predsjednika, gosp. Svetozar Horban Vajansky
za prvog potpredsjednika i gosp. Andrija Gabrš-
ček za drugog potpredsjednika. (Jednoglasno iza-
brani). — D.r Mazzura izjavljuje da se je držao
načela, da se politički zaključci ne mogu u opće
pretresati na kongresu, a tako jednako i lokalne
stvari. Kongres će se osobito (baviti sa stališkom
organizacijom novinstva. Javlja, da mu je od ,Sr-
ba“ u Dubrovniku prispjelo pismo, kojim poz-
dravljaju novinarski kongres.

Za perovogje izabrani gg. d.r Lowicki (Kra-
kov), Kadner (Prag) i Šarić (Zagreb). Šarić čita
prispjele brzojavne pozdrave. — Predsjedništvo
zauzimlje mjesto.

Predsjednik Chilinski zahvaljuje na izboru,
koji mu je tim draži, što se je iskazala čast polj-
skom narodu. Nada se da će treći kongres još

rad. (Odobravanje).

Prvi potpredsjednik Hurban Vajansky, burno
pozdravljen, zahvaljuje na izboru, pa nastavlja:
Mi slavenski novinari tražimo pravdu; ne tražimo
je kao ona tri brata, od kojih je jednomu gora

EEE === =EzEzmza=s=sHzČsrmmh=Iul8«saČĆsČiSNNuassumsgu

Dalje u prilogu