kongrešu: solidarnost u širokom značenju tog izraza, koja bi učinila slavenskim narodima zajed- nički program i sklonila ih na zajednički put društvenoga i kulturnoga razvoja, — taka se s0- lidarnost nije stvorila do dana današnjega. A to potječe otuda, što se pojmu golidarnosti slavenske gdjekada daje preveć opširno značenje miješajući j s pojmom narodne asimilacije, što sa- nepozvane ruke dižu slavenski barjak, što se napokon nastoji slavensku ideju učiniti monopolom jednoga slavenskoga plemeaa. (II. zjazd Dziennikarzy Slowiaiiskich u Krakowie; str. 20).“ Na kongresu u Krakovu prihvaćena je pored rezolucije dra. Beauprća takogier i rezolucija gosp. Hurbana Vajanskoga, koji radi zabrane učestvo- vanja kongresu nije je mogao da obrazloži. Rezo- lucija Vajanskoga u opreci je sa rezolucijom d.ra Beauprća. Vajanski u drugom dijelu svoje rezo- lucije naglasaje da uzajamnost duhovna ima da potječe iz ideje plemenske i kulturne zajednice svih slavenskih naroda bez izuzetka. Ali kulturne zajednice — nastavlja gosp. Zdiechowski — nema izmegju slavenskih naroda. Nema je ni u pojedi- nim narodima, kao što je hrvatski narod, kojemu se grčko-istočni živalj nazivlje Srbima. Nemaju je ni Rusi, koji su postavljali slavensko-grčki protiv zapadno germanskoga. Navagja što o tom pišu Samarin i Lamanski. Rus Danilevski iznio je teo- riju kulturno-historičkih tipova, te da čovjek iz- vao svojih zajednica nema nikakvih obveza. Ova je nauka. postala katekizmom slavenofilstva. Aksa- kov je opravdavao uništavanje Poljaka. Spominje djelo Hrvata Stjepana Radića »Současne Chorvat- sko“, te istiće u opreci s njime, da se duh sla- venski nalazi u spisima najvećih slavenskih geni- ja. Hrvatski pjesnik Preradović približio se u mi- slima najvećim poljskim pjesnicima. Zadnja sanja svih velikih poljskih mislioca bila je želja za jed- nakošću svih naroda. Zasada ravnopravnosti nije bila samo zasada pjesnika već i velikih slavenskih političara, kao što je Palacky. Spominje nauku Solovjeva i Čičerina, koji u politici odlučno za- govaraju pravednost i ravnopravnost narodnu. Na koncu spominje neke listove, koji pohvalno obi- luju vijestima iz slavenskog svijeta. Poslije izvješća gosp. Dr. Zdiechowskoga ras- prela se neobično živa rasprava. ' = (Gosp. Anyš predlaže da se iz rezolucije is- puste imena. Di Vergun kaže da Čičerin i Solovjev nije- su predstavnici ruskoga naroda. Brani Aksakova i druge slavenofile i spominje njihove zasluge za oslobogjenje Slavena. Pita zašto se u rezoluciji nijesu spomenuli drugi geniji slavenskih naroda. Zašto se nije barem spomenuo Hrvat Križanić, koji, po njegovom mišljenju, najbolje je shvatio ideju Slavenstva. Predlaže, da se rezolucija digne & dnevnog reda, te ako se ovaj predlog ne primi, tada da se glasuje o rezoluciji po narodnostima, i. j. da svaki slavenski narod uzima jedan glas. _ Predsjedatelj gosp. Gabršćek ne može primiti prvi predlog gosp. Verguna, da se naime rezolu - cija digne s dnevnog reda, jer je program utana- čen, te se o njemu ne može raspravljati ni mijenjati. Gosp. d.r Radić prigovara načinu, kojim je g. Vergun ustao proti rezoluciji. S tim načinom Tuski narod neće steći simpatija. Ruski se narod ne služi, ako se nastoji unijeti nesklad. (Glasovi: istina je) Priznaje, da je u referatu iznešena stvar pripcipijelna, te ako g. Vergun ima što prigovo- riti referatu, u rezoluciji naprotiv nema ništa, radi čega bi se ko morao protiviti. Ruske slave- polile nije niko nazvao antropofagama. Nastavlja govor u ruskom jeziku i spominje kako je pojam rusizma skopčan s pravoslavljem. Slaže se s& Any- žem, da se iz rezolucije ispuste imena. (Vergua odobrava i povlači svoj predlog). Zadaća je uče- njaka, da istražuju slavenske genije. Prigovara Česima, a osobito ,Narodnim Listima“ njihovo "držanje proti Hrvatima, koji su od vajkada bili slavenoćili. Nastavlja da u svrhu pravednoga shva- ćanja megjusobnih odnošaja slavenskih naroda, kongres prim; na znanje i prihvati kao dodatak rezoluciji gosp. dr. Zdiechowskoga očitovanje bo- sans! o-hercegovačkih Hrvata, !) jer je kongres 1) Ovo smo očitovanje donijeli n cjelini u prošlom bro- je. Op. Ur. sti NEP ae SRA M+ mummmeminšnšeaaRstocnssSnatnn=u" dužan da se informnje 0 svini slavonskim pitanji- ma. (G. Fabris: X: spada ma predmet; ja pro- svjedujem). Govor s. dr. Radića bio je na vi- še mjesta aplaudiran. D.r Vergun pita: a Srbi? D.# Tresić kaže da Hrvati zastupaju težnje bosanskih Hrvata. Niko ne brani i Srbima, da svoje težnje zastupaju. Gdje su? Za što nijesu došli i oni. (Burno pljeskanje u cijelom kazalištu). Gosp. Fabris izjavljuje: poslije ovakovih i- zjava meni nije ovdje mjesta, za to odlazim. (Ni- ko se ne osvrće). Gosp. D.r Tresić žali, što je jedini zastupnik srpske štampe ostavio kongres, ali tomu mi Hr- vati nijesmo krivi. S naše strane popuštalo se je u ovoj zgodi i previše Srbima, ali oni nijesu ni- kad zadovoljni. Hrvati iz Bosne i Hercegovine o- bratiše se na vas, moleći vas, da upoznate pji- hove težnje. Oni nijesu od vas tražili, da presu- dite je li Bosna srpska ili hrvatska, da ih sjedi- nite s Hrvatskom, jer to vi i ne možete, ali kao Hrvati imamo pravo da zahtjevamo od glavenske štampe, kad se bavi o našim stvarima, da bude objektivna i pravedna i da temeljito prouči naše pitanje, ako hoće da nam sudi. Osobito ovo pre- poručam češkim ,Narodnim Listima“. Evo ovdje stotin& brzojava sa tisuću i više potpisa iz cijele Bosne i Hercegovine. (Diže u zrak veliki snop brzojava i maše s njima po zraku). Ovo je va- paj, koji potpisaše muslimani i katolici. Ovo je plebiscit ponosite Bosae i kršne Hercegovine, ko- jim vas mole, da uzmete na zaanje njihovu tež- nju na sjedinjenje s materom zemljom Hrvatskom. (Burano odobravanje). — Prelazi na rezoluciju g. Zdiechowskoga te pristaje uz g. Anyža, da se iz nje spuste imena. Kao dodatak rezoluciji predla- že da se izabere odbor, u kojemu će biti zastu- pani svi slavenski narodi, kojemu će odboru biti zadaća, da proučava ona slavenska djela, koja u vlastitom narodu steku općenito priznanje, te da ta djela dade prevesti na sve slavenske jezike. (Povlagjivanje). D.r Maszsura priznaje, da je Tresićev pred- log od velike važnosti, ali nije zgodno, da se sta- |. vi kao dodatak, nego kao samostalan predlog. S to- ga neka ga povuče i donese kao samostalan pred- log na slijedećem kongresu. D.r_Tresić pristaje, ali moli, da se uvrsti u zapisnik. G. Ehrenberg prosvjeduje protiv načina, ko- jim je g. Vergun uvukao u raspravu rusko-polj- ski spor. D.r Lampe kaže, da članovi kongresa nijesu došli, da se iuformiraju o sporovima raznih slo- venskih naroda, jer tad ne može biti jedinstva. Žali što nijesu naglašena socijalna i narodno-go- spodarska pitanja, koja su od velike važnosti za Slavene. (G. predsjedatelj ga poziva na stvar). Predlaže, da se u rezoluciji istakte, da slavensko novinstvo posveti osobitu brigu socijaloim i na- rodno-gospodarskim pitanjima. (Glasovi: o tom je već govorio D.r Preiss). G. Biankini veli, da je i on prije htio da progovori o položaju bosansko-bercegovačkih Hr- vata, ali da se je sustezao, a kad je to pitanje već na dnevnom redu, poduprijet će predlog g. Radića. Današnji kongres ima se baviti isključivo novinarskim pitanjima. Suvišno je govoriti o važ- nosti socijalnih pitanja, jer je to jasno, kao svje- tlost itd. Organizacija je uvjet napretka naše štampe i o tom imamo raspravljati. Nijesmo ni- kakav sabor, da se bavimo o sporovima rusko- poljskim, hrvatsko-srpskim i slovenskim. Nesloga je naša stara nesreća. (Odobravanje). Ali novina- ri moraju raspravljati na kongresu i o onim pita. njima, koja zasijecaju u njihovu praksu. Bratskim susretanjem mogu se iznositi i riješavati najškak- ljivija pitanja. Naša je dužnost, da obraćamo paž- REDEA požovu i prime na kongres i urednici bosansko: hercegovačkih listova. (Opće odobravanje i pljei- kanje). G. Stojalowski uapada na poljsku štampu u Galiciji radi njezina držanja prama Rusiji. Izvjestitelj g. D.r Zdsiechowski odbija pri- govore g. d.ra Verguna i izjavljuje, da ne može pristati da se iz rezolucije ispuste imena. G. Anyš povlači predlog da se iz rezolucije ispuste imena. (Opće, dugotrajno pljeskanje). Na glasovanju rezolucija, kako je predložio g. izvjestitelj, prihraćona je ogromnom većinom glasova. Rezolucija glasi ovako : Ill. kongres slavenskih novinara, potvrgjujući, da je od posljednjega kongresa nastupio neki preokret na bolje u području uzajamnosti literarne i političke i po- pavljajući zaključke na pregjašnjem kongresu stvorene, glede udaranja temelja za slavensku novinarsku solidar- nost, vruće preporuča predstavnicima slavenske štampe, da osobitu pažnju svraćaju na megjusobne odnošaje sla- venskih naroda, prosugjujući ih sa stanovišta ravnoprav- nosti u svim područjima života u skladu s duhom i tradi- cijom najvećih genija Slavenswa — Mickiewicza, Palac- koga, Mažuranića i dr. — iu sgladu sa sadržajem i re- zultatima novijih istraživanja najdubljih mislilaca, koji su se bavili sa slavenskom stvarju: Vladimira Solovjeva (Ila- uioazsuuit Bonpoe» »3 Poccia) i Borisa Čičerina (Kypor Toeyaapcrsenusux> Haycp: gllozuruxa)“. G. Chylinski preuzimlje predsjedanje i daje riječ g. Vergunu, koji prosvjeduje protiv prihva- ćene rezolucije. — G. predsjednik pita, da pokaže koliko je su- sretljiv, jeli kongres voljan, da sluša g. Verguna. — Kongres gotovo jednoglasno otklanja daljnju raspravu. Prelazi se na glasovanje Radićeva dodatka rezoluciji, koji glasi : »1ll. kongres slavenskih novinara . austro- ugarske monarhije u svrhu pravednoga shvaćanja megjusobnih odnošaja slavenskih naroda — pri- ma na snanje očitovanje bosansko-hercegovačkih Hrvata: da je njihova težnja sjedinjenje s osta- lim hrvatskim semljama, te da odlučno igjavljuju, da se njihove težnje ne protive slavenskoj misli“. Ovaj dodatak bio je jednoglasno primljen. (Burno i dugotrajav pljeskanje). Predsjednik daje riječ gosp. D.r Massuri, koji veli, da bi sada dolazila na red rezolucija gosp. Fabrisa. Izjavljuje, da se je u tiskanom pro- gramu uvukla jedna pogreška, naime da rezolu- cija ima glasiti: oduzimanje postdebita u Bosni i Hercegovini. Jučer je primio od g. predlagača pismo, da povlači rezoluciju. Govornik je ipak mislio uzeti ovu rezoluciju za svoju i nadodati da se i hrvatskim novinama povrati oduzeti post- debit. Ali pošto g. Fabrisa nema ovdje, ja ne mo- gu, da to uradim, jer ne znam, bi li ou bio s tim zadovoljan. Nijesam je mogao prije digouti s dnev- nog reda, dok nije došao red, da se pretresa o njoj. Predlažem, da se skine s dnevnog reda i pregje na daljnju tačku. (Odobravanje). Osma tačka dnevnog reda: izvješće o štampi slavenskoj u Austriji i na Balkanu. «Izvjestitelj g. dr. Vladimir Lewicki rasvjetlju- je ideju Slavenstva i živo zagovara slogu i savez slavenskih naroda Govori o rusko-poljskom spo- ru i ne štedi ni Poljake ni Ruse. Prelazi na spor megju Hrvatima i Srbima. Spominje sjajnu proš- lost hrvatskog naroda. |Upozoruje na rovanje nje- mačko-madžarsko po Balkanu, koga diplomacija truje. Govori o dužnostima jelavenske štampe te predlaže ovu rezoluciju : : »IlI kongres: slavenskih novinara u habsburškoj monarkiji prisnajući potrebu, da se svestrano radi u svr- hu probugjenja osjećaja jedinstva i zajednice slavensko narodnih interesa u cijelom zapadnom Slavenstvu, izriče osvjedočenje, da je ne*phodno potreban sporazumak sa slavenskom štampom na Balkanu, da se postigne stalno i sistematično širenje ideje jedinstva u cijelom zapadnom Slavenstvu, i to: 1. usajavnim sistematičnim informacijama o kul. turnom, političkom i socijalnom životu slavenskih naroda 3. popularizanjem megju narodom ideje savesa sla- veuskih naroda, kao obrane protiv tugjih savesa, koji smje- raju, da oslabe Slavene. Kao praktično sredstvo, da se isvrši tu akcija, III. kongres sl. nov. u Dubrovniku priznaje potrebu organiso- vanja novioarske informacije sa štampu slavenska i svjet | i Balkonu, informacija bila nezavisna od utjecaja evropske cije i od korespondecionih kancelarija, koje