Br. 18. U DUBROVNIKU 4. Maja 1901. Godina XI. CRVENA BRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: kuću, za Austro-U; , Bosnu i Herceg godinu 10 kruni, na frusd i poštarski Ko ne vrati list, ovi. predbrojen i za došasto polugodište. kad mu pretplata mine, smatra se da je za Dubrornik sa donašanjem u ovminu & poštom: godine 5 kruni, — — sa inozemstvo 10 Izlazi svake subote. | Pojedini broj 20 para. | na | Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne frankirana pisma ne primaju se. Prehioo i oglasi aa se upravi ,Crvene Hrvatske“ u i m gdje su utužlj e o , priopćeno, ius se 20 para po retku. Oglasi koji se više puta tiskaju po bi i uz razmjeran popust. vraćaju, & ne- Dubrovnik, 3 Maja 1901. »Dubrovnik“ javljajuć istup Tavčara iz hr- vatsko slovenskog kluba navaliv je po navadi na Hrvate, kako da smo mu mi krivi. Vični takovim podmetanjima ne bismo se na njih ni osvrćali, da , Dubrovnik“ nije upleo u to razmatranje stavak, koji bi valjda mogao kojega idealistu izmegju nas zamamiti te tako omogućiti ,Srbima“, da opet tjeraju svoju, kao što su je tjerali u prvo doba dalmatinskog preporoda, kada Hrvatima nije bilo dopušteno u ime sloge braniti se, a ,Srbi“ su mogli napadati i polako širiti svoje pogubne ideje. »Dubrovnik“ dakle računajuć na pozoate sim- patije Hrvata za napredak i slobodu «x svačemu, plaidira za slogu liberalnih Slovenaca, Srba i Hr- vata. Kad bi liberalnost naših Srba bila prava, sve i da smo uvjereni, da do sluge ne može do- ći nego kad Srbi pristanu uz hrvatski program, ipak bi joj se radovali, jer bi takova liberalnost mogla biti predteča novih vremena. Ali liberalnost naših Srba u Dubrovniku, to je liberalnost ad usum Delphini. Liberalni su samo za sebe i kad im je korisno, pa su s toga i izbacili iz liberal- nog programa sve ono što im smeta. Tako se dogodi, te im sada pusto liberalstvo sastoji jedi- uo u tomu, da ih stale dreka na popove, kad u- rade štogod za Hrvatstvo. Da li je to moralno, nećemo danas razložiti, već samo iznosimo, da svi- jet pozna tu novu nauku tih novih narodnih pro- roka i prosvjetitelja. U ime te nauke opravdavaju svaku sramotu, jer za sve mogu baciti krivnju na popove, koji su tako postali capri ezpiatorii srp- skog pokreta na dalmatiuskom jugu. Njeki ljekari, kad hoće, da im dobro progje zla roba, traže po grčkim i latinskim rječnicima kakovo bučno ime, da okrste taj svoj novi lijek. I srbi su majstori u iznašanju političkih etiketa: imadu ih na pretek, a služe se osobito ,očuva- njem srpske časti i imena“, ,slavenstvom“ i ,li- beralstvom“, Zaludu smo u više navrata dokazi- vali, da je na pr. to ,očuvanje srpskog imena“ nonsensg, jer da nemadu ništa da očuvaju, kad srpstva mije u ovim krajevima nigda bilo. Njima je služilo imati tu firmu, da sakriju njezinim i- menom ono što neće, jer nemadu dosta požrtvov- nosti i srčanosti, da otvoreno kažu. U tu su se svrhu kitili i slavenstvom a sada, odkad sa zava- diše s kalugjerima, češće nego prije, liberalstvom, & ni jedno ni drugo ni treće, nije drugo nego kon- vencijonalna laž. Otkrilo se njihovo slavenstvo prigodom minulog kongresa slavenskih novinara, bit će prigode, ako Bog da, da se otkrije i to njihovo ležao liberalstvo. Ustrpimo se! Poslije slavenskog novinarskog kongresa. Premda je već nekoliko sedmica prošlo od novinarskoga slavenskog kongresa u Dubrovniku : to još uvijek novine o njemu pišu. Slavenske no- sjednoga slavenskog plemena. Da ne spominjem Čeha i Poljaka. Česi i te kako vole Rusima, do- čim Poljaci baš obratuo. Rusini u Galiciji imaju posebnih želja od Poljaka. Slovaci imaju naročito najtežih briga, za koje slabo mare i Česi i Polja- ci. Dočim mi ovdje na jugu Slovenci, Hrvati i Srbi mogli bi se najlaglje i sporazumjeti, jer tu ne ima onako teških opreka kao što imade gore na sjeveru monarhije Sad kad tomu pridodamo dušmane slavenske na sjeveru i na jugu, onda po gotovo razumijemo upravo nesnosan položaj Sla- vena i na sjeveru i na jugu habzburške monarhije. Ima tomu i siše nego pedeset godina, otkad se sporazumijevaju sjeverni i južni Slaveni, naro- čito tamo od šezdesetih godina, otkad je uveden ustav u monarkiji. Česi se uglaviše, da bez Polja- ka u rajsratu ne mogu ništa postići; pa su s to- ga tako rekuć pod moraš pružili ruku Poljacima, te se s njim svakom zgodnom prilikom bratime. A Poljaci nastoje po mogućnosti udovoljiti Rusi- ne. Mi na jugu nastojimo sve se to vise približiti. Megiu Slovencima i Hrvatima postoji upravo brat- ska ljubav. Slovenac ne ima posebnih težnja, koje bi se protivile bilo kojim težajam hrvatskim. Što više Slovenci bili bi sretni, da se mogu s nama složiti, te zajedno sa Hrvatiina budućnost osigu- rati. Dočim Srbi rade upravo protivno. Oni hoće iz Hrvatske kraljevine učiniti srpsko Dušanovo carstvo. Pa baš ta njihova bezumna težnja htjela je da pomuti taj treći slavenski kongres u Du- brovniku. Slavenski novinari habzburške monarki- je ne mogu, a i ne smiju shvatiti tih posebnih srpskih ciljeva u hrvatskim zemljama. Pa buduć Srbi nisu mogli iznijeti kao slavenski novinari svojih posebnih težoja na tom kongresu, zato su barem nastojali smutiti i ruglu izvrgnuti taj kon- gres. Gosp. Mazzura učinio je sve, da omogući Srbima doći ma kongres. Rasposlao je preporučeno svim srpskim novinam pozive. Upitan od Čeha : dali je zbilja poslao, pokazao je poštarske potvrd- nice preporučenih listova. Srbi nisu htjeli ni mo- gli doći, jer nijedan slavenski narod habzburške monarkije nemože odobriti njihovih težnja po hr- vatskim krajevima. Nu ipak u zadnji čas najaviše resoluciju do- duše na oko nedužnu : neka bi se srpskim novi- nam dozvolio ulaz u Bosnu i Hercegovinu. Nu prije nego je imala ta srpska resolucija doći na pretres, došla je nekim sretnim slučajem na pre- tres želja bosansko-hercegovačkih Hrvata, da sla- venski novinari želju njihovu da se sjedine sa Hrvatskom, uzmu na znanje i zgodnom prilikom zagovaraju. Ta želja bila je jednoglasno na zna- nje uzeta, a jedini katolik Srbin, čija te fizioguo- mija nehotice sjeća na stanovitoga učenika Go- spodinova, izašao je van. Oni koji dobro poznavaju političke okolnosti austrijanske i euvropejske, šele i nastoje, da se mi Slaveni u ovoj monarkiji okupimo i sporazu- mijemo najprije megjusobno, te da nastojimo naj- prije pravedni biti jedan prema drugomu, da 4 nastojimo megjusobno podnositi, jer samo možemo doći do čega. Mise oui oblvali ni naga- , iGRIKA mav <3 bv NIK NARODN + NAUČNA BišLIOTEKA, ma fui onaj elemenat htio pomrsiti tu slogu i ljubav i koji dobro znade, da u ovoj monarkiji ne ima mje- sta ni mogućnosti posebnim srpskim tvorevinam ; jer Srbi u monarkiji i uspijevaju i dobro im ide u Hrvatskoj, dočim u Ugarskoj uz sve blago i bogatstvo ne uspijevaju, niti se o njima više ra- čun vodi. Ne varajmo se: Čeh Palacky pravom je us- tvrd?o, da kad nebi bilo Austrije, Slaveni austri- janski morali bi Austriju stvoriti. To je imao i treći slavenski kongres u Dubrovniku na umu, bilo to pravo Srbima ili ne. Primjetba Uredništva. Ovaj smo članak pri- mili od uglednog prijatelja našeg lista. Još o njemačkim težnjama. U br. 1 t. g. ,C. H.“ dokazao sam, navodi- ma njemačkih političara, kako je narodna nje- mačka težnja, u odnošaju napram inostranstva, da dobije u posjed pozicije na Adrijatiku, Trst i pu- nu zalijeva bogatu na lukama Istru. Sada, kad sam imao prigodu, da proučim krasno historičko djelo Pavla Jovija ,Historiarum sui temporis“ za dovršenje neke historičke ragje, cijenim nuždno, da ponovno svratim pozornost gg. čitatelja na pomenuti predmet. Nijemci XVI. stoljeća, pripovijeda P. Jovije, voljeli su Francuzima svojim naravnim neprijate- ljima, nego li austrijskom domu; te opisujući td odnošaje kaže: ,Nijemcima, koji bi u Francusku prelazili, bilo je zapriječeno vječnim progonstvom, a one, koji bi bili uhvaćeni, bili su smrću kaž- njeni. Ali bojnim muževima (viri militares), pre- mnogobrojnoga i slobodnoga njemačkog naroda, nije bilo moguće nikakovim strahom kazne to za- braniti, a još manje najmarljivijim bdenjem to pre- priječiti, da ne bi hrpimice (manipulatim) tajnim, osobitim stazama prelazili: tako je bila kod njih mržnja preusela maha proti austrijskom domu (,tantum enim valebat apud quosdam odium con- tra Austriam domum conceptum), . . . . da su svi edikti bili na laku ruku prezreni“, Dapače u ratu sa Francuskom Nijemci su se radovali porazi- ma Karla. Ne vigjamo li možda to isto i danas? (Pokli- ci Wolfa i Schonerera ujedinjenoj Njemačkoj, u smislu gore navedenom, i to sred parlamenta, ne govore li očito, za čim austrijski Nijemci teže? A želja Vilima IL, izražena u njegovu govoru 3 februara 1899, da svi Germani budu ujedinjeni u čvrsti panj i Bley-ova tvrdoja, da, utemeljenje universalnoga njemačkog carstva, znači početak, a ne svršetak narodnoga razvitka suglasne, istovjetne? Vilim IL. osim što je car