diti za zločinstva pronevjerenja, zloupotrebe tire- dovne vlasti it.d. Spomenu, da se je o ovom po- slu po novinama dosta pisalo, ali uvijek sa stra- načkog gledišta. (Naprotiv ,Crv. Hrv.“ bila je zaplijenjena, kad je po optušnici napisala jedan članak o ovoj aferi. Op. Ur.). D.r Forlani kaže da je ovo politička rasprava. Predsj. Polli ne dopušta raspravljati o svo- / : gljedno ne plaćaju travarinu; za mito ili hator joj izjavi D.r Forlani primjećuje da je u ime svojih drugova branitelja htio učiniti ovu opasku. D.r Majstrović prosvjeduje, jer on nije ovla- stio D.ra Forlani, da u pjegovo ime učini ikakvu opasku. Pošto su bili zakleti porotnici prelazi se na čitanje duge optužnice, koju je sastavio drž. odvj. Paitoni. Optužnica obuhvata 37 pisanih araka. Glavni je optuženik Josip Kukulj, bivši taj- nik i blagajnik općine vrgorske, koji je, po op- tužnici, uz ostalo pronevjerio svotu od tor. 40,601 54. Glavni sukrivci su: Don Josip Luetić i Jure Pr- van, bivši opć. načelnik, koji su ,zapovjegju, svje- tom i naputom, davši mnavlaš povod, odvrativši zaprijeke i pruživši potpomoć doprinijeli“ da Ku- kulj počini pronevjerenje it.d. Vrgorska afera obuhvata punih 20 godina uprave s općinskom imovinom. Kroz to vrijeme općina Vrgorska može se računati, da je imala prihoda 600.000 for., a rashoda 200.000 for. Po tomu bi iz opć. blagajne bilo nestalo kakvih 400.000 for. Optuženik Kukulj kaže u svom ispi- tu, da su do god. 1880 na upravi općine bili lju- di iz Varoša, t. j. iz Vrgorca, koji su zulumčarili i tištili seosko pučanstvo. Za brojače slali bi svo- je ljude, koji bi protivnicima brojili više a svo- jim manje. Bit će u Kukuljevim riječima štogod istine, jer je Općinsko vijeće u više navrata ovla- stilo istog Kukulja i načelnika Pervana, da proti prijašnjoj Općinskoj Upravi zametnu parnicu za naknadu nekih iznosa, ali nema nikakva podatka kako su načelnik i tajnik svršili primljene naloge i kako su svršile zametnute pravde. Sudeći po općinskim računima imalo bi se zaključiti, da op- ćina nije niti jednu dobila. Sela vrgorske krajine, predvogjena popom Laetićem i družinom, bila se digla na varošku stranku i na izbornom mezevu godine 1879 osvo- jila općinu, isključivši iz vijeća varoški elemenat. Nego novva uprava ne bijaše dorasla svojoj za- daći. U općinsko vijeće bijahu izabrani ogromnom većinom prosti, neuki, nepismeni seljaci. Nije bo- lje bilo sastavljeno ni općinsko upraviteljstvo, u kome je bilo takogjer nepismenih i koji ne pre- bivahu u sijelu općine ni u Vrgorac dolažahu, a- ko ih nije kakav osobiti posao tamo zvao. U nov- čani odbor birali su se vijećnici, koji su jedva ma unosno, jer sa tačno na račun ne pazi ili se račun ni ne pita, jer tajnik ,nema kada“ Svi su oni uz to i brvjači travarioe. Za bro- jače vijeće uajprije imenuje sve vijećnike, ne is- ključujući ni popa Luetića, pak uz sve ove časni ke i mogućnike na selu. Brojači se znadu sva- kojiako pomoći i okoristiti. U prvom redu oni np“ popisuju, osim rijetkih iznimaka, svoje blago, do- ispuštaju drugoga ili mu pišu manje; protivnici- ma bilježe više, - kako to svjedoče razne pravde ; od popisane marve primaju, koji 5 & koji 10% za nagradu. Općina nekim od pjih povjersva i o- vrhu dužnika travarine, a u to ime svaki dužnik biva opterećen sa najmanje 15 novč, a u sločaje- vima i 30 do 50 novč. Oni svi prigodom izbora dobivaju od općinskog tajnika blagajnika po 20, 50 a i na stotine kruna, o kojim se ne pita ra- čun. Ima li općinski pristaša pravo glasa, psr mjeseca prije izbora ne fali mu mukte gozbe, pi- janke i ,hazluka“. Uuakrst cijele općine sve su krčme širom otvorene. Treba li biraču kišobrana, općina mu ga provigja. Treba li mu košulja ga- ća, kapa, mahrama, opanci, kuhinjsko »osugje itd., svega u općine ima. U Vrgorcu na dan izbora po 16 volova, po 20 i više janjadi i kozladi; tu vina bračkog, primorskog i iz vinorodne Bunine ; tu kruha, oriza i bakalara; tu cukra, kafe i ra- kije, abs'nta i dubana. Svega u izobilju, za sve ukuse a muktiš Kaže Kukulj da se niko ne bi ostavio, dok ne bi istrusio barem 2 do 3 litre. Pak da se ne isplaćuje pristajati uz taku općinu, kod koje se ne samo ne zaa koliko pije, već se ne zna ni ko plaća? — Je li birač zaostao sa isplatom travarine, samo ako je za općinu, niko ga ne će za to goniti: pokaska mu se uruči, pri- stojbina se briše ili se popisn ca uništi pa mirna krajina. Ako je birač štogod općinskog ugrabio, vlasti koliko općinska, toliko seoska, u divnom skladu i dogovoru puštit će, da na mirne uživa. Čita se u tužbi jednog člana Općinskog vi- jeća: ,Upravitelji puštaju općinska zemljišta svo- jim pristašam, a onima što nisu od njihove stran- ke i mnijenja uništavaju stari posjed i vlasnost“ — makar sutra općina i pravdu izgubila, kako ' redovito biva. Birača svakojako zamamljuju. Obećavaju mu bude li uz općinu, da će mu biti lakše, da će manje danka plaćati, a ne će ga kao protivnika pričepiti danas malo lugar, sutra poljar, pak o- pet općina, pak brojač. Oni od općine goste se i uživaju. a protivnicima se groze i zastrašuju ih, pak im se i podruguju govoreći: ,Mi jedemo i pijemo, a vi golići gledate“. Tako općina vuče za sobom koliko joj je dosta, nokoga milom, a . drugoga silom. primjerak reč. pisma drž. odvjetništvu, koje g4 mjeseca Augusta 1899 proslijedi kot. sudu u Vr- gorcu za prve izvide. “ Danas radi prostora prekidamo, a nastavak ćemo d nijeti u narednim brojevima Rasprava će trajati preko 20 dana. Pozvano je 239 svjedoka. Listovi iz Zagreba. Zagreb 8 maja. — - (Im). Zora puca bit će dana. — Pitanje 0 fu- ziji oporbenih stranaka naišlo je u našoj zemlji ua najveće oduševljenje. I ako svi znaci ne vara- ju, regbi da je ona već gotov čin. Pristaše neod- visne strauke t j. ,Obzorove“ još nisu dale kon- kretnog odgovora. Kod njih na ime vladaju dvije struje. Jeduoj je predstavnikom Dr. Mazzura uz kojega su Dr. Zahar, Dr. Vrbanić, koji bi htjeli samo koaliciju, drugoj je pak prestavnikom Dr. Derenčin uz koga su Dr. Bauer, kanonik Rubetić. Ipak kod većine prevlagjuje mni,enje o fuziji. Kad bi se ovo oživotvorilo, pa već i u djelovanje provela poljodjelska banka, onda bi morao grof Khuen netragom minuti. On uvigja, da se nije ša- liti sa ,poljodjelskom bankom.“ Kad bi ona da- nas djelovala ne ima sumuje uz fuziju svih neod- visnih hrvatskih elemenata, da bi opozicija bila u većini i da bi današnji hrvatski ban morao kapi- tulirati. Možete si mislit, kako je duboko prodrlo uvjerenje o slozi! Naši sveučilišni gragjani odre- dit će onaj dan, u kojem bude sloga postignuta, sveučilišnim blagdanom i predavanje toga dana neće polaziti. U koliko naš ovaj pokret veseli u još većo) mjeri zanaša nas obrazloženje i konkre- tizovanje predloga što ga je iznio u sjednici od 3 o. m. u Pešti član kraljevinskog odbora Dr. Jo- sip Frank, obzirom na financijalnu samostalnost Hrvatske. Ovaj je govor nešto monumentalaa, ve- ličanstvens. Njim je u brk kazano Magiarima a i cijeloj Europi prava istina o ,uzdržanoj Hrvat- skoj“. On je po niihovim vlastitim računima do- kazao, da je ludorija, prava bezumaost ona tvrd- nja, kojom zavaravaju svijet, da su oni, t.j. Magja- ri 33 godine od nagodbe dali za Hrvats.u od svo- ga 226 894 000 K. Naprotiv je istina, da je Hrvat- ska potpomogla Ugarsku trostrukim gornjim iznosom svotom na ime od 600 milijuna kruna. Hoće li Magjari biti od sada malko umje- reniji ili bolje da kažem, hoće li od sele mislit na ono, što kažu — dvojim. Vuk mijenja dlake, al ćudi nikako. U tlačenju inih narodnosti uvje- tovan je njima život, a pored mrtvila zastupnika naše većine ne moramo se čuditi, ako doživimo većih razočaranja. Istina, oni se nešto zauzimlju, da se poveća dohodak za autonomne potrebe Hr- vatske, al uvijek u podregjenosti, podčinjenosti, kano prosjaci, koji milostinju prose, a ne kao na- rod, koji je svijestan svojih historičkih i političkih prava. Rasprave će potrajati još koji dan, te se znali zamrčiti svoje ime, a bilo ih je, koji ni to | nijesu znali. Kako bijaše godine 1880, tako je bilo i god. 1900. Na glavu općini postaviše Gju- ra Pervsna, čovjeka bez znanja, koji je po zani- | manju bio prosti krčmar, zaljubljen u kapljicu, a | Tužbe ne pomažu, jer one preko općine pri- i kazane ova ne proslijegjuje, već ih zabaci, tako da je Zem. Odbor zove na red i opominje. Tuž- be, koje se ravno šalju starijoj vlasti, takogjer ne preko toga njegove sposobnosti ne sizahu. Sva- kako pačelničkoj časti ne bijaše dorasao, kako je to bjelodano i dokazao, pače i otvoreno priznao. — Takvom načelniku, koji je sam sebe okrstio kao mukte-slugu, uz bok postaviše za tajnika i dlagajnika Josipa Kukulja, koji je zanimanjem bio isprva sluga u manastiru, a kasnije sobar u Du- brovniku. Uz takove upravitelje, vijećnike, odbor- nike i činovnike zaista općina nije mogla cvjetati i napredovati. Varoška stranka, kojoj vlast bijaše oteta iz ruka, nije mogla, kaže Knkulj, zaboraviti poraza i za to se je iz petnih žila napinjala, da se opet , domogne gospodstva. Ovu varošku stranku u br- zo pojačaše mnogi uplivni faktori, koji joj prije bijahu protivni, jer uvidješe da ako je prije bilo zlo, sada je nastalo još i gore. Zametnuše se že- stoke i ljute borbe. Stranka optuženika videći da se njezini redovi prorijegjuju, da joj tlo ispod noga izmiče, to se je vlasti držala, a od nikakva i najnezakonitijega sredstva nije zazirala, samo da se uzdrži. U vijeću bijahu najmogućoiji seljaci. Za ,lju- de od općine“, kako ih Kukulj zove, naime za glavare, pristave, arambaše, lugare, poljare, čauše zgodno namjestiše svoje ljude, koji drže čvrsto uz općinu, jer im je to bilo veoma uharno. Sw ovi, uz vijećnike i prisjednike, uživahu od općine sva- kojake pogodnosti i povlastice van granica zako- na. — Oni i njihovi mogli su slobodno i mirno prisvajati i grabiti općinska dobra, kako to mno- gi od njih otvoreno u; mogli su u to ime od drugoga mita dobivati; mogli su se na slabi- nagragjivala; općina im je znala naći i providjeti zaslužbe na sve strane i na sve moguće načine. — Je li prisjednik ili pomažu, pošto su ili općenite naravi ili vandobno, neredovito prikazane. Pošalje li starija vlast tužbu općini na izvješće i opravdanje, tad opć. upravi- telji sastave krivi zapisnik i poprate ga sa laž- nim izvješćem, u kojemu su općina i njezini pri- staše naslikani kao nevini janjci, a tužitelji kao i klevetnici. Pop Devčić, koji je više godina io član vijeća i novč. odbora, kaže: ,ko nije bio s njima, taj se imao plašiti svakovrsna pro- gonstva i tužaba.“ I u javnoj štampi čitalo se o silneme trule- žu na vrgorskoj općini. Glas je taj bio dopro i do sabora. Ali se odbijalo na stranačku strast protivnika one općine, te je ostalo pri starom. Nego Zem. Odbor počeo sumnjati, te u Aprilu 1897 pošlje u Vrgorac svog tajnika s nalogom, da pregleda upravu i blagajnu. Tajnik Brkliača o tom izvjesti 25 Aprila 1897. U tom izvješću čita se: ,da u opć. blagajni ne bijaše ni novčića; da bijaše skroz nemoguće kon- statovati pravo stanje PSA peto stvar valjda nigdje vidjena, ama istinita. kod one općine ne vode se niti su se, po Kukuljevoj tvrdnji, ikada vodili opći i posebni dnevnici blagajne; da je U- praviteljstvo od sebe otklonilo svaku upravu i pre- pustilo je tajniku, koji sve sam rukovodi“, Zem. Odbor paredi, da jedan ključ blagajne drži načeluik, a drugi jedan prisjednik. — Opć. Uprava u izvješću 29/7 1897 priznaje da se kat- kad preko godine ne bi vodili dnevnici blagajne, već bi se sastavljali koncem godine. a to zbog ne- dotička vremena ; da je nered istinit, jer tajnik sabavljen sa izborima. Usprkos onomenama i prij Zem. Od- bora, stvari na vrgorskoj općini krenule na bolje već na gore. Zloporabe se umnažale vodeć onu krajinu u financijalou i moralnu propast. Tužbe proti o nijesu , Radi ta- mem III ENES u u 1 nastu o ne, ali prije osude Kukulj odustane od tužbe i plati sve troške. God. 1899 Miloš Martinac upravi otvoreno na Kukulja, navodeći razna Sadr- nedjela. pisma bijaše porazan. Martinac dostavi jedan ne može predvidjeti konac i uspjeh. Sa predlo- gom Dra. Franka svak je sporazumon, slaže dok je nešto drugo pitanje: može li pravaš u Pe- štu ići ugovarat — a s ovim se većina Hrvata ne slaže. Konstantiram samo činjenicu ne upuštajući se u meritorno raspravljanje. Glede podignuća jedne hrvatske škole na Ri- jeci, riječki Hrvati su na čistu. Mi bi želili samo jednom vidjeti plod tog rada, nijesmo prijatelji to- liko riječi. koliko djela. Govorilo se je nešto, a bit ćete i vi čitali 0 nekakvom kalvinističnom pokretu u Slavoniji. To vam je bila prazna slama, koja upaljena mogla je dosta škodit našem slavonskom narodu, da nije se našlo rodoljuba, koji su znali pokazati kojekakvim magjarskim agentima vrata svoje kuće, te nam nema barem za sada bojazni u tom pogledu. Kako sam vam već javio, naši umjetnici Me- dović i Iveković sa svojim učenicima izložili su svoje slike u umjetničkom paviljonu. Izloženo preko 260 slika. Kad ne bi Medović bio izl nego samo , Bakanalia“, ,Dolazak Hrvata“, ,Spljet- ski sabor“ i ,Srijemske mučenike,“ a Iveković »Rastanak Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske“ i ,Veroniku Desinić“, a kad bi i jedna sama slika od gore spomenutih Medovićevih bila izložena, recimo ,Bakanalia“, to bi već zavrijedi- lo udivljenja Posjetioc ostaje zapanjen nad kvan- titetom i kvalitetom slika. Ovo nije mjesto da se dolično ocijeni rad naših umjetnika, & kad vam kažem, da danomice silan narod hrli da se je as- gleda i to ne jedanput, već se više navraća preko sedmice, onda možete kakvu pri- vlačivu moć imaju izložene slike. Neznaš bili se više divio naravnosti, kojom je slikar im ki- stom znao zaodjenuti mrtvo platno — ili formi, misli, kojoj je htio izraziti. Ja sam vam već svo- jedobno istaknuo, kad je misao o ovoj izložbi pro- drla na javu —- pisanje naše tete Kazao zam vam, da poglaviti uzrok s kojeg ona kipi jest taj, što slike napomenutih umjetnika nose na sebi narodno obilježje. S istih 0- na i sad brblja — al čista se zlata hrgja no taka ati