napokon ne plati ni jedan ni drugi. U opće go- voreći naše se stranke nalaze na takom niveau-u, da je krepost ne pripadati nikakovoj od postoje- ćih stranaka. To ćemo da sa dva primjera još bolje ra- zjasnimo. uPozor“ od god. 1868 piše: ,Stvar je na- ravna, da radi očevidnih djela, koja se sbivaju u zemlji, & nijesu povoljna za narod i njegovu čast, njegovu sreću, njegovu budućnost, običajemo kri- viti Petra i Pavla . . . Jedan je put kriv Jelačić, drugi put Bach, onda Schmerling . . . sa svojim pomoćnicima“. 7) Zar se i danas ne ide istim putem kriveći, radi narodne nesreće, pojedine politične ličnosti ? U brošuri: ,Gradjanom i seljakom u oči iz- bora godine 1871“, čita se: ,U složnom sboru utadoše plaćenici baruua Raucha, Eugen Kvater- nik, D.r Ante Starčević, prof Kiseljak i drugi ko- jekakvi izrodi telaliti o blagorodnosti t& magode, slaviti mudrost i rodoljublje njezinih stvoritelja Žuvića i Raucha“. *) Zar se i danas naše strauke ne žacaju bacati blatom na vigjenije muževe, kad uz njihovu stran- ku ne pristaju? Ko malo bolje poznaje razvitak naše političke povijesti, taj vrlo dobro znade, da nikada ni jedan od pomenute trojice nije hvalio stvoritelje nagode, a još manje njezine blagodati. To su, nedvojbeno, znali i pisci pomenute bro- šire: a ipak? 1) »Cours de droit naturel“, — 2) ,La societa e il suo tine 1. 2. ce 3. — 3) pElementa Metaphysicae Theoriae Joris“, — 4) Bluntschli: ,Politik“ str. 499. — 5) Burke: »Party is a body of men united for promoting, by their joint endeavoura, the national interest upon some parti- cular principle in which tey are (all greard“. — 6) Le Fort: ,Rapport sur la repr pop.“ str. 17. — 7) ,Pozor“ od 18 svibnja 1868 — 8) ,Gradjanom i seljakom u oči izboru god. 1871.“ str. 14, Vrgorska afera. M. Izvidi dokazaše, da je Martinčeva tužba te- meljita. Na predlog drž. odvjetništva pogje u Vr- gorac sudac istražitelj dne 6 februara 1900 — pu- nih 6 mjeseca nakon prvih izvida. Sudac nagje ključe opć. blagajne u načelnika i prvog prisjed- nika, ali u blagajni nije bilo ni pare. Tajnik mu donese 253 for, i reče mu da je to sve što opći- na ima, ali da u toj svoti ima movca njegovog i jednog prijatelja. Uredovni spisi bili su pomije- šani i razbacani po raznim sobama. Svi ormari i police bile su pune privatnih pisama, računa i predmeta Kukuljevih, a sve složeno u umjetni kaos. U ormarima bilo je na stotine denuncija i tužaba proti popovima, fratrima, učiteljima, žan- darima, činovnicima. sudcima i bilježniku. Ured je bio prava kovačnica denuncija, kojim se ni broja ne zna. Po ormarima leže na stotine neriješenih, a često i ne protokolanih molbenica i spisa po- sebnika, koji su se preko općine obraćali vlasti- ma. Općinski činovnici po čitave sedmice ne do- laze u ured, već se bave trgovinom. Načelnik je nesposoban zastupati općinu na sudu, kako je to bilo konstatovano na jednoj raspravi, na kojoj mu se je naredilo, da se dade od koga zastupati. Upravitelji podnašaju krive tužbe, radi kojih, kao klevetnici, bivaju osugjeni, ili izjavljuju da su opć. tužbe lažne, a njihov potpis u neznanju postav- ljen. Tajnik gotovo nikad ne vodi zapisnike, ni dnevnike, jer ,nema kada“, već on kazuje dru- gome u pero. Popisi travarine ne proglasuju se. Troši se na hiljade preko proračuna bez odobre- nja vijeća. Zajmovi se od više hiljada sklapaju uz 10 ili 12% a i više bez uoblaštenja vijeća i odobrenja zem. odbora. Daje se novac bez nami- re ili uz krive namire. Darovi se šalju unakrst cijele pokrajine kao riba, divljač, vino, pršut. Na- bavlja se na račua ojićine čaja, kavijara it.d, čak iz Hamburga. Paušal postepeno raste od 60 for na 300 for., a u zapisnicima sjednica opć. vijeća o tomu nikad ni spomena. Nije moguće ustanoviti u što Kukulj taj paušal ulaže, jer se svi i naj- manji troškovi plaćaju iz opć. blagajne. Potrošci se podeseterostručuju. Što spada u prihod unese se u rashod. Maogi se prihodi i ne bilježe, kao globe sudbene, zajmovi iz oskudične zaklade i pri- vatoika, potpore za gradnju puteva i voda, gotovo sav novac što dolazi na općinu putem pošte. Sve- ga na desetke hiljada for. Griješi čunanju na stotine i stotine, uvijek bilježniku 300 for, da ne o : Di izborne punomoći. Izborno : pa puklo, samo, da dobijemo“, Za puteve se troši malo ili ništa, a silni su izdaci. i drugi namirom, od Kukulja potpisanom, uteći kamatni- ku Joviću, koji im odbija 10 i 20 %. — Načel- nik i prisjednici primaju od općine po 3 for. pa dan za to, što prisustvuju predaji duhana u mje- stu, i &ko ih za ćo država nagragjuje. Jedan pro- račun glasuje vijeće, a drugi se šalja Zem. Odbo- ru na odobrenje. Izvješće novč. odbora, konačni | račun i dnevnici blagajne nikada se ne slažu. Pre- inačuju se javne dokaznice. Krivotvore se zapis- nici opć. vijeća i seoskih sborova. Ogpć. činovnici krivotvore potpise prisjednika i služe se s peča- tom načelnikovim, bez njegova znanja. Plaćaju se odvjetnici, koji nijesu ništa radili za općinu. Općina plaća što načelnik sa prijate- ljima, a u pomanjkanju boljeg društva i sa opć. redarima, preko godine popije vina i rakije. Na trošak se općine goste po krčmama opć. upravi- telji, a vijeće je na okupu redovito u kojoj krčmi. Uz izborne račune općina podmiruje i obiteljske. Opć. prirezi narasli su od 124% do najveće mjere. Godišnji rashod od god. 1880 do god. 1885 nije nadmašivao 5000 for. na godinu; drugo petogodište rashod se je podvostručio; trećeg se je opet povećao za 5000 fr.. a četvrto (od god. 1896) narasao je na godišojih 20 000 for. U ovaj rashod nijesu uračunane rabote, kojih ima više hiljada for. na godinu. — Megju prihode nijesu se uvrštavali zajmovi i potpere iz pokrajinskih zaklada, u sve kakvih 6000 for. Isto tako nijesu ubilježeni 1000 for. uzajmljenih općini od Koni- ga, uz jamčevinu Luetića, Mije Radonića i Kova- čevića i razni zajmovi Marka Jovića, dočim je općina opterećena povratkom tih zajmova i pla- ćanjem kamata Općina je platila dobit Pučkoj Banci u Spljetu na novac uzet uz mjenicu po Gjuru Prvanu, Miji Radoniću i Petru Jelaviću. God. 1897-99 općina je primila preko poštarskog ureda 800 for., ud kojih nije uneseno u blagajnu 782 for. Od sajmarine, mjeračine, travarine, jeze- rine it.d. nije registrano više hiljada for. Kamo je svršio taj pusti novac? U Vrgorcu se nije ništa učinilo za javnu i prosvjetnu korist. Jedini uspjeh i napredak, što se vidi i što se znade, jest, da vijećnik i prisjednik, član novč. odbora, koji do juče bijaše puki siromah, danas je pravi gavan, čigovo stanje vrijedi na stotine hiljada stečenih ni sa igrom, ni radom, ni prči- jom ni ostavštinom, kod kojega je gotova novca nagjeno preko 60.000 for. Tajnik troši mnogo vi- še nego može; drugi opć. činovnik, mlad i od malo godina na općini, čigov je otac pun djece i do juče puki siromah — danas je s ocem gazda od 35 000 for. i više. Vogja općinske stranke uz- diže svoju braću, daje im djeci nauk, namješta ih kao činovnike i šalje na sve strane darove. Vrijedi istaknuti i to, da su se općinski u- pravitelji dali mititi, bilo od onih koji su htjeli prisvojiti ili ugrabiti općinskog dobra, bilo od onih koji su htjeli kakvu općinsku službu dobiti. Doživjelo se je, da neki, što ne bi dobili ono što im uz mito bijaše obećano, zapravdali bi opć. u- pravitelje za povratak mita, pak bi u svom zah- tjevu i uspjeli. Načelnik i tajnik primiše po 100 for. od Koniga, jer su mu bili na ruku u poslu rudokopa. Zemljište za put i zgrade bijaše od općine ustup- ljeno Konigu mukte bez odobrenja zem. odbora. I još tajnik pred cijelim vijećem izjavljuje, da ne- ma u Dalmaciji u nijednoj općini čistijeh računa nego li u Vrgorcu! Tajnik vijeću čita, što mu sve svidi. Luetić u jednom: pismu podučava ga neka ,izostavi u štivenju“. Na upravu općine i za seoske časnike bivaju namješteni i ljudi, koji su po zakonu izgubili iz- berivost. Zapisnici su se sjeduica opć. vijeća svakoja- ko krivotvorili i prečiojali, Iza ovog općenitog dijela, optužnica prelazi na posebni dio obrazloženja, u kom nije nam moguće slijediti, jer je predug. Navesti ćemo sa- mo nešto. God. 1897 izdano je uz naslov , Jedinstvo — Split“ for. 30, a g. 1893 drugih 30 for. pod naslovom ,Stražičić“. Ne zna se za što, jer je predbojba na list bivala redovito plaćena, prem- da općina nije bila na list ni predbrojena. Optuženik Josip Kukulj priznaje u opće zlo- porabe braneći se, da ih je počinio po naredbi opć. upraviteljstva, Don Joza Luetića, vijećnika i svih mjesnih glavara i poglavica, koji su mu na- regjivali, da troši uz geslo: , Troši, pa kud puklo, da pukae, samo da dobijemo“. Inače se ne bi bili mogli održati na vlasti, te sve što manjka da je on za razne izbore potrošio. Luetić je bio od god. 1880-97 neprekidno predsjednik novčanog odbora. U vijeću je on bio najizobraženija osoba. Odnošaji izmegij i Luetića ističu iz njihovih pisama. svjetovao Kak ja i a a u svim Kk. pio poslima . Dne a dale a dalje dica ti i označite koliko kili sutra u oz .- bi izb i Luetić NEO vlja a će k a O dić i Ravlić, koji su odregjeni za izborno povje- renstvo, neka ih Andrijašević poduči, kako će si vladati, a megjutim da će poslati Jelavića u Du- sinu 8 dokumentima“. U drugom pismu govor je o nagodbi sa protustraakom uz uvjet, da ona pri- sine »neka Doa Jose bude na glavi kao i do sada“ U pismu od 3/5 1895 piše Luetić pošto je naveo neke, koji su se bili obogatili s općinom : »Po njihovom primjeru živit nam je, ako malo i kasno“. Luetić je nastojao, da se obustavi istraga, a jer nije u tom uspio, pokušao je, da sud zavede u bludnju. Napisao je naime nekakvu uspomenu, koja se je našla kod Radonića, u kojoj izjavljuje da se kod njega nalazi 2000 for. od travarine od g. 1899, koju je svotu potrošio za izbore. Načelnik je Prvan izjavio, da je Luetić bio pravi kapo, koji je vladao sa vijećem i dogovor- no sa Kukuljom zapovijedao, a on da je morao slušati, jer da bi ga inače bili smetnuli. Kad bi Luetić došao u Vrgorac sa trista svojih ljudi, da bi svi Vrgorčani pobjegli. U jednoj tužbi, koju su potpisali šest župni- ka i neki drugi ugledni općinari, nazivlje se Lue- tić zloduhom, a završuje se: ,ovdje svietao obraz stanovati ne može, ovo nije vlast općinska, već je ovo prava strahovlada. Ovako se stanje nikako trpiti ne može“. Svi potpisatelji potvrdili su pred sudom taž- bu i sve činjenice u istoj navedene. I u vijeću je znalo bit govora o zloupotre- bam. Neki se vijećnici odrekoše časti, kad opa- ziše, da stvari idu straoputice. 'Župnici Jurjević i Devčić neće da pregledavaju račune, Devčić o- stavlja vijećnicu, kad je došlo na red pretresanje računa. Prisjednik Radonić primio je iz opć. blagajne 3.500 for. bez namire, a za to nije predao ni- kakva računa, već samo neke bilješke, da je to potrošio u svojoj krčmi za izbore. Načelnik je danomice jeo i pio u krčmi na račun općine uz izjavu: ,primetni na općinu; žde- ru oni, pak mogu i ja i tako sve nosi gjavo“! Dva seljaka bijahu osvadili popa Luetića cr- kovnoj vlasti : ,radi nemoralnog življenja i zava- gjanja...“ Crkvena vlast bijaše odredila nadžup- nika u Makarskoj, da istraži ovaj posao. Nadžup- nički ured pošlje tužiteljima preko općine dvije odluke. Kukulj domislivši se o čemu se radi, dig- ne pečat, pročita i prepise pošlje Luetiću, koji je na taj način mogao zgodno udesiti svoju o- branu. Proti Kukulju konkretano je 36 kaznivih čina, Rasprava 3 o. m. Josip Kukulj priznaje da je po naputku na- čelnika upravitelji, Luetića i drugih prvaka stran- ke trošio općinski novac u izborae svrhe. Za se- be nije ništa zadržao. Ne fali onolika svota, ko- jom ga se u optužnici tereti, a što fali sve je po- trošeno za izbore, Bio je zaposlen, osobito izbo- rom, pak su se uvukle neke pogreške u računi- ma, koje su činili njegovi pisari. Pop Luetić hoće da se opravda i baci kriv- nju na druge članove novč. odbora. Zaao je da se za izbore troši ali ne od općinskog. Račune je nalazio u redu. Jure Pervan, bivši načelnik, kaže, da nije kriv. Nezna za ništa, jer je bio načeloik samo na imenu. Zapovjedali su tajnik i pop Luetić, Htio je više puta, da se zahvali na časti, ali su ga pok. Klaić, Bulat i Vranković i zast. Vuković mo- lili da ostane Otkad je za načelnika, zadužio se je i sve će mu se na dražbi prodati. = Mijo Radinić, opć. prisjednik, priznaje da se je trošilo za izbore, jer su znali da će to zemalj- ski odbor odobriti, Nije se okoristio opć. novci- ma, već općina duguje njemu. _ Mate Prvan, opć. prisjednik, nezna zašto se je trošilo. Njega nije niko pitao ništa. Nije pri- svojio nikad opć. novca. Mate Rakušić, Opć. frijedet. nezna zašto ja primio novce, Nije ovlastio tajnika, da troši za A 3 arko Jović, opć. prisjednik, davao je po na- redbi načelnika općini novaca uz 10%, dobiti. Ne- pismen je, Luetić je pregledao račune, a on ih je muhurom potpisivao. Pasko Antunović, vijećnik, potpisivao je ra- čuve, jer je vjerovao Kukulju i Luetića. ate Kovačević, opć. prisjednik, prodavao je općini košulje, cukar, odjela itd. Ante Raos. opć. jednik, potpisao je put namiru za najmovinu - dom, ali nije dobio Od se je časti opć. nije mogao podnašati, da se na- gajavi pučanstvo. jedanput primio 60 for, i ako su nagjene dvije namire. pisane različitim rukopisom. a ka Čije oto i novaca za izbore. us a ovaj mu rabi i ne plati ni novčića. Učinio E . for. 127:70 za pisarsko Markotić, davao je mito Kukulju od