napokon ne plati ni jedan ni drugi. U opće go-
voreći naše se stranke nalaze na takom niveau-u,
da je krepost ne pripadati nikakovoj od postoje-
ćih stranaka.

To ćemo da sa dva primjera još bolje ra-
zjasnimo.

uPozor“ od god. 1868 piše: ,Stvar je na-
ravna, da radi očevidnih djela, koja se sbivaju u
zemlji, & nijesu povoljna za narod i njegovu čast,
njegovu sreću, njegovu budućnost, običajemo kri-
viti Petra i Pavla . . . Jedan je put kriv Jelačić,
drugi put Bach, onda Schmerling . . . sa svojim
pomoćnicima“. 7)

Zar se i danas ne ide istim putem  kriveći,
radi narodne nesreće, pojedine politične ličnosti ?

U brošuri: ,Gradjanom i seljakom u oči iz-
bora godine 1871“, čita se: ,U složnom sboru
utadoše plaćenici baruua Raucha, Eugen Kvater-
nik, D.r Ante Starčević, prof Kiseljak i drugi ko-
jekakvi izrodi telaliti o blagorodnosti t& magode,
slaviti mudrost i rodoljublje njezinih stvoritelja
Žuvića i Raucha“. *)

Zar se i danas naše strauke ne žacaju bacati
blatom na vigjenije muževe, kad uz njihovu stran-
ku ne pristaju? Ko malo bolje poznaje razvitak
naše političke povijesti, taj vrlo dobro znade, da
nikada ni jedan od pomenute trojice nije hvalio
stvoritelje nagode, a još manje njezine blagodati.
To su, nedvojbeno, znali i pisci pomenute bro-
šire: a ipak?

1) »Cours de droit naturel“, — 2) ,La societa e il suo
tine 1. 2. ce 3. — 3) pElementa Metaphysicae Theoriae
Joris“, — 4) Bluntschli: ,Politik“ str. 499. — 5) Burke:
»Party is a body of men united for promoting, by their
joint endeavoura, the national interest upon some parti-
cular principle in which tey are (all greard“. — 6) Le
Fort: ,Rapport sur la repr pop.“ str. 17. — 7) ,Pozor“
od 18 svibnja 1868 — 8) ,Gradjanom i seljakom u oči
izboru god. 1871.“ str. 14,

 

Vrgorska afera.

M.

Izvidi dokazaše, da je Martinčeva tužba te-
meljita. Na predlog drž. odvjetništva pogje u Vr-
gorac sudac istražitelj dne 6 februara 1900 — pu-
nih 6 mjeseca nakon prvih izvida. Sudac nagje
ključe opć. blagajne u načelnika i prvog prisjed-
nika, ali u blagajni nije bilo ni pare. Tajnik mu
donese 253 for, i reče mu da je to sve što opći-
na ima, ali da u toj svoti ima movca njegovog i
jednog prijatelja. Uredovni spisi bili su pomije-
šani i razbacani po raznim sobama. Svi ormari i
police bile su pune privatnih pisama, računa i
predmeta Kukuljevih, a sve složeno u umjetni
kaos. U ormarima bilo je na stotine denuncija i
tužaba proti popovima, fratrima, učiteljima, žan-
darima, činovnicima. sudcima i bilježniku. Ured je
bio prava kovačnica denuncija, kojim se ni broja
ne zna. Po ormarima leže na stotine neriješenih,
a često i ne protokolanih molbenica i spisa po-
sebnika, koji su se preko općine obraćali vlasti-
ma. Općinski činovnici po čitave sedmice ne do-
laze u ured, već se bave trgovinom. Načelnik je
nesposoban zastupati općinu na sudu, kako je to
bilo konstatovano na jednoj raspravi, na kojoj mu
se je naredilo, da se dade od koga zastupati.
Upravitelji podnašaju krive tužbe, radi kojih, kao
klevetnici, bivaju osugjeni, ili izjavljuju da su opć.
tužbe lažne, a njihov potpis u neznanju postav-
ljen. Tajnik gotovo nikad ne vodi zapisnike, ni
dnevnike, jer ,nema kada“, već on kazuje dru-
gome u pero. Popisi travarine ne proglasuju se.
Troši se na hiljade preko proračuna bez odobre-
nja vijeća. Zajmovi se od više hiljada sklapaju
uz 10 ili 12% a i više bez uoblaštenja vijeća i
odobrenja zem. odbora. Daje se novac bez nami-
re ili uz krive namire. Darovi se šalju unakrst
cijele pokrajine kao riba, divljač, vino, pršut. Na-
bavlja se na račua ojićine čaja, kavijara it.d, čak
iz Hamburga. Paušal postepeno raste od 60 for
na 300 for., a u zapisnicima sjednica opć. vijeća
o tomu nikad ni spomena. Nije moguće ustanoviti
u što Kukulj taj paušal ulaže, jer se svi i naj-
manji troškovi plaćaju iz opć. blagajne. Potrošci
se podeseterostručuju. Što spada u prihod unese
se u rashod. Maogi se prihodi i ne bilježe, kao
globe sudbene, zajmovi iz oskudične zaklade i pri-
vatoika, potpore za gradnju puteva i voda, gotovo
sav novac što dolazi na općinu putem pošte. Sve-
ga na desetke hiljada for. Griješi
čunanju na stotine i stotine, uvijek

bilježniku 300 for, da ne o : Di
izborne punomoći. Izborno : pa

puklo, samo, da dobijemo“, Za puteve se troši
malo ili ništa, a silni su izdaci. i drugi

  
  
   
  

namirom, od Kukulja potpisanom, uteći kamatni-
ku Joviću, koji im odbija 10 i 20 %. —  Načel-
nik i prisjednici primaju od općine po 3 for. pa
dan za to, što prisustvuju predaji duhana u mje-
stu, i &ko ih za ćo država nagragjuje. Jedan pro-
račun glasuje vijeće, a drugi se šalja Zem. Odbo-

ru na odobrenje. Izvješće novč. odbora, konačni |

račun i dnevnici blagajne nikada se ne slažu. Pre-
inačuju se javne dokaznice. Krivotvore se zapis-
nici opć. vijeća i seoskih sborova. Ogpć. činovnici
krivotvore potpise prisjednika i služe se s peča-
tom načelnikovim, bez njegova znanja.

Plaćaju se odvjetnici, koji nijesu ništa radili
za općinu. Općina plaća što načelnik sa prijate-
ljima, a u pomanjkanju boljeg društva i sa opć.
redarima, preko godine popije vina i rakije. Na
trošak se općine goste po krčmama opć. upravi-
telji, a vijeće je na okupu redovito u kojoj krčmi.
Uz izborne račune općina podmiruje i obiteljske.

Opć. prirezi narasli su od 124% do najveće
mjere. Godišnji rashod od god. 1880 do god.
1885 nije nadmašivao 5000 for. na godinu; drugo
petogodište rashod se je podvostručio; trećeg se
je opet povećao za 5000 fr.. a četvrto (od god.
1896) narasao je na godišojih 20 000 for. U ovaj
rashod nijesu uračunane rabote, kojih ima više
hiljada for. na godinu. — Megju prihode nijesu
se uvrštavali zajmovi i potpere iz pokrajinskih
zaklada, u sve kakvih 6000 for. Isto tako nijesu
ubilježeni 1000 for. uzajmljenih općini od Koni-
ga, uz jamčevinu Luetića, Mije Radonića i Kova-
čevića i razni zajmovi Marka Jovića, dočim je
općina opterećena povratkom tih zajmova i pla-
ćanjem kamata Općina je platila dobit Pučkoj
Banci u Spljetu na novac uzet uz mjenicu po
Gjuru Prvanu, Miji Radoniću i Petru Jelaviću.
God. 1897-99 općina je primila preko poštarskog
ureda 800 for., ud kojih nije uneseno u blagajnu
782 for. Od sajmarine, mjeračine, travarine, jeze-
rine it.d. nije registrano više hiljada for.

Kamo je svršio taj pusti novac? U Vrgorcu
se nije ništa učinilo za javnu i prosvjetnu korist.

Jedini uspjeh i napredak, što se vidi i što
se znade, jest, da vijećnik i prisjednik, član novč.
odbora, koji do juče bijaše puki siromah, danas
je pravi gavan, čigovo stanje vrijedi na stotine
hiljada stečenih ni sa igrom, ni radom, ni prči-
jom ni ostavštinom, kod kojega je gotova novca
nagjeno preko 60.000 for. Tajnik troši mnogo vi-
še nego može; drugi opć. činovnik, mlad i od
malo godina na općini, čigov je otac pun djece i
do juče puki siromah — danas je s ocem gazda
od 35 000 for. i više. Vogja općinske stranke uz-
diže svoju braću, daje im djeci nauk, namješta ih
kao činovnike i šalje na sve strane darove.

Vrijedi istaknuti i to, da su se općinski u-
pravitelji dali mititi, bilo od onih koji su htjeli
prisvojiti ili ugrabiti općinskog dobra, bilo od
onih koji su htjeli kakvu općinsku službu dobiti.
Doživjelo se je, da neki, što ne bi dobili ono što
im uz mito bijaše obećano, zapravdali bi opć. u-
pravitelje za povratak mita, pak bi u svom zah-
tjevu i uspjeli.

Načelnik i tajnik primiše po 100 for. od
Koniga, jer su mu bili na ruku u poslu rudokopa.
Zemljište za put i zgrade bijaše od općine ustup-
ljeno Konigu mukte bez odobrenja zem. odbora.
I još tajnik pred cijelim vijećem izjavljuje, da ne-
ma u Dalmaciji u nijednoj općini čistijeh računa
nego li u Vrgorcu! Tajnik vijeću čita, što mu
sve svidi. Luetić u jednom: pismu podučava ga
neka ,izostavi u štivenju“.

Na upravu općine i za seoske časnike bivaju
namješteni i ljudi, koji su po zakonu izgubili iz-
berivost.

Zapisnici su se sjeduica opć. vijeća svakoja-
ko krivotvorili i prečiojali,

Iza ovog općenitog dijela, optužnica prelazi
na posebni dio obrazloženja, u kom nije nam
moguće slijediti, jer je predug. Navesti ćemo sa-
mo nešto.

God. 1897 izdano je uz naslov , Jedinstvo
— Split“ for. 30, a g. 1893 drugih 30 for. pod
naslovom ,Stražičić“. Ne zna se za što, jer je
predbojba na list bivala redovito plaćena, prem-
da općina nije bila na list ni predbrojena.

Optuženik Josip Kukulj priznaje u opće zlo-
porabe braneći se, da ih je počinio po naredbi
opć. upraviteljstva, Don Joza Luetića, vijećnika i
svih mjesnih glavara i poglavica, koji su mu na-
regjivali, da troši uz geslo: , Troši, pa kud puklo,
da pukae, samo da dobijemo“. Inače se ne bi
bili mogli održati na vlasti, te sve što manjka da

je on za razne izbore potrošio.

Luetić je bio od god. 1880-97 neprekidno
predsjednik novčanog odbora. U vijeću je on bio
najizobraženija osoba. Odnošaji izmegij
i Luetića ističu iz njihovih pisama.

svjetovao Kak ja i a a u svim Kk. pio
poslima . Dne a
dale a

dalje dica ti i označite koliko kili
sutra u oz .-
bi izb i Luetić
NEO vlja a će k a O

dić i Ravlić, koji su odregjeni za izborno povje-

renstvo, neka ih Andrijašević poduči, kako će si
vladati, a megjutim da će poslati Jelavića u Du-
sinu 8 dokumentima“. U drugom pismu govor je
o nagodbi sa protustraakom uz uvjet, da ona pri-
sine »neka Doa Jose bude na glavi kao i do
sada“

U pismu od 3/5 1895 piše Luetić pošto je
naveo neke, koji su se bili obogatili s općinom :
»Po njihovom primjeru živit nam je, ako malo
i kasno“.

Luetić je nastojao, da se obustavi istraga, a
jer nije u tom uspio, pokušao je, da sud zavede
u bludnju. Napisao je naime nekakvu uspomenu,
koja se je našla kod Radonića, u kojoj izjavljuje
da se kod njega nalazi 2000 for. od travarine od
g. 1899, koju je svotu potrošio za izbore.

Načelnik je Prvan izjavio, da je Luetić bio
pravi kapo, koji je vladao sa vijećem i dogovor-
no sa Kukuljom zapovijedao, a on da je morao
slušati, jer da bi ga inače bili smetnuli. Kad bi
Luetić došao u Vrgorac sa trista svojih ljudi, da
bi svi Vrgorčani pobjegli.

U jednoj tužbi, koju su potpisali šest župni-
ka i neki drugi ugledni općinari, nazivlje se Lue-
tić zloduhom, a završuje se: ,ovdje svietao obraz
stanovati ne može, ovo nije vlast općinska, već je
ovo prava strahovlada. Ovako se stanje nikako
trpiti ne može“.

Svi potpisatelji potvrdili su pred sudom taž-
bu i sve činjenice u istoj navedene.

I u vijeću je znalo bit govora o zloupotre-
bam. Neki se vijećnici odrekoše časti, kad opa-
ziše, da stvari idu straoputice. 'Župnici Jurjević i
Devčić neće da pregledavaju račune, Devčić o-
stavlja vijećnicu, kad je došlo na red pretresanje
računa.

Prisjednik Radonić primio je iz opć. blagajne
3.500 for. bez namire, a za to nije predao ni-
kakva računa, već samo neke bilješke, da je to
potrošio u svojoj krčmi za izbore.

Načelnik je danomice jeo i pio u krčmi na
račun općine uz izjavu: ,primetni na općinu; žde-
ru oni, pak mogu i ja i tako sve nosi gjavo“!

Dva seljaka bijahu osvadili popa Luetića cr-
kovnoj vlasti : ,radi nemoralnog življenja i zava-
gjanja...“ Crkvena vlast bijaše odredila nadžup-
nika u Makarskoj, da istraži ovaj posao. Nadžup-
nički ured pošlje tužiteljima preko općine dvije
odluke. Kukulj domislivši se o čemu se radi, dig-
ne pečat, pročita i prepise pošlje Luetiću, koji
je na taj način mogao zgodno udesiti svoju o-
branu.

Proti Kukulju konkretano je 36 kaznivih čina,

Rasprava 3 o. m.

Josip Kukulj priznaje da je po naputku na-
čelnika upravitelji, Luetića i drugih prvaka stran-
ke trošio općinski novac u izborae svrhe. Za se-
be nije ništa zadržao. Ne fali onolika svota, ko-
jom ga se u optužnici tereti, a što fali sve je po-
trošeno za izbore, Bio je zaposlen, osobito izbo-
rom, pak su se uvukle neke pogreške u računi-
ma, koje su činili njegovi pisari.

Pop Luetić hoće da se opravda i baci kriv-
nju na druge članove novč. odbora. Zaao je da
se za izbore troši ali ne od općinskog. Račune je
nalazio u redu.

Jure Pervan, bivši načelnik, kaže, da nije
kriv. Nezna za ništa, jer je bio načeloik samo na
imenu. Zapovjedali su tajnik i pop Luetić, Htio
je više puta, da se zahvali na časti, ali su ga
pok. Klaić, Bulat i Vranković i zast. Vuković mo-
lili da ostane Otkad je za načelnika, zadužio se
je i sve će mu se na dražbi prodati.
= Mijo Radinić, opć. prisjednik, priznaje da se
je trošilo za izbore, jer su znali da će to zemalj-
ski odbor odobriti, Nije se okoristio opć. novci-
ma, već općina duguje njemu.

_ Mate Prvan, opć. prisjednik, nezna zašto se
je trošilo. Njega nije niko pitao ništa. Nije pri-
svojio nikad opć. novca.

Mate Rakušić, Opć. frijedet. nezna zašto
ja primio novce, Nije ovlastio tajnika, da troši
za A 3

arko Jović, opć. prisjednik, davao je po na-
redbi načelnika općini novaca uz 10%, dobiti. Ne-
pismen je, Luetić je pregledao račune, a on ih je

muhurom potpisivao.
Pasko Antunović, vijećnik, potpisivao je ra-

čuve, jer je vjerovao Kukulju i Luetića.
ate Kovačević, opć. prisjednik, prodavao je
općini košulje, cukar, odjela itd.
Ante Raos. opć. jednik, potpisao je
put namiru za najmovinu - dom, ali nije dobio
Od se je časti opć.
nije mogao podnašati, da se na-
gajavi pučanstvo.

jedanput primio 60 for, i ako su nagjene
dvije namire. pisane različitim rukopisom.
a ka Čije oto i novaca za izbore.
us a ovaj mu
rabi i ne plati ni novčića. Učinio E .
for. 127:70 za pisarsko

Markotić, davao je mito Kukulju od