pravi temolj našega narodnoga života — ha ha- pod optužbom. Sabor je predstavku ustupio ženi. rod sam u prvom redu; vrijeme je, .da se vrati- mo k rodnoj grudi i da radimo za narod sav, a ne samo za pojedine mu slojeve pak će se tad i uspjeh ilirskog doba povratiti. Zašto su Česi uspjeli, koji su se na istomu položaju nalazili? Jer su njihovi prvaci uz knji- gu njegovali industriju i narodno gospodarstvo obogateći tako svoj narod duševno i tvarno. Ta šta će narod i kako inteligentan, ako nema svag- danjega hljeba; ako sve mora da prosudi i kupu- je od svojih susjeda? A zar bi Magjari bili posti- gli današoji svoj položaj, da nije uz Deaka sno- vao i grof Sečeni o blagostanju magj.rskoga na- roda? Kada se svi spoje i usredotoče u jednu svrhu, onda je to rad sa narod. U Hrvatskoj se danas — a pod imenom Hr- vatske razumimo onu Hrvatsku, koja, po onomu vrhovnomu narodnomu načelu: domovina je jesik, obuhvaća sve one zemlje, gdje se hrvatski govori — obistinjuje se ova Hugenova: ,živimo u teš- kim vremenima“. Tomu uzrok leži u muku, su- stezanju, bijegu iz narodne borbe po našoj — i- menom hrvatskoj — aristokraciji. Kod nas izgle- da, kao da je kod naše aristokracije zavladalo mnenje, da jedinstvo domovine i neodvisnost na- roda pripada isključivo aristokraciji. Ovdje nam uprav padaju na um krasne riječi čuvenoga poljskoga socijaliste Michala Lusina, koji pravom-.opaža: ,U Poljskoj mora da bude glavni zahtjev narodna samostalnost, jer se bez toga ne može dalje, a ne bi bilo pametno i bilo bi načelno loše, da se tai posso pripusti samim narodnim demokratima, koji su i sami tome poslu ne odrasli“. *) U tom pogledu nameće nam se jedna važna historička epizoda. Spominje se naime, kako su Spinola i Richardet bili poslani god. 1608. kao poklisari u Aju kralju španjolskomu, zbog neka- kova ugovora, te vidili, gdje se iz brodice iskr- calo desetak ljudi, te po travi posjedalo, izvadivši * kruha, sira i piva, da se goste. ,Koji su to put- nici“? — upitaše poklisari njekoga težaka, a ovaj odgovori: ,to su časna naša gospoda zastopnici države!“ Tada će Spinola prišapnuti druga: ,U- govorimo mir, ovakovi se ne predobivaju !* Kada bi bez vike i buke bile sakuyljene sve naše i aristokratičke i demokratičke sile za neod- visnost domovine, mi ne bismo brojili neuspjehe i razočaranja; naše kolo narodnoga napretka ne bi upadalo u kal sebičnosti i indiferentaosti; niti bi sustezanje prve bilo smrt druge. Treba da su nam sve sile složne; treba žrtava ako hoćemo sretnu domovinu. Na takovu temelju podigoše je i drugi narodi. Zar da mi budemo iznimkom ? 1) Devaux: ,Du suffrage universel et de |' abaissement du cens dlectoral“ str. 67. — 2) ,La Constitution des Kitats Unis“. Paris 1867 sv, III. Lec. XIII. pri svrsi. — 8), Nie- podleglosi Polski w programie socyalisticznym“, str. 120. Vrgorska afera. Im. Zastupnik civilne stranke Marinković pita svjedoka Frana Franića koliko je općina za nje- gove uprave trošila za liječnika, škole, činovni- ke, primalju itd. Predejednik mu opaža, da je on tu da za- stupa oštećenu općinu, a ne da ispitiva ono što optuženi navagjaju u svoju obranu. Na jednaki upit branitelja Dra. Trumbića odgovori Franić, da su za njegove uprave imali školu i dva činovnika. Puteve su gradili & sad su odb. a ovaj općini, koja nije na nju ni odgovorila. Rasprava 8 o. m. Pop Luetić hvali sebe i pita drž odvjetnika hoće li odustati od optužba proti njemu, Njegov branitelj Dr. Manger predlaže, da se pozovu ne- ki svjedoci. Predsjednik moli, da se odustane od saslušanja svjedoka Dr. Ferri i Koniga. Drž. od- vjetnik predlaže, da se pročitaju njihovi ispiti. Dr. Forlani se protivi i traži da se preslušaju. Sudbeni će dvor odlučiti. Svjedok don Radoslav Katalinić bio je u vr- gorskoj krajini od god. 1896 do lani. Luetić i Pervan svemu su krivi. Prirezi i nameti svake su godine sve više rasli. On je o žalosnim odnošaji- ma u vrgorskoj općini pisao u zadarskoj ,Hrvat- skoj.“ Kralj je na njegovu molbu udijelio 100 f,, da se pokrije crkva Sv. Jurja. Mate Pervan je uzeo novce a crkvu nije pokrio. (Prvan niječe). Andrijašević Petar veli, da je Kukulj znao slabo računati i radi toga, da su nastale u raču- nima velike pogreške. Bio je prijatelj s Kukuljem i Luetićem. S njima se je dopisivao u stranačkim i izbornim poslima. Napisao je tužbu proti Dr. Ferri. Kukulju je jednom poslao nekoliko izbor- nih punomoćnica, od kojih je samo jedna bila pot- pisana, i pisao mu: ,dogje li do nevolje, upo- trebi sve.“ Čita se ispit Ante Jelavića, oca optuženika. Živi zajedno sa sinom. Imanje mu vrijedi 20000 f, Nije primao od općine novaca, već je od svojih trošio za izbore. Svjedok Toma Vukosav primio je od Kuku- lja 6 f. da plati birače što su došli iz njegova sela da glasuju. Svjedok Frane Vukosav opć. vijećnik, ne zna je li općina trošila za izbore. Ništa nije razumio, što bi tajnik u vijeću čitao. Bio je brojač marve. Travarinu nije platio, jer mu je Kukulj rekao, da nije zgotovio računa. Svjedok dum Jozo Jurčević malo je puta bio na opć. sjednicama. Iza Luetića g. 1897 izabraše ga za presjednika novč. odbora. Otklonio je čast. Svjedok Ante Franić, pošt. majstor, kaže da su svemu krivi Kukulj, koji je gospodski živio i Luetić, koji je općinom upravljao. Oni su ga više puta tužili, jer im je bio protivnik. Jednom je u- slijed njihove tužbe bio obustavljen od službe. Luetić je htio na njegovo mjesto namjestiti svog brata. Čita se odluka 4/11 1895 ravnateljstva po- šta i brzojava, kojom mu se naregjuje da u sve- mu bude sporazuman sa bratom popa Luetića, te mu je bio dodijeljen za pomoćnika. Vid Franić, opć. prisjednik, nepismen je i ne razumije se u opć. poslove. Njega nije niko za ništa pitao. Toma Granić, krčmar, davao je po nalogu općine biračima jesti. Općina mu još nešto duguje. Predsjednik javlja, da je sudbeni dvor pri- hyatio predlog, da se preslušaju Aleksandar Kšč- nig i Dr. Ferri, Ispituju se neki svjedoci od manje važnosti, Ante Polić vidio je, da Jelavić potpisuje na spisima imena prisjednika. Njemu su govorili: ne treba da se vi (pravaši) na izborima mučite, ne- ćete dobiti; platit će te što vi i mi potrošimo., On je radio na izborima protiv općine. U Crvenoj Hrvatskoj iznosio je mesnosno stanje i neza- konitosti. : Poslije podne branitelj Dr. Forlani podvrgne oštroj kritici postupanje javne uprave, kojoj je bio poznat nered na vrgorskoj općini, & usprkos tomu nije ništa učinila, da se neredi odstrane, svrhe izrabljivala. Za izbor no. Ova je rasprava ža šobom povela već 20 dru. gih rasprava. Predsjednik kaže, da će sud. dvor odlučiti. Rasprava 9 o. m. Marko Paker darovao je načelniku duhana a Radoniću tukca, da ga imenuju poljarom. Nije do- bio službu, pa je tužio Radonića, ali je izgubio pravdu. Radonić mu je dao za odštetu 2 for. Kad bi se sastalo vijeće, vijećnici su na račun općine jeli u krčmi. Josip Vegar bio je brojač, te nije plaćao tra- varinu. Dobio je od općine novaca, da plati bira- čima objed, Ante Bošić kaže da je svemu kriv Pervan, koji je govorio: ,troši, pa puklo kud puklo.“ Ku- kulj i Luetić su pošteni. Primao je po 2 for. za sjednice novč. odbora a Jović p> 10 fyr. Tažio je nerede zaludu zem. Odboru. Ivan Marinović dao je glavaru Ančiću 4 f. mita. Zadnjih izbora nudili su mu 50 for. da gla- suje za općinsku stranku. On nije primio već je protiv općine glasovao. Jure Jukić bio je više godina opć. prisjednik. Nije se pitao u ničemu. Načelnik ga je uvjeravao, da nema poštenije općine od vrgorske. Kad bi do- šao na sjednicu, ručao bi na račun općine. Šimun Luinović bio je opć. vijećnik, ali ne mogao podnositi, da se puk nametima i prirezima gnjavi, to se zahvalio na časti. Tužio se i zem. odboru, ali uzalud. Mate Pivac bio je 3 godine opć. prisjednik. Kad je istupio iz uprave, tražio je i dobio od ma- čelnika izjavu, da on ne odgovara za nikakav nered. Ivan Jukić, lugar, primio je od Kukulja u dva puta 84 for. za izborne svrhe. Rasprava 10 o. m. Predsjednik proglašuje zaključak, kojim se predlog Dr. Forlani odbija, ovim obrazloženjem : Obzirom na to, da okolnosti, vrhu kojih bijahu predloženi svjedoci namiesnik David, Pavić, Nar- delli, Luxardo, Blešić i Škarić već su potpuno do- kasane; budnć da iz pritužaba, koje se u spisi- ma nahode i koje su bile upravljene na predpo- stavljene oblasti, bjelodano je dokazano, da iste vlasti veoma su dobro snale, u kojem se stanju vrgorska općina nahodi, te dotične osobe ne bi mogle biti ispitane, već vrhu razloga, zašto ne bijahu poduzete energične mjere, ali isti razlozi ne mogu zanimati ovaj sudbeni dvor, ne buduć to pitanje njegove nadležnosti. Što se tiče dvorskog savjetnika Vukovića i profesora Mrkušića opaža se, da ovi sjedoci ne bi mogli ino dokazati, nego da je općina trošila silni novac u izborne svrhe, ali ta okolnost je potpuno dokazana iz potpunog priznanja optuženika Kukulja i po iskazu mnogo - brojnih svjedoka, s toga se prikazuje suvišnim priznanje svjedoka Vukovića i Mrkušića.“ Obrazlo- ženje je izazvalo veliku senzaciju i suvišan je svaki komenat. Čita se odgovor zem. odbora na upit sudbe- nog dvora, da je općina dužna sve svote, unijeti u blagajnički dnevnik. Čita se novo mnijenje vještaka o efektivnim prihodima i rashodima, iz kojeg proizlazi da je općina vrgorska u 20 god. imala prihoda 217,319 f. a rashoda 148,821, dakle manjak od 68.498 f. — Dr. Manger dokazuje, da su vještaci i ovog puta pogriješno računali, isto kao... Kukulj. Predlaže da se svi spisi blagajničke knjige pošlju semalj- Dr. Forlani, je za to da se pozovu novi vještaci. Dr. odvj. protivi se predlozima, jer je spo -