3 I pored ovih borećih se i gložećih stranka i strančica, nema mjesta za srednju — ili po jas- nijemu izrazu za zajedničku — stranku, a to je donekie i zlo: nego ova udaljenost stranaka, koje imaju zadaćom, da slože predaje protivne i pro- tuslovne nauke, jer je meizbježiva povjesnička realnost. ,Krijepost stoji u sredini“ kaže se: ali ova sredina ne može se ili se neće da istražuje: ismegju dvaju tabora leši prazniua. Da ju se na- dopuni, ne samo dobra volja bila bi potrebita, ne- go bilo bi potrebito i vrijeme. »Kad je Zarathustra došao u svojoj trideset godišnjoj dobi, ostavi domovinu i jezero domovine svoje, te pogje ua brdo. Tu je imao uživanja svo- ga duha i svoje samoće. Nego na koncu konca njegovo se je srce preobrazilo . . .“ Deset godina samoće bilo je za mudraca od neophodne nužde: ko će nam dati ovih deset godina, a nada sve ko će nam dati samoću? Mi, usuprot, živimo sa sa- tom u ruci, a bogomisaono raskoštvo i sjajnost samoće aije nam dozvoljeno: moramo živjeti u vijoru osoba i stvari te brižljivo, pečalno loviti ideje i riječi, a čestokrat nas riječ ne podpomaže : a ok e dove ii pensier tuona Non risponde la voce amica e franca. Srednja, zajednička staza nam je zatvorena i nestavni smo izmegju v hovnih i novih potreba ; reda; nejasni pojmovi, pobrkane težnje naroda, koji se ne zadovoljava svojom prošlošću, stečenim dobrim, a druga traži, te ne znade koji su i koja bi mogla biti. Užasno stanje, u koliko nit u obra- pi, nit u nasrtaju nema one okorelosti i one jas- noće osvjedočenja, koja označuju uzroke borbe i pokazuju mogućnost pobjede. Česa radi borioci nikada sve niti dobivaju miti gube: mogući slučaj ništa ne odlučuje: pitanje ostaje uvijek viseće: čekamo a nikada ne riješavamo. I umaramo se ne poradi naših uživanja, nego poradi naših mu- ka i naših poteškoća. I megjutim jedni drugima vičemo: ,Vi nema- te ideja, vi ne branite nego aktualni čin, vi se ne mićete? Koje su dakle vaše ideje? Imadu li krivo? Meni se čini da ne, kao što svakomu o- nomu, koji imade jasnost rasude i logike. Sred šuma šumovitih, niječnih ideja, u koji- ma luta naš narod, narodni vogje moraju si naći svjetlu i stalnu tačku, za koju će vas hrvatski narod, koji živi, kao što to vrlo dobro kaže naš pjesnik : Od Adrije tamo do hladna Timoka, Od Balkana pa do Triglava visoka ustrajmo, odlučno i požrtvovno raditi. A koja da bude, koja li smije biti t& svjetia i sjajna tačka: ako ne ona, da se sve opstojeće sjranke i stran- čice stope u jednu, zajedničku stranku, eda tako uzmognemo što prije doći do cilja: slobode, ne- odvisnosti i samostalnosti Hrvatske, koja nam vi- še mora da je na djelu, nego li na riječi. Nije dosta ne činiti zla: treba činiti dobro. Nije dosta živjeti bez sramote: mora se svojim životom steći pohvala. Nije dosta biti Hrvat: dužnost je to i djelom pokazati. ,Djela tvoja spasiti će tebe“, kaže naš Spasitelj. Mnogi prelijevajući se oblaci stoje nad našim glavama: razpršimo ih, te neka se povrati vedrina. Nije ovo čas da ugjemo u kraljevstvo obma- nA, što u ostalom o politici, uvijek je kraljevstvo bruke i sramote. Držimo se čedne realnosti, te se nadajmo, akoprem je čedna,- da je dobra i čvrsta: ništa ne izgubiti, a dobiti u sadašnjosti koliko je to više moguće ; ne isnositi na pogibao sadašnjost. Branimo jesik, a jesik je domovina. Eto nam for- mule za borbu. Niti književna jakost i plodnost mogu obra- niti i uzdržati netaknutu egemoniju jezika. Gogol, Dostojewski, Tolstoj i Turgenjev: da li tavost nama zavladala, u doba kada smo ša sviju strana okruženi mnogobrojnim, jakim i bogatim neprijateljim ? Ako ne ništa to barem ne bi moralo, niti smjelo biti kod nas Hrvata. Ta korjen je imena našega od kbrvati se i hr- ve (hrva = borba); kao što je i onaj naroda Borgogne u Italiji, koji su bili prozvaui Borgognoni, jer uznemiravani od vojničkih plačkanja Vandali, Got& i Alana, podigoše dobro sazidane varoši (borghi) i jake tvrgjave; te s toga, obzirom na te mnogobrojne varoši, bijahu nazvani Bor- gognoni. Prenimo se, ćda imenu, kojim se dičimo, od- govara i politička borba! + d.r Andriju Jagatić. Sve hrvatske novine dostojno spominju za- služnoga superiora milosrdnih sestara zagrebački- jeh, uzornoga sveštenika, velikoga otačbenika hr- vatskoga. Dum Andrija bio je upravo pojav u hr- vatskom narodu. Upravo gvozdene marljivosti. On bi na sve mislio, on bi mnoge i mnoge zamisli izvagjao. A bio je i spreman u svemu kao rijetko ko od Hrvata. Već u šestoj gimnaziji stupio je bio u redove stranke prava, te ostao hrvatskoj misli nesebično vijeran do posljednjeg daha. U saobraćaju sa ,Starim“ i sa Kvaternikom, a kas- «| nije sa svim Zuatmijim muževima uaše hrvatske domovice: on je pozaavao prilike hrvatske kao rijetko ko. Bavio se je već u sjemeništu knjigom i naukom ujedno i molitvom. U ujega bijaše ri- jetka vrlina hrvatska: da se nije isticao; premda je izvanredno maogo radio. U tom je bio nalik Ričkomu. Samo što ona nije aktivno sudjelovao u polit ci, već se je posvetio socijalnim pitanjim ; koja su dan danas znamenitija i za hrvatski narod, nego li jalovi politički programi. U tom je radu u velike uspijevao. Nastojao je preporoditi hrvat- ski narod idealima kršćanskim. Jer je on bio u- vjeren: da kršćanstvo, koje je preporodilo raska- lašen Neronov Rim, te germanske i ostale barba- re; da je to kršćanstvo zvano i današnje raspu- šteno društvo, recimo i hrvatsko, preporoditi i oplemeniti. Nije on bio u ničem fanatik ni u vje- ri ni u hrvatstva: budući osvjedočen, da će lju- bav bližnjega, kakovu katoličanstvo nauča pobije- diti, spasiti i hrvatski svijet. Zato je on i živio život kršćanski: dan i noć djelujući za druge, a nikad za sebe; ljubav bliž- njega skratila mu je dragocijeni život. No ta lju- bav ostaje i preko groba. I ,Crvena Hrvatska“, kojoj je on kumovao kod poroda, nada se: da će hrvatska misao, kojoj je Jagatić sve svoje sile posvetio, slavlje slaviti. Listovi iz Zagreba. Zagreb, 22 Maja. (1m.) Od neko doba magjarski šoviniste a- gitiraju za ideju pripojenja Dalmacije Ugarskoj. Ova je agitacija u zadoje vrijeme življa i sve ve- će dimeasije zauzima. Nedavno je potpredsjednik ugarskog goografskog društva D.r Rudolf Havass predavao o tom na budimpsštanskom sveučilištu, a prošlih dana istu je temu razvijao u velikoj dvorani pravoe akademije u Kecskemeta. Preda- vanju je prisustvovalo osim mladeži i muogo op- ćinstva. D.r Havass razlagao je, kako u interesu same magjarske države stoji, da Dalmacija, ,sjaj- ni biser nekadauje jake magjarske države“, opet sebi pripoji. 1 historičko pravo ovlašćuje Magjare da traže pripojenje Dalmacije Ugarskoj, jer je tobože povjest puna dokaza o pripadnosti Dalma- čije Ugarskoj, a ta prava Magjara dokazuje i XXX. članak od god. 1868 pa konačno i sami Dalma- tinci za tim teže. Sada je uprav došao zgodan, čas, jer u Dalmaciji vlada veliko nezadovoljstvo na austrijsku vladu, Tumačeći Magjarima u pri- log nedavni govor vašeg dičaog zastupnika Bian- kini-a, završio je Dr Havass: ,Ovo je najzgodnije vrijeme, da zahtijevamo pripojenje Dalmacije, i tako produljimo magjarsko primorje, jer je Dal- vass napominje, iz dobe ugarsko-hrvatskih kralje- va počamši od Kolomana pa naprijed. Člankom XXX. od godine 1868 Ugarska se je obvezala, da će nastojati oko inkorporacije Dalmacije u- garskoj kruni a za aneksiju Dalmacije teritoriju kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sa Ugarskom dakle imati će Dalmacija zajedništvo krune a sa Hrvatskom pak teritorijalni integritet i zajedništvo ustava. Što se tiče simpatija Dalmatinaca prama U- garskoj — dokaz je tomu Dr Havass izvagjao nekoliko članaka, što ih je pisao zadarski U Dalmata“ organ šačice domaćih izroda. Kakav, je ovo smiješan dokaz, ne treba da razlažem. Dok tako oduševljeno piše i govori D.r Ha- vass o pripojenju Dalmacije, drugčija su mnijenja slali neki magjarski listovi. ,Magjar Szo“ piše, da je želja za Dalmacijom ,pogibeljna sanja Ma- gjara“. Uopće je njegovo mišljenje, da bi sve na- stojanje Magjara išlo na korist Hrvata. Dalmacija je čisto hrvatska, pripojenjem pastiće u krilo Hr- vata. Ovo priključenje dakle Dalmacije bila bi prva postaja oživotvorenju jugoslavenske ideje. Da bi smo i priključili, veli napomenuti list, Dalma- ciju, morali bi sao ju il priključiti neposredao Hrvatskoj ili je preurediti kao posebno okružje ili je utjeloviti Ugarskoj. U prvom slučaju ugodi- lo bi se Hrvatima, u drugom bi se morao posta- viti ban za Dalmac:ju, no taj bi valjda isto osje- ćao kao i oni, a treće je neizvedivo, jer u Dal. maciji neima ni trunka magjarstva, dapače nas Dalmatinci mrze. Jadna li je sudbina sirote Dalmacije. Obzoraši su odgovorili na poruku kluba stran- ke prava. Oni su, da se prije sjedine oba krila stranke prava, a ujedinjenoj stranci prava da će se oni pridružiti, t. j. oni žele samo koaliciju, što pristaše čiste stranke prava neće niti da čuju. Budite uvjereni, gosp. uredniče, da pri ovom sve- mu igraju veliku ulogu osobe a ne načela. Po- stavljaju se osobe skroz protivnih načela, ćudi, Ptemperamenta“ što no je riječ. Pregovori nisu još prekinuti, a konfuzija je takova, da uprav pravi kaos vlada. Megjutim magjaronske novine ne smažu dosta riječi, kojim ovjenčaše uspjeh svog pisanja . . . I braća se kolju . . . Vijećanja su kraljevinskih odbora prekinuta, te se kaže, da je isključena mogućnost pravodob- nog riješenja financijalne nagodbe. Ugarska vla- da bila bi valjda voljna povisiti hrv. tangentu za 500 000 kr., dok hrvatska zahtjeva kao nuždan u- vjet povišak za 1073486 kr. Kako će se sve o- vo svršiti nemože se predvidjeti. Govorilo se je da će Ban u slučaju, da se ne udovolji opravda- noj želji, demisionirati, nu jučer je to već služ- beno opovrgnuto. Klub čiste stranke prava držao je u nedjelju sastanak, te je u njem predsjednik dr. Frank iz- vijestio 0 svom radu u kraljevinskom odbora, a pretrešalo se je o poruci kluba stranke prava o slozi, O tum ću drugi put. Zagreb 29 Maja. (Im). Bu kaj od sloge ke vladao. Danas je pak već u Zagrebu svak stim obračunao i niti na to ozbiljao misli. Drukčijeg su pak mišljenja rodoljubi vani. Oni poručuju : mi smo već složai, dajte složite se vi u Zagrebu, ljudi, voda je do grla, složite se.... mare za to