Br. 24. U DUBROVNIKU 15. Juna 1901. Godina XL. CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopće: Oglasi koji se više puta tiskaju po pog: bi i uz Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, frankirana pisma ne primaju se. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-U; , Bosnu i nu s godinu 10 krun&, na o godine 5 kruna, — sa inozemstvo 10 ovi kruna i poštarski tro Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je dredbrojen i za došasto polugodište. SEEN Dubrovnik, 14 Juna 1901. Nj. Pr. Ministru predsjedniku Korberu uspje- lo je da učini, što ni Badeni ni Thua ni Gautsch ni Wittek nijesu mogli. Zastupnici ga slušaju, od vukova i lavova postadoše janjci krotki, ako se kadgod čuju glasovi, koji nijesu u skladu sa tim mirom i grozničavom radinosti, koja je parlame- nat pretvorila u mašinu za glasovanje, to je sa- mo onako .iz navike, da se opsjeni prostotu, koja dade poslanicima mandate, da brane narodne pra- vice. A ipak taj veleum državnik, koji je Nijemce i Čehe doveo — sit venia — na iste jasle, da u milijunima i milijunima zaborave i na njemački kao državni jezik i na češko državno pravo, tsj veleum ne zna ni pravne temelje, na kojim je utvrgjen sadašnji položaj Dalmacije u austrijskoj polovini. On sluga kraljev ne zna ni za poruke Nj. Veličanstva dalmatin- skom saboru ni za nagodbu i za druge isprave, gdje nam je utvrgjeno pravo sjedinjenja a sadaš- nji položaj izričito proglašen provizornim. Ne čudima se tomu. Kad su naši zastupnici doživjeli, da ih jedan c. k. ministar pita, kojim se jezikom u Dalmaciji govori, što nas može više da zadivi. Ali prelazeći preko svih konsekvencija, koje bi se po osobu Korberovu mogle izvesti iz njegova učenog i državničkog govora, pitamo se, kako je moglo doći do toga, da se on usudi po- reći nam ono, što dosad nije nijedan ministar amio. Nećemo pogriješiti ustvrdimo li, da ga je na to potakla naša slabost i nemoć; uradio je to, jer je mislio, da može, a mogao je i misliti po onomu, što je u Beču vidio. Kazali smo jednom, da je bilo pogrješno, kad je nekadanja slavenska kršćanska sveza učinila u svačemu svoje stanovište ovisnim o stancvištu češkoga kluba Ustali smo otvoreno i kad se je ta sveza u ovom parlamentarnom zasjedanju po- ctjepala, a žigosali smo još žešće novi liberalai klub, koji smatramo klin u slavensko-hrvatsku za- jednicu. Pomanjkanje samostalnog rada, nestašica pouzdana vogje poslije Klaićeve smrti, nesloga i nestalnost u odlukama dovela je eto Hrvate i Slo- vence do nemoći. Treba da šuteć gledaju, gdje se drugi milijunima goste, neda im se dapače sada ni da istaknu svoje stanovište i svoj politički pro- gram. Kad je trebalo njihovih glasova, da se des- nica uzdrži, zadovoljavali su se mrvicama, sada kada ih više ni Česi ni vlada ne trebaju, dogodilo im se što i Šekspirovu crncu. Temelj je politici egoizam, svak hoće da za sebe crpe iz položaja koristi, koje može. Zajedni- ca interesa, to je što veže političke stranke, a nestane li te, nestane i sveze, nema joj dapače više ni usroka. S toga mi ne možemo prekoriti f na cjedilu ostaviše, ali zastupnici južno-slavenski trebalo bi da već jednom upamte, što znači slu- iti drugoga pa i brat bio, te da od sad unapri- bu trebovali. Po svemu sudeći možemo nagoviještati, da će sloga Čeha i Nijemaca — o kojoj regbi da nije dopušteno ni sumnjati — nama dalmatinskim Hr- lijepu jabuku; goiječe- naših osjećaja. U nas je u Dalma- neko nas je mrtvilo obuzelo, u, regbi da na to kogod računa, ali neka ne mi- ni ostale negdašnje naše saveznike, da nas | kO | na | Izlazi svake subote. | l Pojedini broj 20 para. | _ sle državnici u bečkim ministarstvima, da je kom zavišću gleda, kako ga ima Bugarska, kako to mrtvilo isto što i odbacanje narodnih želja i ideala. T.ga bi mrtvila moglo od jednom nestati, jer ne može hrvatski narod pustiti bez prosvjeda, da mu tugjinci nogom gaze svetinje. Moglo bi o- pet nastati borbe, koja izazivačima ne bi bila mi- la, premda sudeći po tomu što je ministarska iz- java pala baš u oči saborskog zasijedanja, oni ni nemadu prave svijesti o onomu što su Hrvatima porekli, kada su im porekli pravo za sjedinjenjem. Jadransko more. I. — Možemo reći, da nema na svijetu mo- ra, za koje se trgaju toliki narodi, kako za ja- dransko more; nema mora o koje se križaju to- liki interesi, kako o Jadransko more. Ako dobro uvažimo zadnji cilj pangermanaca, vidjet ćemo da je Trst, odnosno Jadransko more ono, preko ko- jega bi svi Velikonijemci htjeli osigurati moralno i trgovačko gospodstvo do krajnjeg Istoka. A šta znače sve konvulzije Italije u vanjskoj politici? Šta znači sva politička agitacija njezinih ljudi? Znači jedno samo: Italija hoće da sama zagospo- dari na cijelom Jadranskom moru. Razni ljudi do- laze s raznim predlozima, stavljaju razna pitanja, " drže razne konference. Oblik je svemu tomu raz- ličit, sad oštriji, sad blaži, ali cilj je isti. Jedno isto hoće republikanac Bovio kao i umjereni Luz- zatti. Pojavljivaju se razna pitanja. Danas se ra- di o kakvoj interpelanci o Trstu, ali tako, da o- buhvaća cjelokupne stvari tako zvane , Venezia Giulia“. Satra se radi o interpelaciji radi obnove trgovačkih ugovora, odnosno o obnovi, klauzole 0 carini na vino. Prekosutra opet o arbanaškom pi- tanju. To su razna pitanja, ali Talijanci zaboravivši zadnje dogagjaje pod Visom, pod svim tim pita- njima skrivaju jedno glavno: misao na isklju- čivu dominaciju na Jadranskom moru ! Što hoće Magjari svojim naprezanjem na Ri- jeci? Dominaciju Jadranskog mora! Za svoju da- našnju politiku, kojoj fali svaka etička podloga, Magjari nemaju životnog uvjeta. Oni se osjećaju bez zraka, osjaćaju kao da ih nešto duši. S toga svojim naprezanjem na hrvatskoj Rijeci utiru put do tugjega mora, jer — nemaju svojega ! Nema ni jednog Magjara, rogjena na moru. Ipak oni govore o magjarskoj luci, 0 magjarskom moru, 0 magjarskim ribarima, o magjarskim mornarima, 0 magjarskoj mornarici. Nama, koji znamo, kako stvari stoje, sve je to smiješno. Da, smiješno. jer gve to, što se tu zove magjarskim, hrvatsko je i ugrabljeno Hrvatima. I Srbija nema mora i ne- ga ima Hrvatska, kako ga ima Crnagora. Lijepa je ravna Bosna, pa i ista kršna Hercegovina je lijepa. Nu, koliko god su lijepe i koliko god Sr bija teži sa njihovim teritorijem, ipak jo) je dru- pćeno, zahvale i ost. plaća se 20 po retku, eran popust, a ne- obale apeninskog poluotoka, nu u koliko mokri obale Dalmacije, hrvatskog primorja, Rijeke, Tr- sta i onog primorja, koji se u iredentističkom jar- gonu zove ,Venezia Giulia“, a u službenoj au- strijskoj nomenklaturi : Kiistenland, — dočim je pravno i faktično hrvatsko primorje — to je mo- re hrvatsko i slovensko, to je more one ujedinje- ne države, za kojom teže svi hrvatski i sloven- ski patriote ! O razvoju domaćih obrta. (Glas is općinstva) Prošlih dana pročitasmo ,priopćeno“ u ,Je- dinstvu“, što ga je dao tiskati g. Mato Vidović, vlasnik tvrtke Grgo Vidović, i u toj prigodi na- metnulo nam se nekoliko razmišljaja, koje ćemo ovdje izložiti na korist razvoja našega domaćega obrta. Zaista treba priznati, da je naš obrt u povo- ju, a da ne rečemo gotovo de ga i nema. Razli- čiti su uzroci tome krivi. U prvom redu oskudica okatih i domišljatih ljudi, koji bi se posvetili to- me zvanju; zatim pomanjkanje velikih, glavnica, a donekle i siromaštvo poznatih prirodnih izvora naše pokrajine, pak utakmica stranih glavničara i obrtnika, a napokon i fiškalizam državnih organs, koji odmah u zametku guše korisna poduzeća. Po svemu ovomu razumije se, da u u nas ne cvatu ruže na ovom polja i da naši obrtnici — te bi- jele muhe — treba da se opašu gvozdenom vo- ljom i mučeničkim ustrpljenjem, dok uberu plo- dove svojih dugih i plemenitih pregnuća, Da, ple- menitih pregnuća rekosmo, jer bi trebalo već jed- nom naviknuti javno mišljenje na to, da u sva- kom domaćem obrtniku nazrijeva dobročinća o0- tadžbine. Ta u jednu ruku oni pružaju svagdanji kruh našem nevoljnom svijetu, a u, drogu otkri- vaju nova vrela blagostanju, te stiču novac, koji ostaje u zemlji i donosi joj kojekakve koristi. Pre- ma tome mislimo, da nije lijepo podmećati klipo- ve tim zaslužnim ljudima, već da je otačbenička dužnost podupirati ih na svaki način. Trebalo bi prije svega, da im sama vlada bude više pri ruci i da ne otegne rješavanjem pitanja, koja bi mo- gla oživjeti domaću industriju. S druge strane trebalo bi, da općine, koje su svakako pozvane u prvom redu da štite interese mjesta, budu ma o0- prezu, a da-se ne ušuljaju strane tvrtke na sa- tor domaćih. Općini splitskoj zaista niko živ za- mjeriti neće u nazočnom slučaju, što bdije na o- branu svojih interesa, ali kad se jednom ;pročisti pitanje o pravu porabe vode na izvoru obrtničke svrhe, bilo bi žalosno, da bi treći — ko- ja strana tvrtka — uživao koristi novih poduzeća. naše 4 \