Ja sem glede tih pojava odavno već na čistu.
Nije uvijek ono što je veliko, ujedno zdravo i ži-
lavo. Takovi narodi — & pajrječitiji primjer 0 to-
mu pruža nam englesko-burski rat — osjećaju,
da ako im se odštete gdje ma samo kakovi trgo-
vački interesi, ili ako im se makar samo u koje-
mu manjem dijelu istisne vlast iz ruku, da će po-
sve propasti, t. j. kod njih izlazi na to: ili gos-
podariti ili ne biti. Da je to pojav upravo presla-
be životne snage, to možemo sa stotinu primjera
u svijetu razjasniti. Bolje će proći onaj glumac,

koji umije razne uloge glumiti, nego onaj, koji |

 

|

zna samo jednu. A još bolje, dakako, onaj, koji

bi si mogao ne samo glumljenjem, nego i čim
drugim potrebno za život svoj zaslužiti.

Lakše je za onu životinju, koja se može raz-
nom hranom, i lošom, hraniti, nego za onu, koja
je upućena samo na jednu. U opće će prije pro-
pasti n. p. mesožder, nego biljožder, jer je hraua
potonjega i više raširena i lakše pristupna.

Prije ćete u jednomu predjelu iskorijeniti
t. zv. plemenito drveće, nego li isčupati neki ko-
rov. Prije će nestati; slonova, nego lu bakterija.
Ne radi se tu ob utjehi, da će, dakako, plemenito
prije poginuti, nego li prostota, nego se radi ob
uzdržavanju svakog imdividualitetu na pose, od
kojih si je svaki sebi više vrijedan.

Svaki organski stvor čim ima manjih zahtje-
va, čim se lakše okolnostima prilagogjuje, čim se
više množa, tim će se dulje uzdržati.

Ali jedan narod i u ropstvu ne propada, ne-
go si i uz najnepovoljnije prilike očuva ime, u-
savršuje jezik i kulturno napreduje, taj se nema
u opće više ničesa bojati. Dakako, da se gdjetko
g tim ne bi zadovoljio, nego bi tvrdio, da narod,
koji ne zapovijeda sam sebi, koji ne gospoduje u
svojoj kući, koji nije kadar stvoriti samostaluu
državu, da se s ovakovim u opće više ne račuua,

toga kao naroda ni nema, taj je i onako već
izbrisan.

Nu to su razna shvaćanja, to b»š čini obi-
lježje raznih narodnih karaktera. Narod, koji ima
pravo razvita etična načela, taj niti ze poznaje
nikakovo zapovijedanje sa jedne strane, a slijepo
pokoravanje s druge. Kod takovog ne postoji shva-
ćanje, da treba nečije zapovijedi izvršivati, nego
da se svaki pokorava samo ne ljudima, nego ne-
kim općenitim etičnim i moralnim zasadama; da
ih slijedi, jer to odgovara nutarnjoj ujegovoj po-
trebi; jer slijediti ova načela znač. zadovoljavati
svojoj savijesti i svojemu osvjedočenju.

Dakle može se upravljati, da se ljudi dobro-
voljno podvrgavaju nekim načelima, koja se svi
jednako priznavaju kao spasonosna, koja ne treba
da budu personificirana u kakovim gospodarima
u običnomu smislu. Onaj dakle, koji je o tome u-
vjeren, da je najbolji vladar ,pravica“, ali me re-
prezentirana baš na kakovom prijestolju, ili u o-
sobi kakovog strogoga guveruera, nego ona, koja
se nalazi usagjena u srcima sviju pojedinih ljudi,
taj ima sigurno najbolje nazore o uregjenom druš-
tvu ljudskomu, ili ako hoćete to modernim ime-
nom nazvati : 0 državi.

Takav narod oeće dakle ni grabiti za šipkom
gospodstva, nego će samo usavršavati pravna i
krijeposna načela, jer znade da se bez ovih neće
i onako nikakova vlast dugo moći uzdržati, a uz
njih da može, kad bi ista proniknula i njegove
dosadanje gospodare, i s ovima u buduće mirno i
ravnopravno živiti.

Takova dakle načela predstavljaju u jednom
narodu sapetu ili virtualnu silu, koja se ne može
nikako izgubiti, nego jedno — čim popusti zapri-
jeka — pretvoriti u živu aktualnu silu.

S toga je i nama Hrvatima doduše teško da-
našnje stanje, već za to što nesložai_i rascijepka-
ni, ne vidimo realiziranu pravu božansku pravdu
i jednakost, ali u potpunoj svijesti naše virtual-
ne jedino prave i pobjedujuće sile, možemo biti i
u sadanjoj modernoj narodnostnoj borbi za pre-
stige nekakova gospodstva, slobodno pasivni i
mirni motritelji. Nama se ne treba boriti na boj-
nim poljanama, a niti nadmudrivati na moderuom
parlamentarnomu polju, nego imamo čuvati samo
pašu sapetu silu: naš narodni karakler, koji se
temelji na vječnoj istini, dobroti i pravdi.

Ovu silu imamo njegovati i pomnažati, a
parlamenat mošemo upotrijebiti samo poglavito sa

mmm ma mn ———— > —aza————

aredstvo, da se preko njega šire u narod ona $pa-
sonosna načela, koia su jedino prava i koja do-
vode do sjegurnoga <ilja

Nego da taj clj postignemo treba nam na-
da sve: složnih sila, jedinstvenosti u pravcu, lju-
bavi u mišljenju, požrtvovnosti u radu.

Mi nemamo, da Magjarim zavidimo njihov
dansšnji položaj. Oni su ga izvojevali. Kojim i ka-
kovim sredstvim o tomu ne govorim. Ali je činje-
nica tu. Može li ju ko zanijekati ? A može li ko
ječno odgovoriti na pitanje: ako smo mi više od
njih zasložili ? Jesmo: mi smo «u saslugama, u 0-
betanjima od njih zaslužniji, da budemo svoji.
Koliko smo mi učinili, žrtvovali, da izagjemo iz
našega sadanjega prekarnoga položaja ?

Kada su Isusovci ustanovili u Francuskoj bez-
platnu obuku igara, radi česa je prijetilo sveuči-
lištima, da izgube svoje pitomce, prvfesori pogjo-
še se tužiti kralju, moleći ga, da bi naredio Isu-
sovcima, da se za to čine platiti. Henrik IV., ko-
ji je tada vladao Francuskom, odvrati: Je n ai
qu' un mot & vous dire: faites mieux qu' eux et
vous les Cattrez.“

Tako i mi. Prestanimo gloženjem, sakupimo
sva sile u jednu, te ćemo na tai način podići sa-

sma lako na život drijemajući hrvatski narod ;
| sačuvati svoj ponos. izvoišteći sjainu pobjedu, po-

biedu slobode i samostaloosti. Mlitavost — koja
je danas toliko s nami Hrvatima zavladala — to
je nedostatak narodne avijesti, to je zatajivanje
narodnoga značaja; to je kl*njanje i puzenje pred
tugjincima. Gdje je pomoći, tu je uzaludna suza,

Mora da smo oprezni, mora da smo jaki.
Pobjeda je onog, koji ju pripravlja, sramota o-

| mog, koji se klanja, neumrlost onog, koji se je šr-

tvovao za ideju. Najljepša, najuzvišenija ideja to
je: domovina.

——————————————————————————————————

Sirom domovine.

Dalmatinski sabor. (I. Sjednica). Pošto
due 17 ov. mj. mijesu bili na okupu zastupnici,
prva je sjednica bila 19 ov. mj. Novoizabrani za-
stupnici Buić, Mazzura, Ružević i Skelin položiše
svećano obećanje. Biankini je upitao vladu hoće
li se energično zauzeti, da se ne obnovi vinska
klauzula; je h vladi poznato, di su u Pragu, pri-
godom kraljevog boravka, bili pozatvarani neki
Imočani i što misli na to učiniti; kad će se gra-
diti župuička kuća u Grohotama. Perić je upitao
vladu o zabrani kotarskog poglavara makarskog,
da se vije hrvatska trobojnic+ u Vrgorcu prigo-
dom raspusta one općine. Vladin govjerenik pl.
Pavić odgovorio je na više upita postavljenih na
vladu u prošlom zasjedanju, megju kojim o grad-
nji lukobrana u Zatonu kod Dubrovnika. Za tim
gu bili bez rasprave ovjerovljeni izbori novih za-
stupnika. U odbor za prijegled rada Zem. Odbo-
ra, mješte prisjedoika Dr. Katnića izabran je zast. V.
Milić Zak. osnova, kojom se preinačuje $ 21 pokr. z.
97), 1873 o realkama, izvještaj Zem. Odb. 0 za-
ključnom računu zemljišno-veresijskog zavoda od
1/, do 3%, 1900 i izvještaj Zem Oib. o preina-
ci zakooske osuove, kojom se uregjuje način, ka-
ko da se izvede kanalizacija u Zadru bijahu pre-
dani razuim odborima. Uslišila je molba sirot4
pok. dra. Vicka Ercegovca za produženje pripo-
moći i prešlo se je na dnevni red preko molba
nekih učitelja, da im se odmjeri peta petogodišnjica.

U bečkoj ,loformation“ jedan hrvatski zastup-
nik piše, da će saborska većina glasovati zaklju-
čak, da se u dalm. saboru neće primati talijanski
upiti i predlozi i da se neće talijanski govori mo-
ći držati. Isti list javlja, da će hrv. nar. stranka
ponuditi za budućih izbora kompromis straoki

ravs, koja je spravna, da ga prihvati, ako joj se
m. Odboru poda jedno mjesto.

Gradska kronika.

Željeznica. Doznajemo, da će se ovih dama
dovršiti raduje oko željeznice Gruž-Boka i da će
biti predana saobraćaju na 15 Jula. Taj će se
danu u Gružu priredit slavlje, na koje će, kako
čujemo, doći g. ministar željeznica Wittek, g pl.
Kalaj i g. namjesnik David.

Vjenčanje. Gosp. Dr. J. Bendoni vjenčao se
17 0. m. s odličuom gospogjicom Jelkom Kalačić
iz Cavtata.

Ostavština. U Gorici je umrla bez oporuke
Marija Hoffsro pl. Saalfeld Benić iz Lo-
po Ostavština pokojnice iznosi 77.914 kruna.

akoniti baštinici neka se jave notaru Karlu
Č beju u Gorici

Diplomatički zamršaj ? Javljaju nam iz
grada, da su u prošlu subotu 15 0. m. orušaici
uapsili 17 mladića iz lercogovine, koji su se hije-

 

li iseliti u Ameriku & tutskim pasošima (putaič«
kim listovima) učinjenim od mjesnog carskog o-
to.nanskog generalnog konsula g. Nadjib bey. Po-
litička vlast, iza kako je ispitala mladiće, ot-
premila ih je s žandarima natrag u Hercegovinu.
Po gradu govore, da je turski konsuo dao onim
mladićima putne listove kao turskim podanicima.

Sjednica općinskog vijeća bila je 15. 0. m.
Vijece je odabralo u movo Povjerenstvo mjesne
Javne Dobrotvoraosti g.g lInju Amerlinga, Antuna
kan. Liepopili, Boža Mičića i Marka Stahorovića.—
U mjesno školsko vijeće izabran je za člana za-
mjemka g. Antun Miletić. — Općinskim odaslani-
kom u upravu Hrvatske Općinske Glazbe bio je
imenovan g. Marko Mitrović. — O predlogu c. k.
želj. gragjevne uprave u Dubrovniku, da se ugo-
voru o opskrbi vode želj. stanicama u Gružu i
Šumetu, nadometne novi članak: da se naime nje-
mački tekst tog ugovora smatra autentičnim, po-
vela &e je rasprava te je vijeće na predlog gg. .
Dr. Melka Čiogrije i Antuna kan. Liepopili za-
ključilo, da se preko tog zahtjeva pregje na dnev-
ni red s razloga, što je uredovni jezik dubrova-
čke općine samo hrvatski i što je vijeće već o-
dobrilo samo hrvatski tekst ugovora. — Prihvati-
la se je ponuda mjesne c. k. željez. gragjevne u-
prave, da se za gradnju c. k. državne željeznice
ustupi na Gornj:m i Donjem Brgatu 21,882 če-
tvorna metra zemljišta za cijenu od 1309 kruna
i 32 pare. Zaključilo se je, da se na Gornjem Ko-
nalu zgradi kuća za umobolne uz ukupni trošak
od 12000 kruna, te da se taj trošak pokrije bes-
kamatnim zajmom od 10.000 kr. iz zaklade grob-
lja, povrativih u deset godišnjih obroka pe 1000
kruna, a ostale 2000 kr.. da se pokriju iz bla-
gainičkih pretičaka. Prihvatili su se novi redar-
stveni praviloici za kočije i kočijaše, trhonose i
obezbijegjenje pogibli od kučaka. —  Baldu Ur-
loviću u Micinam podijelilo se 80 kr godišnjih za
uzdržavanje maloumnog Iva Grandića. — Obeća-
na je pripadnost, ako postignu državljanstvo. Gju-
ru i Mitru Beraču, Maksu Rubini i Jovu Kuniću.
— Podijeljena je pripadnost Aleksandru Moraitti,
a odbivene su molbe za pripadnost Todora Čor-
bića i Ane ud. Car, jer ne odgovarale zahtjevi-
ma domovnog zakona od g. 1896. Konačno bilo
je ud jeljeno nekoliko potpora.

Pohvalno. Prigodom smrti g.gje Vice ud.
Papi udi;eliše mjesnom dječijem zakloništu g.g. Je-
ro Dr Pogliesi kr. 40, Ivanka ud. Rubricius kr.
10, Cvijeta ud. Jašić kr. 4, Mare ud. Job kr. 8.
— Prigodom smrti Do. Pava Matijevića g. Stije-
po Spiletak kr. 2.

Porotna rasprava proti Luci Zimić i drug.
Branit. D r Knežević: Rekao je nadalje drž. odvj. da
samo pokvaren čovjek može to nedjelo pohvaliti,
on (branitelj) pozivlje porotnike neka sude o toj
krivici. Drž. odvj. je rekao: jeste li vidjeli, kako
se je smijala tekom rasprave, smijala se, kad je
bilo govora o najgroznijim pojedinostima, ali po-
rotnici će prosuditi, da je onaj smijeh bio odziv
mirne savjesti. Što Luce govori, to je sve za drž.
odvj. fraze; ač, to je izlijev duboke, potresne boli.
Njezine riječi dokazuju gdje i kako ju boli. Po
drž. odvj. Luce sve i samo laže, ali po njemu
(branitelju) .sve dokazuje i potvrgjuje, da je Lucu
na taj korak navela reakcija njezine duševne bor-
be na sve nepravice, što je podnijela. Luce da ni-
je bila formalno ziručena Poštenom čovjeku mo-
ra da je dosta i sama zadata riječ. Ni samog pr-
stena joj nije dao, nastavlja g. drž. odvj., ali ako
je Lujo već onda mislio na prevaru, je li za to
Luce merala da ne vjeruje ozbiljnom čovjeku, ocu
dvoje djece? Qua je svoje zaruke javila ne samo
svojti, nego i prijesnoj prijateljici, a zašto nije
drugima, sama nam je Luce rekla uzrok; Lujo joj
proze tajnu radi svoje obitelji. Benzija i Se-
em su nam posvjedočili, da se je Lujo, izrazio da
će ju uzeti. | sam župnik kuže, da se je Luce
zaklela pred 2 svećenika da ju je Lujo zaveo pod
obećanjem ženidbe, a Lujo nema srca da se za-
kune Ne usugjuje se to pred Bogom poreći.
Ako se je Lujo po danu krio, na to ga je silo-
vala protivnost njegove obitelji, S protivne se je
strane spomenulo da se je Luce smatrala slobod-
nom djevojkom, da je ljubakala sa Certićem i
Belinom, a da to potvrgjuje i smetenost Belinvva
kao svjedoka, Na, nije bio Belin smeten, on je
bio dirnut i ganut, što je vidio na optuženičkoj
klupi idejal svojih mladenačkih snova. S«ma ga
je sreća donijela, da svjedoči, On nema sa Ln-
com tajnih dogovora, on se & njom krišom ne sa-
staje, on je javno pita, zašto mu nije odgovorila

ismo. I oni 5-6 pisama
E. Tee ilo sve, što je e

sa Lucom. Čemu pak ne bi on bio u dopisivanju
ga Lucom, koja je u to vrijeme bila slobodna!
Belin da je u bječvama, crevljama pod pazuhom
izišao iz svoje kuće, ali ko to svjedoči — njego:
va sluškinja, pak sve da je to i istinito je li to
dokaz, da je on ljubakao i intimniie & Lucom op-
ćio? Pak ta okolnost nije istinita, on ju je ovdje
pred Bogom znijekao. I o Certića je bilo govo-

ra, ali iz ispadaka respra proizlazi, d
tu kleveta, pak i sam Marić te. pei Na a